* Odredbe čl. 187. stav 4. Zakona o parničnom postupku ("Sl. list RCG", br. 22/2004), prestale su da važe na osnovu Odluke US U. br. 78/04 i 102/04 od 6. aprila 2005. godine, objavljene u "Sl. listu RCG" br. 28/2005 od 5. maja 2005. godine.
** Odredbe četvrtog dijela Zakona o parničnom postupku ("Sl. list RCG", br. 22/2004, 28/2005 - odluka US i 76/2006) prestaju da važe danom stupanja na snagu Zakona o arbitraži ("Sl. list CG", br. 47/2015), odnosno 26. avgusta 2015. godine.
*** Odredbe člana 397c stav 3. u dijelu koji glasi: "samo" i "uopšteno" Zakona o parničnom postupku ("Sl. list RCG", br. 22/2004, 28/2005 - odluka US i 76/2006 i "Sl. list CG", br. 47/2015 - dr. zakon, 48/2015 i 51/2017) prestaju da važe na osnovu Odluke US U-I br. 29/15 od 29. septembra 2017. godine, objavljene u "Sl. listu CG" br. 75/2017 od 9. novembra 2017. godine.
**** Odredbe člana 98a stav 2. u dijelu koji glasi: "u postupcima koji nastaju povodom stečajnog postupka kao i u postupcima koji su tekli prije otvaranja stečajnog postupka, a nastavljeni nakon otvaranja tih postupaka", Zakona o parničnom postupku ("Sl. list RCG", br. 22/2004, 28/2005 - odluka US i 76/2006 i "Sl. list CG", br. 47/2015 - dr. zakon, 48/2015, 51/2017 i 75/2017 - odluka US) prestaju da važe na osnovu Odluke US U-I br. 1/16 od 26. juna 2018. godine, objavljene u "Sl. listu CG", br. 62/2018 od 21. septembra 2018. godine.
ZAKON O PARNIČNOM POSTUPKU
("Sl. list RCG", br. 22/2004, 28/2005 - odluka US i 76/2006 i "Sl. list CG", br. 47/2015 - dr. zakon, 48/2015, 51/2017, 75/2017 - odluka US, 62/2018 - odluka US, 34/2019, 42/2019 - ispr. i 76/2020)
DIO PRVI
OPŠTE ODREDBE
GLAVA PRVA
OSNOVNE ODREDBE
Član 1
Ovim zakonom određuju se pravila postupka na osnovu kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima iz ličnih i porodičnih odnosa, iz radnih odnosa, kao i iz imovinskih i drugih građanskopravnih odnosa fizičkih i pravnih lica, osim ako su neki od navedenih sporova posebnim zakonom stavljeni u nadležnost drugog državnog organa.
Član 2
U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
Sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan.
Član 3
Stranka za tužbu i svaku drugu parničnu radnju treba da ima pravni interes.
Član 4
Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u toku postupka.
Stranke se mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i poravnati se.
Sud neće da uvaži raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima i moralom.
Član 5
Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu na osnovu usmenog, neposrednog i javnog raspravljanja.
Izuzetno od odredbe stava 1 ovoga člana, sud o tužbenom zahtjevu odlučuje na osnovu pisano izvedenih pravnih radnji i posredno izvedenih dokaza, ako zakon tako određuje.
Sud će isključiti javnost na glavnoj raspravi samo u slučajevima određenim zakonom.
Član 6
Sud će svakoj stranci da pruži mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke.
Samo kad je to ovim zakonom određeno, sud je ovlašćen da odluči o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila pružena mogućnost da se izjasni.
Član 7
Parnični postupak vodi se na jeziku koji je u službenoj upotrebi u sudu.
Stranke i drugi učesnici u postupku koji ne razumiju ili ne govore jezik koji je u službenoj upotrebi u sudu imaju pravo da se služe svojim jezikom ili jezikom koji razumiju.
Član 8
Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Sud je ovlašćen da utvrdi i činjenice koje stranke nijesu iznijele i izvede dokaze koje stranke nijesu predložile, ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizlazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (član 4 stav 3).
Svoju odluku sud ne može zasnovati na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije pružena mogućnost da se izjasne.
Član 9
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.
Član 10
Stranke, umješači, kao i njihovi zastupnici dužni su da pred sudom govore istinu i da savjesno koriste prava koja su im priznata ovim zakonom.
Član 11
Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja, u razumnom roku, sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Ako stranke, umješači, njihovi zakonski zastupnici i punomoćnici, sa namjerom da naškode drugome ili s ciljem koji je u suprotnosti sa dobrim običajima, savjesnošću i poštenjem, zloupotrebljavaju prava koja su im priznata ovim zakonom, sud može izreći novčanu kaznu ili druge mjere koje su određene ovim zakonom.
Član 12
Stranku koja nema kvalifikovanog punomoćnika (advokat ili lice sa položenim pravosudnim ispitom) i koja se iz neznanja ne koristi pravima koja joj pripadaju po ovom zakonu, sud će da upozori koje parnične radnje može preduzeti.
Član 13
(brisano)
Član 14
Kad odluka suda zavisi od prethodnog rješenja pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim propisima nije drukčije određeno.
Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno dejstvo samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.
Član 15
U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca vezan za pravosnažnu presudu suda kojom se optuženi oglašava krivim.
Član 16
U prvostepenom postupku i postupku po predlogu za ponavljanje postupka sudi sudija pojedinac.
U drugostepenom postupku sudi vijeće od trojice sudija.
U postupku po reviziji i zahtjevu za zaštitu zakonitosti sudi vijeće od pet sudija.
Kad odlučuje o sukobu nadležnosti i o određivanju mjesne nadležnosti odlučuje vijeće od trojice sudija.
Član 17
Ako za pojedine radnje nije zakonom određen oblik u kome se mogu preduzeti, stranke preduzimaju parnične radnje pisano van ročišta ili usmeno na ročištu.
GLAVA DRUGA
NADLEŽNOST SUDA
ZAJEDNIČKE ODREDBE
Član 18
Sud po prijemu tužbe ocjenjuje da li je nadležan.
Ocjenjivanje nadležnosti vrši se na osnovu navoda u tužbi i na osnovu činjenica koje su sudu poznate.
Ako se u toku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud iste vrste.
Član 19
Sud u toku cijelog postupka, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost.
Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ, oglasiće se nenadležnim, ukinuće sprovedene radnje u postupku i odbaciće tužbu.
Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan domaći sud, oglasiće se nenadležnim, ukinuće sprovedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost domaćeg suda zavisi od pristanka tuženog, a tuženi je dao svoj pristanak.
Član 20
Sud u toku prvostepenog postupka, po službenoj dužnosti, pazi na svoju stvarnu nadležnost.
Član 21
Ako su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile arbitražu, sud kojem je podnesena tužba u istom sporu između istih stranaka na prigovor tuženoga oglasiće se nenadležnim, ukinuće sprovedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim ako nađe da ugovor o arbitraži nije punovažan (član 474), da je prestao da važi ili da se ne može ispuniti.
