Zakon o prekršajima Republike Srpske
("Sl. glasnik RS", br. 63/2014, 36/2015 - odluka US, 110/2016, 100/2017, 19/2021 - odluka US i 90/2023)
* Odredbe člana 191. stav 5. Zakona o prekršajima Republike Srpske ("Sl. glasnik RS", br. 63/2014, 36/2015 - odluka US, 110/2016 i 100/2017) prestale su da važe na osnovu odluke US broj U-12/20 od 24. februara 2021. godine, objavljene u "Sl. glasniku RS", br. 19/2021 od 5. marta 2021. godine.
GLAVA I
OSNOVNE ODREDBE
Predmet Zakona
Član 1
Ovim zakonom uređuju se: pojam prekršaja, uslovi za propisivanje prekršaja i prekršajnih sankcija, prekršajna odgovornost, prekršajni postupak i postupak izvršenja prekršajnih sankcija.
Pojam prekršaja
Član 2
(1) Prekršaji su protivpravna djela koja predstavljaju kršenje javnog poretka ili propisa o ekonomskom i finansijskom poslovanju utvrđena zakonom ili drugim propisom, za koja su određena obilježja i za koja su propisane sankcije.
(2) Nije prekršaj ono djelo koje je, iako sadrži obilježja prekršaja propisana zakonom ili drugim propisom, u zanemarljivoj mjeri opasno zbog svog malog značaja i zbog neznatnosti ili odsutnosti štetnih posljedica.
(3) Djelo je malog značaja ako na to ukazuju njegova priroda, težina, okolnosti pod kojima je počinjeno, nizak stepen odgovornosti počinioca ili njegove lične osobine, a ne postoji potreba da počinilac bude kažnjen.
Načelo odgovornosti i zakonitost u propisivanju prekršaja i prekršajnih sankcija
Član 3
Nikome ne može biti izrečena prekršajna sankcija ako nije odgovoran za počinjeni prekršaj, ako to djelo prije nego što je bilo izvršeno nije bilo zakonom, ili na zakonu zasnovanom propisu određeno kao prekršaj i za koje zakonom ili drugom na zakonu zasnovanom propisu, nije propisano kojom vrstom i visinom sankcije počinilac prekršaja može biti kažnjen.
Propisivanje prekršaja
Član 4
(1) Prekršaji i prekršajne sankcije mogu se propisivati zakonom, uredbom ili odlukom Vlade, odlukom skupštine grada i odlukom skupštine opštine.
(2) Organi ovlašćeni za donošenje propisa o prekršajima mogu propisivati samo sankcije predviđene ovim zakonom i u granicama koje određuje ovaj zakon.
(3) Organi ovlašćeni za donošenje propisa iz stava 1. ovog člana mogu propisivati prekršajne sankcije samo za povrede propisa koje oni donose u okviru svoje nadležnosti utvrđene ustavom i zakonom, pod uslovima određenim ovim zakonom.
(4) Organ koji je ovlašćen da propisuje prekršajne sankcije ne može ovo pravo da prenese na druge organe.
Opšta svrha prekršajnih sankcija
Član 5
Opšta svrha propisivanja i izricanja prekršajnih sankcija je suzbijanje protivpravnih djelovanja kojima se ugrožavaju ili povređuju vrijednosti zaštićene prekršajnim zakonodavstvom, čime se obezbjeđuje da građani poštuju pravni sistem i ne čine prekršaje.
Vremensko važenje i primjena najblažeg zakona, odnosno propisa
Član 6
(1) Na počinioca prekršaja primjenjuje se zakon, odnosno propis koji je važio u vrijeme izvršenja prekršaja.
(2) Ako je poslije izvršenja prekršaja izmijenjen zakon, odnosno propis, jednom ili više puta, primijeniće se zakon, odnosno propis koji je najblaži za počinioca.
Prostorno važenje zakona, odnosno propisa
Član 7
(1) Ovaj zakon važi na teritoriji Republike Srpske ako su prekršaji propisani zakonima i drugim propisima Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, gradova i opština, a koji su i izvršeni na teritoriji Republike Srpske ili ako je prekršaj počinjen na domaćem brodu ili vazduhoplovu dok se nalazi van teritorije Republike Srpske ili ako je prekršaj počinjen na internetu ili veb okruženju kada je posljedica nastupila na teritoriji Republike Srpske ili serverima provajdera u Republici Srpskoj.
(2) Za prekršaj počinjen u inostranstvu kazniće se počinilac prekršaja samo ako je to određeno ovim zakonom, kada se može, pod uslovom uzajamnosti, ustupiti gonjenje za prekršaj stranoj državi u kojoj počinilac prekršaja koji je strani državljanin ima prebivalište.
Zabrana ponovnog suđenja u istoj stvari
Član 8
(1) Nikome se ne može ponovo suditi niti mu može ponovo biti izrečena prekršajna sankcija za prekršaj o kome je pravosnažno odlučeno u skladu sa zakonom.
(2) Zabrana iz stava 1. ovog člana ne sprečava ponavljanje prekršajnog postupka u skladu sa ovim zakonom.
(3) Ako je protiv počinioca prekršaja potvrđena optužnica zbog krivičnog djela kojim je obuhvaćen i prekršaj, za taj prekršaj ne može se pokrenuti prekršajni postupak, a ako je postupak pokrenut, ne može se dalje voditi.
(4) Protiv počinioca prekršaja koji je u krivičnom postupku pravosnažno proglašen krivim za krivično djelo koje obuhvata i obilježja prekršaja ne može se pokrenuti prekršajni postupak, a ako je pokrenut, ne može se dalje voditi.
Prava lica okrivljenih za prekršaje
Član 9
(1) Svako ko je okrivljen da je počinio prekršaj ima pravo da zahtijeva da o njegovoj odgovornosti za počinjeni prekršaj odluči sud u razumnom roku.
(2) Okrivljeno lice iz stava 1. ovog člana ima pravo da:
1) se smatra nevinim dok se ne dokaže njegova odgovornost u skladu sa zakonom,
2) u najkraćem roku bude obaviješteno, detaljno i na jeziku koji razumije, o prirodi i razlogu optužbi protiv njega,
3) mu se da odgovarajuće vrijeme i mogućnosti za pripremu odbrane, te da bude upoznato sa svim pravima, kao i pravom na ćutanje,
4) se brani lično ili putem branioca po vlastitom izboru ili, ukoliko nema dovoljno sredstava, da mu se on obezbijedi besplatno kada to zahtijevaju interesi pravde,
5) ispita ili da se u njegovo ime ispitaju svjedoci koji ga terete i da se obezbijedi prisustvo i saslušanje svjedoka u njegovu korist pod istim uslovima kao i svjedoka koji ga terete i
6) dobije besplatnu pomoć prevodioca ako ne razumije jezik koji se upotrebljava u sudu ili tumača ukoliko je riječ o gluvonijemom ili slabovidom licu.
Prava zadržanih lica
Član 10
(1) U slučaju da je lice lišeno slobode i zadržano, ima pravo na:
1) kontaktiranje konzularnog predstavnika, ukoliko je riječ o stranom državljaninu,
2) kontaktiranje samo jednog lica,
3) pristup hitnoj medicinskoj pomoći ukoliko je to potrebno i
4) da bude obaviješteno o maksimalnom broju sati ili dana koje kao okrivljeni može da provede na zadržavanju prije izvođenja na sud.
(2) U slučaju da lice bude lišeno slobode i zadržano zbog učinjenog prekršaja, odmah će mu se uručiti Dokument o pravima okrivljenih i zadržanih lica.
(3) Izgled i detaljan sadržaj Dokumenta o pravima okrivljenih i zadržanih lica propisuje ministar pravde posebnim pravilnikom.
