ZAKON
O VANPARNIČNOM POSTUPKU
("Sl. list RCG", br. 27/2006 i "Sl. list CG", br. 20/2015, 75/2018 - dr. zakon i 67/2019)
Član 1
Ovim zakonom određuju se pravila vanparničnog postupka po kojima sudovi postupaju i odlučuju o ličnim, porodičnim, imovinskim i drugim pravnim stvarima, koja se po zakonu rješavaju u vanparničnom postupku.
Odredbe ovog zakona primjenjuju se i u drugim pravnim stvarima iz nadležnosti sudova za koje zakonom nije izričito određeno da se rješavaju u vanparničnom postupku, a ne odnose se na zaštitu povrijeđenog ili ugroženog prava, niti se zbog karaktera pravne stvari ili svojstva stranke u postupku mogu primjenjivati odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak (u daljem tekstu: Zakon o parničnom postupku).
Član 2
Po opštim odredbama ovog zakona postupa se u svim pitanjima koja posebnim postupcima sadržanim u ovom zakonu nijesu drukčije uređena, kao i u drugim vanparničnim stvarima, za koje posebnim zakonom nijesu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Član 3
Vanparnični postupak pokreće se predlogom fizičkog ili pravnog lica, kao i predlogom organa određenog ovim ili drugim zakonom.
Izuzetno, vanparnični postupak sud pokreće po službenoj dužnosti u slučajevima i pod uslovima određenim ovim ili drugim zakonom.
Ako postupak nije pokrenuo organ koji je zakonom ovlašćen da ga pokrene, sud će bez odlaganja obavijestiti taj organ da je postupak pokrenut na predlog ovlašćenog lica i odrediti mu rok za prijavljivanje učešća u postupku. Do isteka tog roka zastaće sa postupkom, ako je to potrebno radi zaštite stranaka u postupku ili radi zaštite javnog interesa.
Član 4
Učesnik u vanparničnom postupku je lice koje je postupak pokrenulo, lice o čijim se pravima ili pravnim interesima odlučuje u postupku, kao i organ koji učestvuje u postupku na osnovu zakonskog ovlašćenja da pokrene postupak, bez obzira da li je postupak pokrenuo ili je kasnije stupio u postupak.
Svojstvo učesnika u postupku, s pravnim dejstvom u određenoj pravnoj stvari, sud može izuzetno priznati i onim oblicima udruživanja koji nemaju svojstvo pravnog lica i za koja nije posebnim propisima određeno da mogu biti učesnici u vanparničnom postupku, ako ispunjavaju uslove iz člana 76 stav 3 Zakona o parničnom postupku i ako se predmet vanparnične stvari neposredno na njih odnosi.
Predlagač, u smislu ovog zakona, je lice, odnosno organ po čijem predlogu je postupak pokrenut. Protivnik predlagača je lice prema kome se pravo ili pravni interes predlagača ostvaruje.
Član 5
U vanparničnom postupku sud po službenoj dužnosti posebno vodi računa i preduzima mjere za zaštitu prava i pravnih interesa maloljetnika o kojima se roditelji ne staraju, kao i drugih lica koja nijesu u mogućnosti da se sama brinu o zaštiti svojih prava i pravnih interesa.
Kad se u postupku odlučuje o pravima i pravnim interesima maloljetnika i drugih lica pod posebnom zaštitom, sud će obavijestiti organ starateljstva o pokretanju postupka, pozivati ga na ročišta i dostavljati mu podneske učesnika i rješenja protiv kojih je dozvoljen pravni lijek, bez obzira da li organ starateljstva učestvuje u postupku.
Kad smatra da je to potrebno, sud će pozvati organ starateljstva ili drugi organ koji je po zakonu ovlašćen da učestvuje u postupku i odrediti mu rok u kome može prijaviti svoje učešće. Dok ne istekne ovaj rok sud će zastati sa postupkom, ali organ koji je pozvan da učestvuje u postupku može to svoje pravo koristiti i poslije proteka tog roka.
Član 6
Organ starateljstva koji učestvuje u postupku, i kad posebnim zakonom nije ovlašćen da pokreće postupak, ovlašćen je da preduzima sve radnje u postupku radi zaštite prava i pravnih interesa maloljetnika i drugih lica pod posebnom zaštitom, a naročito da iznosi činjenice koje učesnici nijesu naveli, da predlaže izvođenje dokaza i da izjavljuje pravne ljekove.
Član 7
Izuzetno, sud može dozvoliti da učesnik, koji nije poslovno sposoban, pored radnji na koje je zakonom ovlašćen, radi ostvarivanja svojih prava i pravnih interesa, preduzima i druge radnje u postupku, ako smatra da je u stanju da shvati značenje i pravne posljedice tih radnji.