Prigovor iz stava 1 ovog člana tuženi može da podnese najkasnije u odgovoru na tužbu.
Član 22
Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem da obustavi parnični postupak, ako utvrdi da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima vanparničnog postupka. Postupak će se po pravosnažnosti rješenja nastaviti po pravilima vanparničnog postupka pred nadležnim sudom.
Radnje koje je sproveo parnični sud (uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i dr.), kao i odluke koje je donio taj sud, nijesu bez važnosti samo zbog toga što su preduzete u parničnom postupku i ne moraju se ponovo provoditi.
Član 23
Sud se može, povodom prigovora tuženoga, oglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije u odgovoru na tužbu.
Sud se može oglasiti, po službenoj dužnosti, mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, ali najkasnije do podnošenja odgovora na tužbu.
Sud će po prigovoru iz stava 1 ovog člana da odluči najkasnije na pripremnom ročištu, odnosno na prvom ročištu za glavnu raspravu, ako pripremno ročište nije održano.
Član 24
Po pravosnažnosti rješenja kojim se sud oglasio nenadležnim (čl. 20 i 23) sud će, bez odlaganja, a najkasnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu.
Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom postupiće kao da je kod njega bio pokrenut postupak.
Parnične radnje nenadležnog suda (uviđaj, vještačenje, saslušanje svjedoka i dr.) nijesu bez važnosti zato što ih je preduzeo nenadležni sud i ne moraju se ponovo provoditi.
Član 25
Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, dostaviće, u roku od tri dana, predmet sudu koji treba da riješi sukob nadležnosti, osim ako nađe da mu je predmet ustupljen zbog očigledne omaške, a trebalo je da bude ustupljen nekom drugom sudu, u kom slučaju će ustupiti predmet drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio.
Kad je povodom žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se on oglasio mjesno nenadležnim odluku donio drugostepeni sud, za tu odluku vezan je u pogledu nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostepeni sud koji je odluku donio nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.
Odluka drugostepenog suda o stvarnoj nenadležnosti prvostepenog suda vezuje svaki sud kome kasnije isti predmet bude ustupljen, ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.
Član 26
Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud kome je predmet ustupljen dužan je da preduzima one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.
Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dozvoljena žalba.
Član 27
Svaki sud vrši radnje u postupku na svom području, ali ako postoji opasnost zbog odlaganja sud će preduzeti izvršenje pojedinih radnji i na području drugog suda. O tome će se obavijestiti sud na čijem području radnju treba preduzeti.
Član 28
U pogledu nadležnosti sudova Republike Crne Gore za suđenje strancima koji uživaju imunitet i za suđenje stranim državama i međunarodnim organizacijama važe pravila međunarodnog prava.
NADLEŽNOST SUDOVA U SPOROVIMA S MEĐUNARODNIM ELEMENTOM
Član 29
Sud Republike Crne Gore (u daljem tekstu: domaći sud) je nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti domaćeg suda za određenu vrstu sporova, domaći sud je nadležan za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti domaćeg suda.
STVARNA NADLEŽNOST
Član 30
U parničnom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene zakonom.
UTVRĐIVANjE VRIJEDNOSTI PREDMETA SPORA
Član 31
Tužilac je dužan da u imovinsko pravnim sporovima u tužbi naznači vrijednost predmeta spora.
Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.
Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev.
Član 32
Ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vrijeme od pet godina.
Član 33
Ako jedna tužba protiv istog tuženog obuhvata više zahtjeva koji se zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu, vrijednost se određuje po zbiru vrijednosti svih zahtjeva.
Ako zahtjevi u tužbi proizilaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužioci ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženih, vrijednost se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.
Član 34
Kad se spor vodi o postojanju zakupnog odnosa ili odnosa korišćenja stana, odnosno poslovnih prostorija, vrijednost se računa prema jednogodišnjoj zakupnini, osim ako je zakupni odnos zaključen na kraće vrijeme.
Član 34a
Ako se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje prava svojine ili drugih stvarnih prava na nepokretnostima, utvrđenje ništavosti ili poništaj ugovora, koji imaju za predmet nepokretnost, vrijednost predmeta spora određuje se prema tržišnoj vrijednosti nepokretnosti ili njenog dijela u mjestu gdje se nepokretnost nalazi.
Član 35
Ako se tužbom zahtijeva samo davanje obezbjeđenja za izvjesno potraživanje ili ustanovljenje založnog prava, vrijednost predmeta spora određuje se prema iznosu potraživanja koje treba obezbijediti. Ako predmet zaloge ima manju vrijednost od potraživanja koje treba obezbijediti, kao vrijednost predmeta spora uzeće se vrijednost predmeta zaloge.
Član 36
Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, ali tužilac u tužbi navede da pristaje da umjesto ispunjenja tog zahtjeva primi određeni novčani iznos, kao vrijednost predmeta spora uzeće se taj iznos.
U drugim slučajevima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužilac naznačio u tužbi.
Član 37
Ako tužilac nije u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora ili ako je očigledno suviše visoko ili suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora, sud će, po službenoj dužnosti ili po prigovoru tuženog, najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano onda na glavnoj raspravi, prije početka raspravljanja o glavnoj stvari, brzo i na pogodan način utvrditi, odnosno provjeriti tačnost označene vrijednosti. Sud o tome odlučuje rješenjem, protiv kojeg žalba nije dozvoljena.
MJESNA NADLEŽNOST
Član 38
Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opšte mjesno nadležan za tuženog.
U slučajevima predviđenim u ovom zakonu za suđenje je, pored suda opšte mjesne nadležnosti, nadležan i drugi određeni sud.
Član 39
Za suđenje je opšte mjesno nadležan sud na čijem području tuženi ima prebivalište.
Ako tuženi nema prebivalište, opšte mjesno nadležan je sud na čijem području tuženi ima boravište.
Ako tuženi pored prebivališta ima i boravište u nekom drugom mjestu, a prema okolnostima može se pretpostaviti da će u tom mjestu duže vrijeme da boravi, opšte mjesno nadležan je i sud boravišta tuženog.
Član 40
Za suđenje u sporovima protiv Crne Gore, opšte mjesno nadležan je sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno sjedište.
Ako tužilac nema prebivalište, za suđenje u sporovima protiv Crne Gore opšte mjesno nadležan je sud na čijem području tužilac ima boravište.
Ako tužilac nema prebivalište ili boravište, odnosno sjedište u Crnoj Gori, za suđenje u sporovima protiv Crne Gore, nadležan je sud koji je opšte mjesno nadležan za tuženog.
Za suđenje u sporovima protiv jedinice lokalne samouprave, kao i drugog oblika teritorijalne organizacije opšte mjesno nadležan je sud na čijem se području nalazi sjedište njene skupštine.
