ZAKON O PREKRŠAJIMA
("Sl. list CG", br. 1/2011, 6/2011 - ispr., 39/2011, 32/2014, 43/2017 - odluka US i 51/2017)
DIO PRVI
MATERIJALNO PRAVNE ODREDBE
Glava I
OSNOVNE ODREDBE
Predmet
Član 1
Ovim zakonom uređuju se uslovi za propisivanje prekršaja i prekršajnih sankcija, prekršajna odgovornost, prekršajni postupak i postupak izvršenja prekršajnih sankcija.
Određenje prekršaja
Član 2
Prekršaj je radnja koja predstavlja povredu javnog poretka koja je utvrđena zakonom ili drugim propisom i za koju je propisana sankcija.
Zakonitost u određivanju prekršaja i propisivanju prekršajnih sankcija
Član 3
Nikom ne može biti izrečena prekršajna sankcija za radnju koja prije nego što je učinjena nije bila zakonom ili drugim propisom utvrđena kao prekršaj i za koju nije bila propisana sankcija.
Propisivanje prekršaja i prekršajnih sankcija
Član 4
(1) Prekršaji i prekršajne sankcije mogu se propisivati zakonom, uredbom Vlade Crne Gore (u daljem tekstu: Vlada) i odlukom jedinice lokalne samouprave.
(2) Prekršajne sankcije mogu se propisivati samo u skladu sa ovim zakonom.
Vrste prekršajnih sankcija
Član 5
Prekršajne sankcije su: kazne, mjere upozorenja, zaštitne mjere i vaspitne mjere.
Opšta svrha prekršajnih sankcija
Član 6
Opšta svrha propisivanja, izricanja i primjene prekršajnih sankcija je da građani poštuju pravni sistem, da se izrazi društveni prekor učiniocu zbog izvršenog prekršaja i da se utiče na njega i sva ostala lica da ubuduće ne čine prekršaj.
Sredstva naplaćena od novčanih kazni
Član 7
Sredstva naplaćena od novčanih kazni koje su izrečene za prekršaj prihod su budžeta države, izuzev sredstava naplaćenih od novčanih kazni za prekršaje kojima se krše propisi, nad čijom primjenom nadzor vrši organ lokalne uprave, koji predstavljaju prihod lokalne samouprave.
Vremensko važenje propisa
Član 8
(1) Na učinioca prekršaja primjenjuje se propis koji je važio u vrijeme izvršenja prekršaja.
(2) Ako se poslije učinjenog prekršaja izmijeni propis, primijeniće se propis koji je blaži za učinioca.
Prostorno važenje propisa
Član 9
Za prekršaj propisan zakonima ili drugim propisima Crne Gore kazniće se učinilac ako je prekršaj učinjen na teritoriji Crne Gore ili ako je učinjen na domaćem brodu ili vazduhoplovu dok se nalazi van teritorije Crne Gore.
Imunitet
Član 10
(1) Prekršajni postupak ne može se pokrenuti niti voditi protiv lica koje uživa pravo imuniteta u skladu sa pravilima međunarodnog prava.
(2) Ukoliko postoji sumnja da li se radi o licu iz stava 1 ovog člana, organ ovlašćen za pokretanje prekršajnog postupka dužan je da prije podnošenja zahtjeva za pokretanje tog postupka pribavi mišljenje ministarstva nadležnog za vanjske poslove.
Upotreba rodno osjetljivog jezika
Član 10a
Izrazi koji se u ovom zakonu koriste za fizička lica u muškom rodu podrazumijevaju iste izraze u ženskom rodu.
Značenje izraza
Član 11
(1) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
1) osuđeni je lice koje je pravosnažnom sudskom odlukom oglašeno krivim za određeni prekršaj;
2) kažnjeni je lice kome je konačnim i izvršnim prekršajnim nalogom određena sankcija.
(2) Izrazi pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu imaju značenje koje je određeno članom 4 stav 1 tač. 1 i 2 Zakona o odgovornosti pravnih lica za krivična djela.
(3) Izrazi odgovorno lice u državnom organu, organu državne uprave, organu lokalne samouprave i lokalne uprave, vojno lice i učinilac imaju značenje koje je određeno članom 142 st. 3 i 10 Krivičnog zakonika.
(4) (brisano)
Glava II
NAČINI IZVRŠENjA PREKRŠAJA
Izvršenje prekršaja
Član 12
(1) Prekršaj može biti učinjen činjenjem ili nečinjenjem.
(2) Prekršaj je učinjen nečinjenjem kad je učinilac propustio da izvrši radnju koju je bio dužan da izvrši.
Pokušaj prekršaja
Član 13
Za pokušaj prekršaja učinilac je odgovoran samo ako je to zakonom ili drugim propisom propisano.
Shodna primjena Krivičnog zakonika
Član 14
Na učinioca prekršaja shodno se primjenjuju odredbe Krivičnog zakonika o načinu, vremenu i mjestu izvršenja, nužnoj odbrani, krajnjoj nuždi, sili i prijetnji.
Glava III
PREKRŠAJNA ODGOVORNOST
Subjekti i uslovi odgovornosti
Član 15
(1) Fizičko lice, pravno lice, odgovorno lice u pravnom licu i odgovorno lice u državnom organu, organu državne uprave, organu lokalne samouprave i lokalne uprave (u daljem tekstu: odgovorno lice) i preduzetnik mogu biti odgovorni za prekršaj samo kad je to propisano zakonom i drugim propisom kojim je propisan prekršaj.
(2) Državni organi, organi državne uprave, organi lokalne samouprave i lokalne uprave ne mogu biti odgovorni za prekršaj.
Odgovornost fizičkog lica
Član 16
Fizičko lice je odgovorno za prekršaj ako je u vrijeme izvršenja prekršaja bilo uračunljivo i prekršaj učinilo sa umišljajem ili iz nehata.
Odgovornost pravnog lica
Član 17
(1) Pravno lice je odgovorno za prekršaj ako je do izvršenja prekršaja došlo radnjom ili propuštanjem dužnog nadzora od organa upravljanja ili odgovornog lica ili radnjom drugog lica ovlašćenog da postupa u ime pravnog lica.
(2) Pravno lice je odgovorno za prekršaj i u slučaju kad se ne može utvrditi ko je odgovorno lice u pravnom licu ili sud utvrdi da postoje pravne ili stvarne smetnje za utvrđivanje odgovornosti odgovornog lica.
(3) Pravno lice u stečaju odgovorno je za prekršaj, bez obzira da li je prekršaj učinjen prije otvaranja ili u toku stečajnog postupka, ali mu se ne može izreći kazna već samo zaštitna mjera oduzimanja predmeta i oduzimanja imovinske koristi.
(4) Pravno lice može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne za prekršaj ako je prekršaj otkrio i prijavio organ upravljanja ili drugi organ tog pravnog lica.
Odgovornost odgovornog lica
Član 18
(1) Odgovorno lice odgovorno je za prekršaj ako ga je učinilo svojom radnjom ili propuštanjem dužnog nadzora i ako je postupalo sa umišljajem ili iz nehata.
(2) Zakonom ili drugim propisom kojim je propisan prekršaj može se odrediti koje je odgovorno lice odgovorno za prekršaj.
(3) Odgovornost odgovornog lica za učinjeni prekršaj ne prestaje zato što mu je prestao radni odnos ili funkcija, niti zato što je u toku stečajni postupak ili što je nastala nemogućnost kažnjavanja pravnog lica zbog njegovog prestanka.
(4) Odgovornost odgovornog lica za prekršaj ne postoji ako je postupalo po naređenju organa upravljanja ili drugog lica koje mu je nadređeno, pod uslovom da je preduzelo sve radnje koje je, na osnovu zakona, drugog propisa ili opšteg akta, bilo dužno da preduzme da bi spriječilo izvršenje prekršaja.
Odgovornost stranog fizičkog, pravnog i odgovornog lica
Član 19
(1) Strano fizičko lice, strano pravno lice i odgovorno lice odgovaraju za prekršaje kao i domaće fizičko, pravno i odgovorno lice.
