KRIVIČNI ZAKONIK CRNE GORE
("Sl. list RCG", br. 70/2003, 13/2004 - ispr. i 47/2006 i "Sl. list CG", br. 40/2008, 25/2010, 32/2011, 64/2011 - dr. zakon, 40/2013, 56/2013 - ispr., 14/2015, 42/2015, 58/2015 - dr. zakon, 44/2017, 49/2018 i 3/2020)
OPŠTI DIO
GLAVA PRVA
OSNOVNE ODREDBE
Osnov i granice krivičnopravne prinude
Član 1
Zaštita čovjeka i drugih osnovnih društvenih vrijednosti predstavlja osnov i granice za određivanje krivičnih djela, propisivanje krivičnih sankcija i njihovu primjenu, u mjeri u kojoj je to nužno za suzbijanje tih djela.
Zakonitost u određivanju krivičnih djela i propisivanju krivičnih sankcija
Član 2
Kazna ili druga krivična sankcija može se izreći samo za djelo koje je, prije nego što je učinjeno, bilo zakonom određeno kao krivično djelo i za koje je bila zakonom propisana kazna .
Nema kazne bez krivice
Član 3
Kazna i mjere upozorenja mogu se izreći samo učiniocu koji je kriv za učinjeno krivično djelo.
Krivične sankcije i njihova opšta svrha
Član 4
(1) Krivične sankcije su: kazne, mjere upozorenja, mjere bezbjednosti i vaspitne mjere.
(2) Opšta svrha propisivanja i izricanja krivičnih sankcija je suzbijanje djela kojima se povređuju ili ugrožavaju vrijednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom.
GLAVA DRUGA
KRIVIČNO DJELO
Krivično djelo
Član 5
Krivično djelo je djelo koje je zakonom određeno kao krivično djelo, koje je protivpravno i koje je skrivljeno.
Način izvršenja krivičnog djela
Član 6
(1) Krivično djelo može se učiniti činjenjem ili nečinjenjem.
(2) Krivično djelo je učinjeno nečinjenjem kad je učinilac propustio činjenje koje je bio dužan da izvrši.
(3) Nečinjenjem može biti učinjeno i krivično djelo koje zakonom nije određeno kao nečinjenje, ako je učinilac propuštanjem dužnog činjenja ostvario obilježja krivičnog dj ela.
Vrijeme izvršenja krivičnog djela
Član 7
(1) Krivično djelo je učinjeno u vrijeme kad je izvršilac radio ili bio dužan da radi, bez obzira kad je posljedica djela nastupila.
(2) Za saučesnika se smatra da je krivično djelo učinio u vrijeme kad je radio ili bio dužan da radi.
Mjesto izvršenja krivičnog djela
Član 8
(1) Krivično djelo je učinjeno u mjestu gdje je izvršilac radio i bio dužan da radi ili gdje je u cjelini ili djelimično nastupila posljedica djela, a u slučaju pokušaja i tamo gdje je posljedica pokušanog djela po njegovom umišljaju trebalo ili mogla da nastupi.
(2) Za saučesnika se smatra da je djelo učinio i u mjestu u kojem je preduzeo radnju saučesništva.
Djelo malog značaja
Član 9
(brisano)
Nužna odbrana
Član 10
(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.
(2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od svog dobra ili dobra drugoga odbije istovremen ili neposredno predstojeći protivpravan napad.
(3) Učinilac koji je prekoračio granice nužne odbrane može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinio usljed jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom, može se i osloboditi od kazne.
Krajnja nužda
Član 11
(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi.
(2) Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno radi toga da učinilac otkloni od svog dobra ili dobra drugoga istovremenu ili neposredno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.
(3) Učinilac koji je sam izazvao opasnost, ali iz nehata ili je prekoračio granice krajnje nužde, može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima, može se i osloboditi od kazne.
(4) Nema krajnje nužde ako je učinilac bio dužan da se izlaže opasnosti koja je prijetila.
Sila i prijetnja
Član 12
(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno pod dejstvom apsolutne sile.
(2) Ako je djelo učinjeno da bi učinilac od svog dobra ili dobra drugoga otklonio opasnost koja je nastala usljed sile koja nije apsolutna ili prijetnje, na učinioca će se primijeniti odredbe člana 11 ovog zakonika, uzimajući silu ili prijetnju kao neskrivljenu opasnost.
(3) Ako je krivično djelo učinjeno pod dejstvom sile ili prijetnje, a nijesu ispunjeni uslovi iz st. 1 ili 2 ovog člana, učinilac se može blaže kazniti, a ako je djelo učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima, može se i osloboditi od kazne.
(4) U slučajevima iz st. 1 i 2 ovog člana, ako se lice prema kojem je primijenjena sila ili prijetnja ne smatra izvršiocem krivičnog djela, kao izvršilac krivičnog djela smatraće se lice koje je primijenilo silu ili prijetnju.
Krivica
Član 13
(1) Kriv je za krivično djelo učinilac koji je uračunljiv i koji je postupao sa umišljajem, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.
(2) Za krivično djelo učinjeno iz nehata učinilac može biti kriv samo kad to zakon određuje.
Uračunljivost
Član 14
(1) Nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja protivpravnog djela određenog u zakonu kao krivično djelo nije mogao da shvati značaj svog djela ili nije mogao da upravlja svojim postupcima usljed duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, zaostalog duševnog razvoja ili druge teže duševne poremećenosti (neuračunljivost) .
(2) Učinilac krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed nekog stanja iz stava 1 ovog člana (bitno smanjena uračunljivost) može se blaže kazniti.
(3) Krivica učinioca krivičnog djela koji se upotrebom alkohola, droga ili na drugi način doveo u stanje u kojem nije mogao da shvati značaj svog djela ili da upravlja svojim postupcima utvrđuje se prema vremenu neposredno prije dovođenja u takvo stanje.
(4) Učiniocu koji je pod okolnostima iz stava 3 ovog člana učinio krivično djelo u stanju bitno smanjene uračunljivosti ne može se ublažiti kazna.
Umišljaj
Član 15
Krivično djelo je učinjeno sa umišljajem kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje ili kad je učinilac bio svjestan da može učiniti djelo pa je na to pristao.
Nehat
Član 16
Krivično djelo je učinjeno iz nehata kad je učinilac bio svjestan da svojom radnjom može učiniti djelo, ali je olako držao da do toga neće doći ili da će to moći spriječiti ili kad nije bio svjestan da svojom radnjom može učiniti djelo iako je prema okolnostima pod kojima je ono učinjeno i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.
Odgovornost za težu posljedicu
Član 17
Kad je iz krivičnog djela proizašla teža posljedica zbog koje zakon za to djelo propisuje težu kaznu, ta se kazna može izreći ako je učinilac u odnosu na tu posljedicu postupao iz nehata, a i sa umišljajem ako time ne ostvaruje obilježja nekog drugog krivičnog djela.
Stvarna zabluda
Član 18
(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u neotklonjivoj stvarnoj zabludi.
(2) Neotklonjiva stvarna zabluda postoji ako učinilac nije bio dužan i nije mogao da izbjegne zabludu u pogledu neke stvarne okolnosti koja predstavlja obilježje krivičnog djela ili u pogledu neke stvarne okolnosti koja bi, da je zaista postojala, činila djelo dozvoljenim.