Za suđenje u sporovima protiv pravnog lica opšte mjesno nadležan je sud na čijem se području nalazi njegovo sjedište. U slučaju sumnje, kao sjedište smatraće se mjesto u kojem se nalaze njegovi organi upravljanja.
Član 41
Za suđenje u sporovima protiv državljanina Crne Gore koji stalno živi u inostranstvu, gdje je upućen na službu ili na rad od strane državnog organa ili pravnog lica, opšte mjesno nadležan je sud njegovog posljednjeg prebivališta u Republici Crnoj Gori.
2.1. Isključiva mjesna nadležnost
Nadležnost u sporovima o nepokretnostima
Član 42
Za suđenje u sporovima o pravu svojine i drugim stvarnim pravima na nepokretnosti, u sporovima zbog smetanja posjeda na nepokretnosti, kao i u sporovima iz zakupnih odnosa na nepokretnosti isključivo je nadležan sud na čijem području se nepokretnost nalazi.
Ako se nepokretnost nalazi na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.
Nadležnost za sporove iz odnosa sa vojnim jedinicama
Član 43
U sporovima protiv Crne Gore iz odnosa sa vojnim jedinicama isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište komande vojne jedinice.
Nadležnost za sporove u izvršnom i stečajnom postupku
Član 44
Za suđenje u sporovima koji nastaju u toku i povodom postupka izvršenja, odnosno u toku i povodom stečajnog postupka isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji sprovodi postupak izvršenja, odnosno stečajni postupak, odnosno sud na čijem se području nalazi sjedište javnog izvršitelja koji određuje i sprovodi izvršenje.
Član 45
U sporovima u kojima je nad tužiocem i tuženim pokrenut stečajni postupak mjesno je nadležan sud pred kojim je protiv jedne od stranaka prije pokrenut stečajni postupak.
Izuzetno od odredbe stava 1 ovog člana, o izlučnim i razlučnim pravima, o postojanju ili nepostojanju potraživanja prema stečajnom dužniku, te o pobijanju pravnih radnji stečajnog dužnika mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište stečajnog dužnika.
2.2. Nadležnost po izboru tužioca
Nadležnost u bračnim sporovima
Član 46
Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja braka ili razvoda braka (bračni sporovi) nadležan je, pored suda opšte mjesne nadležnosti, i sud na čijem području su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.
Nadležnost u sporovima o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva
Član 47
U sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva dijete može podići tužbu bilo pred sudom opšte mjesne nadležnosti, bilo pred sudom na čijem području ima prebivalište, odnosno boravište.
Nadležnost u sporovima za zakonsko izdržavanje
Član 48
Za suđenje u sporovima za zakonsko izdržavanje, ako je tužilac lice koje traži izdržavanje, nadležan je, pored suda opšte mjesne nadležnosti, i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.
Nadležnost u sporovima za naknadu štete
Član 49
Za suđenje u sporovima o vanugovornoj odgovornosti za štetu, pored suda opšte mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja izvršena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.
Ako je šteta nastala usljed smrti ili teške tjelesne povrede, nadležan je, pored suda iz stava 1 ovog člana, i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.
Odredbe st. 1 i 2 ovog člana primjenjivaće se i u sporovima protiv organizacije za osiguranje radi naknade štete trećim licima na osnovu propisa o neposrednoj odgovornosti organizacije za osiguranje, a odredba stava 1 ovog člana i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovu naknade štete protiv regresnih dužnika.
Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na osnovu garancije proizvođača
Član 50
Za suđenje u sporovima za zaštitu prava na osnovu garancije protiv proizvođača koji je dao garanciju nadležan je, pored suda opšte mjesne nadležnosti za tuženog, i sud opšte mjesne nadležnosti za prodavca koji je prilikom prodaje stvari uručio kupcu pisanu garanciju proizvođača.
Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa
Član 51
Ako je u sporu iz radnog odnosa tužilac zaposleni, za suđenje je nadležan, pored suda koji je opšte mjesno nadležan za tuženog, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati, kao i sud na čijem je području zasnovan radni odnos.
Nadležnost po mjestu gdje se nalazi dio pravnog lica
Član 52
Za suđenje u sporovima protiv pravnog lica čiji se dio nalazi van njegovog sjedišta, ako spor proizlazi iz pravnog odnosa tog dijela pravnog lica, pored suda opšte mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području nalazi taj dio pravnog lica.
Nadležnost po mjestu plaćanja
Član 53
Za suđenje u sporovima imaoca mjenice ili čeka protiv potpisnika nadležan je, pored suda opšte mjesne nadležnosti, i sud mjesta plaćanja.
Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa
Član 54
Dok ostavinski postupak nije pravosnažno završen, za suđenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa, kao i u sporovima o potraživanjima povjerioca prema ostaviocu, pored suda opšte mjesne nadležnosti, mjesno je nadležan i sud na čijem se području nalazi sud koji sprovodi ostavinski postupak.
Nadležnost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima
Član 55
Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima nadležan je, pored suda opšte mjesne nadležnosti, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.
Nadležnost u sporovima iz ugovornih odnosa
Član 56
U sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja ugovora, radi izvršenja ili raskidanja ugovora, kao i u sporovima radi naknade štete usljed neizvršenja ugovora, pored suda opšte mjesne nadležnosti, mjesno nadležan je i sud mjesta gdje je po sporazumu stranaka tuženi dužan da izvrši ugovor.
2.3. Pomoćna mjesna nadležnost
Nadležnost za suparničare
Član 57
Ako je jednom tužbom tuženo više lica (član 197 stav 1 tačka 1), a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženih, a ako među njima ima glavnih i sporednih obveznika, sud koji je mjesno nadležan za koga od glavnih obveznika.
Nadležnost u bračnim sporovima
Član 58
Ako je u bračnim sporovima domaći sud nadležan zato što su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište u Republici Crnoj Gori, odnosno zato što tužilac ima prebivalište u Republici Crnoj Gori, mjesno nadležan je sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište, odnosno sud na čijem području tužilac ima prebivalište.
Nadležnost u imovinsko pravnim odnosima bračnih drugova
Član 59
Ako je u sporovima o imovinskim odnosima bračnih drugova domaći sud nadležan zato što se imovina bračnih drugova nalazi u Republici Crnoj Gori ili zato što tužilac u vrijeme podnošenja tužbe ima prebivalište ili boravište u Republici Crnoj Gori, mjesno nadležan je sud na čijem području tužilac ima prebivalište ili boravište u vrijeme podnošenja tužbe.
Nadležnost u sporovima o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva
Član 60
Ako je u sporovima radi utvrđivanja očinstva ili materinstva domaći sud nadležan za to što tužilac ima prebivalište u Republici Crnoj Gori, mjesno nadležan je sud na čijem području tužilac ima prebivalište.
