ZAKON O MEĐUNARODNOM PRIVATNOM PRAVU
("Sl. list CG", br. 1/2014, 6/2014 - ispr., 11/2014 - ispr., 14/2014 i 47/2015 - dr. zakon)
DIO PRVI
MJERODAVNO PRAVO
Glava I
OSNOVNE ODREDBE
Predmet zakona
Član 1
Ovim zakonom uređuju se pravila za određivanje mjerodavnog prava u privatnopravnim odnosima sa međunarodnim elementom (u daljem tekstu: kolizione norme), pravila o nadležnosti sudova i drugih organa za raspravljanje tih odnosa i pravila postupka, kao i pravila za priznavanje i izvršenje stranih sudskih i arbitražnih odluka i odluka drugih organa.
Odnos prema međunarodnim ugovorima i drugim zakonima
Član 2
Ovaj zakon ne primjenjuje se na odnose iz člana 1 ovog zakona ako su ti odnosi regulisani međunarodnim ugovorom ili drugim zakonom.
Shodna primjena
Član 3
Ako za neki odnos iz člana 1 ovog zakona ovim zakonom nije propisano pravilo za određivanje mjerodavnog prava shodno se primjenjuju odredbe i načela ovog zakona, načela pravnog poretka Crne Gore i načela međunarodnog privatnog prava.
Uzvraćanje i (pre)upućivanje
Član 4
Ako bi po ovom zakonu trebalo primijeniti pravo strane države, primjenjuju se pravne norme te države, uključujući i kolizione norme, osim ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije propisano.
Uzvraćanje na pravo Crne Gore ili upućivanje na pravo treće države nije dopušteno ako se radi o:
1) pravnom položaju pravnih lica i oblicima organizovanja koji nemaju svojstvo pravnog lica;
2) formi pravnih poslova;
3) izboru mjerodavnog prava;
4) izdržavanju;
5) ugovornim odnosima;
6) vanugovornim odnosima.
U slučaju da kolizione norme strane države uzvraćaju na pravo Crne Gore ili upućuju na pravo treće države, primjenjuje se materijalno pravo Crne Gore, odnosno materijalno pravo treće države.
Nejedinstven pravni poredak
Član 5
Ako je mjerodavno pravo države čiji pravni poredak nije jedinstven, a pravila ovog zakona ne upućuju na određeno pravno područje u toj državi, mjerodavno pravo određuje se po pravilima tog pravnog poretka.
Ako se mjerodavno pravo države čiji pravni poredak nije jedinstven ne može utvrditi na način iz stava 1 ovog člana, mjerodavno je pravo područja u toj državi sa kojim postoji najbliža veza.
Utvrđivanje sadržine stranog mjerodavnog prava
Član 6
Sud ili drugi organ nadležan za odlučivanje (u daljem tekstu: sud ili drugi nadležni organ) po službenoj dužnosti utvrđuje sadržinu stranog mjerodavnog prava.
Organi iz stava 1 ovog člana utvrđuju sadržinu stranog prava u skladu sa međunarodnim ugovorima, a mogu zatražiti i obavještenje o stranom pravu od ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa, kao i mišljenje stručnjaka i specijalizovanih institucija.
Stranke u postupku mogu podnijeti i ispravu o sadržini stranog prava ili na drugi način pomoći sudu ili drugom nadležnom organu.
Sud ili drugi nadležni organ može obavezati stranke da sarađuju u utvrđivanju sadržine stranog prava kada su stranke izabrale koje će se strano pravo primjenjivati.
Tumačenje i primjena stranog prava
Član 7
Strano pravo tumači se i primjenjuje onako kako se tumači i primjenjuje u državi o čijem se pravu radi.
U slučaju neprimjenjivanja stranog prava, kao i pogrešnog tumačenja i primjene stranog prava, mogu se podnositi pravna sredstva.
Klauzula odstupanja
Član 8
Izuzetno, pravo određeno na osnovu ovog zakona se neće primijeniti ukoliko je, s obzirom na sve okolnosti slučaja, očigledno da odnos sa tim pravom ima vrlo slabu vezu, a postoji bitno bliža veza sa nekim drugim pravom.
Odredba stava 1 ovog člana se neće primjenjivati kad same stranke izaberu pravo mjerodavno za njihov odnos.
Javni poredak
Član 9
Neće se primijeniti odredba stranog prava čije je dejstvo očigledno suprotno javnom poretku Crne Gore.
Norme neposredne primjene
Član 10
Norme prava Crne Gore čija se primjena smatra posebno važnom za zaštitu javnog interesa, kao što je to politički, društveni ili ekonomski sistem države, primjenjuju se na sve slučajeve na koje se te norme odnose, bez obzira na pravo koje je mjerodavno.
Izuzetno, sud može uzeti u obzir norme neposredne primjene druge države sa kojom je odnos blisko povezan.
Prilikom odlučivanja o uzimanju u obzir normi iz stava 2 ovog člana, sud cijeni njihovu prirodu i svrhu, kao i posljedice njihove primjene ili neprimjene.
Glava II
PRAVNI POLOŽAJ LICA
Državljanstvo
Član 11
Da li lice ima državljanstvo određene države utvrđuje se prema pravu te države.
Ako lice koje je crnogorski državljanin ima i državljanstvo neke druge države smatra se da ima samo crnogorsko državljanstvo.
Ako lice koje nije crnogorski državljanin ima dva ili više državljanstva, smatra se da ima državljanstvo države sa kojom je ovo lice na osnovu svih okolnosti u najbližoj vezi, naročito uzimajući u obzir uobičajeno boravište tog lica.
Ako lice nema državljanstvo ili se njegovo državljanstvo ne može utvrditi, mjerodavno pravo određuje se prema uobičajenom boravištu tog lica.
Ako lice ima status izbjeglice ili azilanta, mjerodavno pravo je pravo države u kojoj se nalazi uobičajeno boravište tog lica.
Ako se ne može utvrditi uobičajeno boravište lica, mjerodavno pravo je pravo države sa kojom je to lice u najbližoj vezi.
Uobičajeno boravište
Član 12
Uobičajeno boravište fizičkog lica, u smislu ovog zakona, je mjesto u kojem fizičko lice pretežno boravi, nezavisno od upisa u evidenciju nadležnog organa ili odobrenja boravka ili nastanjenja i bez obzira na to da li je boravak vremenski unaprijed ograničen. Prilikom određivanja uobičajenog boravišta treba voditi računa o okolnostima lične ili poslovne prirode koje ukazuju na trajnije veze sa tim mjestom ili na namjeru da se takve veze zasnuju.
Na uobičajeno boravište fizičkog lica koje obavlja poslovnu djelatnost, za odnose iz glave V i VI ovog zakona primjenjuju se odredbe čl. 40 i 51 ovog zakona.
Pravna sposobnost
Član 13
Za pravnu sposobnost fizičkog lica mjerodavno je pravo države čiji je državljanin to lice.
Poslovna sposobnost
Član 14
Za poslovnu sposobnost fizičkog lica mjerodavno je pravo države čiji je državljanin to lice. Ukoliko mjerodavno pravo za određeni pravni odnos predviđa posebne pretpostavke o poslovnoj sposobnosti, primijeniće se to pravo.
Ako je zaključen ugovor između lica koja se nalaze u istoj državi, lice koje je po pravu te države poslovno sposobno ne može se pozivati na svoju poslovnu nesposobnost po pravu neke druge države, osim ako je druga ugovorna strana u vrijeme zaključenja ugovora znala za tu poslovnu nesposobnost ili zbog grube nepažnje za to nije znala.
Odredba stava 2 ovog člana ne važi za pravne poslove iz porodičnih i nasljednih odnosa, kao i za pravne poslove koji se odnose na stvarna prava na nepokretnostima koje se nalaze u drugoj državi, a ne u državi u kojoj je posao zaključen.
Poslovna sposobnost preduzetnika
Član 15
Za poslovnu sposobnost fizičkog lica da obavlja privrednu djelatnost bez osnivanja pravnog lica mjerodavno je pravo države u kojoj je to lice registrovano kao preduzetnik. Ukoliko registracija nije potrebna, mjerodavno je pravo države u kojoj fizičko lice ima glavno mjesto poslovanja.