(3) Ako je učinilac bio u stvarnoj zabludi usljed nehata, postojaće krivično djelo učinjeno iz nehata kad je to propisano zakonom.
Pravna zabluda
Član 19
(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u neotklonjivoj pravnoj zabludi.
(2) Neotklonjiva pravna zabluda postoji ako učinilac nije bio dužan i nije mogao da zna da je djelo koje je učinio zabranjeno.
(3) Učiniocu koji nije znao da je djelo zabranjeno, ali je to bio dužan i mogao da zna, kazna se može ublažiti.
Pokušaj
Član 20
(1) Ko sa umišljajem započne izvršenje krivičnog djela, ali ga ne dovrši, kazniće se za pokušaj krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, a za pokušaj drugog krivičnog djela samo kad zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.
(2) Kao započinjanje izvršenja krivičnog djela smatra se i upotreba određenog sredstva ili primjena određenog načina izvršenja, ako su oni zakonom određeni kao obilježja krivičnog djela.
(3) Učinilac će se za pokušaj kazniti kaznom propisanom za krivično djelo, a može se i blaže kazniti.
Nepodoban pokušaj
Član 21
Učinilac koji pokuša da izvrši krivično djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu može se osloboditi od kazne.
Dobrovoljni odustanak
Član 22
(1) Učinilac koji je pokušao izvršenje krivičnog djela, ali je dobrovoljno odustao od njegovog izvršenja, može se osloboditi od kazne.
(2) U slučaju dobrovoljnog odustanka, učinilac će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno krivično djelo, koje nije obuhvaćeno krivičnim djelom od čijeg izvršenja je učinilac odustao.
Izvršilaštvo i saizvršilaštvo
Član 23
(1) Izvršilac krivičnog djela je lice koje preduzima radnju izvršenja krivičnog djela ili koje posredstvom drugog lica izvrši krivično djelo, ukoliko se to drugo lice ne može smatrati izvršiocem krivičnog djela.
(2) Ako više lica, učestvovanjem u radnji izvršenja sa umišljajem ili iz nehata, zajednički izvrše krivično djelo, ili ostvarujući zajedničku odluku drugom radnjom sa umišljajem bitno doprinesu izvršenju krivičnog djela, svako od njih kazniće se kaznom propisanom za to djelo.
Podstrekavanje
Član 24
(1) Ko drugog sa umišljajem podstrekne da učini krivično djelo, kazniće se kao da ga je sam izvršio.
(2) Ko drugog sa umišljajem podstrekava na izvršenje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, a djelo ne bude ni pokušano, kazniće se kao za pokušaj krivičnog djela.
Pomaganje
Član 25
(1) Ko drugom sa umišljajem pomogne u izvršenju krivičnog djela, kazniće se kao da ga je sam izvršio, a može se i blaže kazniti.
(2) Kao pomaganje u izvršenju krivičnog djela smatra se naročito: davanje savjeta ili uputstava kako da se izvrši krivično djelo, stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela, stvaranje uslova ili otklanjanje prepreka za izvršenje krivičnog djela, kao i unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela, učinioca, sredstava kojima je krivično djelo izvršeno, tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom.
Granice odgovornosti i kažnjivosti saučesnika
Član 26
(1) Saizvršilac je odgovoran u granicama svog umišljaja ili nehata, a podstrekač i pomagač u granicama svog umišljaja.
(2) Saizvršilac, podstrekač ili pomagač koji je dobrovoljno spriječio izvršenje krivičnog djela može se osloboditi od kazne.
(3) Lični odnosi, svojstva i okolnosti usljed kojih zakon isključuje krivicu ili dozvoljava oslobođenje od kazne, od kojih zavisi postojanje lakšeg ili težeg oblika djela ili koje utiču na odmjeravanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom izvršiocu, saizvršiocu, podstrekaču ili pomagaču kod kojeg takvi odnosi, svojstva i okolnosti postoje.
Kažnjavanje podstrekača i pomagača za pokušaj i lakše krivično djelo
Član 27
(1) Ako je krivično djelo ostalo u pokušaju podstrekač i pomagač će se kazniti za pokušaj.
(2) Ako je izvršilac izvršio lakše krivično djelo od onog na koje se podstrekavanje ili pomaganje odnosi, a koje bi bilo njime obuhvaćeno, podstrekač i pomagač će se kazniti za krivično djelo koje je učinjeno.
(3) Odredba stava 2 ovog člana neće se primijeniti ako bi se podstrekač strože kaznio primjenom člana 24 stav 2 ovog zakonika.
Odgovornost urednika
Član 28
(1) Za krivična djela učinjena putem medija odgovoran je urednik, odnosno lice koje ga je zamjenjivalo u vrijeme objavljivanja informacije, ako:
1) je do završetka glavnog pretresa pred prvostepenim sudom autor ostao nepoznat;
2) je informacija objavljena bez saglasnosti autora;
3) su u vrijeme objavljivanja informacije postojale stvarne ili pravne smetnje za gonjenje autora, koje i dalje traju.
(2) Nije odgovoran urednik, odnosno lice koje ga zamjenjuje ako iz opravdanih razloga nije znao za neku od okolnosti navedenih u stavu 1 tač. 1 do 3 ovog člana.
Odgovornost izdavača, štampara i proizvođača
Član 29
(1) Kad postoje uslovi iz člana 28 ovog zakonika odgovorni su:
1) izdavač - za krivično djelo učinjeno putem nepovremene štampane publikacije, a ako nema izdavača ili postoje stvarne ili pravne smetnje za njegovo gonjenje - štampar koji je za to znao;
2) proizvođač - za krivično djelo učinjeno putem kompakt diska, gramofonske ploče, magnetofonske trake i drugih auditivnih sredstava, filma za javno i privatno prikazivanje, dijapozitiva, videosredstava ili sličnih sredstava namijenjenih širem krugu lica.
(2) Ako je izdavač, štampar ili proizvođač pravno lice ili državni organ, odgovorno je lice koje odgovara za izdavanje, štampanje ili proizvodnju.
Primjenjivanje odredaba iz čl. 28 i 29
Član 30
Odredbe o odgovornosti lica iz čl. 28 i 29 ovog zakonika primjenjuju se samo, ako se ta lica po opštim odredbama ovog zakonika ne mogu smatrati učiniocem krivičnog djela.
Član 31
(1) Odgovornost pravnih lica za krivična djela, kao i sankcije za njih biće zakonom predviđene.
(2) (brisano)
GLAVA TREĆA
KAZNE
Svrha kažnjavanja
Član 32
U okviru opšte svrhe krivičnih sankcija (član 4 stav 2) , svrha kažnjavanja je:
1) sprječavanje učinioca da čini krivična djela i uticanje na njega da ubuduće ne čini krivična djela;
2) uticanje na druge da ne čine krivična djela;
3) izražavanje društvene osude za krivično djelo i obaveze poštovanja zakona;
4) jačanje morala i uticaj na razvijanje društvene odgovornosti.
Vrste kazni
Član 33
Učinocu krivičnog djela mogu se izreći sljedeće kazne:
1) kazna dugotrajnog zatvora;
2) kazna zatvora;
3) novčana kazna;
4) rad u javnom interesu.
Glavne i sporedne kazne
Član 34
(1) Kazna dugotrajnog zatvora, kazna zatvora i rad u javnom interesu mogu se izreći samo kao glavne kazne.