Značenje izraza
Član 11
(1) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
1) kažnjeni je lice za koje je ustanovljeno konačnim prekršajnim nalogom ili pravosnažnim rješenjem o prekršaju da je odgovorno za određeni prekršaj;
2) ovlašćeni organi za pokretanje prekršajnog postupka su:
3) okrivljeni je pravno ili fizičko lice protiv kojeg je pokrenut prekršajni postupak;
4) oštećeni je pravno ili fizičko lice koje je pretrpjelo štetu nastalu činjenjem prekršaja;
5) Registar novčanih kazni, troškova prinudne naplate i prekršajnih evidencija (u daljem tekstu: Registar) je baza podataka o izrečenim sankcijama, mjerama, troškovima prinudne naplate i ostalim evidencijama za prekršaje, koja je propisana posebnim zakonom i
6) internet provajder je svako pravno lice registrovano za pružanje elektronskih usluga, čija je djelatnost da omogući povezivanje u javno dostupnu globalnu paketnu podatkovnu mrežu (internet), a koja zajedno povezuje računare i računarske mreže.
(2) Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog i ženskog roda podrazumijevaju oba pola.
(3) Značenje izraza navedenih u Krivičnom zakoniku Republike Srpske i Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske ili u nekom drugom posebnom propisu koristiće se u ovom zakonu ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno i imaju značenje koje je određeno tim zakonima.
Diplomatski imunitet
Član 12
Prekršajni postupak ne može se voditi niti se može izreći prekršajna sankcija protiv lica koja uživaju diplomatski imunitet.
GLAVA II
IZVRŠENjE PREKRŠAJA
Radnja izvršenja prekršaja
Član 13
(1) Prekršaj može biti izvršen činjenjem ili nečinjenjem.
(2) Prekršaj je izvršen nečinjenjem kada je počinilac propustio da izvrši radnje koje je bio dužan da učini.
Pokušaj prekršaja
Član 14
Za pokušaj prekršaja počinilac je odgovoran samo ako je to zakonom, odnosno propisom regulisano.
Vrijeme izvršenja prekršaja
Član 15
Prekršaj je izvršen u vrijeme kada je počinilac radio ili bio dužan da radi, bez obzira na to kada je posljedica nastupila.
Mjesto izvršenja prekršaja
Član 16
Prekršaj je izvršen u mjestu gdje je počinilac radio ili bio dužan da radi, ali i u mjestu gdje je posljedica nastupila.
Nužna odbrana
Član 17
(1) Nema prekršaja ako je radnja propisana kao prekršaj počinjena u nužnoj odbrani.
(2) Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da počinilac od svog dobra ili od dobra drugoga odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad.
(3) Počinilac koji je prekoračio granice nužne odbrane može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinio usljed jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom, može se i osloboditi od kazne.
Krajnja nužda
Član 18
(1) Nema prekršaja ako je radnja propisana kao prekršaj počinjena u krajnjoj nuždi.
(2) Krajnja nužda postoji ako je prekršaj počinjen da počinilac otkloni od svog dobra ili dobra drugog istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti i ako pri tome počinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.
(3) Počinilac koji je sam izazvao opasnost iz nehata ili je prekoračio granice krajnje nužde može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje počinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima, počinilac se može i osloboditi od kazne.
(4) Nema krajnje nužde ako je počinilac bio dužan da se izloži opasnosti.
Sila i prijetnja
Član 19
(1) Nema prekršaja ako je počinilac postupao pod dejstvom neodoljive sile.
(2) Počinilac koji je izvršio prekršaj pod dejstvom sile kojoj se moglo odoljeti ili pod dejstvom prijetnje može se blaže kazniti ako se sila i prijetnja ne mogu smatrati neskrivljenom opasnošću u smislu člana 18. ovog zakona.
(3) U slučaju iz stava 1. ovog člana, kao počinilac prekršaja smatraće se lice koje je primijenilo neodoljivu silu.
Načelo oportuniteta
Član 20
U slučaju necjelishodnosti pokretanja prekršajnog postupka kod maloljetnika, kao i okrivljenih punoljetnih lica koja ranije nisu prekršajno kažnjavana i kada je riječ o najlakšim oblicima prekršaja za djela manjeg značaja, sud može odlučiti da se prekršajni postupak ne pokreće protiv tih lica i odbaciti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.
GLAVA III
ODGOVORNOST ZA PREKRŠAJ
Subjekti odgovornosti
Član 21
(1) Za prekršaj mogu da odgovaraju: fizičko lice, preduzetnik, pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu, odgovorno lice u državnom organu, republičkom organu uprave i organima jedinice lokalne samouprave.
(2) Bosna i Hercegovina, Republika Srpska, Federacija Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikt BiH, državni organi, republički organi uprave, organi i jedinice lokalne samouprave i uprave ne mogu biti odgovorni za prekršaj, ali zakonom može biti propisano da za prekršaj pod uslovima iz člana 22. stav 1. ovog zakona odgovara odgovorno lice.
Odgovornost fizičkog lica
Član 22
(1) Fizičko lice odgovara za prekršaj ako je u vrijeme izvršenja prekršaja bilo uračunljivo i prekršaj počinilo sa umišljajem ili iz nehata.
(2) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, odredbe iz stava 1. ovog člana primjenjuju se i na preduzetnika, odgovorna lica u pravnom licu, državnom organu, republičkom organu uprave ili organu jedinice lokalne samouprave.
Neuračunljivost, samoskrivljena neuračunljivost i bitno smanjena uračunljivost
Član 23
(1) Neuračunljiv počinilac nije odgovoran za prekršaj.
(2) Neuračunljiv je počinilac koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije mogao da shvati značaj svog djela ili nije mogao da upravlja svojim postupcima usljed duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja.
(3) Ne smatra se neuračunljivim počinilac prekršaja koji upotrebom alkohola ili na drugi način dovede sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima ako je u vrijeme kada se dovodio u takvo stanje bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da u takvom stanju može počiniti prekršaj.
(4) Počiniocu prekršaja čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed nekog stanja iz stava 2. ovog člana (bitno smanjena uračunljivost) može se ublažiti kazna.
Nehat i umišljaj
Član 24
(1) Za postojanje odgovornosti dovoljan je nehat počinioca ako propisom o prekršaju nije određeno da će se kazniti samo ako je prekršaj počinjen sa umišljajem.
(2) Prekršaj je počinjen iz nehata kada je počinilac bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako smatrao da je može spriječiti ili da ona neće nastupiti, ili kada nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.
(3) Prekršaj je počinjen sa umišljajem kada je počinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje ili kada je bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje.
Stvarna zabluda
Član 25
(1) Nije odgovoran za prekršaj počinilac koji je u vrijeme izvršenog prekršaja bio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi.
(2) Stvarna zabluda je neotklonjiva ako počinilac u vrijeme izvršenog prekršaja nije bio svjestan nekog njegovog zakonom ili drugim propisom određenog obilježja ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to djelo činile dozvoljenim.
Pravna zabluda
Član 26
Počinilac prekršaja koji je u vrijeme izvršenog prekršaja iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne.
Saizvršilaštvo
Član 27
Ako više lica učestvovanjem u radnji izvršenja prekršaja ili na drugi način zajednički počine prekršaj, svako od njih kazniće se kaznom propisanom za taj prekršaj.
Podstrekavanje
Član 28
(1) Ko drugog sa umišljajem podstrekne da počini prekršaj kazniće se kao da ga je sam počinio.
(2) Podstrekavanje na izvršenje prekršaja smatra se naročito: upućivanje molbe, ubjeđivanje ili nagovaranje, prikazivanje koristi od izvršenja prekršaja, davanje ili obećavanje poklona, zloupotreba odnosa podređenosti ili zavisnosti, dovođenje ili održavanje lica u stanju stvarne ili pravne zablude.