Starateljstvo
Član 16
Za stavljanje pod starateljstvo i prestanak starateljstva, kao i za odnose između staraoca i lica pod starateljstvom mjerodavno je pravo države čiji je državljanin lice pod starateljstvom.
Privremene zaštitne mjere prema stranom državljaninu, odnosno licu bez državljanstva koje se nalazi u Crnoj Gori određuju se po pravu Crne Gore i traju dok država čiji je sud ili drugi organ nadležan za odlučivanje ne donese odluku i ne preduzme potrebne mjere.
Odredba stava 2 primjenjuje se i na zaštitu imovine odsutnog stranog državljanina, odnosno lica bez državljanstva koje se nalazi na teritoriji Crne Gore.
Lično ime
Član 17
Za određivanje ili promjenu ličnog imena mjerodavno je pravo države čiji je to lice državljanin.
Dejstvo promjene državljanstva na lično ime određuje se po pravu države čije je državljanstvo lice steklo. Ukoliko je lice bez državljanstva, dejstvo promjene uobičajenog boravišta na lično ime određuje se po pravu države u kojoj lice ima novo uobičajeno boravište.
Za zaštitu ličnog imena mjerodavno je pravo određeno na osnovu pravila iz Glave VI ovog zakona.
Izuzetno od stava 1 ovog člana, za određivanje ili promjenu ličnog imena prilikom ili nakon sklapanja braka u Crnoj Gori, supružnici mogu izabrati lično ime po pravu države čiji je državljanin jedan od supružnika ili po pravu Crne Gore ako jedan od supružnika ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori. Ako je izjava o promjeni ličnog imena data nakon sklapanja braka, ta izjava mora biti u formi javne isprave.
Izuzetno od stava 1 ovog člana, nosioci roditeljskog prava mogu pred matičarem izjaviti da će se na prezime djeteta primjenjivati pravo države čiji je državljanin jedan od roditelja ili pravo Crne Gore ako jedan od njih ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori. Ako je izjava o promjeni prezimena data nakon izdavanja izvoda iz matične knjige rođenih, ta izjava mora biti u formi javne isprave.
Za dejstva izbora ličnog imena, odnosno prezimena izvršena na osnovu st. 4 i 5 ovog člana na dijete, ako se mijenja prezime maloljetnog lica koje je napunilo deset godina, potrebna je njegova saglasnost ukoliko je sposobno da izrazi svoje mišljenje.
Proglašenje nestalog lica umrlim
Član 18
Za proglašenje nestalog lica umrlim mjerodavno je pravo države čiji je državljanin bilo to lice u vrijeme nestanka. Ukoliko je lice bez državljanstva, uslovi i posljedice proglašenja nestalog lica umrlim određuju se po pravu države u kojoj je lice imalo posljednje uobičajeno boravište.
Privremene mjere za očuvanje i zaštitu imovine lica koja se nalazi na teritoriji Crne Gore određuju se po pravu Crne Gore.
Lice koje ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori može se po pravu Crne Gore proglasiti za umrlo ukoliko to zahtijeva lice koje za to ima pravni interes.
Pravno lice
Član 19
Za pravno lice mjerodavno je pravo države po kojem je ono osnovano.
Ako pravno lice ima stvarno sjedište u drugoj državi, a ne u državi u kojoj je osnovano i po pravu te druge države mjerodavno je pravo te druge države, primjenjuje se pravo države u kojoj se nalazi stvarno sjedište.
Organizacioni oblici bez svojstva pravnog lica
Član 20
Za organizacione oblike koji nemaju svojstvo pravnog lica mjerodavno je pravo države u kojoj su upisani ili osnovani.
Primjena mjerodavnog prava
Član 21
Pravo koje je mjerodavno na osnovu čl. 19 i 20 ovog zakona odnosi se naročito na:
1) osnivanje, pravnu prirodu i pravno organizacioni oblik;
2) ime ili naziv;
3) pravni subjektivitet i sistem upravljanja;
4) osnivanje, nadležnost i funkcionisanje organa pravnog lica, odnosno drugog organizacionog oblika;
5) zastupanje;
6) sticanje i gubitak članstva, kao i sa tim povezana prava i obaveze;
7) odgovornost za obaveze;
8) posljedice povrede zakona ili osnivačkog akta;
9) reorganizaciju i prestanak pravnog lica, odnosno drugog organizacionog oblika.
Država kao subjekt u privatnopravnim odnosima sa međunarodnim elementom
Član 22
Ovoj zakon primjenjuje se i na privatnopravne odnose sa međunarodnim elementom u kojima je jedna strana država ukoliko zakonom nije drukčije određeno.
Glava III
PRAVNI POSLOVI, ZASTUPANjE I ZASTARJELOST
Forma pravnih poslova i pravnih radnji
Član 23
Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, smatra se da su pravni posao i pravna radnja u pogledu forme punovažni ako su punovažni bilo po pravu mjesta gdje je pravni posao zaključen, odnosno pravna radnja preduzeta, bilo po pravu koje je mjerodavno za sadržinu pravnog posla, odnosno pravne radnje.
Ugovorno zastupanje
Član 24
Za odnose između vlastodavca i trećeg lica, za postojanje i obim ovlašćenja zastupnika, kao i za dejstva nastala korišćenjem ili navodnim korišćenjem tih ovlašćenja mjerodavno je pravo koje su izabrali vlastodavac i treće lice, pod uslovom da je taj izbor poznat ili je mogao biti poznat zastupniku.
U odsustvu izbora mjerodavnog prava, za pitanja iz stava 1 ovog člana mjerodavno je pravo države u kojoj je djelovao zastupnik. Ako je zastupnik djelovao prilikom obavljanja svoje profesionalne djelatnosti, mjerodavno je pravo mjesta u kojem je zastupnik imao poslovno sjedište, pod uslovom da je to mjesto poznato ili je moglo biti poznato trećem licu.
Izuzetno od st. 1 i 2 ovog člana, ako je predmet zastupanja pravo na nepokretnosti, za pitanja iz stava 1 ovog člana mjerodavno je pravo države u kojoj se nalazi nepokretnost.
Pravo određeno na osnovu st. 1 i 2 ovog člana primenjuje se i na odnose između zastupnika i trećeg lica koji proističu iz činjenice da je zastupnik djelovao u okviru svojih ovlašćenja, da ih je prekoračio ili da je djelovao bez ovlašćenja.
Zastarjelost
Član 25
Za zastarjelost je mjerodavno pravo koje je mjerodavno za sadržinu pravnog posla, odnosno pravne radnje.
Glava IV
STVARNA PRAVA I PRAVA NA PREDMETIMA INTELEKTUALNE SVOJINE
Stvarna prava na nepokretnim stvarima
Član 26
Za sticanje, prestanak, sadržinu i vršenje stvarnog prava na nepokretnoj stvari mjerodavno je pravo države u kojoj se stvar nalazi.
Stvarna prava na pokretnim stvarima
Član 27
Za sticanje i prestanak stvarnog prava na pokretnoj stvari mjerodavno je pravo države u kojoj se pokretna stvar nalazila u vrijeme preduzimanja radnje ili nastupanja okolnosti na kojoj se zasniva sticanje ili prestanak stvarnog prava.
Ako su pojedine radnje ili okolnosti, koje su neophodne za sticanje ili prestanak stvarnog prava na pokretnoj stvari, nastupile u jednoj državi, smatraće se ostvarenim i u drugoj državi u kojoj je nastupila posljednja radnja ili okolnost kojom se zasniva sticanje ili prestanak stvarnog prava.
Za sadržinu i vršenje stvarnog prava na pokretnoj stvari mjerodavno je pravo države u kojoj se stvar nalazi.
Vrsta stvari
Član 28
Za određivanje da li se stvar smatra pokretnom ili nepokretnom mjerodavno je pravo države u kojoj se stvar nalazi.