(2) (brisano)
Shodna primjena Zakona o odgovornosti pravnih lica za krivična djela
Član 20
Na odgovornost pravnog lica shodno se primjenjuju odredbe Zakona o odgovornosti pravnih lica za krivična djela kojima su uređeni: granice odgovornosti pravnih lica za krivična djela, odgovornost u slučaju stečaja, odgovornost pravnog sljedbenika, produženo krivično djelo, ukoliko nije drukčije propisano ovim zakonom.
Shodna primjena Krivičnog zakonika
Član 21
Na učinioca prekršaja shodno se primjenjuju odredbe Krivičnog zakonika kojima su uređeni: krivica, uračunljivost, umišljaj, nehat, stvarna zabluda, pravna zabluda, saizvršilaštvo, podstrekavanje i pomaganje.
Glava IV
PREKRŠAJNE SANKCIJE
Vrste kazni
Član 22
(1) Za prekršaj se može propisati:
1) kazna zatvora;
2) novčana kazna;
3) novčana kazna ili kazna zatvora;
4) rad u javnom interesu.
(2) Za prekršaj pravnog lica i odgovornog lica može se propisati samo novčana kazna.
Kazna zatvora
Član 23
(1) Kazna zatvora može se propisati samo zakonom.
(2) Kazna zatvora ne može se propisati u trajanju kraćem od deset ni dužem od 60 dana.
(3) Kazna zatvora može se propisati samo za one prekršaje čijim bi izvršenjem mogla nastati opasnost za život i zdravlje ljudi ili bi se teže narušio javni red i mir, kao i za prekršaje nasilja u porodici.
(4) Kazna zatvora izriče se na pune dane.
Novčana kazna
Član 24
(1) Novčana kazna može se propisati u rasponu ili u određenom iznosu.
(2) Zakonom se novčana kazna može propisati u rasponu, i to:
1) za fizičko i odgovorno lice u iznosu od 30 eura do 2.000 eura;
2) za preduzetnika u iznosu od 150 eura do 6.000 eura;
3) za pravno lice u iznosu od 500 eura do 20.000 eura.
(3) Za lakše prekršaje zakonom se novčana kazna može propisati u rasponu, i to:
1) za fizičko i odgovorno lice u iznosu od 20 eura do 200 eura;
2) za preduzetnika u iznosu od 50 eura do 400 eura;
3) za pravno lice u iznosu od 150 eura do 2.000 eura.
(4) Uredbom Vlade i odlukom jedinice lokalne samouprave novčana kazna može se propisati u rasponu, i to:
1) za fizičko i odgovorno lice u iznosu od 20 eura do 1.000 eura;
2) za preduzetnika u iznosu od 50 eura do 3.000 eura;
3) za pravno lice u iznosu od 150 eura do 10.000 eura.
(5) Za lakše prekršaje uredbom Vlade i odlukom jedinice lokalne samouprave novčana kazna može se propisati u rasponu, i to:
1) za fizičko i odgovorno lice u iznosu od 10 eura do 100 eura;
2) za preduzetnika u iznosu od 30 eura do 250 eura;
3) za pravno lice u iznosu od 100 eura do 1.500 eura.
(6) Izuzetno, zakonom i uredbom Vlade novčana kazna za prekršaje iz oblasti bezbjednosti hrane, međunarodnih restriktivnih mjera, zaštite od nasilja u porodici, zaštite zdravlja, zaštite životne sredine, zaštite potrošača, zaštite konkurencije na tržištu, kulturnih dobara, građevinarstva, javnog informisanja, zaštite na radu, javnih prihoda, carinskog, spoljnotrgovinskog, bankarskog i deviznog poslovanja, kao i usluga i prometa hartijama od vrijednosti, može se propisati u visini do dvostrukog maksimuma iz st. 2 i 4 ovog člana.
(7) Za najteže prekršaje iz stava 6 ovog člana, visina novčane kazne može se propisati i u procentu od 1 do 10% povrijeđene zaštićene vrijednosti, sa naznakom posebnog minimuma i maksimuma procenta novčane kazne.
(8) Za najteže prekršaje iz oblasti sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja konkurencije visina novčane kazne može se propisati u procentu od 1 do 10% od ukupnog godišnjeg prihoda učesnika na tržištu, za obračunsku godinu koja je prethodila godini kad je prekršaj učinjen.
(9) Izuzetno, za najteže prekršaje iz oblasti bankarskog poslovanja zakonom se može propisati novčana kazna u visini do desetostrukog maksimuma propisanog stavom 2 ovog člana.
(10) Za prekršaje iz koristoljublja kojima je ostvarena imovinska korist, učinilac se može strože kazniti, a najviše do dvostrukog iznosa propisane novčane kazne za taj prekršaj.
Rok plaćanja novčane kazne
Član 25
(1) U odluci o prekršaju određuje se rok plaćanja novčane kazne, koji ne može biti kraći od osam dana niti duži od 60 dana od dana pravosnažnosti odluke, a u opravdanim slučajevima (zavisno od visine novčane kazne i imovinskih prilika okrivljenog), sud može odrediti da se izrečena novčana kazna plati u ratama, pri čemu rok otplate ne može biti duži od šest mjeseci.
(2) Izuzetno od stava 1 ovog člana, u slučajevima propisanim ovim zakonom, može se odrediti da se izrečena novčana kazna plati odmah.
Rad u javnom interesu
Član 26
(1) Umjesto kazne zatvora ili novčane kazne učiniocu prekršaja može se izreći kazna rada u javnom interesu, uz njegov pristanak.
(2) Rad u javnom interesu je svaki društveno koristan rad kojim se ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo i ne vrši se u cilju sticanja dobiti.
(3) Rad u javnom interesu ne može biti kraći od osam časova niti duži od 80 časova, pri čemu se ne može obavljati duže od dva časa dnevno, odnosno duže od 40 časova u toku jednog mjeseca.
(4) Prilikom izricanja kazne rada u javnom interesu sud će voditi računa o vrsti i težini prekršaja, kao i o ličnosti učinioca.
(5) Ukoliko učinilac ne vrši rad u javnom interesu, ova kazna će se zamijeniti kaznom zatvora, tako što će se svaka četiri započeta časa rada u javnom interesu zamijeniti sa jednim danom zatvora.
Opšta pravila o odmjeravanju kazne
Član 27
(1) Učiniocu će sud odrediti visinu kazne uzimajući u obzir sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, a naročito težinu prekršaja i njegove posljedice, stepen odgovornosti, pobude iz kojih je i okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, raniji život učinioca, njegove lične prilike i držanje poslije učinjenog prekršaja, njegovo imovno stanje, kao i druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca.
(2) Ako je prekršaj učinjen u povratu, naročito će se uzeti u obzir da li je raniji prekršaj iste vrste kao i novi prekršaj, da li su oba prekršaja učinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranijeg kažnjavanja.
(3) Prilikom odmjeravanja kazne ne može se kao otežavajuća okolnost uzeti u obzir ranije izrečena kazna ako je od dana pravosnažnosti odluke o prekršaju proteklo više od dvije godine.
Ublažavanje kazne
Član 28
Ako sud prilikom odmjeravanja kazne utvrdi da prekršaj nije teže prirode i da postoje olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da će se i sa blažom kaznom postići svrha kažnjavanja, propisana kazna može se ublažiti tako što će se:
1) izreći kazna ispod najmanje mjere kazne koja je propisana za taj prekršaj, ali ne ispod najmanje zakonom utvrđene mjere za tu vrstu kazne;
2) umjesto propisane kazne zatvora izreći novčana kazna.
Sticaj
Član 29
(1) Ako je učinilac jednom radnjom ili sa više radnji učinio više prekršaja za koje mu se istovremeno sudi, sud će prethodno utvrditi kazne za svaki od tih prekršaja, pa će za sve te prekršaje izreći jedinstvenu kaznu.