Pomaganje
Član 29
(1) Ko drugom sa umišljajem pomogne da izvrši prekršaj kazniće se kao da ga je sam počinio.
(2) Pomaganje na izvršenje prekršaja smatra se naročito: davanje savjeta ili uputstava kako da se izvrši prekršaj, stavljanje počiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje prekršaja, otklanjanje prepreka za izvršenje prekršaja, kao i unaprijed obećano prikrivanje prekršaja, počinioca, sredstava kojima je prekršaj izvršen, tragova prekršaja ili predmeta pribavljenih prekršajem.
Granice odgovornosti saučesnika
Član 30
(1) Saizvršilac je prekršajno odgovoran u granicama svog umišljaja ili nehata, a podstrekač i pomagač u granicama njihovog umišljaja.
(2) Lični odnosi, svojstva i okolnosti, usljed kojih zakon isključuje prekršajnu odgovornost, dozvoljava oslobađanje od kazne ili ublažavanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom izvršiocu, saizvršiocu, podstrekaču ili pomagaču, kod kojeg takva svojstva ili okolnosti postoje.
Odgovornost pravnog lica
Član 31
(1) Pravno lice je odgovorno za prekršaj počinjen radnjom ili propuštanjem dužnog nadzora organa upravljanja ili odgovornog lica ili radnjom drugog lica koje je u vrijeme izvršenja prekršaja bilo ovlašćeno da postupa u ime pravnog lica.
(2) Pravno lice je odgovorno za prekršaj i kada:
1) organ upravljanja donese protivpravnu odluku ili nalog kojim je omogućeno izvršenje prekršaja ili odgovorno lice naredi licu da izvrši prekršaj i
2) fizičko lice izvrši prekršaj usljed propuštanja odgovornog lica da nad njim vrši nadzor ili kontrolu.
(3) Pod uslovima iz stava 2. ovog člana pravno lice može da odgovara za prekršaj i kada:
1) je protiv odgovornog lica prekršajni postupak obustavljen ili je to lice oslobođeno od odgovornosti, u skladu sa odredbama člana 181. ovog zakona i
2) postoje pravne ili stvarne smetnje za utvrđivanje odgovornosti odgovornog lica u pravnom licu ili se ne može odrediti ko je odgovorno lice.
(4) Odgovornost fizičkog ili odgovornog lica u pravnom licu za počinjeni prekršaj ili krivično djelo ne isključuje odgovornost pravnog lica za prekršaj.
Odgovornost prestankom postojanja pravnog lica
Član 32
(1) Prestankom postojanja pravnog lica u toku prekršajnog postupka prestaje odgovornost za prekršaj, osim u slučaju postojanja pravnog sljedbenika, kada za prekršaj odgovara pravni sljedbenik.
(2) Ako je pravno lice prestalo da postoji nakon pravosnažno okončanog prekršajnog postupka, izrečena sankcija će se izvršiti prema pravnom sljedbeniku, a ako nema pravnog sljedbenika, postupak izvršenja prekršajne sankcije će se obustaviti.
(3) Pravno lice koje se nalazi u stečaju može da odgovara za prekršaj počinjen prije otvaranja ili u toku stečajnog postupka, ali mu se ne može izreći kazna, nego samo zaštitna mjera oduzimanja predmeta i oduzimanje imovinske koristi.
Odgovornost preduzetnika
Član 33
Preduzetnik odgovara za prekršaj koji počini pri vršenju svoje djelatnosti.
Odgovornost odgovornog lica
Član 34
(1) Odgovornim licem, u smislu ovog zakona, smatra se lice kome su u pravnom licu povjereni određeni poslovi koji se odnose na upravljanje, poslovanje ili proces rada, kao i lice koje u državnom organu, republičkom organu uprave i organu jedinice lokalne samouprave vrši određene dužnosti.
(2) Nije odgovorno za prekršaj odgovorno lice koje je postupalo na osnovu naređenja drugog odgovornog lica ili organa upravljanja i ako je preduzelo sve radnje koje je na osnovu zakona, drugog propisa ili akta bilo dužno da preduzme da bi spriječilo izvršenje prekršaja.
(3) Odgovornost odgovornog lica ne prestaje zato što mu je prestao radni odnos u pravnom licu, državnom organu, republičkom organu uprave i organu jedinice lokalne samouprave niti zato što je nastala nemogućnost da se pravno lice proglasi odgovornim usljed njegovog prestanka.
Odgovornost stranih lica
Član 35
(1) Strano fizičko lice, strano pravno lice i odgovorno lice odgovaraju za prekršaje jednako kao i domaće fizičko, pravno i odgovorno lice.
(2) Strano pravno lice i odgovorno lice kazniće se za prekršaj počinjen na teritoriji Republike Srpske ako strano pravno lice ima poslovnu jedinicu ili predstavništvo u Bosni i Hercegovini ili je prekršaj počinjen njegovim prevoznim sredstvom, ako propisom kojim je prekršaj regulisan nije nešto drugo predviđeno.
GLAVA IV
PREKRŠAJNE SANKCIJE
Vrste prekršajnih sankcija
Član 36
(1) Prekršajne sankcije su:
1) kazne,
2) kazneni bodovi,
3) mjere upozorenja,
4) zaštitne mjere i
5) vaspitne mjere.
(2) Osim sankcija iz stava 1. ovog člana, za prekršaj se mogu izreći i sljedeće mjere:
1) oduzimanje imovinske koristi i
2) obaveza naknade štete.
(3) Prekršajnu sankciju može izreći sud u prekršajnom postupku koji je pokrenut i sproveden u skladu sa ovim zakonom.
(4) Ovlašćeni organ može izreći prekršajnu sankciju putem izdavanja prekršajnog naloga, u skladu sa postupkom koji je propisan ovim zakonom.
Svrha kažnjavanja
Član 37
Svrha kažnjavanja je da se utiče na počinioca i ostale da ubuduće ne čine prekršaje.
Vrste kazni
Član 38
Prekršajne kazne su kazna zatvora i novčana kazna.
Način propisivanja kazni
Član 39
(1) Za prekršaj se može propisati kazna zatvora ili novčana kazna, koje se mogu izreći i zajedno.
(2) Za prekršaj pravnog lica i odgovornog lica može se propisati samo novčana kazna.
Nadležnost za propisivanje kazni
Član 40
(1) Kazna zatvora može se propisati samo zakonom.
(2) Novčana kazna može se propisati zakonom ili uredbom, odnosno odlukom Vlade, skupštine opštine ili grada.
Izricanje kazni
Član 41
(1) Kazna zatvora se može izreći samo kao glavna kazna.
(2) Novčana kazna može se izreći kao glavna i kao sporedna kazna.
(3) Ako su novčana kazna i kazna zatvora propisane alternativno, kazna zatvora se izriče samo za prekršaje kojima su bile prouzrokovane teže posljedice ili za prekršaje koji ukazuju na veći stepen odgovornosti počinioca u skladu sa članom 24. ovog zakona.
Kazna zatvora
Član 42
(1) Kazna zatvora ne može se propisati u trajanju kraćem od deset ni dužem od 60 dana.
(2) Kazna zatvora može se propisati samo za one prekršaje čijim bi izvršenjem mogla nastati opasnost za život i zdravlje ljudi ili bi se teže narušio javni red i mir, kao i za prekršaje nasilja u porodici ili na sportskim priredbama.
(3) Kazna zatvora izriče se na pune dane.
(4) Kazna zatvora ne može se izreći trudnoj ženi, poslije navršena tri mjeseca trudnoće, ni majci dok dijete ne navrši godinu dana, a ako je dijete mrtvo rođeno ili ako je umrlo poslije porođaja, dok ne prođe šest mjeseci od dana porođaja, niti se novčana kazna može zamijeniti kaznom zatvora.