Član 8
U vanparničnim stvarima koje se odnose na lični i porodični status učesnika (statusne stvari), kao i u drugim vanparničnim stvarima koje se odnose na prava i pravne interese o kojima učesnici ne mogu raspolagati, učesnici se u postupku pred sudom ne mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika, niti zaključiti sudsko poravnanje.
U postupku iz stava 1 ovog člana sud može da utvrđuje i činjenice koje učesnici nijesu iznijeli, kao i činjenice koje među učesnicima nijesu sporne, ako su važne za donošenje odluke.
Sud će dozvoliti učesnicima da se izjasne o činjenicama iz stava 2 ovog člana.
Član 9
U postupku u kome se odlučuje o statusnim stvarima javnost je isključena, osim u postupku proglašenja nestalog lica umrlim i dokazivanja smrti.
Član 10
Sud odlučuje o zahtjevima učesnika na osnovu rasprave na ročištu samo u slučajevima kada je to ovim ili drugim zakonom određeno ili kad ocijeni da je održavanje ročišta potrebno radi razjašnjenja ili utvrđivanja odlučnih činjenica ili kada smatra da je zbog drugih razloga održavanje ročišta cijelishodno.
Izostanak pojedinih učesnika sa ročišta, pod uslovom da su uredno pozvani, ne sprečava sud da dalje postupa, ako u pojedinim slučajevima zakonom nije drukčije određeno.
Saslušanje pojedinih učesnika u postupku može se izvršiti i u odsustvu drugih učesnika.
Član 11
Predlog za pokretanje vanparničnog postupka može se povući do donošenja prvostepenog rješenja. Predlog podnijet od više lica povlači se njihovom saglasnom izjavom, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Predlog se može povući najkasnije dok postupak nije pravosnažno završen, ako se time ne vrijeđaju prava drugih učesnika na koje se rješenje odnosi ili ako ostali učesnici na to pristanu.
Ako je predlog povučen poslije donošenja prvostepenog rješenja, prvostepeni sud će rješenje ukinuti i postupak obustaviti.
Smatra se da je predlog povučen kad predlagač ne dođe na ročište ili se ne odazove na poziv suda radi saslušanja, ako je bio uredno pozvan, a ne postoje opšte poznate okolnosti koje su ga spriječile da dođe na ročište. Opravdane razloge izostanka sud može uvažiti i bez izjašnjavanja ostalih učesnika sve dok im ne uputi rješenje o povlačenju predloga.
U slučajevima iz st. 1 i 4 ovog člana, drugi učesnici koji su zakonom ovlašćeni da pokrenu postupak mogu predložiti da se postupak nastavi. Predlog za nastavljanje postupka može se podnijeti u roku od osam dana od dana prijema rješenja o povlačenju predloga.
Član 12
U statusnim stvarima mjesno nadležan je sud na čijem području ima prebivalište lice u čijem interesu se postupak vodi, a ako nema prebivalište, sud na čijem području to lice ima boravište, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
U postupku utvrđivanja vremena i mjesta rođenja mjesno je nadležan svaki stvarno nadležan sud.
U drugim vanparničnim stvarima mjesno nadležan je sud na čijem području predlagač ima prebivalište ili boravište, odnosno sjedište, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Kad se vanparnična stvar odnosi na nepokretnosti, isključivo je nadležan sud na čijem području se nalazi nepokretnost, a ako se nepokretnost nalazi na području više sudova nadležan je svaki od tih sudova.
Član 13
U vanparničnom postupku sud se može po službenoj dužnosti oglasiti mjesno nenadležnim najkasnije na prvom ročištu, a ako ročište nije održano, do preduzimanja prve radnje koju je učesnik preduzeo po pozivu suda.
Ako se u toku postupka izmijene okolnosti na kojima je zasnovana mjesna nadležnost suda, sud koji vodi postupak može predmet ustupiti sudu koji je prema izmijenjenim okolnostima mjesno nadležan, ako je očigledno da će se pred tim sudom postupak lakše sprovesti ili ako je to u interesu lica pod posebnom zaštitom.
Kad se predmet ustupa drugom sudu u interesu lica pod posebnom zaštitom, sud će prije ustupanja predmeta pozvati organ starateljstva, ako učestvuje u postupku, da se u određenom roku izjasni o cjelishodnosti ustupanja. Ako se organ starateljstva u ostavljenom roku ne izjasni, sud će postupiti prema okolnostima slučaja, vodeći računa o interesima lica pod posebnom zaštitom.