(2) Jedinstvena kazna će se izreći po sljedećim pravilima:
1) ako je za sve prekršaje u sticaju utvrđena kazna zatvora, izreći će se jedinstvena kazna zatvora koja ne može biti duža od 60 dana;
2) ako je za sve prekršaje u sticaju utvrđena novčana kazna, izreći će se jedinstvena novčana kazna koja predstavlja zbir utvrđenih novčanih kazni, pri čemu jedinstvena novčana kazna ne može preći maksimalni iznos novčane kazne propisane članom 24 st. 2 do 6 i stav 9 ovog zakona;
3) ako je za neke prekršaje u sticaju utvrđena kazna zatvora, a za druge prekršaje novčana kazna, izreći će se jedna kazna zatvora i jedna novčana kazna u skladu sa tač. 1 i 2 ovog stava;
4) ako je za sve prekršaje u sticaju utvrđena kazna rada u javnom interesu, izreći će se jedinstvena kazna rada u javnom interesu koja ne može trajati duže od 80 časova.
Prekršaj u produženom trajanju
Član 30
(1) Prekršaj u produženom trajanju čini više istih ili istovrsnih prekršaja učinjenih u vremenskoj povezanosti od strane istog učinioca, a koji predstavljaju cjelinu zbog postojanja najmanje dvije od sljedećih okolnosti: istovrsnosti predmetnog prekršaja, istovjetnosti oštećenog, korišćenja iste situacije ili istog trajnog odnosa, jedinstva mjesta ili prostora izvršenja prekršaja ili jedinstvenog umišljaja učinioca.
(2) Prekršaji upravljeni protiv ličnosti mogu činiti prekršaj u produženom trajanju samo ako su učinjeni prema istom licu.
(3) Ako prekršaj u produženom trajanju obuhvata lakše i teže oblike istog prekršaja, smatraće se da je prekršajem u produženom trajanju učinjen najteži oblik od učinjenih prekršaja.
Uračunavanje vremena lišenja slobode i zadržavanja
Član 31
(1) Vrijeme za koje je učinilac prekršaja bio lišen slobode ili zadržan, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu rada u javnom interesu i novčanu kaznu.
(2) Lišenje slobode i zadržavanje koje je trajalo duže od osam, a kraće od 20 časova računa se kao dan zatvora, četiri časa rada u javnom interesu ili 25 eura novčane kazne.
Vrste mjera upozorenja
Član 32
Mjere upozorenja koje se mogu izreći u skladu sa ovim zakonom su opomena i uslovna osuda.
Svrha mjera upozorenja
Član 33
Svrha opomene i uslovne osude, u okviru opšte svrhe prekršajnih sankcija, je da se prema učiniocu koji je kriv ne primijeni kazna za prekršaje lakše prirode, kad to nije nužno za prekršajnopravnu zaštitu i kad se može očekivati da će samo upozorenje (opomena) ili upozorenje uz prijetnju kazne (uslovna osuda) dovoljno uticati na učinioca prekršaja da ubuduće ne čini prekršaje.
Opomena
Član 34
(1) Kad postoje okolnosti koje u znatnoj mjeri umanjuju odgovornost učinioca, tako da se može očekivati da će se ubuduće kloniti vršenja prekršaja i bez izricanja propisane kazne ili ako se radi o naročito lakom obliku tog prekršaja, sud može, umjesto kazne, izreći opomenu.
(2) Opomena se može izreći i kad učinilac prije donošenja odluke o prekršaju ispuni propisanu obavezu, odnosno otkloni ili naknadi pričinjenu štetu.
Uslovna osuda
Član 35
(1) Uslovnom osudom sud učiniocu utvrđuje kaznu zatvora i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni, za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od tri mjeseca niti duže od jedne godine (vrijeme provjeravanja), ne učini novi prekršaj ili ispuni drugi uslov koji mu odredi sud.
(2) Izuzetno, uslovnom osudom sud može osuđenom utvrditi i zaštitnu mjeru zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti i istovremeno odrediti da se ona neće izvršiti ako, za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od tri mjeseca ni duže od jedne godine (vrijeme provjeravanja), ne učini novi prekršaj ili ispuni drugi uslov koji mu odredi sud.
(3) Sud će izreći uslovnu osudu kad ocijeni da se i bez izvršenja kazne može postići svrha kažnjavanja, naročito imajući u vidu odnos učinioca prema tom prekršaju ili prema oštećenom i da će naknaditi štetu prouzrokovanu prekršajem.
Obaveze uslovno osuđenog lica
Član 36
(1) Učiniocu prekršaja, uz izrečenu uslovnu osudu, sud može odrediti jednu ili više obaveza i to da:
1) naknadi učinjenu štetu;
2) vrati korist koju je pribavio prekršajem;
3) ispuni druge obaveze propisane zakonom koje su primjerene učinjenom prekršaju.
(2) Rok za ispunjenje obaveze iz stava 1 ovog člana određuje sud u okviru određenog vremena provjeravanja.
Opozivanje uslovne osude
Član 37
(1) Sud će opozvati uslovnu osudu ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedan ili više prekršaja iste vrste i težine ili ako ne ispuni postavljeni uslov.
(2) Ako osuđeni u toku vremena provjeravanja učini neki drugi prekršaj, sud će, nakon što ocijeni sve okolnosti koje se odnose na učinjeni prekršaj i učinioca, a naročito težinu prekršaja i pobude iz kojih je učinjen, odlučiti da li će opozvati uslovnu osudu.
(3) U slučaju opozivanja uslovne osude, sud će, primjenom odredaba člana 29 ovog zakona, izreći kaznu i/ili zaštitnu mjeru za ranije izvršeni i za novi prekršaj, uzimajući kaznu i/ili zaštitnu mjeru iz opozvane odluke kao već utvrđenu.
(4) Ako ne opozove uslovnu osudu, sud može za novi prekršaj izreći kaznu ili uslovnu osudu. Ako izrekne uslovnu osudu, sud će utvrditi jedinstvenu kaznu za raniji i novi prekršaj, uzimajući u obzir ranije utvrđenu kaznu, u skladu sa odredbama ovog zakona o odmjeravanju kazne za prekršaje u sticaju i odrediti novo vrijeme provjeravanja.
(5) Sud će opozvati uslovnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako osuđeni u toku vremena provjeravanja ne izvrši obaveze koje su mu određene, a mogao ih je izvršiti. U slučaju da se utvrdi nemogućnost izvršenja obaveza, sud te obaveze može zamijeniti drugim obavezama ili osuđenog osloboditi obaveza.
(6) Uslovna osuda se ne može opozvati nakon što protekne jedna godina od isteka vremena provjeravanja bez obzira na razloge za opoziv.
Uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom
Član 38
(1) Sud može odrediti da se učinilac kome je izrečena uslovna osuda stavi pod zaštitni nadzor za određeno vrijeme u toku vremena provjeravanja ako se, s obzirom na njegovu ličnost, raniji žuvot, držanje poslije učinjenog prekršaja, a naročito njegov odnos prema oštećenom i okolnosti izvršnja prekršaja, može očekivati da će se zaštitnim nadzorom potpunije ostvariti svrha uslovne osude.
(2) Zaštitni nadzor obuhvata zakonom predviđene mjere pomoći, staranja, nadzora i zaštite.
(3) Zaštitni nadzor određuje sud u odluci kojom izriče uslovnu osudu i određuje mjere zaštitnog nadzora, njihovo trajanje i način njihovog ispunjavanja.
(4) Zaštitni nadzor vrše stručna lica organa uprave nadležnog za izvršenje krivičnih sankcija.
(5) Zaštitni nadzor može trajati za određeno vrijeme u toku vremena provjeravanja, ali se odlukom suda može ukinuti i prije, ako su prestali razlozi za određivanje zaštitnog nadzora.