(2) Novčana kazna može se izreći i kao glavna i kao sporedna.
(3) Ako je za jedno krivično djelo propisano više kazni, samo se jedna može izreći kao glavna kazna.
Kazna dugotrajnog zatvora
Član 35
(1) Kazna dugotrajnog zatvora ne može biti kraća od trideset niti duža od četrdeset godina.
(2) Kazna dugotrajnog zatvora može se propisati za najteža krivična djela, pri čemu se ne može propisati kao jedina kazna za određeno krivično djelo.
(3) Kazna dugotrajnog zatvora ne može se izreći:
1) licu koje u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršilo dvadeset jednu godinu života;
2) licu čija je uračunljivost u vrijeme izvršenja krivičnog djela bila bitno smanjena (član 14 stav 2);
3) za pokušaj krivičnog djela.
Kazna zatvora
Član 36
(1) Kazna zatvora ne može biti kraća od trideset dana niti duža od dvadeset godina.
(2) Kazna zatvora iz stava 1 ovog člana izriče se na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci i na dane.
Kazna zatvora koja se izvršava u prostorijama za stanovanje
Član 36a
(1) Ako učiniocu krivičnog djela izrekne kaznu zatvora do šest mjeseci, sud može istovremeno odrediti da će se ova kazna izvršiti tako što će je osuđeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje ukoliko se, s obzirom na ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo držanje poslije učinjenog djela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je djelo učinio, može očekivati da će se i na taj način ostvariti svrha kažnjavanja.
(2) Osuđeni kome je određeno izvršenje kazne zatvora na način iz stava 1 ovog člana ne smije napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom kojim se uređuje izvršenje krivičnih sankcija. Ukoliko osuđeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija.
(3) Osuđenom za krivično djelo protiv braka i porodice koji živi sa oštećenim u istom porodičnom domaćinstvu ili porodičnoj zajednici ne može se odrediti izvršenje kazne zatvora na način iz stava 1 ovog člana.
Uslovni otpust
Član 37
(1) Sud može uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne zatvora ili kazne dugotrajnog zatvora osuđenog koji je izdržao dvije trećine, a izuzetno polovinu kazne zatvora odnosno kazne dugotrajnog zatvora, ako se u toku izdržavanja kazne tako popravio da se može sa osnovom očekivati da će se na slobodi dobro vladati, a naročito da do isteka vremena za koje je izrečena kazna neće učiniti novo krivično djelo. Pri ocjeni da li će se osuđeni uslovno otpustiti uzeće se u obzir da li se osuđeni dobro vladao i izvršavao radne obaveze prema njegovoj radnoj sposobnosti, a naročito da li je disciplinski kažnjavan za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili kazne dugotrajnog zatvora, da li je nadoknadio štetu koju je prouzrokovao krivičnim djelom i vratio imovinsku korist stečenu izvršenjem krivičnog djela, kao i da li je postignuta svrha kažnjavanja.
(2) U odluci o uslovnom otpustu može se odrediti da je osuđeni dužan da ispuni obavezu utvrđenu zakonom.
(3) U slučaju iz stava 1 ovog člana, ako uslovni otpust ne bude opozvan, smatra se da je osuđeni izdržao kaznu.
Opozivanje uslovnog otpusta
Član 38
(1) Sud će opozvati uslovni otpust ako osuđeni, dok je na uslovnom otpustu, učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora preko jedne godine ili ako osuđeni ne izvrši neku obavezu koja mu je naložena na osnovu zakona.
(2) Sud može opozvati uslovni otpust, ako uslovno otpušteni učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora do jedne godine. Pri ocjeni da li će opozvati uslovni otpust sud će naročito uzeti u obzir srodnost učinjenih krivičnih djela, pobude iz kojih su učinjena i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost opozivanja uslovnog otpusta.
(3) Odredbe st. 1 i 2 ovog člana primjenjivaće se i kad se uslovno otpuštenom sudi za krivično djelo koje je učinio prije nego što je uslovno otpušten.
(4) Kad sud opozove uslovni otpust izreći će kaznu primjenom odredaba čl. 48 i 50 stav 2 ovog zakonika, uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Dio kazne koji je osuđeni izdržao po ranijoj osudi uračunava se u novu kaznu, a vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava se.
(5) Ako uslovno otpušteni bude osuđen na kaznu zatvora do jedne godine, a sud ne opozove uslovni otpust, produžava se uslovni otpust za vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju te kazne zatvora.
(6) U slučaju iz st. 1 do 3 ovog člana uslovni otpust se može opozvati najkasnije u roku od dvije godine od dana kad je uslovni otpust istekao.
Novčana kazna
Član 39
(1) Novčana kazna ne može biti manja od dvije stotine eura. Novčana kazna ne može biti veća od dvadeset hiljada eura, a za krivična djela učinjena iz koristoljublja veća od sto hiljada eura.
(2) Novčana kazna kao glavna kazna izriče se u sljedećim iznosima:
1) do dvije hiljade eura za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do tri mjeseca;
2) od četiri stotine do četiri hiljade eura za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do šest mjeseci;
3) od šest stotina do osam hiljada eura za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do jedne godine;
4) od osam stotina do šesnaest hiljada eura za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do dvije godine;
5) najmanje hiljadu i dvije stotine eura za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do četiri godine;
6) najmanje hiljadu i dvije stotine eura za krivična djela za koja je kao jedina kazna propisana novčana kazna.
(3) Za krivična djela učinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna kazna može se izreći i kad nije propisana zakonom ili kad je zakonom propisano da će se učinilac kazniti kaznom zatvora ili novčanom kaznom, a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora.
(4) Ako sud utvrdi novčanu kaznu kao glavnu kaznu, a utvrdi i novčanu kaznu kao sporednu kaznu, izreći će jednu novčanu kaznu po pravilima iz člana 48 ovog zakonika.
(5) U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne koji ne može biti kraći od petnaest dana niti duži od tri mjeseca. U opravdanim slučajevima sud može dozvoliti da osuđeni plati novčanu kaznu u ratama, s tim da rok isplate ne može biti duži od jedne godine.
(6) Ako osuđeni ne plati novčanu kaznu u određenom roku, sud će novčanu kaznu zamijeniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih dvadeset pet eura novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, s tim da kazna zatvora ne može biti duža od šest mjeseci, a ako je izrečena novčana kazna u iznosu većem od devet hiljada eura, kazna zatvora ne može biti duža od jedne godine.
(7) Neplaćena novčana kazna koja ne prelazi iznos od dvije hiljade eura, može se, umjesto kaznom zatvora, zamijeniti kaznom rada u javnom interesu uz saglasnost osuđenog lica, tako što će se za svakih započetih dvadeset pet eura novčane kazne odrediti osam časova rada u javnom interesu, s tim da rad u javnom interesu ne može biti duži od tristašezdeset časova.
(8) Ako osuđeni plati samo dio novčane kazne, sud će ostatak kazne srazmjerno zamijeniti kaznom zatvora, a ako osuđeni isplati ostatak novčane kazne, izvršenje kazne zatvora će obustaviti.
(9) Poslije smrti osuđenog novčana kazna neće se izvršiti.