Nadležnost u sporovima za zakonsko izdržavanje
Član 61
Ako je u sporovima za zakonsko izdržavanje s međunarodnim elementom domaći sud nadležan zato što tužilac ima prebivalište u Republici Crnoj Gori, mjesno nadležan je sud na čijem području tužilac ima prebivalište.
Ako nadležnost domaćeg suda u sporovima o zakonskom izdržavanju postoji zato što tuženi ima imovinu u Republici Crnoj Gori iz koje se može naplatiti izdržavanje, mjesno nadležan je sud na čijem se području nalazi ta imovina.
Nadležnost za lica za koja nema suda opšte mjesne nadležnosti u Republici Crnoj Gori
Član 62
Tužba o imovinsko pravnim zahtjevima protiv lica za koje nema suda opšte mjesne nadležnosti u Republici Crnoj Gori može se podnijeti svakom domaćem sudu na čijem se području nalazi kakva imovina tog lica ili predmet koji se tužbom traži.
Ako nadležnost domaćeg suda postoji zato što je obaveza nastala za vrijeme boravka tuženog u Republici Crnoj Gori, mjesno nadležan je sud na čijem je području obaveza nastala.
U sporovima protiv lica za koje u Republici Crnoj Gori nema suda opšte mjesne nadležnosti, za obaveze koje treba ispuniti u Republici Crnoj Gori, tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obavezu treba ispuniti.
Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupništvo stranog lica u Republici Crnoj Gori
Član 63
U sporovima protiv fizičkog ili pravnog lica koje ima sjedište u inostranstvu, u pogledu obaveza koje su zasnovane u Republici Crnoj Gori ili se moraju ispuniti u Republici Crnoj Gori, tužba se može podnijeti domaćem sudu na čijem se području nalazi njegovo stalno zastupništvo za Republiku Crnu Goru ili sjedište organa kome je povjereno da vrši njegove poslove.
Član 64
Ako u stranoj državi naš državljanin može biti tužen pred sudom koji po odredbama ovog zakona ne bi bio mjesno nadležan, za suđenje u toj građanskopravnoj stvari ista nadležnost će važiti i za suđenje državljaninu te strane države pred domaćim sudom.
Član 65
Ako nadležni sud usljed izuzeća sudije ili iz drugih razloga ne može da postupa, izvijestiće o tome neposredno viši sud, koji će odrediti da u tom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud sa njegovog područja.
Član 66
Vrhovni sud može, na predlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud, ako je očigledno da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi.
Član 67
Ako je za suđenje nadležan domaći sud, ali se po odredbama ovog zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud će, na predlog stranke, odrediti koji će stvarno nadležan sud biti mjesno nadležan.
Član 68
Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost nekog suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi sud koji nije mjesno nadležan, pod uslovom da je taj sud stvarno nadležan.
Ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva ili više domaćih sudova, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi jedan od tih sudova ili neki drugi stvarno nadležan sud.
Ovaj sporazum važi samo ako je pisano sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proističu iz određenog pravnog odnosa.
Ispravu o sporazumu tužilac mora priložiti uz tužbu.
GLAVA TREĆA
IZUZEĆE
Član 69
Sudija ne može da sudi, ako:
1) je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu saovlašćenika, saobveznika ili regresnog obveznika ili ako se u istom predmetu treba da sasluša ili ako je saslušan kao svjedok;
2) mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili mu je bračni, odnosno vanbračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stepena, bez obzira da li je brak prestao ili nije;
3) je staralac, usvojilac ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika;
4) je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke nižeg suda ili drugog organa ili je učestvovao u postupku alternativnog rješavanja sporova;
5) je postupao u predmetu u kome je zaključeno sudsko poravnanje, a tužbom se traži poništaj tog poravnanja;
5a) između sudije i stranke teče parnica;
6) je akcionar ili član privrednog društva koje je stranka u postupku;
6a) je u stečajnom postupku kao stečajni sudija donio odluku povodom koje je došlo do spora;
7) postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost.
Član 70
Sudija, čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće iz člana 69 tač. 1 do 6a ovog zakona, dužan je da prekine svaki rad na tom predmetu i da o tome obavijesti predsjednika suda.
Ako sudija smatra da postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost (član 69 tačka 7), obavijestiće o tome predsjednika suda koji će da odluči o izuzeću. Do donošenja rješenja predsjednika suda, sudija može preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.
Član 71
Izuzeće mogu da traže i stranke.
Stranka može da podnese zahtjev za izuzeće sudije čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka raspravljanja pred prvostepenim sudom, a ako nije bilo raspravljanja do donošenja odluke.
Zahtjev za izuzeće sudije višeg suda stranka može da podnese do donošenja odluke o pravnom lijeku, a ako se pred višim sudom održava rasprava, do završetka rasprave.
Član 72
Stranke mogu tražiti izuzeće samo sudije koji sudi u određenom sporu, odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu treba da odluči.
Nije dopušten zahtjev za izuzeće:
1) kojim se uopšteno traži izuzeće svih sudija nekog suda ili svih sudija koji bi mogli suditi u nekom predmetu;
2) o kojem je već odlučeno;
3) u kojem nije obrazložen razlog zbog kojeg se traži izuzeće.
Zahtjev iz stava 2 ovog člana odbaciće sudija pred kojim se vodi postupak, odnosno predsjednik suda čije se izuzeće traži.
Protiv rješenja iz stava 3 ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.
Član 73
O zahtjevu stranke za izuzeće sudije odlučuje predsjednik suda, osim u slučajevima iz člana 72 stav 2 ovog zakona.
Ako stranka traži izuzeće predsjednika suda, odluku o izuzeću donosi predsjednik neposredno višeg suda.
O zahtjevu stranaka za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda odlučuje Opšta sjednica tog suda.
Prije donošenja rješenja o izuzeću uzeće se izjava od sudije čije se izuzeće traži, a po potrebi izvršiće se i drugi izviđaji.
Protiv rješenja kojim se usvaja zahtjev za izuzeće nije dozvoljena žalba, a protiv rješenja kojim se zahtjev odbija nije dozvoljena posebna žalba.
Član 74
Kad sudija sazna da je podnijet zahtjev za njegovo izuzeće dužan je da odmah obustavi svaki rad na odnosnom predmetu, a ako je u pitanju izuzeće iz člana 69 tačka 7 ovog zakona može, do donošenja rješenja o zahtjevu, preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.
Izuzetno od odredbe stava 1 ovog člana sudija može odlučiti da nastavi sa postupkom, ako ocijeni da je zahtjev za izuzeće očigledno neosnovan i da je podnijet radi sprječavanja ili ometanja suda u preduzimanju određenih radnji, odnosno radi odugovlačenja postupka.
Ako zahtjev za izuzeće bude usvojen, radnje koje su preduzete i odluke koje su donesene u smislu stava 2 ovog člana ukinuće sudija koji će preuzeti vođenje postupka.