Posebne obaveze uz zaštitni nadzor
Član 39
Zaštitni nadzor može obuhvatiti jednu ili više od sljedećih obaveza:
1) podvrgavanje liječenju u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi;
2) uzdržavanje od upotrebe alkoholnih pića ili droga;
3) posjećivanje određenih profesionalnih i drugih savjetovališta ili ustanova i postupanje po njihovim uputstvima;
4) uzdržavanje od posjećivanja određenih mjesta, ugostiteljskih objekata, sportskih manifestacija ili priredbi, ako to može biti prilika ili podsticaj za ponovno vršenje prekršaja.
Opoziv uslovne osude sa zaštitnim nadzorom
Član 40
Na opoziv uslovne osude sa zaštitnim nadzorom primjenjuju se odredbe člana 37 ovog zakona.
III. ZAŠTITNE MJERE
Svrha i propisivanje
Član 41
Svrha zaštitnih mjera je da se njihovom primjenom otklone stanja ili uslovi koji mogu biti od uticaja da učinilac ubuduće vrši prekršaje.
Vrste zaštitnih mjera
Član 42
(1) Zaštitne mjere mogu se propisati samo zakonom, i to:
1) oduzimanje predmeta;
2) zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti;
3) zabrana upravljanja motornim vozilom;
4) obavezno liječenje alkoholičara od zavisnosti;
5) obavezno liječenje narkomana od zavisnosti;
6) obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi;
7) obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi;
8) javno objavljivanje odluke;
9) protjerivanje stranaca sa teritorije Crne Gore.
(2) Zakonima kojima se propisuju prekršaji mogu se odrediti i druge zaštitne mjere, uslovi i rokovi za njihovo izricanje.
(3) Zaštitne mjere propisane ovim i posebnim zakonom mogu se, ako ovim zakonom nije drukčije određeno, propisati i primijeniti u trajanju koje ne može biti kraće od 30 dana niti duži od dvije godine.
(4) Zaštitna mjera oduzimanja predmeta primjenjuje se trajno.
(5) Izuzetno od stava 1 ovog člana, zaštitna mjera oduzimanja predmeta može se propisati i drugim propisom.
Izricanje zaštitnih mjera
Član 43
(1) Učiniocu prekršaja, uz izrečenu kaznu ili mjeru upozorenja, može se izreći jedna ili više zaštitnih mjera.
(2) Zaštitna mjera može se izreći i kad prekršajna sankcija iz stava 1 ovog člana nije izrečena, samo ako je takva mogućnost propisana zakonom.
(3) Ako je jednom odlukom za više učinjenih prekršaja potrebno izreći više zaštitnih mjera različite vrste, sud će izreći sve te zaštitne mjere.
(4) Ovlašćeni organ iz člana 111 stav 2 ovog zakona može prekršajnim nalogom izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u najkraćem propisanom trajanju, kao i zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta.
(5) Zaštitne mjere iz člana 42 stav 1 tač. 1, 4, 5 i 6 ovog zakona mogu se izreći i kad nijesu propisane za prekršaj.
Oduzimanje predmeta
Član 44
(1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili koji su nastali izvršenjem prekršaja mogu se oduzeti ako su svojina učinioca.
(2) Predmeti iz stava 1 ovog člana mogu se oduzeti i kad nijesu svojina učinioca, ako to zahtijevaju razlozi bezbjednosti ljudi ili imovine, razlozi morala ili kad i dalje postoji opasnost da će biti upotrijebljeni za izvršenje prekršaja, a time se ne dira u prava trećih lica na naknadu štete od učinioca.
(3) Ako zakonom kojim se propisuje prekršaj nijesu propisani uslovi za izricanje mjere iz stava 1 ovog člana, ova mjera može se izreći ako okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, stepen odgovornosti, lične prilike i sklonosti učinioca opravdavaju njeno izricanje.
(4) Nadležni sud koji donosi odluku ili ovlašćeni organ koji izdaje prekršajni nalog oduzete predmete dostavlja organu uprave nadležnom za poslove upravljanja državnom imovinom, u skladu sa zakonom kojim se uređuje upravljanje privremeno i trajno oduzetom imovinom.
(5) Predmeti koji se oduzimaju ili se mogu oduzeti, oduzeće se i kad se prekršajni postupak ne završi odlukom kojom se učinilac oglašava krivim, ako to zahtijevaju razlozi bezbjednosti ljudi ili imovine, razlozi morala, kao i u drugim slučajevima propisanim zakonom ili drugim propisom.
(6) Zakonom ili drugim propisom kojim se propisuje prekršaj može se predvidjeti obavezno izricanje zaštitne mjere oduzimanje predmeta.
(7) Zakonom se može odrediti obavezno uništavanje oduzetih predmeta.
Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti
Član 45
(1) Zabranom vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti učiniocu prekršaja se zabranjuje da obavlja poziv, djelatnost ili dužnost koje obavlja na osnovu prijave, odnosno odobrenja ili dozvole nadležnog organa.
(2) Ako zakonom kojim se propisuje prekršaj nijesu propisani uslovi za izricanje mjere iz stava 1 ovog člana, ova mjera može se izreći učiniocu koji je zloupotrijebio poziv, djelatnost ili dužnost za izvršenje prekršaja, ako se opravdano može smatrati da bi dalje obavljanje takvog poziva, djelatnosti ili dužnosti bilo opasno po život ili zdravlje ljudi ili bi bilo štetno za privredno ili finansijsko poslovanje drugih pravnih lica ili za privredu, ako to zahtijevaju razlozi morala ili ako je učinilac za posljednje dvije godine kažnjen zbog istog ili sličnog prekršaja.
(3) Sud određuje trajanje mjere iz stava 1 ovog člana, koje ne može biti duže od šest mjeseci, računajući od dana pravosnažnosti odluke o određivanju te mjere, pri čemu se vrijeme provedeno u zatvoru ili u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je izvršena zaštitna mjera ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.
(4) Zabranu vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti sud može izreći ako je učiniocu izrečena kazna, uslovna osuda, opomena ili je učinilac oslobođen od kazne.
(5) Ako je izrečena uslovna osuda, sud može odrediti da se ta prekršajna sankcija može opozvati, ako učinilac prekrši zabranu vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti.
Zabrana upravljanja motornim vozilom
Član 46
(1) Učiniocu prekršaja kojim se ugrožava javni saobraćaj može se izreći zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom određene vrste ili kategorije.
(2) Ako zakonom kojim se propisuje prekršaj nijesu posebno utvrđeni uslovi za izricanje zaštitne mjere, ta mjera može se izreći učiniocu prekršaja koji je učinio težu povredu propisa o bezbjednosti saobraćaja ili čije ranije kršenje tih propisa pokazuje da je opasno da upravlja motornim vozilom određene vrste ili kategorije.
(3) Prilikom odlučivanja da li će se izreći ova mjera uzeće se u obzir i okolnost da li je okrivljeni po zanimanju vozač motornog vozila.
(4) Sud određuje trajanje zaštitne mjere iz stava 1 ovog člana, koja ne može biti kraća od 30 dana niti duža od šest mjeseci, a ova mjera će se izvršiti nakon pravosnažnosti odluke, pri čemu se vrijeme provedeno u zatvoru, odnosno u ustanovi u kojoj se izvršava zaštitna ili vaspitna mjera ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.
(5) Licu koje ima stranu dozvolu za upravljanje motornim vozilom zabrana se izriče za upravljanje motornim vozilom na teritoriji Crne Gore.
(6) Ako izrekne uslovnu osudu, sud može odrediti da će se ta osuda opozvati ako učinilac prekrši zabranu upravljanja motornim vozilom.
Javno objavljivanje odluke
Član 47
(1) Zaštitnu mjeru javnog objavljivanja odluke sud će izreći ako smatra da bi bilo korisno da se javnost upozna sa odlukom, a naročito ako bi njeno objavljivanje doprinijelo da se otkloni opasnost po život ili zdravlje ljudi ili da se zaštiti sigurnost prometa roba i usluga ili privreda.