Novčana kazna u dnevnim iznosima
Član 40
(1) U slučajevima kada je moguće utvrditi prihode i rashode učinioca krivičnog djela sud može izreći novčanu kaznu u dnevnim iznosima.
(2) Broj dnevnih iznosa ne može biti manji od deset, niti veći od tristašezdeset dana. Broj dnevnih iznosa za učinjeno krivično djelo odmjerava se na osnovu opštih pravila za odmjeravanje kazne iz člana 42 ovog zakonika.
(3) Visina dnevnog iznosa novčane kazne utvrđuje se dijeljenjem razlike između prihoda i nužnih rashoda učinioca krivičnog djela u protekloj kalendarskoj godini sa brojem dana u godini, s tim što jedan dan novčane kazne ne može biti manji od pet eura niti veći od hiljadu eura.
(4) Do iznosa novčane kazne sud će doći množenjem odmjerenog broja dnevnih iznosa sa utvrđenom vrijednošću jednog dnevnog iznosa.
(5) U cilju utvrđivanja vrijednosti novčanog iznosa sud može da zahtijeva podatke od banaka ili drugih finansijskih ustanova, državnih organa i pravnih lica koji su dužni da dostave tražene podatke i ne mogu se pozivati na zaštitu poslovne ili druge tajne.
(6) Ukoliko se ne mogu pribaviti vjerodostojni podaci o prihodima i rashodima učinioca krivičnog djela ili ukoliko on ne ostvaruje nikakav prihod sud će na osnovu raspoloživih podataka po slobodnoj procjeni utvrditi visinu jednog dnevnog iznosa novčane kazne.
(7) Odredbe člana 39 st. 3 do 9 ovog zakonika primjenjuju se i u slučaju kada se novčana kazna izriče u skladu sa odredbama ovog člana.
Rad u javnom interesu
Član 41
(1) Rad u javnom interesu može se izreći za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili zatvor do pet godina.
(2) Rad u javnom interesu ne može biti kraći od šezdeset časova niti duži od trista šezdeset časova i određuje se za vrijeme koje ne može biti kraće od trideset dana, niti duže od šest mjeseci.
(3) Ova kazna se izriče uz pristanak učinioca krivičnog djela i ne može biti duža od šezdeset časova u toku jednog mjeseca.
(4) Rad u javnom interesu je svaki onaj društveno koristan rad kojim se ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo i ne vrši se u cilju sticanja dobiti.
(5) Prilikom izricanja ove kazne sud će voditi računa o vrsti učinjenog krivičnog djela, kao i o ličnosti učinioca.
(6) Ukoliko učinilac ne vrši rad u javnom interesu, ova kazna će se zamijeniti kaznom zatvora, tako što će svakih započetih šezdeset časova rada u javnom interesu zamijeniti kaznom zatvora u trajanju od jednog mjeseca.
Opšta pravila o odmjeravanju kazne
Član 42
(1) Sud će učiniocu krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to djelo, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti) , a naročito: stepen krivice, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, raniji život učinioca, njegove lične prilike, njegovo držanje poslije učinjenog krivičnog djela, a naročito njegov odnos prema žrtvi krivičnog djela kao i druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca.
(2) Pri odmjeravanju novčane kazne sud će posebno uzeti u obzir i imovno stanje učinioca.
(3) Okolnost koja je obilježje krivičnog djela ne može se uzeti u obzir i kao otežavajuća, odnosno olakšavajuća okolnost, izuzev ako prelazi mjeru koja je potrebna za postojanje krivičnog djela ili određenog oblika krivičnog djela ili ako postoje dvije ili više ovakvih okolnosti, pa je samo jedna dovoljna za postojanje težeg, odnosno lakšeg oblika krivičnog djela.
Posebna okolnost za odmjeravanje kazne za krivično djelo učinjeno iz mržnje
Član 42a
(1) Ako je krivično djelo učinjeno iz mržnje prema drugom licu zbog nacionalne ili etničke pripadnosti, pripadnosti rasi ili vjeroispovijesti ili zbog odsustva te pripadnosti, invaliditeta, pola, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, tu okolnost sud će cijeniti kao otežavajuću, osim ako to nije propisano kao obilježje osnovnog ili težeg oblika krivičnog djela.
(2) Ako je krivično djelo učinjeno prema licu koje pripada posebno ranjivoj kategoriji lica (djeca, lica sa invaliditetom, trudna žena, starija lica, izbjeglice), sud će tu okolnost uzeti kao otežavajuću.
Povrat
Član 43
Kad sud odmjerava kaznu učiniocu za krivično djelo koje je učinio poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne ili oslobođenja od kazne, po proteku roka za opozivanje uslovne osude ili poslije izrečene sudske opomene, može tu okolnost uzeti kao otežavajuću, cijeneći pri tom naročito težinu ranije učinjenog krivičnog djela, da li je ranije djelo iste vrste kao i novo djelo, da li su oba djela učinjena iz istih pobuda, okolnosti pod kojima su djela učinjena i koliko je vremena proteklo od ranije osude, odnosno od izrečene, oproštene ili zastarjele kazne, oslobođenja od kazne, od proteka roka za opozivanje ranije uslovne osude ili od izrečene sudske opomene.
Višestruki povrat
Član 44
(1) Za krivično djelo učinjeno sa umišljajem za koje je propisana kazna zatvora sud može izreći strožu kaznu od propisane, pod sljedećim uslovima:
1) ako je učinilac ranije bio dva ili više puta osuđivan za krivična djela sa umišljajem na kaznu zatvora od najmanje jednu godinu i pokazuje sklonost za vršenje krivičnih djela;
2) ako od dana otpuštanja učinioca sa izdržavanja ranije izrečene kazne do izvršenja novog krivičnog djela nije proteklo pet godina.
(2) Stroža kazna ne smije preći dvostruku mjeru propisane kazne ni dvadeset godina zatvora.
(3) Pri ocjeni da li će izreći kaznu strožu od propisane sud će naročito uzeti u obzir broj ranijih osuda, srodnost učinjenih krivičnih djela, pobude iz kojih su učinjena, okolnosti pod kojim su učinjena, kao i potrebu da se radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja izrekne takva kazna.
Ublažavanje kazne
Član 45
Sud može učiniocu krivičnog djela izreći kaznu ispod granice propisane zakonom ili blažu vrstu kazne, kad:
1) zakon predviđa da se učinilac može blaže kazniti;
2) zakon predviđa da se učinilac može osloboditi od kazne, a sud ga ne oslobodi od kazne;
3) utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti i ocijeni da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.
Granice ublažavanja kazne
Član 46
(1) Kad postoje uslovi za ublažavanje kazne iz člana 45 ovog zakonika, sud će ublažiti kaznu u ovim granicama:
1) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od pet ili više godina, kazna se može ublažiti do dvije godine zatvora;
2) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od tri ili više godina, kazna se može ublažiti do jedne godine zatvora;
3) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od dvije godine, kazna se može ublažiti do šest mjeseci zatvora;
4) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od jedne godine, kazna se može ublažiti do tri mjeseca zatvora;
5) ako je za krivično djelo kao najmanja kazna propisan zatvor ispod jedne godine, kazna se može ublažiti do trideset dana zatvora;
6) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora bez naznačenja najmanje mjere, umjesto zatvora može se izreći novčana kazna;
7) ako je za krivično djelo propisana novčana kazna sa naznačenjem najmanje mjere, kazna se može ublažiti do šest stotina eura.