Premještanje pokretnih stvari u Crnu Goru (mobilni sukob zakona)
Član 29
Ako se pokretna stvar, na kojoj je punovažno stečeno stvarno pravo u drugoj državi, premjesti u Crnu Goru, stečeno stvarno pravo se priznaje u Crnoj Gori, ukoliko pravo Crne Gore poznaje stvarno pravo koje je po sadržini i dejstvima ekvivalentno stvarnom pravu koje je stečeno u drugoj državi.
Na sadržinu, vršenje i registraciju stvarnog prava na pokretnoj stvari iz stava 1 ovog člana primjenjuje se pravo Crne Gore.
Ako je prema pravu Crne Gore neophodna registracija stvarnog prava iz stava 1 ovog člana i ako se ono registruje u roku od 30 dana od dana kada je stvar dospjela u Crnu Goru, danom registracije smatra se dan kada je stvar dospjela na teritoriju Crne Gore.
Stvari u prevozu
Član 30
Za sticanje i prestanak stvarnih prava na stvarima u prevozu mjerodavno je pravo države u kojoj se nalazi odredište tih stvari.
Za stvarna prava na stvarima za ličnu upotrebu koje putnik nosi sa sobom mjerodavno je pravo države u kojoj se nalazi njegovo uobičajeno boravište.
Prevozna sredstva
Član 31
Za sticanje, prenos i prestanak stvarnih prava na prevoznim sredstvima mjerodavno je:
1) pravo države pod čijom zastavom brod plovi;
2) pravo države u kojoj je vazduhoplov upisan;
3) pravo države u kojoj se nalazi mjesto poslovanja lica koje koristi (eksploatiše) sredstvo za željeznički, odnosno drumski saobraćaj.
Punovažnost upisa
Član 32
Za punovažnost upisa kojima se stiču, prenose ili gase stvarna prava mjerodavno je pravo države u kojoj se stvar nalazila u trenutku zaključenja pravnog posla.
Kulturna dobra
Član 33
Ako je stvar koja je proglašena kulturnim dobrom određene države protivpravno iznijeta sa njene teritorije, na zahtjev države za povraćaj stvari primjenjuje se pravo te države, osim ako izabere pravo države na čijoj se teritoriji stvar nalazi u trenutku isticanja zahtjeva za povraćaj stvari.
Ako pravo države koja je određenu stvar proglasila svojim kulturnim dobrom ne pruža zaštitu savjesnom držaocu kulturnog dobra, on se može pozvati na zaštitu koju mu pruža pravo države na čijoj se teritoriji stvar nalazi u trenutku isticanja zahtjeva za povraćaj dobra.
Primjena mjerodavnog prava za stvarna prava
Član 34
Pravo koje je mjerodavno za stvarna prava odnosi se naročito na:
1) postojanje, vrstu, sadržinu i obim prava;
2) imaoca prava;
3) prenosivost prava;
4) načine sticanja, prenosa i prestanka prava;
5) obaveznost upisa i mogućnost suprotstavljanja trećim licima.
Opšte odredbe
Član 35
Za postojanje, punovažnost, obim, svojinu, prenosivost, trajanje i povrede autorskih prava, srodnih prava i drugih neregistrovanih prava intelektualne svojine mjerodavno je pravo države u kojoj je zatražena zaštita.
Za postojanje, punovažnost, obim, svojinu, prenosivost, trajanje i povrede registrovanog prava industrijske svojine mjerodavno je pravo države koja je odobrila ili registrovala ovo pravo.
Prava intelektualne svojine nastala u obavljanju poslova iz radnog odnosa
Član 36
Pravo koje je mjerodavno za ugovor o radu odnosi se i na imaoca prava intelektualne ili industrijske svojine, ako je predmet ovog prava nastao u okviru radnog odnosa.
Ugovori koji se odnose na prava intelektualne svojine
Član 37
Za ugovore koji se odnose na prava intelektualne ili industrijske svojine mjerodavno je pravo određeno pravilima Glave V i VII ovog zakona.
Glava V
UGOVORNI ODNOSI
Izbor mjerodavnog prava
Član 38
Za ugovor mjerodavno je pravo koje su ugovorne strane izabrale. Izbor prava mora biti izričit ili da jasno proizilazi iz odredaba ugovora ili okolnosti slučaja. Ugovorne strane mogu izabrati mjerodavno pravo za cijeli ugovor ili samo za jedan njegov dio.
Ugovorne strane se mogu u bilo koje vrijeme sporazumjeti da je za njihov ugovor mjerodavno neko drugo pravo. Promjena mjerodavnog prava poslije zaključenja ugovora ne utiče na punovažnost forme u smislu člana 45 ovog zakona i na prava trećih lica.
Ako su svi drugi elementi činjeničnog stanja u vrijeme izbora prava vezani za drugu državu, a ne za državu čije je pravo izabrano, izborom prava se ne može isključiti primjena prinudnih propisa prava te druge države.
Na postojanje i valjanost saglasnosti stranaka o mjerodavnom pravu primjenjuju se odredbe člana 14 stav 2 i čl. 44 i 45 ovog zakona.
Nepostojanje izbora mjerodavnog prava
Član 39
Ako ugovorne strane nijesu izabrale mjerodavno pravo na osnovu člana 38 ovog zakona, osim za ugovore iz čl. 41, 42 i 43 ovog zakona, kao mjerodavno pravo primjenjuje se:
1) za ugovor o prodaji robe - pravo države uobičajenog boravišta prodavca;
2) za ugovor o pružanju usluga - pravo države uobičajenog boravišta pružaoca usluge;
3) za ugovor o stvarnom pravu na nepokretnosti, kao i zakupu nepokretnosti - pravo države gdje se nepokretnost nalazi;
4) za zakup nepokretnosti najduže šest uzastopnih mjeseci koji je zaključen za privremenu privatnu upotrebu - pravo države u kojoj vlasnik ima uobičajeno boravište, ako je zakupac fizičko lice i ima uobičajeno boravište u istoj državi;
5) za ugovor o franšizingu - pravo države uobičajenog boravišta primaoca franšizinga;
6) za ugovor o distribuciji - pravo države uobičajenog boravišta distributera;
7) za ugovor o prodaji robe na aukciji - pravo države gdje se aukcija održava, ako se to mjesto može odrediti.
Ako se ne radi o ugovoru iz stava 1 ovog člana ili ako bi se na elemente ugovora trebalo primijeniti više tačaka stava 1 ovog člana, za ugovor je mjerodavno pravo države uobičajenog boravišta ugovorne strane koja je dužna ispuniti činidbu koja je karakteristična za taj ugovor.
Ako je iz svih okolnosti slučaja jasno da je ugovor u očigledno bližoj vezi sa nekom drugom državom nego sa državom iz stava 1 ili stava 2 ovog člana, mjerodavno je pravo te druge države.
Ako se na osnovu stava 1 ili stava 2 ovog člana ne može utvrditi mjerodavno pravo, za ugovor je mjerodavno pravo države sa kojom je u najbližoj vezi.
Uobičajeno boravište
Član 40
U smislu ove glave, uobičajeno boravište privrednih društava i drugih subjekata koji obavljaju privrednu djelatnost, bilo da su pravna lica ili organizacioni oblici bez svojstva pravnog lica, je mjesto njihove glavne uprave.
Uobičajenim boravištem fizičkog lica koje obavlja poslovnu djelatnost smatra se njegovo glavno mjesto poslovanja.
Ako se ugovor zaključuje u okviru poslovanja ogranka, zastupništva ili druge poslovne jedinice ili ako je prema ugovoru za ispunjenje odgovoran neki ogranak, zastupništvo ili poslovna jedinica, uobičajeno boravište je mjesto gdje se ogranak, zastupništvo ili druga poslovna jedinica nalazi.
Za određivanje uobičajenog boravišta mjerodavno je vrijeme zaključenja ugovora.
Ugovori o prevozu
Član 41
Ako ugovorne strane za ugovor o prevozu robe nijesu izabrale mjerodavno pravo na osnovu člana 38 ovog zakona, mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta prevoznika, ako se u toj državi nalazi i mjesto utovara ili mjesto isporuke robe ili uobičajeno boravište pošiljaoca. Ako te pretpostavke nijesu ispunjene, mjerodavno je pravo mjesta isporuke robe koje su izabrale ugovorne strane.