(2) Zavisno od značaja prekršaja sud odlučuje da li će se odluka objaviti preko štampe, radija ili televizije ili preko više navedenih sredstava informisanja, kao i da li će se njeno obrazloženje objaviti u cjelini ili u izvodu, pri čemu će voditi računa da način objavljivanja omogući obaviještenost svih u čijem interesu je treba objaviti.
(3) Javno objavljivanje odluke može se izvršiti najkasnije 30 dana od dana njene pravosnažnosti.
(4) Zakonom kojim se propisuje prekršaj može se propisati obavezno izricanje zaštitne mjere javnog objavljivanja odluke.
(5) Troškove javnog objavljivanja odluke snosi osuđeni.
Protjerivanje stranaca sa teritorije Crne Gore
Član 48
(1) Sud može stranca koji je učinio prekršaj zbog kojeg je nepoželjan njegov dalji boravak u zemlji protjerati sa teritorije Crne Gore za vrijeme do jedne godine.
(2) Prilikom ocjene da li će izreći mjeru iz stava 1 ovog člana, sud će uzeti u obzir prirodu i težinu učinjenog prekršaja, pobude iz kojih je prekršaj učinjen, način izvršenja prekršaja i druge okolnosti koje ukazuju na nepoželjnost daljeg boravka stranca u Crnoj Gori.
(3) Vrijeme trajanja protjerivanja računa se od dana pravosnažnosti odluke, pri čemu se vrijeme provedeno u zatvoru ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.
(4) Mjera iz stava 1 ovog člana ne može se izreći učiniocu koji uživa zaštitu u skladu sa potvrđenim međunarodnim ugovorima.
Shodna primjena zakona
Član 49
(1) U odnosu na uslove, rokove i način izricanja zaštitnih mjera iz člana 42 stav 1 tač. 4 do 7 ovog zakona shodno se primjenjuju odredbe Krivičnog zakonika koje se odnose na mjere bezbjednosti.
(2) U odnosu na izvršenje zaštitnih mjera iz člana 42 ovog zakona shodno se primjenjuju odredbe Zakona o izvršenju krivičnih sankcija koje se odnose na mjere bezbjednosti.
Glava V
ODUZIMANjE IMOVINSKE KORISTI, REHABILITACIJA, PODACI IZ PREKRŠAJNE EVIDENCIJE I PRAVNE POSLjEDICE OSUDE
Osnov oduzimanja imovinske koristi
Član 50
(1) Niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem prekršaja.
(2) Korist iz stava 1 ovog člana oduzeće se, pod uslovima propisanim ovim zakonom, sudskom odlukom kojom je utvrđeno izvršenje prekršaja.
Uslovi i način oduzimanja imovinske koristi
Član 51
(1) Od učinioca prekršaja će se oduzeti novac, predmeti od vrijednosti i svaka druga imovinska korist koja je pribavljena izvršenjem prekršaja, a ako oduzimanje nije moguće učinilac će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi.
(2) Imovinska korist pribavljena izvršenjem prekršaja oduzeće se i od lica na koje je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja očigledno ne odgovara stvarnoj vrijednosti.
(3) Ako je izvršenjem prekršaja pribavljena imovinska korist za drugog, ta korist će se oduzeti.
(4) Iznos ili vrsta oduzete imovinske koristi će se odrediti u odluci o prekršaju.
Zaštita oštećenog
Član 52
(1) Ako je u prekršajnom postupku usvojen imovinskopravni zahtjev oštećenog, sud će izreći oduzimanje imovinske koristi u iznosu koji prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev oštećenog.
(2) Oštećeni koji je u prekršajnom postupku sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu može tražiti da se namiri iz iznosa oduzete imovinske koristi, ako pokrene parnicu u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke kojom je upućen na parnicu i ako u roku od jednog mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je usvojen njegov imovinskopravni zahtjev zatraži namirenje iz oduzete imovinske koristi.
Prekršajna evidencija
Član 53
(1) Prekršajna evidencija sadrži sljedeće podatke: lične podatke o učiniocu, podatke o prekršaju, podatke o sankcijama i podatke o pravnim posljedicama osude, kasnije izmjene podataka sadržanih u evidenciji, podatke o izdržavanju kazne zatvora i o brisanju pravnih posljedica osude.
(2) Podaci iz prekršajne evidencije mogu se dati sudu, državnom tužilaštvu i ovlašćenim podnosiocima zahtjeva kad se radi o prekršajnom postupku protiv učinioca za koga se traže podaci, kao i organu starateljstva ili drugom nadležnom organu kad je to potrebno za vršenje poslova iz njihove nadležnosti.
(3) Podaci iz prekršajne evidencije mogu se, na obrazložen zahtjev, dati i drugim državnim organima, privrednom društvu, drugom pravnom licu ili preduzetniku ako još traju pravne posljedice kazne ili zaštitne mjere i ako za to postoji opravdan interes zasnovan na zakonu.
(4) Ako je odluka o prekršajnoj sankciji brisana, podaci o toj odluci ne mogu se dati nikome osim sudu, nadležnom tužilaštvu i ovlašćenom podnosiocu zahtjeva u vezi sa prekršajnim postupkom koji se vodi protiv lica čija je odluka brisana.
(5) Podatke iz prekršajne evidencije može, u okviru svojih zakonskih ovlašćenja, koristiti organ nadležan za poslove policije.
(6) Niko nema pravo da traži od građana da podnesu dokaz o svom kažnjavanju ili nekažnjavanju za prekršaje.
(7) Građaninu se na njegov zahtjev mogu davati podaci o njegovom kažnjavanju ili nekažnjavanju za prekršaje, samo ako su mu potrebni za ostvarivanje njegovih prava u drugoj državi.
(8) Prekršajnu evidenciju vodi i način njenog vođenja propisuje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.
Registar novčanih kazni i prekršajne evidencije
Član 54
(1) Registar novčanih kazni i prekršajne evidencije (u daljem tekstu: Registar novčanih kazni) je elektronska baza podataka u koju se unose podaci o svim izrečenim novčanim kaznama za prekršaje, drugim sankcijama, zaštitnim mjerama i troškovima postupka.
(2) Sud koji je donio odluku, odnosno ovlašćeni organ koji je izdao prekršajni nalog će, bez odlaganja, u odgovarajućoj formi, unijeti u registar novčanih kazni podatke o izrečenim novčanim kaznama, drugim sankcijama, zaštitnim mjerama i troškovima postupka.
(3) Sud koji primi zahtjev za sudsko odlučivanje iz člana 150 ovog zakona, taj podatak će, bez odlaganja, u odgovarajućoj formi, unijeti u registar novčanih kazni i brisati izrečenu novčanu kaznu zaštitnu mjeru i troškove postupka.
(4) Novčane kazne i troškovi postupka koji su izrečeni na osnovu konačnog i izvršnog prekršajnog naloga ili pravosnažne i izvršne odluke suda odmah se upisuju u registar novčanih kazni kao dug i ostaju u bazi podataka dok osuđeni, odnosno kažnjeni ne plati puni iznos novčane kazne i troškova postupka, odnosno dvije trećine novčane kazne u skladu sa članom 234 stav 2 ovog zakona.
(5) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa rukovodi radom Registra novčanih kazni i stara se o njegovom funkcionisanju.
(6) Sadržaj i način vođenja Registra novčanih kazni propisuje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.
Rehabilitacija
Član 55
(1) Rehabilitacijom se iz prekršajne evidencije briše osuda i prestaju sve njene pravne posljedice, a osuđeni se smatra neosuđivanim.
(2) Rehabilitacija nastaje, ako:
1) lice koje je oglašeno krivim, a oslobođeno je od kazne ili kome je izrečena opomena, u roku od jedne godine od pravosnažnosti odluke, ne učini novi prekršaj;
2) lice kome je izrečena uslovna osuda, u toku vremena provjeravanja i u roku od jedne godine po isteku vremena provjeravanja, ne učini novi prekršaj;
3) lice koje je osuđeno na kaznu zatvora, novčanu kaznu ili kaznu rada u javnom interesu, u roku od jedne godine od dana kad je kazna izvršena, zastarjela ili oproštena, ne učini novi prekršaj.