(2) Kad je sud ovlašćen da učinioca krivičnog djela oslobodi od kazne može mu kaznu ublažiti, bez ograničenja propisanih za ublažavanje kazne.
Oslobođenje od kazne
Član 47
(1) Sud može osloboditi od kazne učinioca krivičnog djela samo kad to zakon izričito predviđa.
(2) Sud može osloboditi od kazne i učinioca krivičnog djela učinjenog iz nehata kad posljedice djela tako teško pogađaju učinioca da izricanje kazne u takvom slučaju očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja.
(3) Sud može osloboditi od kazne i učinioca krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina, ako poslije izvršenog krivičnog djela, a prije nego što je saznao da je otkriven, otkloni posljedice djela ili nadoknadi štetu prouzrokovanu krivičnim djelom.
Sticaj krivičnih djela
Član 48
(1) Ako je učinilac jednom radnjom ili sa više radnji učinio više krivičnih djela za koja mu se istovremeno sudi, sud će prethodno utvrditi kazne za svako od tih djela, pa će za sva ta djela izreći jedinstvenu kaznu.
(2) Jedinstvenu kaznu sud će izreći po sljedećim pravilima:
1) ako je za neko od krivičnih djela u sticaju utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora izreći će samo tu kaznu;
2) ako je za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora, povisiće najtežu utvrđenu kaznu, s tim da jedinstvena kazna ne smije dostići zbir utvrđenih kazni, niti preći dvadeset godina zatvora;
3) ako su za sva krivična djela u sticaju propisane kazne zatvora do tri godine, jedinstvena kazna ne može biti veća od deset godina zatvora;
4) ako je za krivično djelo u sticaju utvrdio samo novčane kazne, izreći će jednu novčanu kaznu u visini zbira utvrđenih kazni, s tim da ona ne smije preći dvadeset hiljada eura, odnosno sto hiljada eura kada su jedno ili više krivičnih djela izvršeni iz koristoljublja, a ako je utvrdio samo novčane kazne u dnevnim iznosima ona ne smije preći iznos od tri stotine šezdeset hiljada eura;
5) ako je za krivična djela u sticaju utvrdio samo kazne rada u javnom interesu, izreći će jednu kaznu rada u javnom interesu u visini zbira utvrđenih časova rada, s tim da ona ne smije preći tri stotine šezdeset časova, a vrijeme u kojem se rad mora obaviti ne smije biti duže od šest mjeseci;
6) ako je za neka krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora, a za druga djela novčane kazne, izreći će jednu kaznu zatvora i jednu novčanu kaznu po odredbama tač. 2 do 4 ovog stava.
(3) Novčanu kaznu kao sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar i za jedno krivično djelo u sticaju, a ako je utvrdio više novčanih kazni, izreći će jednu novčanu kaznu po odredbi stava 2 tačka 4 ovog člana.
(4) Ako je sud za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i maloljetničkog zatvora, izreći će kaznu zatvora kao jedinstvenu kaznu primjenom pravila predviđenih u stavu 2 tačka 2 ovog člana.
Produženo krivično djelo
Član 49
(1) Produženo krivično djelo čini više istih ili istovrsnih krivičnih djela učinjenih u vremenskoj povezanosti od strane istog učinioca i koja predstavljaju cjelinu zbog postojanja najmanje dvije od sledećih okolnosti: istovjetnosti oštećenog, istovrsnosti predmeta djela, korišćenja iste situacije ili istog trajnog odnosa, jedinstva mjesta ili prostora izvršenja djela ili jedinstvenog umišljaja učinioca.
(2) Krivična djela upravljena protiv ličnosti mogu činiti produženo krivično djelo samo ako su učinjena prema istom licu.
(3) Ne mogu činiti produženo krivično djelo ona djela koja po svojoj prirodi ne dopuštaju spajanje u jedno djelo.
(4) Ako produženo krivično djelo obuhvata lakše i teže oblike istog djela smatraće se da je produženim krivičnim djelom učinjen najteži oblik od učinjenih djela.
(5) Za produženo krivično djelo sud može izreći strožu kaznu od propisane ako produženo krivično djelo čine najmanje tri krivična djela koja ispunjavaju uslove iz stava 1 ovog člana.
(6) Stroža kazna ne smije preći dvostruku mjeru propisane kazne ni dvadeset godina zatvora.
(7) Krivično djelo koje nije obuhvaćeno produženim krivičnim djelom u pravosnažnoj sudskoj presudi predstavlja posebno krivično djelo, odnosno ulazi u sastav posebnog produženog krivičnog djela.
Odmjeravanje kazne osuđenom licu
Član 50
(1) Ako se osuđenom licu sudi za krivično djelo učinjeno prije nego što je započelo izdržavanje kazne po ranijoj osudi ili za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela primjenom odredaba člana 48 ovog zakonika, uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđeni izdržao uračunaće se u izrečenu kaznu zatvora.
(2) Za krivično djelo učinjeno u toku izdržavanja kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora sud će učiniocu izreći kaznu, nezavisno od ranije izrečene kazne, ako se primjenom odredaba člana 48 ovog zakonika, s obzirom na težinu krivičnog djela i neizdržani dio ranije izrečene kazne, ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja.
(3) Osuđeni koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine, kazniće se disciplinski.
Uračunavanje pritvora i ranije kazne
Član 51
(1) Vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako drugo lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom uračunavaju se u izrečenu kaznu zatvora, maloljetničkog zatvora, kaznu rada u javnom interesu i novčanu kaznu.
(2) Ako je krivični postupak vođen za više krivičnih djela u sticaju, a pritvor nije određen za svako od njih, vrijeme provedeno u pritvoru uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, maloljetničkog zatvora, kaznu rada u javnom interesu i novčanu kaznu za krivično djelo za koje je okrivljeni osuđen.
(3) Zatvor ili novčana kazna koju je osuđeni izdržao, odnosno platio za prekršaj ili privredni prestup, kao i kazna ili disciplinska mjera lišenja slobode koju je izdržao zbog povrede vojne discipline uračunava se u kaznu izrečenu za krivično djelo čija obilježja obuhvataju i obilježja prekršaja, privrednog prestupa, odnosno povrede vojne discipline.
(4) Pri svakom uračunavanju izjednačava se dan pritvora, dan lišenja slobode, dan maloljetničkog zatvora, dan zatvora, osam časova rada u javnom interesu i dvadeset pet eura novčane kazne.
GLAVA ČETVRTA
MJERE UPOZORENjA
Svrha uslovne osude i sudske opomene
Član 52
(1) Mjere upozorenja su: uslovna osuda i sudska opomena.
(2) U okviru opšte svrhe krivičnih sankcija (član 4 stav 2) , svrha uslovne osude i sudske opomene je da se prema učiniocu krivičnog djela ne primijeni kazna za lakša krivična djela, kad to nije nužno radi krivičnopravne zaštite i kad se može očekivati da će upozorenje uz prijetnju kazne (uslovna osuda) ili samo upozorenje (sudska opomena) dovoljno uticati na učinioca da više ne vrši krivična djela.
Uslovna osuda
Član 53
(1) Uslovnom osudom sud učinocu krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti, ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja) ne učini novo krivično djelo.