Za ugovor o prevozu putnika ugovorne strane mogu izabrati kao mjerodavno samo pravo države u kojoj:
1) putnik ima uobičajeno boravište;
2) prevoznik ima uobičajeno boravište;
3) prevoznik ima sjedište glavne uprave;
4) se nalazi mjesto polaska; ili
5) se nalazi odredište.
Ako strane za ugovor o prevozu putnika nijesu izabrale mjerodavno pravo iz stava 2 ovog člana, mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta putnika, ako se ili mjesto polaska ili odredište nalazi u toj državi. Ako te pretpostavke nijesu ispunjene, mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta prevoznika.
Potrošački ugovori
Član 42
Za potrošački ugovor mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta potrošača, ako trgovac:
1) obavlja svoju trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi uobičajenog boravišta potrošača; ili
2) na bilo koji način takvu djelatnost usmjerava prema toj državi ili prema više država, uključujući i tu državu, a ugovor spada u područje te djelatnosti.
Ugovorne strane mogu izabrati neko drugo pravo kao mjerodavno, ali takvim izborom ne može se uskratiti zaštita potrošaču koju ima po prinudnim propisima prava koje bi bilo mjerodavno u skladu sa stavom 1 ovog člana.
Ako pretpostavke iz stava 1 ovog člana nijesu ispunjene, pravo mjerodavno za potrošački ugovor određuje se primjenom odredaba čl. 38 i 39 ovog zakona.
Odredbe st. 1 i 2 ovog člana ne primjenjuju se na:
1) ugovore o pružanju usluga, ako se te usluge pružaju potrošaču isključivo u državi koja nije država njegovog uobičajenog boravišta;
2) ugovore o prevozu, osim na ugovore kojima se za jedinstvenu cijenu pruža kombinovana usluga putovanja i smještaja;
3) ugovore čiji je predmet stvarno pravo na nepokretnosti ili zakup nepokretnosti, osim ugovora o pravu na vremenski ograničenu upotrebu nepokretnosti (timesharing).
Individualni ugovori o radu
Član 43
Za ugovor o radu mjerodavno je pravo koje su ugovorne strane izabrale u skladu sa članom 38 ovog zakona. Izborom prava ne može se zaposlenom uskratiti zaštita koju ima po prinudnim propisima prava koje bi bilo mjerodavno u slučaju nepostojanja izbora prava iz st. 2 i 3 ovog člana.
Ako ugovorne strane nijesu izabrale mjerodavno pravo, za ugovor o radu mjerodavno je pravo države u kojoj zaposleni ispunjavajući ugovor o radu uobičajeno obavlja svoj posao ili, ako to nije slučaj, iz koje zaposleni ispunjavajući ugovor o radu uobičajeno obavlja svoj posao. U slučaju kad je zaposleni privremeno angažovan u drugoj državi smatra se da je na radu u državi u kojoj uobičajeno obavlja svoj posao.
Ako se mjerodavno pravo ne može odrediti primjenom stava 2 ovog člana, za ugovor je mjerodavno pravo države u kojoj se nalazi poslovna jedinica preko koje je zaposleni angažovan.
Postojanje i materijalna punovažnost
Član 44
Za postojanje i punovažnost ugovora ili pojedinih odredaba ugovora mjerodavno je pravo koje bi bilo mjerodavno za ugovor, da su ugovor ili pojedine odredbe ugovora punovažni.
Ugovorna strana se može pozvati na pravo države svog uobičajenog boravišta radi utvrđivanja činjenice da nije pristala na ugovor ako iz okolnosti slučaja proizilazi da ne bi bilo razumno ocjenjivati njeno ponašanje po pravu koje bi bilo mjerodavno u skladu sa stavom 1 ovog člana.
Forma ugovora
Član 45
Ugovor zaključen između lica koja se nalaze ili čiji se zastupnici nalaze u istoj državi u vrijeme njegovog zaključenja punovažan je u pogledu forme ako ispunjava pretpostavke koje u pogledu forme propisuje pravo koje je u skladu sa ovim zakonu mjerodavno za taj ugovor u pogledu sadržine ili po pravu države gdje je zaključen.
Ugovor zaključen između lica koja se nalaze ili čiji se zastupnici nalaze u različitim državama u vrijeme njegovog zaključenja punovažan je u pogledu forme ako ispunjava pretpostavke koje u pogledu forme propisuje pravo koje je u skladu sa ovim zakonom mjerodavno za taj ugovor u pogledu sadržine ili pravo bilo koje države u kojoj se bilo koja strana ili njen zastupnik nalazio u vrijeme zaključenja ugovora ili pravo države u kojoj je bilo koja strana u to vrijeme imala uobičajeno boravište.
Jednostrana pravna radnja koja se odnosi na ugovor koji je zaključen ili koji treba zaključiti punovažna je u pogledu forme ako ispunjava uslove koje u pogledu forme propisuje pravo koje je po ovom zakonu mjerodavno ili bi bilo mjerodavno za taj ugovor u pogledu sadržine ili pravo države u kojoj je ta pravna radnja preduzeta ili pravo države u kojoj je lice koje je radnju preduzelo u to vrijeme imalo uobičajeno boravište.
Za formu potrošačkih ugovora mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta potrošača.
Ugovor čiji je predmet stvarno pravo na nepokretnosti ili zakup nepokretnosti punovažan je u pogledu forme ako ispunjava uslove u pogledu forme propisane pravom države u kojoj se nepokretnost nalazi, ako po tom pravu ti uslovi:
1) važe bez obzira na to u kojoj je državi ugovor zaključen i koje je pravo mjerodavno za ugovor; i
2) spadaju u prinudne propise.
Ustupanje potraživanja
Član 46
Na odnos između povjerioca (ustupioca) koji je ustupio svoje potraživanje prema drugoj osobi (dužniku) i novog povjerioca (prijemnika) primjenjuje se pravo koje je mjerodavno za ugovor o ustupanju potraživanja.
Pravo koje je mjerodavno za ustupljeno potraživanje uređuje prenosivost potraživanja, odnos između novog povjerioca i dužnika, uslove pod kojima se ustupanje može isticati protiv dužnika i pod kojim uslovima i na koji način se dužnik oslobađa obaveze.
Ustupanje potraživanja, u smislu ovog člana, uključuje potpuno ustupanje, ustupanje radi obezbjeđenja, kao i založna prava ili druga prava obezbjeđenja potraživanja.
Prebijanje
Član 47
Ako pravo na prebijanje nije predviđeno ugovorom, za prebijanje je mjerodavno pravo koje je mjerodavno za potraživanje protiv kojeg se prebijanje izjavljuje.
Primjena mjerodavnog prava
Član 48
Pravo koje je mjerodavno za ugovorne odnose odnosi se naročito na:
1) tumačenje ugovora;
2) ispunjenje obaveza koje nastaju iz ugovora;
3) posljedice potpunog ili djelimičnog neispunjenja, uključujući i visinu naknade štete ako je propisana, a u okviru ovlašćenja koje sud ima prema procesnom pravu države suda;
4) različite načine prestanka obaveza;
5) zastarjelost;
6) gubitak prava zbog proteka roka;
7) posljedice ništavosti ugovora.
U pogledu vrste i načina ispunjenja, kao i mjera koje povjerilac treba da preduzme u slučaju ispunjenja sa nedostacima, uzima se u obzir pravo države ispunjenja.
Tumačenje i primjena odredaba ove glave
Član 49
Odredbe ove glave tumače se i primjenjuju u skladu sa Regulativom EZ/593/2008 Evropskog parlamenta i Savjeta od 17. juna 2008. godine o mjerodavnom pravu za ugovorne obaveze - Rim I.
Glava VI
VANUGOVORNI ODNOSI
Definicije
Član 50
Šteta, u smislu odredaba ove glave, predstavlja bilo koju posljedicu proizašlu iz štetne radnje, sticanja bez osnova, poslovodstva bez naloga ili predugovorne odgovornosti.
Odredbe ove glave primjenjuju se i na vanugovorne obaveze za koje postoji vjerovatnoća da će nastati.