Član 75
Odredbe o izuzeću sudija primjenjuju se shodno i na zapisničare.
O izuzeću zapisničara odlučuje sudija.
GLAVA ČETVRTA
STRANKE I NjIHOVI ZASTUPNICI
Član 76
Stranka u postupku može da bude svako fizičko i pravno lice.
Posebnim propisima određuje se ko, osim fizičkih i pravnih lica, može biti stranka u postupku.
Parnični sud može, izuzetno, s pravnim dejstvom u određenoj parnici, da prizna svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost u smislu odredaba st. 1 i 2 ovog člana, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini ispunjavaju bitne uslove za sticanje stranačke sposobnosti, a naročito ako raspolažu imovinom na kojoj se može sprovesti izvršenje.
Protiv rješenja iz stava 3 ovog člana kojim se priznaje svojstvo stranke u parnici nije dozvoljena posebna žalba.
Član 77
Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama da vrši radnje u postupku (parnična sposobnost).
Punoljetno lice kome je djelimično ograničena poslovna sposobnost parnično je sposobno u granicama svoje poslovne sposobnosti.
Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parnično je sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost.
Član 78
Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik.
Zakonski zastupnik određuje se zakonom ili aktom nadležnog državnog organa.
Zastupnik pravnog lica određuje se zakonom ili opštim aktom pravnog lica.
Član 79
U toku cijelog postupka sud će, po službenoj dužnosti, da pazi da li lice koje se pojavljuje kao stranka može biti stranka u postupku i da li je parnično sposobno, da li parnično nesposobnu stranku zastupa njen zakonski zastupnik i da li zakonski zastupnik ima posebno ovlašćenje kad je ono potrebno.
Član 80
Zakonski zastupnik može, u ime stranke, preduzimati sve radnje u postupku, ali ako je za podnošenje ili povlačenje tužbe, za priznanje, odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje poravnanja ili za preduzimanje drugih radnji u postupku, posebnim propisima određeno da zastupnik mora imati posebno ovlašćenje, on može te radnje preduzimati samo ako ima takvo ovlašćenje.
Lice koje se pojavljuje kao zakonski zastupnik dužno je da, na zahtjev suda, dokaže da je zakonski zastupnik. Kad je za preduzimanje određenih radnji u postupku potrebno posebno ovlašćenje, zakonski zastupnik je dužan da dokaže da ima takvo ovlašćenje.
Kad sud ustanovi da zakonski zastupnik lica pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju obavijestiće o tome organ starateljstva. Ako bi usljed propuštanja zastupnika mogla nastati šteta za lice pod starateljstvom sud će zastati s postupkom i predložiti da se odredi drugi zakonski zastupnik.
Član 81
Kada sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvaće tužioca da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će preduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti sa licem koje može biti stranka u postupku.
Kada sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema posebno ovlašćenje kad je ono potrebno, zatražiće da nadležni organ starateljstva postavi staraoca parnično nesposobnom licu, odnosno pozvaće zakonskog zastupnika da pribavi posebno ovlašćenje ili će da preduzme druge mjere koje su potrebne da bi parnično nesposobna stranka bila pravilno zastupana.
Sud može odrediti stranci rok za otklanjanje nedostataka iz st. 1 i 2 ovog člana. Dok se ne otklone ovi nedostaci, u postupku se mogu preduzimati samo one radnje zbog čijeg odlaganja bi mogle da nastanu štetne posljedice za stranku.
Ako se navedeni nedostaci ne mogu otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje sprovedene u postupku, ukoliko su zahvaćene ovim nedostacima i odbaciće tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju dalje vođenje parnice.
Protiv rješenja kojim se naređuju mjere za uklanjanje nedostataka nije dozvoljena žalba.
Član 82
Ako se u toku postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, zbog čega bi mogle da nastanu štetne posljedice za jednu ili obje stranke, sud će tuženom postaviti privremenog zastupnika.
Pod uslovom iz stava 1 ovog člana sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika, naročito u slučajevima, ako:
1) tuženi nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika;
2) postoje suprotni interesi tuženog i njegovog zakonskog zastupnika;
3) obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika.
Sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika i u slučajevima, ako:
1) je boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika;
2) se tuženi ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika, nalaze u inostranstvu, a dostavljanje se nije moglo izvršiti.
Protiv rješenja iz st. 1 i 2 ovog člana nije dozvoljena žalba.
O postavljanju privremenog zastupnika sud će da obavijesti organ starateljstva, kao i stranke kad je to moguće.
Član 83
Sud će, shodnom primjenom člana 82 ovog zakona, postaviti privremenog zastupnika pravnom licu i privrednom društvu koje nema svojstvo pravnog lica.
Član 84
Sud postavlja privremenog zastupnika iz reda advokata ili drugih stručno osposobljenih lica.
Privremenog zastupnika iz reda advokata sud postavlja po redosljedu sa spiska Advokatske komore Crne Gore.
U slučajevima iz člana 82 st. 2 i 3 ovog zakona tužilac je dužan da položi iznos troškova privremenog zastupnika.
Ako tužilac ne položi iznos troškova za postavljenje privremenog zastupnika, u roku koji mu sud odredi, tužba će se smatrati povučenom.
Član 85
Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika.
Ta prava i dužnosti privremeni zastupnik vrši sve dok se tuženi ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staraoca.
Član 86
Ako je privremeni zastupnik postavljen tuženome iz razloga navedenih u članu 82 stav 3 tač. 1 i 2 ovog zakona, sud će, u roku od osam dana, objaviti oglas u "Službenom listu Republike Crne Gore" i na oglasnoj tabli suda, a po potrebi i na drugi pogodan način.
Oglas treba da sadrži: označenje suda koji je postavio privremenog zastupnika; zakonski osnov; ime tuženog kome se postavlja zastupnik; predmet spora; ime zastupnika i njegovo zanimanje i boravište, kao i upozorenje da će zastupnik zastupati tuženog u postupku sve dok se tuženi ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staraoca.
Član 87
Lice koje nije parnično sposobno prema zakonu države čiji je državljanin, a parnično je sposobno prema zakonu Republike Crne Gore, može samo preduzimati radnje u postupku. Njegov zakonski zastupnik može preduzimati radnje u postupku samo dok to lice ne izjavi da samo preduzima vođenje parnice.
GLAVA PETA
PUNOMOĆNICI
Član 88
Stranke mogu da preduzimaju radnje u postupku lično ili preko punomoćnika, ali sud može pozvati stranku koja ima punomoćnika da se pred sudom lično izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici.
Stranka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika.
Član 89
Punomoćnik može biti lice koje je potpuno poslovno sposobno, osim lica koja se bave nadripisarstvom.
Ako se kao punomoćnik pojavi lice za koje postoji sumnja da se bavi nadripisarstvom, sud će takvom licu rješenjem uskratiti dalje zastupanje i o tome će odmah obavijestiti stranku.