(3) Novčana kazna neće se brisati iz prekršajne evidencije dok se vodi kao dug u Registru novčanih kazni u skladu sa članom 54 stav 4 ovog zakona.
(4) Novčane kazne i troškovi postupka brišu se iz Registra novčanih kazni po isteku četiri godine od dana kad je prekršajni nalog postao konačan, odnosno odluka o prekršaju postala pravosnažna i izvršna.
(5) Zaštitne mjere neće se brisati iz prekršajne evidencije dok se ne izvrše ili dok ne istekne rok zastarjelosti.
(6) Rehabilitacija ne nastaje ako još traju zaštitne mjere.
Pravne posljedice osude
Član 56
(1) Pravne posljedice osude koje se sastoje od gubitka ili zabrane sticanja određenih prava propisuju se zakonom.
(2) Pravne posljedice osude koje se sastoje u sticanju kaznenih bodova propisuju se posebnim zakonom.
Propisivanje kaznenih bodova
Član 57
(1) Kazneni bodovi kao pravna posljedica osude mogu se zakonom kojim se uređuje bezbjednost saobraćaja na putevima propisati za učinioca koji je pravosnažno osuđen za teži prekršaj protiv bezbjednosti saobraćaja na putevima.
(2) Za jedan prekršaj može se propisati najviše do tri kaznena boda.
(3) Ako je osuđeni, odnosno kažnjeni prikupio određeni broj kaznenih bodova za koje zakon propisuje nastupanje neke pravne posljedice, nadležni organ koji vodi evidenciju o kaznenim bodovima će utvrditi da je osuđeni, odnosno kažnjeni prikupio taj broj kaznenih bodova i donijeti odluku kojom će odrediti pravnu posljedicu osude predviđenu posebnim zakonom.
(4) Pravne posljedice osude koja se sastoji u sticanju kaznenih bodova nastupaju danom pravosnažnosti, odnosno konačnosti i izvršnosti odluke iz stava 3 ovog člana.
Brisanje iz evidencije o kaznenim bodovima
Član 58
Kazneni bodovi brišu se iz evidencije o kaznenim bodovima nakon proteka dvije godine od dana pravosnažnosti, odnosno konačnosti i izvršnosti odluke na osnovu koje je učinilac prikupio kaznene bodove.
Glava VI
ZASTARJELOST
Zastarjelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka
Član 59
(1) Prekršajni postupak ne može se pokrenuti niti voditi ako protekne jedna godina od dana kad je prekršaj izvršen.
(2) Zastarijevanje prekršajnog gonjenja ne teče za vrijeme za koje se gonjenje ne može otpočeti ili nastaviti po zakonu.
(3) Zastarijevanje se prekida svakom procesnom radnjom koja se preduzima radi gonjenja učinioca prekršaja.
(4) Svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovo da teče.
(5) Izuzetno, za prekršaje iz oblasti zaštite zdravlja, zaštite životne sredine, zaštite konkurencije na tržištu, građevinarstva, carinskog, spoljnotrgovinskog i deviznog poslovanja, javnih prihoda, finansiranja političkih partija i prikupljanja finansijskih sredstava tokom izbora, bezbjednosti saobraćaja na putevima u pogledu tehničkog pregleda vozila, prometa roba i usluga i prometa hartijama od vrijednosti, posebnim zakonom može se propisati duži rok zastarjelosti pokretanja i vođenja prekršajnog postupka, ali ne duži od tri godine.
(6) Zastarjelost prekršajnog gonjenja nastaje u svakom slučaju kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarjelost gonjenja.
Zastarjelost izvršenja kazne ili zaštitne mjere
Član 60
(1) Izrečena kazna ili zaštitna mjera ne mogu se izvršiti ako je od dana pravosnažnosti, odnosno konačnosti i izvršnosti odluke o prekršaju proteklo dvije godine.
(2) Zastarijevanje izvršenja kazne ili zaštitne mjere počinje od dana pravosnažnosti, odnosno konačnosti i izvršnosti odluke o prekršaju kojim je izrečena kazna ili zaštitna mjera.
(3) Zastarijevanje izvršenja kazne ili zaštitne mjere ne teče za vrijeme za koje se izvršenje ne može preduzeti po zakonu.
(4) Zastarjelost se prekida svakom radnjom preduzetom radi izvršenja kazne i zaštitne mjere.
(5) Svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovo da teče.
(6) Zastarjelost izvršenja kazne ili zaštitne mjere u svakom slučaju nastaje kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarjelost izvršenja kazne ili zaštitne mjere.
Glava VII
MALOLjETNICI
Odredbe o maloljetnicima
Član 61
(1) Prema maloljetnim učiniocima prekršaja primjenjuju se odredbe ove glave, a ostale odredbe ovog zakona ukoliko u ovoj glavi nije drukčije propisano.
(2) Posebne odredbe koje važe za maloljetne učinioce prekršaja primjenjuju se pod uslovima predviđenim odredbama ove glave i na punoljetna lica kad im se sudi za prekršaje koje su učinili kao maloljetnici.
Isključenje prekršajnih sankcija prema djeci
Član 62
Prema licu koje u vrijeme izvršenja prekršaja nije navršilo četrnaest godina (dijete) ne može se voditi prekršajni postupak.
Prekršajne sankcije prema maloljetnicima
Član 63
(1) Prema maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja prekršaja navršio 14, a nije navršio 16 godina (mlađi maloljetnik) mogu se izreći samo vaspitne mjere.
(2) Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja prekršaja navršio 16 godina, a nije navršio 18 godina (stariji maloljetnik) može se izreći vaspitna mjera ili novčana kazna.
(3) Maloljetniku se mogu izreći zaštitne mjere pod uslovima iz člana 79 ovog zakona.
(4) Maloljetniku se ne mogu izreći uslovna osuda i opomena.
Svrha prekršajnih sankcija
Član 64
U okviru opšte svrhe prekršajnih sankcija, svrha maloljetničkih prekršajnih sankcija je da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora, kao i obezbjeđenjem opšteg obrazovanja maloljetnog učinioca prekršaja utiče na jačanje njegove odgovornosti, vaspitanje, prevaspitanje i pravilan razvoj.
Vrste vaspitnih mjera
Član 65
(1) Maloljetnom učiniocu prekršaja mogu se izreći sljedeće vaspitne mjere:
1) mjere upozorenja i usmjeravanja: ukor i posebne obaveze;
2) mjere pojačanog nadzora: pojačan nadzor od strane roditelja, usvojioca ili staraoca, pojačan nadzor od strane organa starateljstva i pojačan nadzor uz dnevni boravak u odgovarajućoj ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloljetnika;
3) upućivanje u vaspitnu ustanovu nezavodskog tipa.
(2) Radi utvrđivanja okolnosti od značaja za izricanje mjera iz stava 1 ovog člana sud će saslušati roditelje, usvojioca ili staraoca maloljetnika i druga lica koja mogu pružiti potrebne podatke.
Izbor vaspitne mjere
Član 66
Prilikom izbora vaspitne mjere sud će posebno uzeti u obzir uzrast i zrelost maloljetnika, druga svojstva njegove ličnosti, težinu prekršaja, pobude iz kojih je učinio prekršaj, sredinu i prilike u kojima je živio, ponašanje poslije učinjenog prekršaja, a naročito da li je spriječio ili pokušao da spriječi nastupanje štetne posljedice, naknadio ili pokušao da naknadi učinjenu štetu, kao i druge okolnosti koje mogu biti od uticaja za izricanje mjere kojom će se najbolje postići svrha vaspitnih mjera.
Izricanje vaspitnih mjera
Član 67
(1) Mjere upozorenja i usmjeravanja izriču se maloljetniku prema kome nije potrebno preduzeti trajnije mjere vaspitanja i kad je takvim mjerama potrebno uticati na ličnost maloljetnika i njegovo ponašanje ili su te mjere dovoljne da se postigne svrha ovih mjera.