(5) Kazna zatvora ne može se izreći maloljetnom licu.
Novčana kazna
Član 43
(1) Novčana kazna može se propisati u određenom rasponu ili u fiksnom iznosu.
(2) Novčana kazna za fizičko lice ne može se propisati u iznosu nižem od 30 KM, za odgovorno lice u pravnom licu i preduzetniku u iznosu nižem od 50 KM, a za pravno lice u iznosu nižem od 500 KM.
(3) Za prekršaj propisan zakonom novčana kazna ne može se propisati za fizičko lice u iznosu većem od 10.000 KM, za odgovorno lice u pravnom licu i preduzetniku u iznosu većem od 20.000 KM, a za pravno lice u iznosu većem od 200.000 KM.
(4) Za prekršaj propisan odlukom ili uredbom Vlade, odlukom skupštine grada ili skupštine opštine novčana kazna ne može se propisati za fizičko lice u iznosu većem od 3.000 KM, za odgovorno lice u pravnom licu u iznosu većem od 5.000 KM, za preduzetnika u iznosu većem od 6.000 KM, a za pravno lice u iznosu većem od 10.000 KM.
(5) Za prekršaje iz oblasti poreza, carina i finansija, novčane kazne se mogu propisati u višestrukom iznosu poreske ili carinske obaveze koja je trebalo da bude plaćena, ili kao procenat ili višestruki iznos vrijednosti robe koja je predmet prekršaja, ali ne u iznosu većem od 200.000 KM.
Rok plaćanja novčane kazne
Član 44
(1) U rješenju o prekršaju i prekršajnom nalogu određuje se rok plaćanja novčane kazne, koji ne može biti kraći od osam dana niti duži od tri mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja, odnosno izvršnog prekršajnog naloga.
(2) Ukoliko okrivljeni protiv kojeg je izdat prekršajni nalog prihvati odgovornost i, najkasnije u roku od osam dana od dana prijema prekršajnog naloga, plati polovinu izrečene novčane kazne, oslobađa se plaćanja druge polovine izrečene novčane kazne.
(3) Ukoliko je izjavljena žalba, rok plaćanja novčane kazne ne može biti kraći od osam dana niti duži od tri mjeseca od dana dostavljanja drugostepenog rješenja.
(4) U rokovima iz ovog člana sud će obavezati okrivljenog da plati i troškove prekršajnog postupka.
(5) Sud može u opravdanim slučajevima rješenjem dozvoliti da se novčana kazna isplati u ratama, pri čemu određuje rok plaćanja, koji ne može biti duži od šest mjeseci, pod uslovom da su plaćeni troškovi postupka.
(6) Na rješenje iz stava 5. ovog člana nije dozvoljena žalba.
(7) Ako kažnjeno lice kome je dozvoljeno da novčanu kaznu isplaćuje u ratama ne vrši uredno uplate, sud može rješenjem opozvati svoju odluku o plaćanju u ratama.
(8) Protiv rješenja iz stava 7. ovog člana žalba nije dozvoljena.
Odmjeravanje kazne
Član 45
(1) Sud će počiniocu prekršaja odmjeriti kaznu u granicama propisanim za taj prekršaj, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a naročito::
1) stepen odgovornosti počinioca,
2) posljedice prekršaja,
3) okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen,
4) ranija kažnjavanja,
5) lične prilike počinioca,
6) držanje počinioca poslije počinjenog prekršaja,
7) druge okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne.
(2) Ne može se uzeti u obzir kao otežavajuća okolnost ranije izrečena prekršajna sankcija počiniocu koja je brisana iz Registra i ako je od dana pravosnažnosti odluke do dana donošenja nove odluke proteklo više od pet godina.
(3) Pri odmjeravanju visine novčane kazne uzeće se u obzir i imovinsko stanje počinioca.
Ublažavanje kazne
Član 46
(1) Ako se prilikom odmjeravanja kazne utvrdi da prekršajem nisu prouzrokovane teže posljedice, a postoje olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i blažom kaznom može postići svrha kažnjavanja, propisana kazna se može ublažiti tako što se može:
1) izreći kazna ispod najmanje mjere kazne koja je propisana za taj prekršaj, ali ne ispod najmanje zakonske mjere te vrste kazne,
2) umjesto propisane kazne zatvora izreći novčana kazna, ali ne ispod najmanje zakonske mjere te vrste kazne i
3) umjesto propisane kazne zatvora i novčane kazne izreći samo jedna od tih kazni.
(2) Ublažavanje kazne ne može se primijeniti prema okrivljenom za prekršaj koji u Registru ima registrovanog duga (neplaćenih novčanih kazni i troškova prekršajnog postupka), odnosno licu koje nije izdržalo izrečenu kaznu zatvora, a podatke iz Registra pribavlja sud po službenoj dužnosti.
Oslobađenje od kazne
Član 47
(1) Sud će osloboditi od kazne počinioca kada to zakon izričito propisuje.
(2) Sud može osloboditi od kazne počinioca:
1) kada ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja,
2) kada je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili nadoknadio štetu koju je njime prouzrokovao, ili je platio ili je ispunio propisanu obavezu zbog čijeg je neplaćanja, odnosno neispunjenja pokrenut prekršajni postupak i
3) kada se pomirio sa oštećenim i nadoknadio štetu.
Sticaj prekršaja
Član 48
(1) Ako je počinilac jednom radnjom ili sa više radnji počinio više prekršaja za koje mu se istovremeno sudi, prethodno će se utvrditi kazna za svaki od tih prekršaja, pa će se za sve te prekršaje izreći jedinstvena kazna.
(2) Jedinstvena kazna će se izreći po sljedećim pravilima:
1) ako je za sve prekršaje u sticaju utvrđena kazna zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije dostići zbir utvrđenih kazni niti preći 90 dana zatvora,
2) ako je za sve prekršaje u sticaju utvrđena novčana kazna, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedinačno utvrđene kazne, ali ne smije dostići zbir utvrđenih novčanih kazni, s tim što jedinstvena novčana kazna ne može biti veća od dvostrukog iznosa najveće novčane kazne predviđene ovim zakonom i
3) ako je za prekršaje u sticaju utvrđena kazna zatvora, a za druge prekršaje - novčana kazna, izreći će se jedinstvena kazna zatvora i jedinstvena novčana kazna na način propisan t. 1) i 2) ovog stava.
Prekršaj u produženom trajanju
Član 49
(1) Prekršaj u produženom trajanju čini više istih ili istovrsnih prekršaja počinjenih u vremenskoj povezanosti od istog počinioca i koji predstavljaju jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu zbog postojanja najmanje dvije od sljedećih okolnosti:
1) istovrsnosti predmeta prekršaja,
2) istovjetnosti oštećenog,
3) korišćenja iste situacije ili istog trajnog odnosa,
4) jedinstva mjesta ili prostora izvršenja prekršaja ili
5) jedinstvenog umišljaja počinioca.
(2) Prekršaji usmjereni protiv ličnosti mogu se počiniti u produženom trajanju samo ako su počinjeni prema istom licu.
(3) Ne mogu biti u produženom trajanju ona djela koja po svojoj prirodi ne dopuštaju spajanje u jedno djelo.
(4) Ako prekršaj u produženom trajanju obuhvata različite oblike istog prekršaja, produženi prekršaj se pravno kvalifikuje kao najteži oblik od tih prekršaja.
(5) Ako prekršaj u produženom trajanju obuhvata djela za čija su zakonska obilježja određeni novčani iznosi, prekršaj u produženom trajanju je ostvaren iznos jednak zbiru iznosa ostvarenih pojedinačnim djelima.