Svako upućivanje u ovoj glavi na događaj koji prouzrokuje štetu uključuje i događaje za koje postoji vjerovatnoća da će nastupiti.
Svako upućivanje u ovoj glavi na štetu uključuje i štetu za koju postoji vjerovatnoća da će nastati.
Uobičajeno boravište
Član 51
U smislu ove glave, uobičajeno boravište privrednih društava i drugih subjekata koji obavljaju privrednu djelatnost, bilo da su pravna lica ili organizacioni oblici bez svojstva pravnog lica, je mjesto njihove glavne uprave.
Ako štetni događaj nastupi ili šteta nastane u okviru poslovanja ogranka, zastupništva ili druge poslovne jedinice, uobičajeno boravište je mjesto gdje se ogranak, zastupništvo ili druga poslovna jedinica nalazi.
Uobičajenim boravištem fizičkog lica koje obavlja poslovnu djelatnost smatra se njegovo glavno mjesto poslovanja.
Opšte pravilo
Član 52
Mjerodavno pravo za vanugovornu obavezu proizašlu iz štetne radnje je pravo države u kojoj je šteta nastala, bez obzira u kojoj državi je nastupio događaj koji je prouzrokovao nastalu štetu i bez obzira na državu ili države u kojima su nastale indirektne posljedice tog događaja, osim ako je drukčije određeno odredbama ove glave.
U slučaju kad lice za koje se tvrdi da je odgovorno i lice koje trpi štetu imaju svoje uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme nastanka štete, mjerodavno je pravo te države.
Kad je iz svih okolnosti slučaja jasno da je štetna radnja u očigledno bližoj vezi sa nekom drugom državom od države iz st. 1 i 2 ovog člana, mjerodavno je pravo te druge države. Očigledno bliža veza sa drugom državom može se zasnivati posebno na prethodnom odnosu između stranaka, kao što je ugovor koji je blisko povezan sa štetnom radnjom.
Nelojalna konkurencija i ograničenje slobodne tržišne konkurencije
Član 53
Za vanugovornu obavezu proizašlu iz radnje nelojalne konkurencije mjerodavno je pravo države na čijoj teritoriji radnja ima ili je vjerovatno da će imati dejstvo na konkurenciju na tržištu ili na zajedničke interese potrošača.
Kad radnja nelojalne konkurencije ima dejstvo isključivo na interese određenog konkurenta primjenjuje se član 52 ovog zakona.
Za vanugovornu obavezu proizašlu iz ograničenja tržišne konkurencije mjerodavno je pravo države na čijem tržištu ograničenje ima ili je vjerovatno da će imati dejstvo.
Kad ograničenje ima ili je vjerovatno da će imati dejstvo na tržištu više država, a tuženi ima prebivalište u Crnoj Gori, lice koje zahtjeva naknadu štete može zasnovati svoj zahtjev na crnogorskom pravu, ako je tržište Crne Gore jedno od tržišta na kojima ograničenje konkurencije, iz kojeg proizlazi vanugovorna odgovornost za štetu na kojoj se zasniva zahtjev, ima neposredno i bitno dejstvo. Kad tužilac podnosi tužbu protiv više tuženih, može svoj zahtjev zasnovati na crnogorskom pravu ako je ograničenje tržišne konkurencije na kojem zasniva zahtjev protiv svakog od tih tuženika imalo neposredno i bitno dejstvo i na tržištu Crne Gore.
Primjena mjerodavnog prava u skladu sa st. 1, 2, 3 i 4 ovog člana ne može biti otklonjena sporazumom o izboru mjerodavnog prava iz člana 63 ovog zakona.
Šteta po životnu sredinu
Član 54
Za vanugovornu obavezu proizašlu iz štete po životnu sredinu ili štete koju trpe lica ili imovina, kao posljedicu takve štete, mjerodavno je pravo iz člana 52 stav 1 ovog zakona, osim ako lice koje zahtijeva naknadu štete izabere da zasnuje svoj zahtjev na pravu države u kojoj je nastupio događaj koji je prouzrokovao štetu.
Povreda prava ličnosti
Član 55
Za obaveze koje proizilaze iz povrede prava ličnosti putem medija, posebno novina, radija, televizije ili drugih sredstava informisanja, mjerodavno je po izboru povrijeđenog pravo države:
1) u kojoj se nalazi njegovo uobičajeno boravište;
2) na čijoj je teritoriji nastala šteta; ili
3) u kojoj se nalazi uobičajeno boravište ili mjesto stanovanja odgovornog lica.
U slučajevima iz stava 1 tač. 1 i 2 ovog člana potrebno je da je lice za koje se tvrdi da je odgovorno razumno moglo da računa sa tim da će šteta nastati u državi uobičajenog boravišta ili na čijoj teritoriji je nastala šteta.
Za pravo na objavljivanje ispravke kod povrede prava ličnosti putem medija mjerodavno je pravo države u kojoj je putem medija izvršena povreda prava ličnosti.
Odredba stava 1 ovog člana primjenjuje se i na obaveze koje nastaju usljed povrede prava povezanih sa zaštitom podataka o ličnosti.
Industrijska akcija
Član 56
Izuzetno od opšteg pravila iz člana 52 ovog zakona, za vanugovornu obavezu koja se odnosi na odgovornost lica u svojstvu zaposlenog ili poslodavca ili organizacije koja zastupa njihove profesionalne interese za štetu prouzrokovanu štrajkom ili drugim oblikom industrijske akcije, koji je u toku ili koji je sproveden, mjerodavno je pravo države u kojoj štrajk, odnosno drugi oblik industrijske akcije treba da bude ili je već sproveden.
Odgovornost za proizvode
Član 57
Pravo mjerodavno za vanugovornu obavezu koju je prouzrokovao proizvod određuje se primjenom Konvencije o zakonu koji se primjenjuje u slučajevima odgovornosti proizvođača za svoje proizvode iz 1973. godine ("Službeni list SFRJ - Međunarodni ugovori", broj 8/77).
Odgovornost za saobraćjne nezgode
Član 58
Pravo mjerodavno za vanugovornu obavezu zbog saobraćajnih nezgoda određuje se primjenom Konvencije o zakonu koji se primjenjuje na saobraćajne nezgode ("Službeni list SFRJ - Međunarodni ugovori", broj 26/76).
Šteta na brodu na otvorenom moru ili u vazduhoplovu
Član 59
Ako je događaj iz kojeg proizilazi obaveza naknade štete nastao na brodu na otvorenom moru ili u vazduhoplovu, kao pravo mjesta gdje su se dogodile činjenice koje su prouzrokovale obavezu naknade štete smatra se pravo države pod čijom zastavom brod plovi, odnosno pravo države u kojoj je vazduhoplov upisan.
III. STICANjE BEZ OSNOVA, POSLOVODSTVO BEZ NALOGA I PREDUGOVORNA ODGOVORNOST
Sticanje bez osnova
Član 60
Ako se vanugovorna obaveza koja proizlazi iz sticanja bez osnova, uključujući plaćanje nedugovanih iznosa tiče odnosa koji postoji između stranaka, kao što je odnos proizašao iz ugovora ili štetne radnje, koji je usko povezan sa sticanjem, za tu obavezu mjerodavno je pravo koje je mjerodavno za taj odnos.
Kad mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno u skladu sa stavom 1 ovog člana, a stranke imaju svoje uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme nastupanja događaja koji je prouzrokovao sticanje bez osnova, mjerodavno je pravo te države.
Kad mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno u skladu sa stavom 1 odnosno stavom 2 ovog člana, mjerodavno je pravo države u kojoj se dogodilo sticanje bez osnova.
Poslovodstvo bez naloga
Član 61
Ako se vanugovorna obaveza proizašla iz radnje preduzete bez potrebnog ovlašćenja u vezi sa poslovima drugog lica tiče odnosa koji postoji između stranaka, kao što je odnos proizašao iz ugovora ili štetne radnje, koji je usko povezan sa tom vanugovornom obavezom, primjenjuje se pravo koje je mjerodavno za taj odnos.
Kad mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno u skladu sa stavom 1 ovog člana, a stranke imaju svoje uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme nastupanja događaja koji je prouzrokovao nastanak štete, mjerodavno je pravo te države.