(2) Mjere pojačanog nadzora izriču se prema maloljetniku prema kome treba preduzeti trajnije mjere vaspitanja i prevaspitanja, pri čemu nije potrebno njegovo potpuno izdvajanje iz dotadašnje sredine.
(3) Upućivanje u vaspitnu ustanovu nezavodskog tipa izriče se prema maloljetniku prema kome treba preduzeti trajnije mjere vaspitanja i prevaspitanja i njegovo izdvajanje iz dotadašnje sredine, a sud ocijeni da se svrha vaspitnih mjera ne može ostvariti primjenom mjera iz st. 1 i 2 ovog člana.
Ukor
Član 68
(1) Ukor se izriče ako se iz odnosa maloljetnika prema učinjenom prekršaju i njegove spremnosti da ubuduće ne čini prekršaje može zaključiti da će se i samim ukorom ostvariti svrha vaspitnih mjera.
(2) Prilikom izricanja ukora sud će ukazati maloljetniku na štetnost njegovog postupka i predočiće mu mogućnost izricanja teže sankcije ako ponovo učini prekršaj.
Pojačan nadzor
Član 69
(1) Mjera pojačanog nadzora može se izreći kao mjera pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojioca ili staraoca ili organa starateljstva i mjera pojačanog nadzora uz dnevni boravak u odgovarajućoj ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloljetnika .
(2) Mjeru pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojioca ili staraoca sud će izreći ako su roditelji, usvojilac, odnosno staralac propustili da vrše potrebnu brigu i nadzor nad maloljetnikom, a u mogućnosti su da takav nadzor vrše i to se od njih može osnovano očekivati.
(3) Prilikom izricanja mjere iz st. 1 i 2 ovog člana sud će odrediti da organ starateljstva provjerava njeno izvršenje i ukazuje pomoć porodici maloljetnika, a licima iz st. 1 i 2 ovog člana sud će naložiti određene dužnosti koje treba da preduzmu radi vaspitavanja maloljetnika, njegovog liječenja i otklanjanja štetnih uticaja na njega.
(4) Ako lica iz stava 2 ovog člana nijesu u mogućnosti da vrše pojačan nadzor, maloljetnik će se staviti pod pojačan nadzor od strane organa starateljstva i za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje ostaje da živi kod svojih roditelja ili drugih lica koja ga izdržavaju, odnosno koja se o njemu staraju, a pojačan nadzor nad njim vrši određeno službeno lice organa starateljstva ili drugo stručno lice koje odredi organ starateljstva.
(5) Organ starateljstva brine se o školovanju maloljetnika, njegovom zaposlenju, izdvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče, potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi.
(6) Mjere pojačanog nadzora iz st. 2 i 4 ovog člana mogu trajati najkraće jedan mjesec, a najduže šest mjeseci, pri čemu sud naknadno odlučuje o njihovom prestanku.
Pojačan nadzor uz dnevni boravak u ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloljetnika
Član 70
(1) Vaspitnu mjeru pojačanog nadzora, uz obavezu dnevnog boravka u ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloljetnika, sud će izreći ako je uz neku od odgovarajućih vaspitnih mjera pojačanog nadzora potrebno i angažovanje stručnih lica u posebnoj ustanovi koja se bavi vaspitavanjem i obrazovanjem maloljetnika.
(2) Mjera iz stava 1 ovog člana može trajati najkraće jedan mjesec, a najduže šest mjeseci, pri čemu sud naknadno odlučuje o njenom prestanku.
(3) Za vrijeme trajanja mjera iz stava 1 ovog člana maloljetnik i dalje ostaje kod svog roditelja, odnosno svojih roditelja ili drugih lica koja se o njemu staraju, a u toku dana provodi određeno vrijeme u ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloljetnika, ali tako da to ne ometa njegovo školovanje ili redovni odlazak na posao. U takvoj ustanovi će se odgovarajućim vaspitnim i obrazovnim sadržajima uticati na budući život i ponašanje maloljetnika u užoj i široj socijalnoj sredini.
(4) O načinu sprovođenja mjere iz stava 1 ovog člana stara se organ starateljstva.
Posebne obaveze
Član 71
(1) Sud može maloljetniku odrediti jednu ili više posebnih obaveza ako ocijeni da će se njihovom primjenom pozitivno uticati na maloljetnika i njegovo ponašanje. Sud će maloljetniku izreći obavezu da:
1) se izvini oštećenom;
2) u okviru sopstvenih mogućnosti otkloni ili naknadi štetu koju je prouzrokovao prekršajem;
3) redovno pohađa školu, odnosno da ne izostaje sa posla;
4) se bez naknade uključi u rad humanitarnih organizacija ili obavlja poslove humanitarnog, kulturnog, socijalnog, ekološkog sadržaja ili druge poslove od javnog interesa;
5) se uzdržava od uživanja alkoholnih pića i opojnih droga ili da se podvrgne odgovarajućem liječenju;
6) se uzdrži od posjećivanja određenih mjesta i kloni društva određenih osoba koje na njega štetno utiču;
7) se uključi u pojedinačni ili grupni tretman u zdravstvenoj ustanovi ili savjetovalištu za mlade;
8) se uključi u sportske i druge aktivnosti uz pedagoški nadzor u školi ili lokalnoj zajednici.
(2) Obaveze iz stava 1 tač. 3 do 8 ovog člana ne mogu trajati duže od tri mjeseca i ne smiju ometati školovanje ili zaposlenje maloljetnika.
(3) Prilikom određivanja obaveze iz stava 1 tačka 2 ovog člana sud će odrediti visinu, oblike i način otklanjanja štete, pri čemu rad maloljetnika može trajati najduže do 20 časova u periodu od mjesec dana i mora biti tako raspoređen da ne ometa redovno školovanje ili zaposlenje maloljetnika.
(4) Sud će prilikom izricanja posebnih obaveza upozoriti maloljetnika da se, zbog neispunjenja te obaveze, one mogu zamijeniti drugom obavezom ili vaspitnom mjerom.
(5) Izvršenje posebnih obaveza sprovodi se uz nadzor nadležnog organa starateljstva koji o izvršavanju obaveza obavještava sud.
Izricanje posebnih obaveza
Član 72
(1) Uz vaspitnu mjeru pojačanog nadzora sud može maloljetniku izreći najviše dvije posebne obaveze iz člana 71 stav 1 ovog zakona.
(2) Prilikom izricanja posebnih obaveza sud će naročito ukazati maloljetniku i njegovim roditeljima, odnosno usvojiocu ili staraocu da se u slučaju neispunjenja ovih obaveza izrečena mjera pojačanog nadzora može zamijeniti drugom vaspitnom mjerom.
(3) Na trajanje posebnih obaveza koje se mogu izreći uz mjeru pojačanog nadzora shodno se primjenjuju odredbe člana 69 stav 6 ovog zakona.
Upućivanje u vaspitnu ustanovu nezavodskog tipa
Član 73
(1) Sud će izreći mjeru upućivanja u vaspitnu ustanovu nezavodskog tipa kad maloljetnika treba izdvojiti iz dotadašnje sredine i kad ocijeni da je pojačanim mjerama potrebno uticati na ličnost i ponašanje maloljetnika uz angažovanje stručnih lica.
(2) Prilikom primjene mjere iz stava 1 ovog člana vodiće se računa o tome da se maloljetniku obezbijedi nastavak školovanja.
(3) U vaspitnoj ustanovi iz stava 1 ovog člana maloljetnik može ostati najkraće osam dana, a najduže tri mjeseca, pri čemu se svakih mjesec dana razmatra da li postoje osnovi za obustavu izvršenja mjere ili za zamjenu te mjere drugom vaspitnom mjerom.
(4) Boravak maloljetnika u ustanovi iz stava 1 ovog člana mora biti ispunjen aktivnostima primjerenim njegovim osobinama i usmjeren na razvijanje osjećanja odgovornosti.