Član 14
Ako utvrdi da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima parničnog postupka sud će posebnim rješenjem obustaviti vanparnični postupak. Postupak će se po pravosnažnosti tog rješenja sprovesti po pravilima parničnog postupka pred nadležnim sudom.
Član 15
U vanparničnom postupku u prvom stepenu postupa sudija.
Pojedine radnje u postupku može da preduzima stručni saradnik u sudu kad je to ovim ili drugim zakonom određeno.
Član 16
Za radnje izvršene u vanparničnom postupku sačinjava se zapisnik koji potpisuju službena lica koja su učestvovala u obavljanju službene radnje i prisutni učesnici u postupku.
Za manje važne izjave učesnika u postupku i obavještenja, koja pribavlja sud, može se sastaviti zabilješka u spisima.
Član 17
U vanparničnom postupku odluke se donose u obliku rješenja.
Posebna žalba je dozvoljena protiv svakog rješenja, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Rješenje protiv koga je dozvoljena posebna žalba i rješenje drugostepenog suda mora biti obrazloženo.
Član 18
Žalba protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Član 19
Žalba zadržava izvršenje rješenja, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno ili ako sud ne odluči drukčije.
Sud može iz važnih razloga odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
Kad je potrebno da se zaštite prava maloljetnika ili drugih lica pod posebnom zaštitom, sud može po službenoj dužnosti, a radi zaštite prava drugih učesnika po njihovom predlogu, odrediti da se položi obezbjeđenje u gotovom novcu. Kad to posebne okolnosti slučaja zahtijevaju davanje obezbjeđenja može se odrediti i u drugom obliku.
Član 20
Prvostepeni sud može, povodom žalbe, sam novim rješenjem preinačiti ili ukinuti svoje ranije rješenje, ako se time ne vrijeđaju prava drugih učesnika koja se zasnivaju na tom rješenju.
Ako prvostepeni sud ne preinači, odnosno ne ukine svoje rješenje, žalbu, zajedno sa spisima, dostaviće drugostepenom sudu na rješavanje, bez obzira da li je žalba podnesena u zakonom određenom roku.
Drugostepeni sud može iz važnih razloga odlučiti i o neblagovremeno podnesenoj žalbi, ako se time ne vrijeđaju prava drugih lica koja se zasnivaju na tom rješenju.
Član 21
Kad odluka suda zavisi od rješenja prethodnog pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Odluka suda iz stava 1 ovog člana ima pravno dejstvo samo u vanparničnom postupku u kome je to pitanje riješeno.
Član 22
Ako su među učesnicima sporne činjenice važne za rješenje prethodnog pitanja, sud će stranke uputiti da u određenom roku pokrenu parnicu ili postupak pred organom uprave radi rješavanja spornog prava, odnosno pravnog odnosa.
Sud će uputiti na parnicu, odnosno na postupak pred organom uprave onog učesnika čije pravo smatra manje vjerovatnim, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Član 23
Ako učesnik koji je upućen na parnicu ili postupak pred drugim nadležnim organom u određenom roku, koji ne može biti duži od 15 dana, pokrene parnicu, odnosno postupak pred drugim nadležnim organom, vanparnični postupak će se prekinuti do pravosnažnog okončanja tog postupka.
Ako ni jedan od učesnika u roku iz stava 1 ne pokrene parnicu, odnosno postupak pred drugim nadležnim organom, sud će dovršiti postupak bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je učesnik upućen na parnicu, odnosno na postupak pred drugim nadležnim organom.
Član 24
Kad se rješenjem suda mijenja lični ili porodični status učesnika ili njegova prava i dužnosti, pravne posledice rješenja nastaju kad ono postane pravosnažno.
Sud može odlučiti da pravne posledice rješenja nastaju prije pravosnažnosti, ako je to potrebno radi zaštite maloljetnika ili drugih lica pod posebnom zaštitom.
Pravosnažno rješenje kojim se mijenja lični ili porodični status učesnika bez odlaganja se dostavlja organu nadležnom za vođenje matičnog registra rođenih za to lice.
Član 25
Pravosnažnost rješenja donesenog u vanparničnom postupku ne sprečava učesnike da svoj zahtjev o kome je rješenjem odlučeno ostvaruju u parnici ili u postupku pred drugim nadležnim organom kad im je to pravo priznato ovim ili drugim zakonom.
Član 26
U postupku u kome se odlučuje o statusnim stvarima, protiv pravosnažnog rješenja drugostepenog suda revizija je dozvoljena, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
U postupku u kome se odlučuje o imovinsko-pravnim stvarima revizija je dozvoljena pod uslovima pod kojima se po Zakonu o parničnom postupku može izjaviti revizija u imovinskopravnim sporovima, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Član 27
Po predlogu za ponavljanje postupka prethodno će se postupiti kao po neblagovremeno podnesenoj žalbi, ako postoje uslovi iz člana 20 ovog zakona.