(2) Sud može u uslovnoj osudi odrediti da će se kazna izvršiti i ako osuđeni u određenom roku ne vrati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela, ne naknadi štetu koju je prouzrokovao krivičnim djelom ili ne ispuni druge obaveze predviđene u krivičnopravnim odredbama. Rok za ispunjenje tih obaveza utvrđuje sud u okviru određenog vremena provjeravanja.
(3) Mjere bezbjednosti, izrečene uz uslovnu osudu, izvršavaju se.
Uslovi za izricanje uslovne osude
Član 54
(1) Uslovna osuda se može izreći kad je učiniocu utvrđena kazna zatvora u trajanju do dvije godine.
(2) Za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od deset godina ili teža kazna ne može se izreći uslovna osuda.
(3) Uslovna osuda se ne može izreći ako nije proteklo više od pet godina od pravosnažnosti osude kojom je učiniocu izrečena kazna za umišljajno krivično djelo. Uslovna osuda se ne može izreći učiniocu kome su već izrečene dvije uslovne osude.
(4) Pri odlučivanju da li će izreći uslovnu osudu sud će, vodeći računa o svrsi uslovne osude, posebno uzeti u obzir ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo ponašanje poslije izvršenog krivičnog djela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno.
(5) Ako je učiniocu utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna, uslovna osuda može se izreći samo za kaznu zatvora.
Opozivanje uslovne osude zbog novog krivičnog djela
Član 55
(1) Sud će opozvati uslovnu osudu, ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora od dvije godine ili u dužem trajanju.
(2) Ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora manja od dvije godine ili novčana kazna, sud će, pošto ocijeni sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična djela i učinioca, a posebno srodnost učinjenih krivičnih djela, njihov značaj i pobude iz kojih su učinjena, odlučiti da li će opozvati uslovnu osudu. Pri tome sud je vezan zabranom izricanja uslovne osude, ako učiniocu za krivična djela utvrđena u uslovnoj osudi i za nova krivična djela treba izreći kaznu preko dvije godine zatvora (član 54 stav 1) .
(3) Ako opozove uslovnu osudu, sud će, primjenom odredaba člana 48 ovog zakonika, izreći jedinstvenu kaznu zatvora i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo, uzimajući kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrđenu.
(4) Ako ne opozove uslovnu osudu, sud može za novo učinjeno krivično djelo izreći uslovnu osudu ili kaznu. Osuđenom, kome za novo krivično djelo bude izrečen zatvor, vrijeme provedeno na izdržavanju ove kazne ne računa se u vrijeme provjeravanja utvrđeno uslovnom osudom za ranije djelo.
(5) Ako sud nađe da i za novo krivično djelo treba izreći uslovnu osudu, primjenom odredaba člana 48 ovog zakonika, utvrdiće jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo i odrediće novo vrijeme provjeravanja koje ne može biti kraće od jedne ni duže od pet godina, računajući od dana pravosnažnosti nove presude. Ukoliko osuđeni u toku novog vremena provjeravanja ponovo učini krivično djelo, sud će opozvati uslovnu osudu i izreći kaznu zatvora, primjenom odredbe stava 3 ovog člana.
Opozivanje uslovne osude zbog ranije učinjenog krivičnog djela
Član 56
(1) Sud će opozvati uslovnu osudu, ako poslije njenog izricanja utvrdi da je osuđeni izvršio krivično djelo prije nego što je uslovno osuđen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uslovne osude da se znalo za to djelo. U tom slučaju primijeniće odredbu člana 55 stav 3 ovog zakonika.
(2) Ako sud ne opozove uslovnu osudu, primijeniće odredbu člana 55 stav 4 ovog zakonika.
Opozivanje uslovne osude zbog neispunjenja određenih obaveza
Član 57
Ako je uslovnom osudom osuđenom određeno ispunjenje neke obaveze iz člana 53 stav 2 ovog zakonika, a on ne ispuni tu obavezu u roku određenom u presudi, sud može, u okviru vremena provjeravanja, produžiti rok za ispunjenje obaveze ili može opozvati uslovnu osudu i izreći kaznu koja je utvrđena u uslovnoj osudi. Ako utvrdi da osuđeni, iz opravdanih razloga, ne može da ispuni postavljenu obavezu, sud će ga osloboditi od ispunjenja te obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom predviđenom zakonom.
Rokovi za opozivanje uslovne osude
Član 58
(1) Uslovna osuda može se opozvati u toku vremena provjeravanja. Ako osuđeni u tom vremenu učini krivično djelo koje povlači opozivanje uslovne osude, a to je presudom utvrđeno tek poslije isteka vremena provjeravanja, uslovna osuda može se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja.
(2) Ako osuđeni u određenom roku ne ispuni neku obavezu iz člana 53 stav 2 ovog zakonika, sud može, najdocnije u roku od jedne godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja, odrediti da se izvrši utvrđena kazna u uslovnoj osudi.
Uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom
Član 59
(1) Sud može odrediti da se učinilac kome je izrečena uslovna osuda stavi pod zaštitni nadzor za određeno vrijeme u toku vremena provjeravanja.
(2) Zaštitni nadzor obuhvata zakonom predviđene mjere pomoći, staranja, nadzora i zaštite.
(3) i (4) (brisano)
Uslovi za određivanje zaštitnog nadzora
Član 60
(1) Kad izrekne uslovnu osudu, sud može odrediti da se učinilac stavi pod zaštitni nadzor, ako se, s obzirom na njegovu ličnost, raniji život, držanje poslije izvršenog krivičnog djela, a naročito njegov odnos prema žrtvi krivičnog djela i okolnosti izvršenja djela, može očekivati da će se zaštitnim nadzorom potpunije ostvariti svrha uslovne osude.
(2) Zaštitni nadzor određuje sud u presudi kojom izriče uslovnu osudu i određuje mjere zaštitnog nadzora, njihovo trajanje i način njihovog ispunjavanja.
Sadržina zaštitnog nadzora
Član 61
Zaštitni nadzor može obuhvatiti jednu ili više od sljedećih obaveza:
1) javljanje organu nadležnom za izvršenje zaštitnog nadzora u rokovima koje taj organ odredi;
2) osposobljavanje učinioca za određeno zanimanje;
3) prihvatanje zaposlenja koje odgovara sposobnostima i sklonostima učinioca;
4) ispunjavanje obaveza izdržavanja porodice, čuvanja i vaspitanja djece i drugih porodičnih obaveza;
5) uzdržavanje od posjećivanja određenih mjesta, lokala ili priredbi, ako to može biti prilika ili podsticaj za ponovno vršenje krivičnih djela;
6) blagovremeno obavještavanje o promjeni mjesta boravka, adrese ili radnog mjesta;
7) uzdržavanje od upotrebe droge ili alkoholnih pića;
8) liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi;
9) posjećivanje određenih profesionalnih i drugih savjetovališta ili ustanova i postupanje po njihovim uputstvima;
10) otklanjanje ili ublažavanje štete pričinjene krivičnim djelom, a naročito izmirenje sa žrtvom učinjenog krivičnog djela.