Žalba protiv rješenja o uskraćivanju zastupanja ne zadržava izvršenje rješenja.
Član 89a
Reviziju i predlog iz člana 397b stav 1 ovog zakona stranka podnosi preko punomoćnika koji je advokat.
Izuzetno od stava 1 ovog člana, stranka može sama podnijeti reviziju i predlog iz stava 1 ovog člana ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju reviziju i predlog može podnijeti kao punomoćnik lice koje je u skladu sa ovim ili drugim zakonom ovlašćeno da je zastupa u tom svojstvu iako nije advokat ako ima položen pravosudni ispit.
Stranka, odnosno njen punomoćnik iz stava 2 ovog člana, dužni su da uz reviziju i predlog iz stava 1 ovog člana prilože ovjerenu fotokopiju potvrde o položenom pravosudnom ispitu.
Član 90
Radnje u postupku koje punomoćnik preduzima u granicama punomoćja imaju isto pravno dejstvo kao da ih je preduzela sama stranka.
Član 91
Stranka može da izmijeni ili da opozove izjavu svog punomoćnika na ročištu na kome je ta izjava data.
Ako je punomoćnik priznao neku činjenicu na ročištu na kome stranka nije prisustvovala ili je neku činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud će cijeniti obje izjave u smislu člana 218 stav 3 ovog zakona.
Član 92
Obim punomoćja određuje stranka.
Stranka može ovlastiti punomoćnika da preduzima samo određene radnje ili da preduzima sve radnje u postupku.
Član 93
Ako je stranka izdala advokatu punomoćje za vođenje parnice, a nije bliže odredila ovlašćenja u punomoćju, advokat je na osnovu ovakvog punomoćja ovlašćen da:
1) vrši sve radnje u postupku, a naročito da podnese tužbu, da je povuče, da podnese odgovor na tužbu, da prizna tužbeni zahtjev ili da se odrekne tužbenog zahtjeva, da zaključi poravnanje, da podnese pravni lijek i da se odrekne ili odustane od njega, kao i da zahtijeva izdavanje privremenih mjera obezbjeđenja;
2) stavlja zahtjev za izvršenje ili obezbjeđenje i da preduzima potrebne radnje u postupku povodom takvog zahtjeva;
3) od protivne stranke primi dosuđene troškove;
4) prenese punomoćje na drugog advokata ili da ovlasti drugog advokata na preduzimanje samo pojedinih radnji u postupku.
Za podnošenje predloga za ponavljanje postupka advokatu je potrebno posebno punomoćje, ako je od pravosnažnosti odluke proteklo više od šest mjeseci.
Advokata može zamijeniti advokatski pripravnik koji je kod njega zaposlen i to samo pred sudom prvog stepena.
Član 94
Ako stranka u punomoćju nije bliže odredila ovlašćenja, punomoćnik koji nije advokat može, na osnovu ovakvog punomoćja, da vrši sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlašćenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje poravnanja, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje punomoćja na drugo lice, kao i za podnošenje vanrednih pravnih lijekova.
Punomoćnik stranke koja je pravno lice, i kada nije advokat, može bez izričitog ovlašćenja da vrši radnje iz stava 1 ovog člana.
Član 95
Stranka izdaje punomoćje u pisanoj formi ili usmeno na zapisnik kod suda.
Stranka koja nije pismena ili nije u stanju da se potpiše staviće na pisano punomoćje, umjesto potpisa, otisak prsta. Ako se u ovom slučaju punomoćje izdaje licu koje nije advokat, potrebno je prisustvo dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoćju.
Ako posumnja u istinitost pisanog punomoćja, sud može rješenjem odrediti da se podnese ovjereno punomoćje. Protiv ovog rješenja nije dozvoljena žalba.
Član 96
Punomoćnik je dužan da, pri prvoj radnji u postupku, podnese punomoćje.
Sud može dozvoliti da radnje u postupku za stranku privremeno izvrši lice koje nije podnijelo punomoćje, ali će istovremeno da naredi tom licu da naknadno, u određenom roku, podnese punomoćje ili odobrenje stranke za izvršene parnične radnje.
Do isteka roka za podnošenje punomoćja sud će odložiti donošenje odluke. Ako taj rok bezuspješno protekne, sud će ukinuti parnične radnje koje je to lice preduzelo i nastaviće postupak, ne uzimajući u obzir radnje koje je izvršilo lice bez punomoćja.
Sud je dužan da, u toku cijelog postupka, pazi da li je lice koje se pojavljuje kao punomoćnik ovlašćeno za zastupanje. Ako sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlašćeno za zastupanje, ukinuće parnične radnje koje je to lice preduzelo, ako te radnje stranka nije naknadno odobrila.
Član 97
Stranka može u svako vrijeme da opozove punomoćje, a punomoćnik ga može u svako vrijeme otkazati.
Opozivanje, odnosno otkaz punomoćja mora se saopštiti sudu pred kojim se vodi postupak, pisano ili usmeno na zapisnik.
Opozivanje, odnosno otkaz punomoćja važi za protivnu stranku od časa kada joj je saopšteno.
Poslije otkaza punomoćja, punomoćnik je dužan da još sedam dana vrši radnje za lice koje mu je izdalo punomoćje, ako je potrebno da od njega otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati.
Član 98
Punomoćje prestaje smrću fizičkog lica koje je izdalo punomoćje, proglašenjem tog lica za umrlo ili gubitkom poslovne sposobnosti.
Ako je punomoćniku fizičkog lica dato ovlašćenje da može da preduzima sve radnje u postupku, a stranka odnosno njen zakonski zastupnik umre ili postane poslovno nesposoban ili ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, punomoćnik je ovlašćen da preduzima radnje u postupku koje ne trpe odlaganje.
Član 98a****
Punomoćje koje je izdalo pravno lice prestaje prestankom tog pravnog lica ili nastupanjem pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka ili postupka likvidacije.
Po otvaranju postupka stečaja ili likvidacije, punomoćnici moraju da imaju punomoćje koje je izdao stečajni upravnik, odnosno likvidator.
GLAVA ŠESTA
JEZIK U POSTUPKU
Član 99
Stranke i drugi učesnici u postupku imaju pravo da, u postupku pred sudom, upotrebljavaju svoj jezik ili jezik koji razumiju.
Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke, odnosno drugih učesnika u postupku obezbijediće im se, na njihov zahtjev, usmeno prevođenje na njihov jezik ili jezik koji razumiju svih podnesaka i pisanih dokaza, kao i onoga što se na ročištu iznosi.
Stranke i drugi učesnici u postupku poučiće se o pravu da usmeni postupak pred sudom prate na svom jeziku posredstvom tumača. U zapisniku će se zabilježiti da im je data pouka, kao i izjave stranaka, odnosno učesnika. Prevođenje obavlja tumač.