Kad mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno u skladu sa stavom 1 odnosno stavom 2 ovog člana, mjerodavno je pravo države u kojoj je radnja preduzeta.
Predugovorna odgovornost
Član 62
Za vanugovornu obavezu proizašlu iz postupanja koja su prethodila zaključenju ugovora, bez obzira na to da li je ugovor zaključen ili nije, mjerodavno je pravo koje je mjerodavno za ugovor ili koje bi bilo mjerodavno za ugovor da je on bio zaključen.
Kad se mjerodavno pravo ne može utvrditi u skladu sa stavom 1 ovog člana, mjerodavno je:
1) pravo države u kojoj je nastala šteta, bez obzira u kojoj je državi nastupio događaj koji je prouzrokovao nastalu štetu i bez obzira u kojoj, odnosno kojim državama su nastale posredne posljedice tog događaja; ili
2) ako stranke imaju uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme kad je nastupio događaj koji je prouzrokovao štetu, pravo te države.
Izbor mjerodavnog prava
Član 63
Stranke se mogu sporazumjeti o pravu mjerodavnom za vanugovornu obavezu:
1) sporazumom zaključenim poslije nastupanja događaja koji je prouzrokovao nastalu štetu; ili
2) kad sve stranke obavljaju privrednu djelatnost, kao i sporazumom slobodno ugovorenim prije nastupanja događaja koji je prouzrokovao nastalu štetu.
Izbor mjerodavnog prava mora biti izričit ili da jasno proizilazi iz okolnosti slučaja i bez uticaja je na prava trećih lica.
Ako su svi drugi elementi činjeničnog stanja u vrijeme kad je nastupio događaj iz kojeg je proizašla šteta vezani za drugu državu, a ne za državu čije je pravo izabrano, izborom prava se ne može isključiti primjena prinudnih propisa prava te druge države.
Za vanugovornu obavezu proizišlu iz povrede prava intelektualne svojine isključena je mogućnost izbora mjerodavnog prava.
Primjena mjerodavnog prava
Član 64
Pravo mjerodavno za vanugovorne obaveze odnosi se naročito na:
1) osnov i obim odgovornosti, uključujući utvrđivanje lica koja mogu biti odgovorna za radnje koje su preduzela;
2) osnove za oslobođenje od odgovornosti, kao i za ograničenje i podjelu odgovornosti;
3) postojanje, prirodu i odmjeravanje štete ili naknade te štete;
4) mjere koje sud može odrediti radi sprječavanja ili prestanka povrede ili štete ili radi obezbjeđenja isplate naknade, a u okviru ovlašćenja koje sud ima prema procesnom pravu države suda;
5) prenosivost zahtjeva za naknadu štete, uključujući i prenosivost nasljeđivanjem;
6) lica koja imaju pravo na naknadu štete koju su lično pretrpjela;
7) odgovornost za radnje drugog lica;
8) način na koji obaveza može prestati i pravila o gubitku prava i zastarjelosti, uključujući pravila koja se odnose na početak roka u kojem treba da se podigne tužba ili da se izvrši određena radnja pod prijetnjom gubitka prava i na početak, prekid i zastoj zastarjelosti.
Primjena propisa o bezbjednosti i postupanju
Član 65
Pri ocjeni postupanja lica za koje se tvrdi da je odgovorno, propisi o bezbjednosti i postupanju koji su na snazi u mjestu i u vrijeme izvršenja štetne radnje uzimaju se u obzir kao činjenica u mjeri u kojoj je to primjereno.
Tužba protiv osiguravača odgovornog lica
Član 66
Lice koje je pretrpjelo štetu može zahtjev podnijeti direktno protiv osiguravača lica odgovornog za isplatu naknade, ako to predviđa pravo mjerodavno za vanugovornu obavezu ili pravo mjerodavno za ugovor o osiguranju.
Tumačenje i primjena odredaba ove glave
Član 67
Odredabe ove glave tumače se i primjenjuju u skladu sa Regulativom EZ/864/2007 Evropskog parlamenta i Savjeta Evrope od 17. jula 2007. godine o mjerodavnom pravu za vanugovorne obaveze - Rim II.
Stav 1 ovog člana ne primjenjuje se na odredbe čl. 57, 58 i 59 ovog zakona.
Glava VII
ZAJEDNIČKE ODREDBE ZA UGOVORNE I VANUGOVORNE ODNOSE
Zakonska subrogacija
Član 68
Ako povjerilac ima potraživanje prema dužniku, a treće lice je u obavezi da namiri potraživanje povjerioca ili ga je izmirilo na osnovu te obaveze, pravo mjerodavno za obavezu trećih lica da namire potraživanje povjerioca odnosi se na pitanje da li je i u kojem obimu treće lice ovlašćeno prema dužniku da ostvaruje prava koja je povjerilac imao po pravu mjerodavnom za njihov odnos.
Odgovornost više lica
Član 69
Ako povjerilac ima potraživanje prema više dužnika koji odgovaraju za isti dug, a neki dužnik je, u potpunosti ili djelimično, već izmirio dug, za pravo regresa dužnika prema ostalim dužnicima mjerodavno je pravo koje je mjerodavno za obavezu dužnika prema povjeriocu. Ostali dužnici mogu prema tom dužniku isticati prigovore koje su imali prema povjeriocu u mjeri u kojoj je to dopušteno prema pravu koje je mjerodavno za njihovu obavezu prema povjeriocu.
Teret dokazivanja
Član 70
Pravo mjerodavno za ugovorne i vanugovorne odnose primjenjuje se ako ono sadrži zakonske pretpostavke za ove odnose ili utvrđuje teret dokazivanja.
Pravno dejstvo ugovora ili pravne radnje može se dokazivati bilo kojim dokazom koji određuje pravo države suda ili bilo koje pravo na koje upućuje član 45 ovog zakona prema kojem je ta radnja punovažna u pogledu forme, pod uslovom da se taj dokaz može izvesti pred sudom koji postupa.
Glava VIII
NASLjEĐIVANjE
Opšte pravilo
Član 71
Za nasljeđivanje cjelokupne zaostavštine mjerodavno je pravo države u kojoj je ostavilac imao uobičajeno boravište u vrijeme smrti.
Izbor prava
Član 72
Za nasljeđivanje svoje cjelokupne zaostavštine ostavilac može izabrati pravo države čiji je državljanin ili pravo države u kojoj ima uobičajeno boravište u vrijeme izbora mjerodavnog prava ili u vrijeme smrti.
Za nasljeđivanje nepokretne zaostavštine ostavilac može izabrati pravo države gdje se ona nalazi.
Izbor prava mora biti izričit ili da jasno proizilazi iz okolnosti slučaja i u formi predviđenoj za raspolaganje imovinom za slučaj smrti (testament, zajednički testament ili ugovor o nasljeđivanju).
Postojanje i materijalna punovažnost izbora mjerodavnog prava cijeni se prema izabranom pravu.
Odredbe st. 1 do 3 ovog člana primjenjuju se i na promjenu i opoziv ranijeg izbora mjerodavnog prava.
Punovažnost forme testamenta
Član 73
Testament je punovažan u pogledu forme ako je punovažan po jednom od sljedećih prava:
1) po pravu države gde je testament sastavljen;
2) po pravu države čiji je državljanin bio zavještalac u vrijeme raspolaganja testamentom ili u vrijeme smrti;
3) po pravu prebivališta zavještaoca u vrijeme raspolaganja testamentom ili u vrijeme smrti;
4) po pravu uobičajenog boravišta zavještaoca u vrijeme raspolaganja testamentom ili u vrijeme smrti;
5) po pravu Crne Gore;
6) za nepokretnost - i po pravu države gdje se nepokretnost nalazi;
7) po pravu koje je mjerodavno ili bi bilo mjerodavno za nasljeđivanje u vrijeme raspolaganja testamentom.
Opozivanje testamenta je punovažno u pogledu forme ako je ta forma punovažna po bilo kojem pravu prema kojem je, u skladu sa stavom 1 ovog člana, testament mogao biti punovažno sastavljen.