Izbor mjera zaštitnog nadzora
Član 62
Pri izboru obaveza iz člana 61 ovog zakonika i određivanja njihovog trajanja, sud će naročito uzeti u obzir godine života učinioca, njegovo zdravstveno stanje, sklonosti i navike, pobude iz kojih je izvršio krivično djelo, držanje poslije izvršenog krivičnog djela, raniji život, lične i porodične prilike, uslove za ispunjenje naloženih obaveza, kao i druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca, a od značaja su za izbor mjera zaštitnog nadzora i njihovo trajanje.
Trajanje zaštitnog nadzora
Član 63
(1) Vrijeme trajanja mjera zaštitnog nadzora određuje se u okviru roka provjeravanja utvrđenog u uslovnoj osudi.
(2) Zaštitni nadzor prestaje opozivanjem uslovne osude.
(3) U toku trajanja zaštitnog nadzora sud može, s obzirom na ostvarene rezultate, pojedine obaveze ukinuti ili zamijeniti drugim.
(4) Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je ispunjena svrha ove mjere, može zaštitni nadzor ukinuti prije isteka određenog vremena.
Posljedice neispunjavanja obaveze zaštitnog nadzora
Član 64
Ako osuđeni kome je izrečen zaštitni nadzor ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio, sud ga može opomenuti ili može ranije obaveze zamijeniti drugim ili produžiti trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja ili opozvati uslovnu osudu.
Sudska opomena
Član 65
(1) Sudska opomena može se izreći za krivična djela za koja je propisan zatvor do jedne godine ili novčana kazna, a učinjena su pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lakim.
(2) Za određena krivična djela i pod uslovima predviđenim zakonom sudska opomena može se izreći i kad je propisan zatvor do tri godine.
(3) Sudsku opomenu sud može izreći za više krivičnih djela učinjenih u sticaju, ako za svako od tih djela postoje uslovi iz st. 1 i 2 ovog člana.
(4) Pri odlučivanju da li će izreći sudsku opomenu sud će, vodeći računa o svrsi sudske opomene, posebno uzeti u obzir ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo ponašanje poslije izvršenja krivičnog djela, a naročito njegov odnos prema žrtvi krivičnog djela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno.
(5) Sudska opomena ne može se izreći vojnim licima za krivična djela protiv Vojske Crne Gore.
GLAVA PETA
MJERE BEZBJEDNOSTI
Svrha mjera bezbjednosti
Član 66
U okviru opšte svrhe krivičnih sankcija (član 4 stav 2) , svrha mjera bezbjednosti je da se otklone stanja ili uslovi koji mogu biti od uticaja da učinilac ubuduće vrši krivična dj ela.
Vrste mjera bezbjednosti
Član 67
Učiniocu krivičnog djela mogu se izreći ove mjere bezbjednosti:
1) obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi;
2) obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi;
3) obavezno liječenje narkomana;
4) obavezno liječenje alkoholičara;
5) zabrana vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti;
6) zabrana upravljanja motornim vozilom;
7) oduzimanje predmeta;
8) protjerivanje stranca iz zemlje;
9) javno objavljivanje presude;
10) zabrana približavanja;
11) udaljenje iz stana ili drugog prostora za stanovanje.
Izricanje mjera bezbjednosti
Član 68
(1) Sud može učiniocu krivičnog djela izreći jednu ili više mjera bezbjednosti kad postoje uslovi za njihovo izricanje predviđeni ovim zakonikom.
(2) Obavezno prihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi neuračunljivom učiniocu izriču se samostalno. Uz ove mjere mogu se izreći zabrana vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta.
(3) Mjere iz stava 2 ovog člana mogu se izreći učiniocu krivičnog djela čija je uračunljivost bitno smanjena, ako mu je izrečena kazna ili uslovna osuda.
(4) Obavezno liječenje narkomana, obavezno liječenje alkoholičara, zabrana vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom, oduzimanje predmeta i javno objavljivanje presude mogu se izreći ako je učinocu izrečena kazna, uslovna osuda, sudska opomena ili je učinilac oslobođen od kazne.
(5) Protjerivanje stranca iz zemlje može se izreći ako je učiniocu izrečena kazna ili uslovna osuda.
(6) Zabrana približavanja i udaljenje iz stana ili drugog prostora za stanovanje mogu se izreći ako je učiniocu izrečena kazna zatvora ili novčana kazna.
(7) Za krivična djela u sticaju mjera bezbjednosti će se izreći ako je utvrđena za jedno od krivičnih djela u sticaju.
Obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi
Član 69
(1) Učiniocu koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti sud će izreći obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, ako, s obzirom na učinjeno krivično djelo i stanje duševne poremećenosti, utvrdi da postoji ozbiljna opasnost da učinilac učini teže krivično djelo i da je radi otklanjanja ove opasnosti potrebno njegovo liječenje u takvoj ustanovi.
(2) Ako su ispunjeni uslovi iz stava 1 ovog člana, sud će izreći obavezno liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi učiniocu koji je u stanju neuračunljivosti učinio protivpravno djelo predviđeno u zakonu kao krivično djelo.
(3) Mjeru iz st. 1 i 2 ovog člana sud će obustaviti kad utvrdi da je prestala potreba za liječenjem i čuvanjem učinioca u zdravstvenoj ustanovi.
(4) Mjera iz stava 1 ovog člana izrečena uz kaznu zatvora može trajati i duže od izrečene kazne.
(5) Učiniocu koji je krivično djelo izvršio u stanju bitno smanjene uračunljivosti i koji je osuđen na kaznu zatvora, vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunava se u vrijeme trajanja izrečene kazne. Ako je vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi kraće od trajanja izrečene kazne, sud će, po prestanku mjere bezbjednosti, odrediti da se osuđeni uputi na izdržavanje ostatka kazne ili da se pusti na uslovni otpust. Pri odlučivanju o puštanju na uslovni otpust sud će, pored uslova iz člana 37 ovog zakonika, naročito uzeti u obzir uspjeh liječenja osuđenog, njegovo zdravstveno stanje, vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi i ostatak kazne koju osuđeni nije izdržao.
Obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi
Član 70
(1) Učiniocu koji je u stanju neuračunljivosti učinio protivpravno djelo određeno u zakonu kao krivično djelo, sud će izreći obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi, ako utvrdi da postoji ozbiljna opasnost da učinilac učini protivpravno djelo koje je u zakonu predviđeno kao krivično djelo i da je radi otklanjanja ove opasnosti dovoljno njegovo liječenje na slobodi.
(2) Mjera iz stava 1 ovog člana može se izreći i neuračunljivom učiniocu prema kojem je određeno obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi kad sud, na osnovu rezultata liječenja, utvrdi da više nije potrebno njegovo čuvanje i liječenje u takvoj ustanovi, nego samo njegovo liječenje na slobodi.
(3) Pod uslovima iz stava 1 ovog člana sud može izreći obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi i učiniocu čija je uračunljivost bitno smanjena, ako mu je izrečena uslovna osuda ili je na osnovu člana 69 stav 5 ovog zakonika pušten na uslovni otpust.
(4) Obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi može se povremeno sprovoditi i u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, ako je to potrebno radi uspješnijeg liječenja, s tim da povremeno liječenje u ustanovi ne može neprekidno trajati duže od petnaest dana, niti ukupno duže od dva mj eseca.
(5) Obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi traje dok postoji potreba liječenja, ali ne duže od tri godine.