Član 100
Pozivi, odluke i druga sudska pismena upućuju se strankama i drugim učesnicima u postupku na jeziku koji je u službenoj upotrebi u sudu.
Ako je u sudu u službenoj upotrebi i neki od jezika nacionalnih manjina, sud će na tom jeziku da dostavi sudska pismena onim strankama i učesnicima u postupku koji su pripadnici te nacionalne manjine i u postupku se služe tim jezikom.
Član 101
Stranke i drugi učesnici u postupku upućuju sudu tužbe, žalbe i druge podneske na jeziku koji je u službenoj upotrebi u sudu.
Stranke i drugi učesnici u postupku mogu upućivati sudu svoje podneske i na jeziku nacionalnih manjina koji nije u službenoj upotrebi u sudu, ako je to u skladu sa zakonom.
Član 102
Troškovi prevođenja na jezik nacionalnih manjina, koji nastaju primjenom odredaba Ustava i ovog zakona o pravu pripadnika nacionalnih manjina na upotrebu svog jezika, kao i troškovi prevođenja na znakovni jezik, padaju na teret sredstava suda.
GLAVA SEDMA
PODNESCI
Član 103
Tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, predlozi i saopštenja koji se daju van rasprave podnose se pisano (podnesci). Smatra se da pisanu formu ispunjavaju i podnesci upućeni telegramom, telefaksom i elektronskom poštom. Podnesci se smatraju potpisanim ako je u njima označen podnosilac.
Podnesci moraju biti razumljivi i da sadrže sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti. Oni naročito treba da sadrže: oznaku suda, ime i prezime (naziv pravnog lica), prebivalište ili boravište (sjedište pravnog lica) stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržinu izjave i potpis podnosioca.
Ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka treba u podnesku da navede činjenice na kojima zasniva zahtjev, kao i dokaze kad je to potrebno.
Izuzetno od odredbe stava 1 ovog člana podnesci koji se dostavljaju elektronskom poštom moraju biti ovjereni naprednim elektronskim potpisom.
Član 104
Podnesci sa prilozima koje treba dostaviti protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
Član 105
Isprave koje se prilažu uz podnesak podnose se u izvorniku, ovjerenom prepisu ili kao fotokopija koja mora biti ovjerena.
Ako stranka priloži ispravu u izvorniku, sud će takvu ispravu zadržati, a protivnoj stranci dozvoliće da je razgleda. Kad prestane potreba da se takva isprava drži u sudu, vratiće se podnosiocu na njegov zahtjev, ali sud može tražiti od podnosioca da spisima priloži prepis ili fotokopiju isprave.
Ako je isprava priložena u prepisu ili fotokopiji, sud će na zahtjev protivne stranke pozvati podnosioca da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dozvoliće da je pregleda. Kad je to potrebno, sud će odrediti rok u kome se isprava mora predati, odnosno pregledati.
Protiv ovih rješenja nije dozvoljena žalba.
Član 106
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi sud po njemu mogao da postupa, sud će vratiti podnesak radi ispravke ili dopune. Sud će uputiti stranku šta treba ispraviti ili dopuniti i odrediće rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.
Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen, odnosno dopunjen i predat sudu u roku određenom za dopunu ili ispravku smatraće se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen.
Smatraće se da je podnesak povučen, ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno dopune odbaciće se.
Ako je podnesak koji je umjesto stranke podnio punomoćnik koji je advokat, Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, organ opštine nadležan za zaštitu imovinsko-pravnih interesa opštine, odnosno državni tužilac, nerazumljiv ili nepotpun, sud će ga odbaciti.
Ako podnesci ili prilozi nijesu podnijeti u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnosioca da ih u određenom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po ovom nalogu, sud će podnesak odbaciti.
GLAVA OSMA
ROKOVI I ROČIŠTA
ROKOVI
Član 107
Ako rokovi nijesu određeni zakonom, određuje ih sud, s obzirom na okolnosti slučaja.
Rok koji sud odredi može se produžiti na predlog zainteresovanog lica, ako za to postoje opravdani razlozi.
Predlog se mora podnijeti prije proteka roka čije se produženje traži.
Protiv rješenja o produženju roka nije dozvoljena žalba.
Član 108
Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine.
Ako je rok određen na dane, u rok se ne uračunava dan kad je izvršeno dostavljanje ili saopštenje, odnosno dan u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi naredni dan.
Rokovi određeni na mjesece, odnosno na godine završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.
Ako posljednji dan roka pada na dan državnog praznika ili u nedjelju ili u neki drugi dan kad sud ne radi, rok ističe protekom prvog narednog radnog dana.
Član 109
Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je podnesen u roku, ako je prije nego što rok istekne predat nadležnom sudu.
Ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafskim putem, dan predaje pošti smatra se kao dan predaje sudu kome je upućen, a ako je podnesak upućen telefaksom dan predaje se smatra dan prijema telefaksa u sudu.
Ako je podnesak upućen telegrafskim putem, smatraće se da je podnesen u roku, ako naknadno podnesak iste sadržine bude predat sudu ili bude upućen sudu preporučenom pošiljkom u roku od tri dana od dana predaje telegrama pošti.
Ako je podnesak upućen elektronskom poštom, kao vrijeme predaje sudu smatra se vrijeme koje je naznačeno na verifikaciji naprednog elektronskog potpisa.
Za lica u službi Vojske Crne Gore koja se nalaze u službi u vojnim jedinicama u mjestima u kojima ne postoji redovna pošta, dan predaje podneska vojnoj jedinici smatra se kao dan predaje sudu.
Za lica lišena slobode dan predaje podneska upravi organa uprave nadležnog za izvršenje krivičnih sankcija ili ustanove u kojoj se nalaze smatra se kao dan predaje sudu.
Ako je podnesak koji je vezan za rok predat ili upućen nenadležnom sudu prije isteka roka, a stigne nadležnom sudu poslije isteka roka, smatraće se da je na vrijeme podnijet, ako se njegovo podnošenje nenadležnom sudu može pripisati neznanju ili očiglednoj omašci podnosioca.
Odredbe st. 1 do 7 ovog člana primjenjuju se i na rok u kome se po posebnim propisima mora podići tužba, kao i na rok zastarjelosti potraživanja ili nekog drugog prava.
ROČIŠTA
Član 110
Ročište određuje sud kad je to zakonom propisano ili kada to zahtijevaju potrebe postupka.
Protiv rješenja o određivanju ročišta nije dozvoljena žalba.
Sud će na ročište pozvati stranke i ostala lica čije prisustvo smatra potrebnim. Uz poziv će se stranci dostaviti podnesak koji je dao povod za određivanje ročišta, a u pozivu će se naznačiti mjesto, prostorija i vrijeme održavanja ročišta. Ako se uz poziv ne dostavlja podnesak, u pozivu će se navesti stranke, predmet spora, kao i radnja koja će se na ročištu izvršiti.
Sud će u pozivu naročito upozoriti na zakonske posljedice izostanka sa ročišta.