(6) Za prekršaj u produženom trajanju može se izreći kazna veća od propisane kazne za prekršaj utvrđen kao prekršaj u produženom trajanju, ali ne smije preći dvostruku mjeru propisane kazne, niti najveću mjeru te vrste kazne.
Uračunavanje zadržavanja u kaznu
Član 50
(1) Vrijeme za koje je počinilac prekršaja zadržan prije donošenja odluke uračunava se u izrečenu kaznu.
(2) Zadržavanje koje je trajalo duže od 12 časova, a kraće od 24 časa, računa se kao jedan dan zatvora, odnosno 50 KM novčane kazne.
Kazneni bodovi
Član 51
(1) Za prekršaje protiv bezbjednosti saobraćaja na putevima zakonom se mogu propisati kazneni bodovi u rasponu koji je propisan posebnim propisom.
(2) Sankcija iz stava 1. ovog člana izriče se uz kaznu, uslovnu osudu ili ukor pod uslovima predviđenim ovim zakonom, ako drugim zakonom nije drugačije propisano.
(3) Uz sankciju iz stava 1. ovog člana počiniocu mogu biti izrečene dopunske obaveze u cilju edukacije vozača ili praćenja njegovog ponašanja u saobraćaju.
(4) Vrste dopunskih obaveza i uslovi za njihovo izricanje propisuju se posebnim propisom.
(5) Kazneni bodovi se mogu izreći vozaču koji u vrijeme izvršenja prekršaja posjeduje vozačku dozvolu izdatu u Bosni i Hercegovini.
(6) Ako su za prekršaje u sticaju utvrđeni kazneni bodovi, izreći će se jedinstveni kazneni bodovi, koji odgovaraju zbiru svih pojedinačno utvrđenih kaznenih bodova, a koji ne može biti veći od broja propisanog posebnim propisom.
Ukor i uslovna osuda
Član 52
Mjere upozorenja koje se mogu izreći u skladu sa ovim zakonom su ukor i uslovna osuda.
Svrha mjere upozorenja
Član 53
Svrha ukora i uslovne osude, u okviru opšte svrhe prekršajnih sankcija je da se prema počiniocu koji je odgovoran ne primijeni kazna za prekršaje kada to nije nužno za prekršajnopravnu zaštitu i kada se može očekivati da će se samo upozorenjem (ukor) ili upozorenjem uz prijetnju kaznom (uslovna osuda), dovoljno uticati na počinioca prekršaja da ubuduće ne čini prekršaj.
Ukor
Član 54
(1) Kada postoje okolnosti koje u znatnoj mjeri umanjuju odgovornost počinioca, tako da se može očekivati da će se ubuduće kloniti vršenja prekršaja i bez izricanja propisane kazne ili ako je riječ o naročito lakom obliku tog prekršaja, sud može, umjesto kazne, izreći ukor.
(2) Ukor se može izreći i kada počinilac prije donošenja odluke o prekršaju ispuni propisanu obavezu.
Uslovna osuda
Član 55
(1) Uslovnom osudom sud počiniocu utvrđuje kaznu i zaštitnu mjeru ili samo kaznu ili samo zaštitnu mjeru i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako kažnjeni, za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od šest mjeseci niti duže od godinu dana (vrijeme provjeravanja), ne počini novi prekršaj ili ispuni drugi uslov koji mu odredi sud.
(2) Sud će izreći uslovnu osudu kada ocijeni da se i bez izvršenja kazne može postići svrha kažnjavanja, naročito imajući u vidu odnos počinioca prema tom prekršaju ili prema oštećenom i da će nadoknaditi štetu prouzrokovanu prekršajem.
(3) Zaštitne mjere izrečene uz uslovnu osudu izvršavaju se.
(4) Uslovna osuda ne može se izreći odgovornom za prekršaj koji u Registru ima registrovanog duga (neplaćenih novčanih kazni i troškova prekršajnog postupka), a podatke iz Registra pribavlja sud po službenoj dužnosti, odnosno licu koje nije izdržalo ranije izrečenu kaznu zatvora.
Obaveze uslovno kažnjenog lica
Član 56
(1) Počiniocu prekršaja, uz izrečenu uslovnu osudu, sud može odrediti jednu ili više obaveza, i to da:
1) naknadi počinjenu štetu,
2) vrati korist koju je pribavio prekršajem i
3) ispuni druge obaveze propisane zakonom u skladu sa članom 51. stav 3. ovog zakona, koje su primjerene počinjenom prekršaju.
(2) Rok za ispunjenje obaveze iz stava 1. ovog člana određuje sud u okviru određenog vremena provjeravanja.
Opozivanje uslovne osude
Član 57
(1) Sud će opozvati uslovnu osudu ako kažnjeni u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja iste vrste i težine, odnosno teži prekršaj, ili ako ne ispuni postavljeni uslov.
(2) Ako kažnjeni u toku vremena provjeravanja počini neki drugi prekršaj, sud će, nakon što ocijeni sve okolnosti koje se odnose na počinjeni prekršaj i počinioca, a naročito težinu prekršaja i pobude iz kojih je počinjen, odlučiti da li će opozvati uslovnu osudu.
(3) U slučaju opozivanja uslovne osude, sud će primijeniti odredbu člana 48. ovog zakona, izreći kaznu i/ili zaštitnu mjeru za ranije izvršeni i za novi prekršaj, uzimajući kaznu i/ili zaštitnu mjeru iz opozvane odluke kao već utvrđenu.
(4) Ako ne opozove uslovnu osudu, sud može za novi prekršaj izreći kaznu ili uslovnu osudu.
(5) Ako izrekne uslovnu osudu, sud će utvrditi jedinstvenu kaznu za raniji i novi prekršaj, uzimajući u obzir ranije utvrđenu kaznu, u skladu sa odredbama ovog zakona o odmjeravanju kazne za prekršaje u sticaju i odrediti novo vrijeme provjeravanja.
(6) Sud će opozvati uslovnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako kažnjeni u toku vremena provjeravanja ne izvrši obaveze koje su mu određene, a mogao ih je izvršiti.
(7) Teret dokazivanja nemogućnosti izvršenja obaveze je na kažnjenom.
(8) U slučaju da se utvrdi nemogućnost izvršenja obaveza, sud te obaveze može zamijeniti drugim obavezama ili kažnjenog osloboditi obaveza.
(9) Uslovna osuda može se opozvati najkasnije u roku od godinu dana od dana kada je proteklo vrijeme provjeravanja.
(10) Uslovna osuda se opoziva na obrazložen zahtjev podnosioca zahtjeva ili po službenoj dužnosti od suda, u propisanom roku iz stava 9. ovog člana.
(11) Sud je obavezan da zakaže saslušanje radi utvrđivanja činjenica na koje će pozvati podnosioca zahtjeva i kažnjenog.
(12) Ako sud utvrdi da nema osnova za donošenje odluke o opozivu uslovne osude, rješenjem će odbiti zahtjev za opozivanje uslovne osude.
(13) Protiv rješenja iz stava 12. ovog člana može se podnijeti žalba u roku od tri dana od dana prijema rješenja.
Svrha i propisivanje
Član 58
(1) U okviru opšte svrhe prekršajnih sankcija, svrha primjene zaštitnih mjera je da otkloni stanje i okolnosti koji omogućavaju ili podstiču počinioca na izvršenje novog prekršaja.
(2) Zaštitne mjere mogu se propisati samo zakonom.
Vrste zaštitnih mjera
Član 59
(1) Za prekršaj se mogu propisati sljedeće zaštitne mjere:
1) oduzimanje predmeta,
2) zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti,
3) zabrana upravljanja motornim vozilom,
4) obavezno liječenje zavisnika od alkohola i psihoaktivnih supstanci,
5) obavezno psihijatrijsko liječenje,
6) zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama i
7) zabrana držanja i oduzimanje životinja.