Obustava izvršenja i izmjena odluke o vaspitnoj mjeri
Član 74
Kad poslije donošenja odluke kojom je izrečena vaspitna mjera nastanu okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo, a one bi bile od uticaja na donošenje drukčije odluke, izvršenje izrečene mjere može se obustaviti ili se izrečena mjera može zamijeniti drugom vaspitnom mjerom.
Ponovno odlučivanje o vaspitnim mjerama
Član 75
(1) Ako je od pravosnažnosti odluke kojom je izrečena vaspitna mjera ili posebna obaveza proteklo više od šest mjeseci, a izvršenje nije započeto, sud će ponovo odlučiti o potrebi da se izvrši izrečena mjera ili posebna obaveza, pri čemu može odlučiti da se ranije izrečena mjera ili posebna obaveza izvrši, ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom vaspitnom mjerom ili posebnom obavezom.
(2) Sud je dužan da vodi posebnu evidenciju za svakog maloljetnika kome je izrečena vaspitna mjera.
Izricanje vaspitne mjere za prekršaje u sticaju
Član 76
(1) Ako je maloljetnik učinio više prekršaja u sticaju, sud će cijeneći sve učinjene prekršaje izreći jednu vaspitnu mjeru.
(2) Na način iz stava 1 ovog člana sud će postupiti i u slučaju kad se poslije izrečene vaspitne mjere utvrdi da je maloljetnik, prije ili poslije njenog izricanja, učinio još neki prekršaj.
Davanje podataka o izrečenim vaspitnim mjerama
Član 77
Podaci o izrečenim vaspitnim mjerama mogu se dati samo sudu, državnom tužiocu, organu starateljstva i ustanovi koja se bavi zaštitom maloljetnika i to samo ako učinilac nije navršio 21 godinu života.
Novčana kazna
Član 78
(1) Novčanu kaznu sud može izreći starijem maloljetniku koji ostvaruje prihode sopstvenim radom ili imovinom ako utvrdi da, s obzirom na prirodu i težinu učinjenog prekršaja, treba izreći tu kaznu.
(2) Neplaćena novčana kazna može se zamijeniti samo posebnom obavezom iz člana 71 stav 1 tačka 4 ovog zakona.
Izricanje zaštitnih mjera maloljetnicima
Član 79
(1) Zaštitne mjere, osim zabrane vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti, mogu se izreći maloljetnicima ako im je izrečena vaspitna mjera ili novčana kazna.
(2) Zaštitna mjera obaveznog liječenja narkomana od zavisnosti i obaveznog liječenja alkoholičara od zavisnosti ne mogu se izreći uz vaspitne mjere upozorenja i usmjeravanja (ukor i posebne obaveze).
(3) Zaštitna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi i obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi izriču se samostalno.
Dejstvo punoljetstva
Član 80
(1) Ako je maloljetnik postao punoljetan prije donošenja odluke, sud neće izreći vaspitnu mjeru.
(2) Ako je maloljetnik postao punoljetan poslije donošenja odluke kojom je bila izrečena vaspitna mjera, sud će obustaviti izvršenje te mjere.
Opšta odredba
Član 81
Ukoliko ovim zakonom nije drukčije propisano, u prekršajnom postupku prema maloljetnicima shodno će se primjenjivati odredbe zakona kojim je propisan krivični postupak prema maloljetnicima.
Primjena odredaba prema djeci
Član 82
(1) Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme izvršenja prekršaja nije navršio 14 godina, prekršajni postupak će se obustaviti.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana sud će o prekršaju koji je učinjen obavijestiti roditelja, usvojioca ili staraoca maloljetnika, kao i organ starateljstva, a po potrebi može obavijestiti i školu, odnosno organizaciju u kojoj je maloljetnik smješten.
Zabrana suđenja u odsustvu
Član 83
(1) Maloljetniku se ne može suditi u odsustvu.
(2) Prilikom saslušanja maloljetnika i preduzimanja drugih radnji kojima maloljetnik prisustvuje postupaće se obazrivo, tako da, s obzirom na duševnu razvijenost i lična svojstva, vođenje prekršajnog postupka ne šteti razvoju njegove ličnosti.
Obaveza svjedočenja
Član 84
Niko ne može biti oslobođen od dužnosti da svjedoči o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi.
Razdvajanje i spajanje postupka
Član 85
(1) Kad je maloljetnik učestvovao u izvršenju prekršaja zajedno sa punoljetnim licima, postupak prema njemu će se razdvojiti i sprovesti po odredbama ove glave.
(2) Postupak prema maloljetniku može se voditi zajedno sa postupkom protiv punoljetnih lica i sprovesti po opštim odredbama ovog zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razrješenje stvari.
(3) Rješenje o razdvajanju, odnosno spajanju postupka donosi sudija kome je dodijeljen predmet. Protiv ovog rješenja nije dozvoljena žalba.
Prava organa starateljstva, roditelja i staraoca
Član 86
U postupku prema maloljetnicima organ starateljstva, roditelji i drugi zakonski zastupnici maloljetnika imaju pravo da se upoznaju sa tokom postupka, da u toku postupka stavljaju predloge i da ukazuju na činjenice i dokaze koji su važni za donošenje pravilne odluke.
Pozivanje maloljetnika i dostavljanje odluka i pismena
Član 87
(1) Maloljetnik se poziva preko roditelja ili drugog zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili iz drugih opravdanih razloga.
(2) Odluke i druga pismena dostavljaju se maloljetniku shodno odredbama člana 133 ovog zakona, pri čemu se maloljetniku neće dostavljati pismena isticanjem na oglasnoj tabli suda, niti će se primijeniti odredbe člana 129 ovog zakona.
Zabrana objavljivanja toka postupka
Član 88
(1) Bez dozvole suda ne smije se objaviti tok prekršajnog postupka prema maloljetniku, niti odluka donesena u tom postupku.
(2) Objaviti se može samo onaj dio postupka, odnosno samo onaj dio odluke za koji postoji odobrenje, pri čemu se ne smiju navesti ime maloljetnika i drugi podaci na osnovu kojih bi se moglo zaključiti o kom je maloljetniku riječ.
Hitnost u postupanju
Član 89
(1) Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku, kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja, izvještaji ili mišljenja, dužni su da hitno postupe kako bi se postupak što prije završio.
(2) Prije izricanja vaspitne mjere ili kazne maloljetniku pribaviće se mišljenje nadležnog organa starateljstva, osim ako je u međuvremenu maloljetnik postao punoljetan i ukoliko nema stalno prebivalište ili boravište u Crnoj Gori.
Mjesna nadležnost
Član 90
Za postupak prema maloljetniku mjesno je nadležan, po pravilu, sud njegovog prebivališta, a ako maloljetnik nema prebivalište ili prebivalište nije poznato, sud boravišta maloljetnika. Postupak se može sprovesti pred sudom boravišta maloljetnika koji ima prebivalište ili pred sudom mjesta izvršenja prekršaja, ako je očigledno da će se kod tog suda lakše sprovesti postupak.
Pokretanje prekršajnog postupka prema maloljetniku
Član 91
Prekršajni postupak prema maloljetniku pokreće se zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka.
Isključenje javnosti
Član 92
U postupku prema maloljetniku uvijek će se isključiti javnost.
Primjena načela oportuniteta
Član 93
(1) Sud može odlučiti da se ne pokrene prekršajni postupak protiv maloljetnika i kad postoje dokazi da je učinio prekršaj ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak, s obzirom na prirodu prekršaja i okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana rješenjem će se odbaciti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka sa obrazloženjem zbog čega je zahtjev odbačen, a o učinjenom prekršaju obavijestiće se roditelj, usvojilac, odnosno staralac maloljetnika i organ starateljstva radi preduzimanja mjera u okviru njihovih ovlašćenja.
Odluke u postupku prema maloljetnicima
Član 94
(1) Sud nije vezan za predlog podnosioca zahtjeva prilikom odlučivanja da li će prema maloljetniku