Na punovažnost forme testamenta utiče i:
- postojanje ograničenja u pogledu uzrasta, državljanstva ili drugih ličnih svojstava zavještaoca;
- ispunjenje uslova u pogledu svjedoka;
- zabrane određenih vrsta raspolaganja za slučaj smrti.
Postojanje, materijalna punovažnost, dejstva i tumačenje raspolaganja imovinom za slučaj smrti
Član 74
Za postojanje, materijalnu punovažnost, dejstva i tumačenje raspolaganja imovinom za slučaj smrti mjerodavno je pravo koje bi bilo mjerodavno za nasljeđivanje ostavioca u vrijeme kad je raspolaganje učinjeno.
Raspolaganje će biti punovažno i kad je punovažno, po pravu mjerodavnom za nasljeđivanje u vrijeme smrti ostavioca. U tom slučaju, isto pravo je mjerodavno za dejstva i tumačenje raspolaganja imovinom za slučaj smrti.
Odredbe st. 1 i 2 ovog člana primjenjuju se i na sposobnost za pravljenje testamenta. Na ovu sposobnost ne utiče kasnija promjena mjerodavnog prava.
Strane iz zajedničkog testamenta ili ugovora o nasljeđivanju mogu da se sporazumiju da je za postojanje, materijalnu punovažnost, dejstva i tumačenje njihovog raspolaganja mjerodavno pravo koje jedna od njih može odrediti u skladu sa članom 72 st. 1, 2 i 5 ovog zakona.
Zaostavština bez nasljednika
Član 75
Za zaostavštinu bez nasljednika mjerodavno je pravo države gdje se ona nalazi.
Primjena
Član 76
Mjerodavno pravo za nasljeđivanje odnosi se naročito na:
1) osnove i momenat otvaranja nasljeđa;
2) krug nasljednika i legatara, nasljedne djelove, kao i druga prava koja su posljedica otvaranja nasljeđa;
3) sposobnost za nasljeđivanje;
4) posebne osnove nesposobnosti za raspolaganje ili prihvatanje nasljeđa;
5) isključenje iz nasljeđivanja i nedostojnost za nasljeđivanje;
6) prenos imovine koja čini zaostavštinu na naslednike i legatare, kao i uslove i dejstva prihvatanja ili odricanja od nasljeđa ili legata;
7) ovlašćenja nasljednika, izvršilaca testamenta i drugih lica koja upravljaju zaostavštinom, a naročito u pogledu prodaje imovine i isplate povjerilaca;
8) odgovornost za dugove ostavioca;
9) raspoloživi dio, nužni dio i druga ograničenja slobode raspolaganja za slučaj smrti, uključujući djelove prethodno izdvojene iz zaostavštine u korist srodnika ostavioca, a na osnovu odluke suda ili drugog organa;
10) bilo koju obavezu da se izvrši povraćaj ili da se obračuna vrijednost poklona kao i njihovo uračunavanje u nasljedne djelove;
11) podjelu nasljeđa.
Glava IX
PORODIČNI ODNOSI
Uslovi za zaključenje braka
Član 77
U pogledu uslova za zaključenje braka mjerodavno je, za svako lice, pravo države čiji je to lice državljanin u vrijeme stupanja u brak.
Forma braka
Član 78
Za formu braka mjerodavno je pravo države u kojoj je brak zaključen.
Poništenje braka
Član 79
Za poništenje braka mjerodavno je pravo države čije je pravo primijenjeno na uslove za zaključenje braka.
Lični odnosi supružnika
Član 80
Za lične odnose supružnika mjerodavno je pravo države čiji su ta lica državljani.
Ako su supružnici državljani različitih država, mjerodavno je pravo države u kojoj imaju zajedničko uobičajeno boravište.
Ako supružnici nemaju zajedničko državljanstvo, ni zajedničko uobičajeno boravište u istoj državi, mjerodavno je pravo države u kojoj su imali posljednje zajedničko uobičajeno boravište.
Ako se mjerodavno pravo ne može odrediti u skladu sa st. 1, 2 i 3 ovog člana, mjerodavno je pravo Crne Gore.
Imovinski odnosi supružnika
Član 81
Za međusobne imovinske odnose supružnika mjerodavno je pravo države koje je mjerodavno i za njihove lične odnose.
Ukoliko promjena državljanstva ili uobičajenog boravišta jednog ili oba supružnika dovodi do promjene mjerodavnog prava, novo mjerodavno pravo primijenjuje se na imovinu supružnika nezavisno od momenta njenog sticanja.
Ugovorni imovinski odnosi supružnika
Član 82
Supružnici mogu da se sporazumiju, u pisanoj formi, da za njihove ugovorne imovinske odnose bude mjerodavno:
1) pravo države čije državljanstvo ima jedan od supružnika;
2) pravo države čije uobičajeno boravište ima jedan od supružnika;
3) pravo države u kojoj namjeravaju da zasnuju zajedničko uobičajeno boravište;
4) za nepokretnosti, pravo mjesta gdje se ta nepokretnost nalazi.
Izbor prava može se izvršiti prije ili poslije zaključenja braka.
Supružnici mogu da izmijene ili opozovu svoj izbor prava. Izbor izvršen poslije zaključenja braka počinje da proizvodi dejstvo od momenta zaključenja braka, osim ako su strane ugovorile nešto drugo.
Zaštita trećih lica
Član 83
Izborom stranog prava kao mjerodavnog za regulisanje imovinskih odnosa supružnici ne mogu ugroziti prava trećih lica, osim ako su ta lica znala ili mogla znati za primjenu tog prava.
Ako su u pogledu stvarnih prava na nepokretnosti ispunjeni zahtjevi za upis propisani pravom države u kojoj se nepokretnost nalazi, smatra se da su treća lica znala za primjenu ugovorenog prava.
Imovinski odnosi lica u vanbračnoj zajednici
Član 84
Za imovinske odnose lica koja žive u vanbračnoj zajednici mjerodavno je pravo iz čl. 81 do 83 ovog zakona.
Razvod braka
Član 85
Za razvod braka mjerodavno je pravo države čiji su državljani supružnici u vrijeme podnošenja zahtjeva za razvod braka.
Ako su supružnici državljani različitih država, mjerodavno je pravo države u kojoj imaju zajedničko uobičajeno boravište u vrijeme podnošenja zahtjeva za razvod braka.
Ako supružnici nemaju zajedničko državljanstvo ni zajedničko uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme podnošenja zahtjeva za razvod braka, mjerodavno je pravo države u kojoj su imali posljednje zajedničko uobičajeno boravište.
Ako se mjerodavno pravo ne može odrediti u skladu sa st. 1, 2 i 3 ovog člana, mjerodavno je pravo Crne Gore.
Ako je jedan od supružnika crnogorski državljanin koji nema uobičajeno boravište u Crnoj Gori, a brak se ne bi mogao razvesti po pravu određenom u skladu sa st. 1, 2 i 3 ovog člana, za razvod braka mjerodavno je pravo Crne Gore.
Izbor prava
Član 86
Supružnici u svakom slučaju mogu da izaberu mjerodavno pravo za razvod braka, i to pored jednog od prava iz člana 85 ovog zakona i pravo državljanstva jednog od njih u vrijeme podnošenja zahtjeva za razvod braka.
Sporazum o izboru mjerodavnog prava mora biti u pisanoj formi i ovjeren u skladu sa zakonom, najkasnije u vrijeme podnošenja zahtjeva za razvod braka.
II.RODITELjSKO PRAVO
Porodični status djeteta
Član 87
Za priznavanje, utvrđivanje ili osporavanje očinstva ili materinstva mjerodavno je pravo države čije je državljanstvo dijete steklo u vrijeme rođenja.
Ako je to povoljnije za dijete, može se primijeniti:
1) pravo države čije je dijete državljanin ili u kojoj ima uobičajeno boravište u vrijeme utvrđivanja porodičnog statusa;
2) pravo koje u vrijeme rođenja važi za lične odnose supružnika.
Priznavanje očinstva ili materinstva proizvodi dejstvo ukoliko je izvršeno u skladu sa pravom države čiji je državljanin lice koje daje priznanje ili pravom države čiji je državljanin dijete u vrijeme priznanja ili pravom države u kojoj se u vrijeme priznanja nalazi uobičajeno boravište djeteta.