(2) Zakonima koji propisuju prekršaje mogu se odrediti druge vrste zaštitnih mjera, s tim da je svaka zaštitna mjera koja nije predmet direktnog izvršenja od nadležnog organa, uslovljena pristankom okrivljenog na tu zaštitnu mjeru.
(3) Zaštitne mjere - oduzimanje predmeta, obavezno psihijatrijsko liječenje i obavezno liječenje zavisnika od alkohola i psihoaktivnih supstanci, mogu se izreći pod uslovima propisanim ovim zakonom i kada nisu predviđene propisom kojim je određen prekršaj.
(4) Zaštitna mjera - zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti ne može se izreći maloljetniku.
Izricanje zaštitnih mjera
Član 60
(1) Kada postoje uslovi za izricanje zaštitnih mjera predviđeni ovim ili drugim zakonom, počiniocu prekršaja može biti izrečena jedna ili više zaštitnih mjera.
(2) Zaštitne mjere se izriču uz izrečenu kaznu, uslovnu osudu, ukor ili vaspitnu mjeru.
(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, zaštitne mjere se mogu izreći samostalno ako je takva mogućnost propisana zakonom.
(4) Ovlašćeni organ može prekršajnim nalogom izreći samo jednu zaštitnu mjeru u najkraćem predviđenom trajanju, kao i zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta.
Oduzimanje predmeta
Član 61
(1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili koji su nastali izvršenjem prekršaja mogu se oduzeti ako su svojina okrivljenog.
(2) Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu se oduzeti i kada nisu svojina okrivljenog, ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti, čuvanja života i zdravlja ljudi, sigurnost robnog prometa ili razlozi javnog morala, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.
(3) Sud koji donosi rješenje o prekršaju ili ovlašćeni organ koji izdaje prekršajni nalog odrediće, u skladu sa posebnim propisima, da li će se oduzeti predmeti uništiti, prodati ili predati odgovarajućem ovlašćenom organu.
(4) Sredstva ostvarena prodajom predmeta pripadaju budžetu Republike Srpske, odnosno budžetima jedinica lokalne samouprave.
(5) Predmeti koji se po zakonu mogu oduzeti ili se oduzimaju, oduzeće se i kada se prekršajni postupak ne završi rješenjem kojim se okrivljeni proglašava odgovornim ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti ili razlozi morala, kao i u drugim slučajevima određenim posebnim zakonom.
(6) Sud donosi posebno rješenje iz stava 5. ovog člana, na koje okrivljeni ima pravo žalbe u roku od osam dana od dana prijema rješenja.
(7) Oduzimanjem predmeta ne dira se u pravo trećih lica na naknadu štete od okrivljenog.
(8) Propisom kojim se određuje prekršaj može se predvidjeti obavezno izricanje zaštitne mjere oduzimanja predmeta.
(9) U slučaju da okrivljeni uništi ili otuđi predmete prekršaja prije ili u toku prekršajnog postupka ili predmeti prekršaja ne mogu biti obezbijeđeni, odnosno ako se predmeti prekršaja ne pronađu, sud okrivljenom na prijedlog ovlašćenog podnosioca zahtjeva može izreći mjeru naplate njene novčane protivvrijednosti.
(10) Smatraće se da predmeti prekršaja nisu pronađeni ako se iz bilo kojih razloga ne mogu oduzeti.
Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti
Član 62
(1) Sud može okrivljenom fizičkom licu zabraniti vršenje poziva, djelatnosti ili dužnosti u periodu do šest mjeseci, ako je počinio prekršaj obavljajući takav poziv, djelatnost ili dužnost i ako sud utvrdi da bi dopuštanje okrivljenom da i dalje obavlja takav poziv, djelatnost ili dužnost moglo rezultirati činjenjem prekršaja u budućnosti.
(2) Sud može zabraniti okrivljenom pravnom licu vršenje određene djelatnosti ili narediti zatvaranje poslovnih prostorija ili nametnuti druga ograničenja djelatnosti takvog okrivljenog, u periodu do šest mjeseci, koja se ukažu kao odgovarajuća u sprečavanju budućeg činjenja prekršaja.
Zabrana upravljanja motornim vozilom
Član 63
(1) Kao sankcija za prekršaj počinjen u saobraćaju, okrivljenom se može izreći zabrana upravljanja motornim vozilom ili određenom vrstom i kategorijom motornog vozila, za period koji ne može biti kraći od 30 dana niti duži od godinu dana.
(2) Ako propisom kojim se određuje prekršaj nisu posebno predviđeni uslovi za izricanje zaštitne mjere, mjera se može izreći počiniocu prekršaja protiv bezbjednosti saobraćaja kada postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovo počiniti prekršaj.
(3) Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana može se izreći kao posljedica dodijeljenih kaznenih bodova u skladu sa Zakonom o osnovima bezbjednosti saobraćaja.
(4) Sud ili ovlašćeni organ ne može promijeniti broj kaznenih bodova koji se zaračunavaju automatski kao rezultat odgovornosti za prekršaj u skladu sa Zakonom o bezbjednosti saobraćaja Republike Srpske i Zakonom o osnovima bezbjednosti saobraćaja na putevima BiH.
(5) Prilikom odlučivanja o zaštitnoj mjeri, uzeće se u obzir i to da li je počinilac po zanimanju vozač motornog vozila i koju kategoriju vozačke dozvole posjeduje.
Obavezno liječenje zavisnika od alkohola i psihoaktivnih supstanci
Član 64
(1) Obavezno liječenje zavisnika od alkohola i psihoaktivnih supstanci sud može izreći licu koje je počinilo prekršaj usljed zavisnosti od stalne upotrebe alkohola ili psihoaktivnih supstanci i kod koga postoji opasnost da će usljed ove zavisnosti i dalje da čini prekršaje.
(2) Prije izricanja mjere iz stava 1. ovog člana sud će pribaviti mišljenje vještaka, odnosno nadležne zdravstvene organizacije.
(3) Prilikom izricanja mjere iz stava 1. ovog člana počiniocu prekršaja naložiće se obavezno liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi.
(4) Ako počinilac prekršaja bez opravdanih razloga odbije liječenje, mjera će se izvršiti prinudnim putem.
(5) Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana najduže može trajati do godinu dana, a izvršenje izrečene mjere obustaviće se i prije isteka vremena određenog u rješenju, ako zdravstvena organizacija ustanovi da je liječenje završeno.
Obavezno psihijatrijsko liječenje
Član 65
(1) Počiniocu prekršaja koji je u stanju neuračunljivosti počinio prekršaj, sud će izreći obavezno psihijatrijsko lečenje, ako utvrdi da postoji ozbiljna opasnost da počinilac ponovi prekršaj, a radi otklanjanja opasnosti potrebno je njegovo psihijatrijsko liječenje.
(2) Obavezno psihijatrijsko liječenje je zaštitna mjera koja se samostalno može izreći neuračunljivom počiniocu prekršaja.
(3) Pod uslovima iz stava 1. ovog člana sud može izreći obavezno psihijatrijsko liječenje počiniocu prekršaja čija je uračunljivost bitno smanjena, ako mu je izrečena novčana kazna, uslovna osuda, ukor ili je oslobođen od kazne.
(4) Obavezno psihijatrijsko liječenje sprovodi se van zdravstvene ustanove i traje dok postoji potreba za liječenjem, ali ne duže od godinu dana.
(5) Radi uspješnijeg liječenja može se odrediti da se povremeno liječenje sprovede u zdravstvenoj ustanovi, s tim da neprekidno liječenje u ustanovi ne može trajati duže od 15 dana, a može biti preduzeto najviše dva puta u toku jedne godine.