(6) Ako se u slučaju iz st. 1 do 3 ovog člana učinilac ne podvrgne liječenju na slobodi ili ga samovoljno napusti ili i pored liječenja nastupi opasnost da ponovo učini protivpravno djelo predviđeno u zakonu kao krivično djelo, tako da je potrebno njegovo liječenje i čuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, sud može izreći obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u takvoj ustanovi.
Obavezno liječenje narkomana
Član 71
(1) Učiniocu koji je učinio krivično djelo usljed zavisnosti od upotrebe opojnih droga i kod kojeg postoji ozbiljna opasnost da će usljed ove zavisnosti i dalje da vrši krivična djela, sud će izreći obavezno liječenje.
(2) Mjera iz stava 1 ovog člana izvršava se u ustanovi za izvršenje kazne ili u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi i traje dok postoji potreba za liječenjem, ali ne duže od tri godine.
(3) Kad je mjera iz stava 1 ovog člana izrečena uz kaznu zatvora, ona može trajati duže od vremena izrečene kazne, ali njeno ukupno trajanje ne može biti duže od tri godine.
(4) Vrijeme provedeno u ustanovi za liječenje uračunava se u kaznu zatvora.
(5) Kad je mjera iz stava 1 ovog člana izrečena uz novčanu kaznu, uslovnu osudu, sudsku opomenu ili oslobođenje od kazne izvršava se na slobodi i ne može trajati duže od tri godine.
6) Ako se učinilac, bez opravdanih razloga, ne podvrgne liječenju na slobodi ili liječenje samovoljno napusti, sud će odrediti da se mjera prinudno izvrši u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi.
Obavezno liječenje alkoholičara
Član 72
(1) Učiniocu koji je učinio krivično djelo usljed zavisnosti od upotrebe alkohola i kod kojeg postoji ozbiljna opasnost da će usljed ove zavisnosti i dalje da vrši krivična djela, sud će izreći obavezno liječenje.
(2) Mjera iz stava 1 ovog člana izvršava se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi i traje dok postoji potreba za liječenjem, ali ne duže od izrečene kazne zatvora.
(3) Vrijeme provedeno u ustanovi za liječenje uračunava se u kaznu zatvora.
(4) Kad je mjera iz stava 1 ovog člana izrečena uz novčanu kaznu, uslovnu osudu, sudsku opomenu ili oslobođenje od kazne izvršava se na slobodi i ne može trajati duže od dvije godine.
(5) Ako se učinilac, bez opravdanih razloga, ne podvrgne liječenju na slobodi ili liječenje samovoljno napusti, sud će odrediti da se mjera prinudno izvrši u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi.
Zabrana vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti
Član 73
(1) Sud može učiniocu krivičnog djela zabraniti vršenje određenog poziva, određene djelatnosti ili svih ili nekih dužnosti vezanih za raspolaganje, korišćenje, upravljanje ili rukovanje tuđom imovinom ili za čuvanje te imovine, ako se opravdano može smatrati da bi njegovo dalje vršenje takve djelatnosti bilo opasno.
(2) Sud određuje trajanje mjere iz stava 1 ovog člana, koje ne može biti kraće od jedne niti duže od deset godina, računajući od dana pravosnažnosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru, odnosno u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je izvršena mjera bezbjednosti ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.
(3) Ako izrekne uslovnu osudu, sud može odrediti da će se ta osuda opozvati, ako učinilac prekrši zabranu vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti.
Zabrana upravljanja motornim vozilom
Član 74
(1) Učiniocu krivičnog djela kojim se ugrožava javni saobraća jsud može izreći zabranu upravljanja motornim vozilom.
(2) Pri izricanju mjere iz stava 1 ovog člana sud određuje na koje se vrste i kategorije vozila zabrana odnosi.
(3) Mjeru iz stava 1 ovog člana sud može izreći, ako nađe da težina učinjenog djela, okolnosti pod kojima je djelo učinjeno ili ranije kršenje saobraćajnih propisa od strane učinioca pokazuju da je opasno da on upravlja motornim vozilom određene vrste ili kategorije.
(4) Sud određuje trajanje mjere iz stava 1 ovog člana, koje ne može biti kraće od tri mjeseca niti duže od pet godina, računajući od dana pravosnažnosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru, odnosno u ustanovi u kojoj se izvršava mjera bezbjednosti ili vaspitna mjera ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.
(5) Učiniocu krivičnog djela kojim se ugrožava javni saobraćaj koje je za posljedicu imalo smrt jednog ili više lica, sud može izreći mjeru iz stava 1 ovog člana bez vremenskog ograničenja (trajno) ako mu je već bila izricana ova mjera bezbjednosti.
(6) Ako je mjera iz stava 1 ovog člana izrečena licu koje ima stranu dozvolu za upravljanje motornim vozilom, zabrana se odnosi na upravljanje motornim vozilom na teritoriji Crne Gore.
(7) Ako izrekne uslovnu osudu, sud može odrediti da će se ta osuda opozvati, ako učinilac prekrši zabranu upravljanja motornim vozilom.
(8) Zakonom se može odrediti obavezna zabrana upravljanja motornim vozilom.
Oduzimanje predmeta
Član 75
(1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje krivičnog djela ili koji su nastali izvršenjem krivičnog djela mogu se oduzeti, ako su svojina učinioca.
(2) Predmeti iz stava 1 ovog člana mogu se oduzeti i kad nijesu svojina učinioca, ako to zahtijevaju razlozi bezbjednosti ljudi ili imovine ili razlozi morala ili kada i dalje postoji opasnost da će biti upotrijebljeni za izvršenje krivičnog djela, a time se ne dira u pravo trećih lica na naknadu štete od učinioca.
(3) Zakonom se može odrediti obavezno oduzimanje predmeta i uslovi za njihovo oduzimanje.
(4) Zakonom se može odrediti obavezno uništavanje oduzetih predmeta.
Protjerivanje stranca iz zemlje
Član 76
(1) Sud može stranca koji je učinio krivično djelo protjerati sa teritorije Crne Gore za vrijeme od jedne do deset godina ili zauvijek, ako je krivično djelo učinio u povratu (član 43).
(2) Pri ocjeni da li će izreći mjeru iz stava 1 ovog člana sud će uzeti u obzir prirodu i težinu učinjenog krivičnog djela, pobude zbog kojih je krivično djelo učinjeno, način izvršenja krivičnog djela i druge okolnosti koje ukazuju na nepoželjnost daljeg boravka stranca u Crnoj Gori.
(3) Vrijeme trajanja protjerivanja računa se od dana pravosnažnosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.
(4) Mjera iz stava 1 ovog člana ne može se izreći učiniocu koji bi u zemlji u koju bi bio protjeran mogao biti izložen mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili koji uživa drugu zaštitu u skladu sa potvrđenim međunarodnim ugovorima.
Javno objavljivanje presude
Član 77
(1) Pri osudi za krivično djelo učinjeno putem medija ili za krivično djelo koje je prouzrokovalo opasnost za život ili zdravlje ljudi a objavljivanje presude bi doprinijelo da se otkloni ili umanji ta opasno sud može odlučiti da se o trošku osuđenog istim putem ili na drugi odgovarajući način objavi sudska presuda u cjelini ili u izvodu.
(2) Zakonom se može odrediti obavezno objavljivanje presude. U tom slučaju sud će odl