Za formu priznanja mjerodavno je pravo države u kojoj je izvršeno priznanje ili pravo određeno u skladu sa stavom 2 ovog člana.
Odnosi između roditelja i djece
Član 88
Za odnose između roditelja i djece mjerodavno je pravo države u kojoj se nalazi uobičajeno boravište djeteta ili pravo države čije je dijete državljanin, ako je to za njega povoljnije.
Usvojenje
Član 89
Za uslove zasnivanja, dejstva i prestanak usvojenja djeteta mjerodavno je pravo države čiji je državljanin usvojilac.
Ako supružnici zajednički usvajaju dijete, mjerodavno je pravo iz člana 80 ovog zakona.
Za saglasnost djeteta, pored prava mjerodavnog u skladu sa stavom 1 ovog člana, primjenjuje se i pravo državljanstva djeteta.
Za formu usvojenja mjerodavno je pravo mjesta gdje se usvojenje zasniva.
III. IZDRŽAVANjE
Opšte pravilo
Član 90
Za obaveze izdržavanja mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta povjerioca izdržavanja, osim ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
U slučaju promjene uobičajenog boravišta povjerioca, od momenta nastanka te promjene, primjenjuje se pravo države novog uobičajenog boravišta.
Posebna pravila u korist određenih povjerilaca
Član 91
Posebna pravila za izdržavanje primjenjuju se na obaveze izdržavanja:
1) roditelja prema njihovoj djeci;
2) drugih lica, osim roditelja, prema licima koja nijesu navršila 21 godinu starosti, osim obaveza iz člana 92 ovog zakona; i
3) djece prema njihovim roditeljima.
Ukoliko prema pravu na koje upućuje član 90 ovog zakona povjerilac ne može ostvariti izdržavanje, primjenjuje se pravo države suda pred kojim je postupak pokrenut.
Izuzetno od opšteg pravila iz člana 90 ovog zakona, ukoliko je povjerilac pokrenuo postupak pred nadležnim organom države uobičajenog boravišta dužnika, primjenjuje se pravo te države. Ukoliko prema tom pravu povjerilac ne može ostvariti izdržavanje od dužnika, primjenjuje se pravo uobičajenog boravišta povjerioca.
Ukoliko prema pravu iz člana 90 ovog zakona i st. 2 i 3 ovog člana povjerilac ne može ostvariti izdržavanje od dužnika, primjenjuje se pravo države njihovog zajedničkog državljanstva, ukoliko ono postoji.
Posebno pravilo za supružnike i bivše supružnike
Član 92
U slučaju obaveze izdržavanja između supružnika, bivših supružnika ili strana u braku koji je poništen, član 90 ovog zakona neće se primijeniti, ukoliko se tome protivi jedna od strana, a pravo druge države, naročito pravo države posljednjeg zajedničkog uobičajenog boravišta, je u bližoj vezi sa brakom. U tom slučaju primjenjuje se pravo države sa kojom postoji najbliža veza.
Osporavanje prava na izdržavanje određenih lica
Član 93
U slučaju obaveza izdržavanja drugih lica, osim obaveza izdržavanja roditelja prema djeci, kao i obaveza iz člana 92 ovog zakona, dužnik može osporavati potraživanje povjerioca na osnovu činjenice da ni po pravu uobičajenog boravišta dužnika, ni po pravu zajedničkog državljanstva stranaka, ukoliko zajedničko državljanstvo postoji, nije predviđena takva obaveza izdržavanja.
Izbor mjerodavnog prava za određeni postupak
Član 94
Izuzetno od opštih pravila iz čl. 90 do 93 ovog zakona, samo za potrebe određenog postupka, povjerilac i dužnik izdržavanja mogu izričito izabrati kao mjerodavno pravo za obavezu izdržavanja, pravo države u kojoj se taj postupak vodi.
Sporazum o izboru prava izvršen prije pokretanja određenog postupka mora biti u pisanoj formi i potpisan od obje strane ili zabilježen na bilo koji drugi način, koji omogućava da sadržina bude dostupna za korišćenje i kasnije pozivanje na taj sporazum.
Izbor mjerodavnog prava
Član 95
Izuzetno od opštih pravila iz čl. 90 do 93 ovog zakona, povjerilac i dužnik izdržavanja u bilo koje vrijeme mogu izabrati, kao mjerodavno za obavezu izdržavanja, jedno od sljedećih prava:
1) pravo bilo koje države čiji je državljanin jedna od strana u vrijeme izbora;
2) pravo države uobičajenog boravišta bilo koje strane u vrijeme izbora;
3) pravo koje izaberu kao mjerodavno ili pravo koje se stvarno primjenjuje na njihove imovinske odnose;
4) pravo koje izaberu kao mjerodavno ili pravo koje se stvarno primjenjuje na njihov razvod ili rastavu.
Sporazum o izboru prava mora biti sačinjen u pisanoj formi i potpisan od obje strane ili zabilježen na bilo koji drugi način koji omogućava da sadržina bude dostupna za korišćenje i kasnije pozivanje na taj sporazum.
Stav 1 ovog člana ne primjenjuje se na obaveze izdržavanja lica mlađeg od 18 godina ili odraslog lica koje iz razloga lične nesposobnosti ili nemogućnosti nije u stanju da štiti svoje interese.
Bez obzira na izbor prava, u smislu stava 1 ovog člana, na pitanje može li se povjerilac odreći prava na izdržavanje primjenjuje se pravo države uobičajenog boravišta povjerioca u vrijeme izbora prava.
Pravo koje strane izaberu neće se primjenjivati ako bi primjena tog prava dovela do očigledno nepravednih ili nerazumnih posljedica po bilo koju stranu, osim ukoliko su u vrijeme izbora prava strane bile potpuno obaviještene i svjesne posljedica svog izbora.
Javna tijela
Član 96
Na pravo državnih organa i drugih subjekata koji vrše javna ovlašćenja (u daljem tekstu: javna tijela) na regresni zahtjev za davanje učinjeno povjeriocu umjesto izdržavanja mjerodavno je pravo kojem podliježu ta javna tijela.
Primjena mjerodavnog prava za izdržavanje
Član 97
Mjerodavno pravo za obavezu izdržavanja odnosi se naročito na pitanja:
1) može li i u kojoj mjeri i od koga povjerilac tražiti izdržavanje;
2) u kojoj mjeri povjerilac može retroaktivno tražiti izdržavanje;
3) osnova za određivanje visine iznosa izdržavanja i indeksaciju;
4) ko je ovlašćen da pokrene postupak za izdržavanje, osim na pitanja parnične sposobnosti i zastupanja u postupku;
5) rokova zastarjelosti ili rokova za pokretanje postupka;
6) obima obaveze dužnika izdržavanja kad javno tijelo ističe regresni zahtjev za davanja učinjena povjeriocu umjesto izdržavanja.
Određivanje iznosa izdržavanja
Član 98
Potrebe povjerioca i mogućnosti dužnika, kao i svaka naknada koju je primio povjerilac umjesto periodične isplate izdržavanja uzeće se u obzir i u slučaju kad mjerodavno pravo predviđa drukčije.
DIO DRUGI
NADLEŽNOST I POSTUPAK
Glava X
NADLEŽNOST SUDA I DRUGOG ORGANA CRNE GORE U GRAĐANSKIM STVARIMA SA MEĐUNARODNIM ELEMENTOM
Opšta nadležnost
Član 99
Nadležnost suda Crne Gore postoji ako tuženi ima prebivalište, odnosno sjedište u Crnoj Gori.
Ako tuženi nema prebivalište u Crnoj Gori niti u drugoj državi, nadležnost suda Crne Gore postoji ako tuženi ima boravište u Crnoj Gori.
Materijalni suparničari
Član 100
Ako u parnici ima više tuženih sa svojstvom materijalnih suparničara, nadležnost suda Crne Gore postoji i kad jedan od tuženih ima prebivalište, odnosno sjedište u Crnoj Gori.
Nadležnost za međusobno