(6) Ako se u slučaju iz st. 1. i 3. ovog člana počinilac ne podvrgne liječenju van zdravstvene ustanove ili liječenje samovoljno napusti, sud može odrediti da se zaštitna mjera sprovede u zdravstvenoj ustanovi, pod uslovima iz stava 4. ovog člana.
Zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama
Član 66
(1) Zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama sastoji se u zabrani počiniocu prekršaja da prisustvuje određenim sportskim priredbama u određenom periodu, radi sprečavanja opasnosti od ponavljanja prekršaja.
(2) Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana može se izreći u trajanju od godinu dana do tri godine.
(3) Vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava se u trajanje mjere.
(4) Kažnjenom kome je pravosnažnim rješenjem ili izvršnim prekršajnim nalogom izrečena mjera zabrane prisustvovanja određenim sportskim priredbama, a koji postupi protivno zabrani iz stava 1. ovog člana, izreći će se sankcija u skladu sa Zakonom o sprečavanju nasilja na sportskim priredbama.
(5) Propisom kojim se određuje prekršaj na sportskim priredbama može se predvidjeti obavezno izricanje zaštitne mjere - zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama.
Zabrana držanja i oduzimanje životinja
Član 67
(1) Zabrana držanja jedne, više, odnosno svih vrsta životinja licu koje je proglašeno odgovornim za prekršaj iz oblasti zaštite dobrobiti životinja izriče se radi sprečavanja učinioca da počini prekršaj, odnosno da na drugi način ugrožava dobrobit životinja.
(2) Oduzimanje životinja od vlasnika ili držaoca koji je proglašen odgovornim za prekršaj iz oblasti zaštite dobrobiti životinja izriče se radi sprečavanja počinioca prekršaja da ponovi prekršaj, odnosno na drugi način nastavi da ugrožava dobrobit životinja.
(3) Sud koji je donio rješenje o prekršaju odrediće u skladu sa posebnim propisima da li će se oduzeta životinja predati nadležnim prihvatilištima za životinje ili zainteresovanoj organizaciji.
(4) Propisom kojim se određuje prekršaj može se predvidjeti obavezno izricanje zaštitne mjere - oduzimanje životinja.
(5) Mjera iz st. 1. i 2. ovog člana može se izreći u trajanju od godinu dana do tri godine, računajući od pravosnažnosti odluke.
(6) Licu kome je pravosnažnim rješenjem o prekršaju izrečena mjera zabrane držanja životinja, a koji postupi protivno zabrani iz st. 1. i 2. ovog člana izreći će se sankcija propisana Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja.
(7) Propisom kojim se određuje prekršaj može se predvidjeti obavezno izricanje zabrane držanja svih, odnosno pojedinih vrsta životinja.
(8) Zaštitna mjera - zabrana držanja životinja iz stava 7. ovog člana može se izreći i trajno.
Sticaj zaštitnih mjera
Član 68
Ako je jednim rješenjem o prekršaju za više prekršaja utvrđeno više zaštitnih mjera iste vrste za koje je propisano da će se izreći u određenom trajanju, izreći će se jedinstvena zaštitna mjera koja je jednaka zbiru trajanja pojedinačno utvrđenih zaštitnih mjera, s tim da ona ne može preći najvišu zakonsku granicu trajanja te vrste zaštitne mjere.
GLAVA V
ODUZIMANjE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLjENE PREKRŠAJEM I NAKNADA ŠTETE
Osnov oduzimanja imovinske koristi
Član 69
(1) Niko ne može zadržati imovinsku korist koja je pribavljena prekršajem.
(2) Korist iz stava 1. ovog člana oduzima se rješenjem o prekršaju kojim su utvrđeni prekršaj i odgovornost za njega, pod uslovima koji su predviđeni ovim zakonom.
Način oduzimanja imovinske koristi
Član 70
(1) Od počinioca prekršaja će se oduzeti novac, hartije od vrijednosti, predmeti od vrijednosti i svaka druga imovinska korist koja je pribavljena izvršenjem prekršaja.
(2) Ako takvo oduzimanje nije moguće, počinilac će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi.
(3) Ako okrivljeni u određenom roku ne plati novčani iznos iz stava 1. ovog člana, naplata će se izvršiti prinudno putem Poreske uprave.
(4) Imovinska korist pribavljena izvršenjem prekršaja može se oduzeti od lica na koje je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti.
Zaštita oštećenog
Član 71
Ako je oštećenom u prekršajnom postupku dosuđen imovinskopravni zahtjev, oduzimanje imovinske koristi izreći će se samo ukoliko ta korist prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev oštećenog.
Odluka o imovinskopravnom zahtjevu
Član 72
(1) Ako dokazi izvedeni u prekršajnom postupku ne pružaju pouzdan osnov da se imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili djelimično usvoji, sud će uputiti oštećenog ili drugo ovlašćeno lice da imovinskopravni zahtjev, odnosno višak tog zahtjeva može ostvariti u parnici.
(2) Ako je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka rješenjem odbačen ili je prekršajni postupak obustavljen ili je okrivljeni oslobođen odgovornosti, oštećenog ili drugo ovlašćeno lice, sud će uputiti da svoj imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici.
(3) Ako je oštećena imovina Republike Srpske ili lokalnih zajednica, u odluci iz st. 1. i 2. ovog člana obavještava se pravobranilac Republike Srpske.
GLAVA VI
ODREDBE PREMA MALOLjETNICIMA
Prekršajni postupak prema maloljetnicima
Član 73
(1) Odredbe ovog zakona primjenjuju se prema maloljetnim počiniocima prekršaja, ukoliko u ovom poglavlju nije drugačije određeno.
(2) Prema maloljetniku koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije navršio 14 godina ne može se pokrenuti niti voditi prekršajni postupak.
(3) Prekršajni postupak prema maloljetniku može se pokrenuti samo na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.
(4) Sud obezbjeđuje branioca sa posebnim znanjima iz oblasti prava djeteta i prestupništva mladih tokom prekršajnog postupka, ukoliko maloljetnik nema izabranog branioca.
(5) Podnosilac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka dostavlja primjerak zahtjeva sudu, maloljetniku i njegovim zakonskim zastupnicima i nadležnom organu starateljstva.
(6) Sudija koji vodi prekršajni postupak pribavlja podatke o ličnosti maloljetnika od organa starateljstva i može pozvati organ starateljstva na usmeni pretres.
(7) Organ starateljstva ima pravo da se upozna sa tokom usmenog pretresa, da u toku postupka, pismeno ili neposredno na usmenom pretresu daje prijedloge i da ukazuje na činjenice i dokaze koji su od važnosti za donošenje odluke.
(8) Kada je maloljetnik koji nije navršio 14 godina počinio prekršaj zbog propuštanja dužnog nadzora zakonskih zastupnika maloljetnika koji su bili u mogućnosti da takav nadzor vrše, oni će se kazniti za prekršaj kao da su ga sami učinili.
(9) Zakonom se može propisati da će se za prekršaj kazniti i zakonski zastupnici maloljetnika koji je počinio prekršaj, ako je počinjeni prekršaj posljedica propuštanja dužnog nadzora nad maloljetnikom, a bili su u mogućnosti da takav nadzor vrše.
Policijsko upozorenje
Član 74
(1) Prema maloljetnom učiniocu koji je počinio prekršaj može se izreći policijsko upozorenje za prekršaje za koje je propisana novčana kazna do 300 KM, ako je to u skladu sa ličnim svojstvima, prilikama i sredinom u kojoj maloljetnik živi, te okolnostima i težini učinjenog prekršaja.
(2) Policijsko upozorenje može se izreći pod sljedećim uslovima:
1) da maloljetnik priznaje prekršaj,
2) da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno,
3) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio prekršaj i
4) da prema maloljetniku nije ranije izricano policijsko upozorenje ili vaspitna mjera izrečena u prekršajnom postupku.