Stranka koja je pristupila sudu poslije početka ročišta ne može zahtijevati da se ponove radnje preduzete u njenoj odsutnosti.
Član 111
Ročište se, po pravilu, održava u sudskoj zgradi.
Sud može odlučiti da se ročište održi van sudske zgrade kad nađe da je to nužno ili da će se na taj način uštedjeti u vremenu ili u troškovima postupka.
Član 111a
Sud može rješenjem stranci i licu koje stranka ovlasti, uz saglasnost protivne stranke, dozvoliti da u vrijeme održavanja ročišta vrši parnične radnje van mjesta na kojem se održava ročište, ako je obezbijeđena elektronska komunikacija između mjesta održavanja ročišta i mjesta preduzimanja parničnih radnji, putem zvučnog i vizuelnog prenosa (videokonferencija).
Na način iz stava 1 ovog člana, sud može odlučiti da se izvodi i dokaz saslušavanjem stranaka, svjedoka i vještaka.
Protiv rješenja iz st. 1 i 2 ovog člana, žalba nije dozvoljena.
POVRAĆAJ U PREĐAŠNjE STANjE
Član 112
Ako stranka propusti ročište ili rok za preduzimanje neke radnje u postupku i usljed toga izgubi pravo na preduzimanje te radnje, sud će toj stranci, na njen predlog, da dozvoli da naknadno izvrši tu radnju (povraćaj u pređašnje stanje), ako ocijeni da postoje opravdani razlozi koji se nijesu mogli predvidjeti ili izbjeći.
Razlog za povraćaj u pređašnje stanje ne može biti bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog koje se može pobijati presuda u skladu sa članom 367 ovog zakona.
Kad se dozvoli povraćaj u pređašnje stanje parnica se vraća u ono stanje u kome se nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio.
Član 113
Predlog za povraćaj u pređašnje stanje podnosi se sudu kod koga je trebalo izvršiti propuštenu radnju.
Predlog se mora podnijeti u roku od osam dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, od dana kad je za to saznala.
Poslije proteka 60 dana od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u pređašnje stanje.
Ako se povraćaj u pređašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlagač je dužan da, istovremeno sa podnošenjem predloga, izvrši i propuštenu radnju.
Član 114
Neće se dozvoliti povraćaj u pređašnje stanje, ako je propušten rok za stavljanje predloga da se dozvoli povraćaj u pređašnje stanje ili ako je propušteno ročište određeno povodom predloga za povraćaj u pređašnje stanje.
Član 115
Predlog za povraćaj u pređašnje stanje, po pravilu, ne utiče na tok parnice, ali sud može odlučiti da se postupak prekine do pravosnažnosti rješenja o predlogu.
Ako je podnijet predlog za povraćaj u pređašnje stanje, a pred višim sudom je u toku postupak povodom žalbe, prvostepeni sud će o podnijetom predlogu obavijestiti viši sud.
Član 116
Neblagovremene i nedozvoljene predloge za povraćaj u pređašnje stanje sud će odbaciti rješenjem.
Po predlogu za povraćaj u pređašnje stanje sud će zakazati ročište kada stranka to izričito traži, osim ako su činjenice na kojima se predlog zasniva opštepoznate ili ako se povraćaj predlaže iz očigledno neopravdanog razloga ili ako za donošenje odluke o predlogu ima dovoljno dokaza u spisima.
GLAVA DEVETA
ZAPISNICI
Član 117
Zapisnik se sastavlja o radnjama preduzetim na ročištu.
Zapisnik se sastavlja i o važnijim izjavama ili saopštenjima koje stranke ili drugi učesnici daju van ročišta. O manje važnijim izjavama ili saopštenjima neće se sastaviti zapisnik, nego će se staviti službena bilješka na spisu.
Zapisnik piše zapisničar.
Član 118
U zapisnik se unosi: naziv i sastav suda; mjesto gdje se vrši radnja; dan i čas kad se vrši radnja; naznačenje predmeta spora i imena prisutnih stranaka ili trećih lica i njihovih zakonskih zastupnika, odnosno punomoćnika.
Zapisnik treba da sadrži bitne podatke o sadržini preduzete radnje. U zapisnik o glavnoj raspravi naročito će se unijeti: da li je rasprava bila javna ili je javnost bila isključena; sadržina izjava stranaka, njihovi predlozi, dokazi koje su ponudile, dokazi koji su izvedeni, uz navođenje sadržine iskaza svjedoka i vještaka; odluke suda donijete na ročištu, kao i izvornik odluke nakon zaključenja glavne rasprave.
Član 119
Zapisnik se mora voditi uredno i u njemu se ne smije ništa brisati, dodati ili mijenjati. Precrtana mjesta moraju ostati čitka.
Član 120
Zapisnik se sastavlja na način što sudija diktira zapisničaru šta će da unese u zapisnik. Po ovlašćenju sudije, učesnici u postupku mogu sadržinu svoje izjave diktirati u zapisnik.
Stranke imaju pravo da pročitaju zapisnik ili da zahtijevaju da im se pročita, kao i da stave svoje prigovore na sadržinu zapisnika.
To pravo imaju i druga lica čija je izjava unijeta u zapisnik, ali samo u pogledu onog dijela zapisnika koji sadrži njihovu izjavu.
Ispravke ili dodaci u pogledu sadržine zapisnika koje treba izvršiti povodom prigovora stranaka ili drugih lica ili po službenoj dužnosti unijeće se na kraju zapisnika. Na zahtjev ovih lica unijeće se i prigovori koji nijesu usvojeni.
Član 121
Ročište pred sudom može se tonski snimati.
O tonskom snimanju rješenjem odlučuje sud po službenoj dužnosti ili na predlog stranaka.
Protiv rješenja iz stava 2 ovog člana žalba nije dozvoljena.
Tonski snimak ročišta dostavlja se strankama.
Tonski snimak ročišta dio je spisa predmeta.
Član 121a
Tonski snimak ročišta prenijeće se u pisani oblik u formi zapisnika sačinjenog u skladu sa članom 118 ovog zakona koji mora da sadrži sve što je snimljeno u tonskom snimku, u roku od osam dana od dana tonskog snimanja.
Stranka može zahtijevati zapisnik iz stava 1 ovog člana, u skladu sa ovim zakonom, u roku od osam dana od dana sačinjavanja zapisnika.
Ako se zapisnik iz stava 1 ovog člana i tonski snimak ročišta u bitnome razlikuju, stranka ima pravo da podnese prigovor, u roku od osam dana od dana dostavljanja zapisnika. Prigovor mora biti obrazložen.
Sud će po prigovoru iz stava 3 ovog člana, u roku od tri dana, rješenjem prihvatiti prigovor i zapisnik izmijeniti ili prigovor odbiti. Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Tehnički uslovi, način snimanja, čuvanja i prenosa tonskog snimka ročišta uređuju se Sudski