(3) Policijsko upozorenje izriče policijski službenik sa posebnim znanjima iz oblasti prava djeteta i prestupništva mladih, uz prethodno pribavljenu socijalnu anamnezu organa starateljstva koja sadrži podatke koji se tiču uzrasta, zrelosti i drugih osobina ličnosti maloljetnika, o sredini i prilikama u kojima živi, da bi se moglo odlučiti da li će se konkretni slučaj okončati primjenom mjere policijskog upozorenja.
(4) Prilikom izricanja policijskog upozorenja, maloljetniku se ukazuje na društvenu neprihvatljivost i štetnost njegovog ponašanja, posljedice koje takvo ponašanje može imati na njega, kao i na mogućnost vođenja prekršajnog postupka i izricanje prekršajne sankcije u slučaju ponovnog izvršenja prekršaja.
(5) O donesenoj odluci policijski službenik obavještava maloljetnika, njegove zakonske zastupnike i organ starateljstva, kao i oštećenog, uz navođenje razloga za donošenje ove odluke.
(6) Primjena mjere policijskog upozorenja iz ovog člana reguliše se posebnim podzakonskim aktom koji donosi ministar unutrašnjih poslova.
Svrha izricanja policijskog upozorenja
Član 75
Mjera policijskog upozorenja ima svrhu:
1) da se ne pokreće prekršajni postupak prema maloljetniku i
2) da se primjenom mjere policijskog upozorenja utiče na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove lične odgovornosti da ubuduće ne bi činio prekršaje.
Evidencija izrečenih mjera policijskog upozorenja
Član 76
Policijski organi vode evidenciju izrečenih mjera policijskog upozorenja koja nema karakter prekršajne evidencije o osuđivanosti maloljetnika i ne mogu se upotrijebiti na bilo koji način koji bi štetio maloljetniku.
Primjena načela oportuniteta
Član 77
(1) Sud može odlučiti da neće pokretati prekršajni postupak prema maloljetniku, iako postoje dokazi da je počinio prekršaj ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak s obzirom na prirodu prekršaja i okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva.
(2) Podatke o cjelishodnosti postupka, koji se tiču uzrasta, zrelosti i drugih osobina ličnosti maloljetnika, o sredini i prilikama u kojima on živi pribavlja sud od nadležnog organa starateljstva, a podatke i mišljenje o cjelishodnosti pokretanja postupka može prikupljati i stručni savjetnik ako ga ima sud.
(3) U slučaju iz stava 1. ovog člana, sud će rješenjem odbaciti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, s obrazloženjem zbog čega je zahtjev odbačen, o čemu se obavještava maloljetnik, njegovi zakonski zastupnici i organ starateljstva radi preduzimanja mjera u okviru njegove nadležnosti.
Posebna znanja
Član 78
Sudije i policijski službenici koji postupaju u prekršajnim predmetima prema maloljetnicima moraju imati izraženu sklonost za vaspitanje, potrebe i interese mladih i posebna znanja iz oblasti prava djeteta i prestupništva mladih (u daljem tekstu: posebna znanja).
Sastav suda
Član 79
(1) U prvom stepenu za prekršaje učinjene u vrijeme maloljetstva, bez obzira na propisanu novčanu kaznu sudi sudija kao pojedinac.
(2) Kada sudi u drugom stepenu, vijeće drugostepenog suda sastavljeno je od troje sudija, određenih rasporedom poslova u tom sudu.
(3) Vijeće sastavljeno od troje sudija, odlučuje o žalbama protiv odluka sudije i donosi druge odluke izvan usmenog pretresa kada je to određeno ovim zakonom i propisano odredbama Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (vanpretresno vijeće).
(4) Ako nije moguće u potpunosti sastaviti vijeće troje sudija sa posebnim znanjem iz oblasti prava djeteta i prestupništva mladih iz st. 2. i 3. ovog člana, obezbijediće se da najmanje jedan sudija ima posebna znanja, a koji će istovremeno biti predsjednik vijeća.
(5) Sastav vijeća, po pravilu, čine sudije različitog pola.
Zabrana suđenja u odsustvu
Član 80
(1) Maloljetniku se ne može suditi u odsustvu.
(2) Prilikom ispitivanja maloljetnika i preduzimanja drugih radnji kojima maloljetnik prisustvuje, pristupiće se obazrivo, tako da s obzirom na duševnu razvijenost i lična svojstva, vođenje prekršajnog postupka ne šteti razvoju njegove ličnosti.
Obaveza svjedočenja
Član 81
(1) Niko ne može biti oslobođen od dužnosti da svjedoči o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi.
(2) Dužnosti svjedočenja oslobođeni su samo vjerski službenik, ispovjednik i branilac.
(3) Kada svjedoči socijalni radnik organa starateljstva, njegovo ispitivanje se ne može odnositi na okolnosti učinjenog prekršaja o kojima je saznao ispitujući maloljetnika u postupku sačinjavanja socijalne anamneze i drugih izvještaja po zahtjevu suda.
Razdvajanje i spajanje postupka
Član 82
(1) Kada je maloljetnik učestvovao u izvršenju prekršaja zajedno sa punoljetnim licima, postupak prema njemu će se razdvojiti i sprovesti po odredbama čl. 73. do 98. ovog zakona.
(2) Postupak prema maloljetniku može se voditi zajedno sa postupkom protiv punoljetnih lica i sprovodi se po odredbama poglavlja o maloljetnicima iz ovog zakona.
(3) Rješenje o spajanju, odnosno razdvajanju postupka donosi sudija kojem je dodijeljen predmet.
(4) Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana nije dozvoljena žalba.
Pravo organa starateljstva i zakonskih zastupnika
Član 83
O postupku prema maloljetnicima sud obavještava zakonske zastupnike maloljetnika i organ starateljstva koji u toku postupka mogu davati prijedloge i ukazivati na činjenice i dokaze koji su važni za donošenje pravilne odluke.
Pozivanje, dovođenje maloljetnika i dostavljanje odluka i pismena
Član 84
(1) Maloljetnik se poziva preko zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potreba da se hitno postupa i iz drugih opravdanih razloga.
(2) Mjeru dovođenja kojom se obezbjeđuje prisustvo maloljetnika za uspješno vođenje prekršajnog postupka sprovodi sudska policija u civilnoj odjeći, vodeći računa da to čine na neupadljiv način.
(3) Dostavljanje odluka i pismena maloljetniku vrši se na način propisan u stavu 1. ovog člana, a odluke i druga pismena se dostavljaju i zakonskim zastupnicima maloljetnika.
Isključenje javnosti
Član 85
U postupku prema maloljetniku isključena je javnost.
Dužnost hitnog postupanja
Član 86
Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku, kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja, izvještaji ili mišljenja dužni su da postupaju najhitnije da bi se postupak što prije završio.
Sankcije prema maloljetnicima
Član 87
(1) Maloljetniku se mogu izreći vaspitne mjere upozorenja ili pojačanog nadzora.
(2) Ako je zbog prirode prekršaja to neophodno, zaštitna mjera se može izreći maloljetniku uz vaspitnu mjeru.
Vrste vaspitnih mjera
Član 88
(1) Mjera upozorenja je sudski ukor.
(2) Vaspitne mjere pojačanog nadzora su: pojačani nadzor od strane roditelja, usvojioca ili staraoca i pojačani nadzor nadležnog organa starateljstva.
(3) Vaspitne mjere pojačanog nadzora izriču se kada za vaspitavanje i razvoj maloljetnika treba preduzeti trajnije mjere vaspitanja i prevaspitavanja uz odgovarajući stručni nadzor i pomoć.
Svrha vaspitnih mjera
Član 89
U okviru opšte svrhe