Protiv rješenja kojim je postupak pravosnažno završen, predlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti, ako je učesniku ovim ili drugim zakonom priznato pravo da svoj zahtjev o kome je rješenjem odlučeno ostvaruje u parnici ili u postupku pred drugim nadležnim organom.
Član 28
O troškovima postupka u statusnim stvarima sud odlučuje po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka.
Kada organ starateljstva učestvuje u postupku kao stranka ima pravo na naknadu troškova po odredbama Zakona o parničnom postupku, ali ne i pravo na nagradu.
Troškove koje bi trebao da predujmi organ starateljstva isplaćuju se iz sredstava suda.
Učesnici snose troškove nastale učestvovanjem organa starateljstva, s tim što sud može odrediti i drukčije.
U vanparničnim stvarima koje se odnose na imovinska prava učesnika, ukoliko za pojedine stvari zakonom nije drukčije određeno, učesnici snose troškove na jednake djelove, ali ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u imovinskom pravu o kome se odlučuje, sud će prema srazmjeri tog udjela odrediti koliki će dio troškova snositi svaki od učesnika.
U vanparničnim stvarima iz stava 4 ovog člana sud može odlučiti da sve troškove postupka snosi učesnik u čijem interesu se postupak vodi, odnosno učesnik koji je isključivo svojim ponašanjem dao povod za pokretanje postupka.
Član 28a
Izrazi koji se u ovom zakonu koriste za fizička lica u muškom rodu podrazumijevaju iste izraze u ženskom rodu.
DRUGI DIO
POSEBNI POSTUPCI
GLAVA PRVA
Oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti
Član 29
U postupku oduzimanja i vraćanja poslovne sposobnosti sud ispituje da li je punoljetno lice prema stepenu sposobnosti za normalno rasuđivanje u stanju da se samo brine o svojim pravima i interesima i odlučuje o potpunom ili djelimičnom oduzimanju poslovne sposobnosti ili potpunom ili djelimičnom vraćanju poslovne sposobnosti kad prestanu razlozi za potpuno, odnosno djelimično oduzimanje poslovne sposobnosti.
Postupak iz stava 1 ovog člana je hitan i mora se završiti najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema predloga.
Član 30
Postupak za oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti pokreće se po predlogu:
1) organa starateljstva;
2) bračnog i vanbračnog druga, djeteta, ili roditelja lica kod koga su se stekli zakonski uslovi za oduzimanje, odnosno ograničenje poslovne sposobnosti;
3) djeda, babe, brata, sestre, kao i unuka, ako sa tim licem živi u porodičnoj zajednici;
4) lica kojem se oduzima ili vraća poslovna sposobnost, ako može da shvati značenje i pravne posljedice ovog predloga.
Član 31
Za vođenje postupka nadležan je sud na čijem području lice kome se oduzima ili vraća poslovna sposobnost ima prebivalište, odnosno boravište.
Član 32
Predlog mora da sadrži činjenice na kojima se zasniva, kao i dokaze kojima se te činjenice utvrđuju ili čine vjerovatnim.
Ako postupak nije pokrenuo organ starateljstva, predlog mora da sadrži i podatke iz kojih proizilazi ovlašćenje za pokretanje postupka.
Član 33
Ako lice, prema kojem je pokrenut postupak za oduzimanje, odnosno vraćanje poslovne sposobnosti, ima nepokretnu imovinu, sud će bez odlaganja izvijestiti organ koji vodi katastar nepokretnosti radi zabilježbe postupka.
O pokretanju postupka obavještava se i organ nadležan za vođenje matičnih registara u kojima je upisano lice kojem se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost, radi evidencije vođenja postupka.
Član 34
U ovom postupku sud odlučuje na osnovu rasprave.
Na ročište se pozivaju predlagač, staralac lica kome se oduzima ili vraća poslovna sposobnost, njegov privremeni zastupnik i organ starateljstva.
Lice kome se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost, poziva se na ročište, osim ako ovo lice, po ocjeni suda, nije u stanju da shvati značaj i pravne posljedice svog učešća u postupku.
Član 35
Sud će lično saslušati lice prema kome se postupak vodi, a ako se nalazi u zdravstvenoj ustanovi, saslušaće ga, po pravilu, u toj ustanovi gdje će održati ročište.
Sud može, nakon što se u prisustvu vještaka neposredno uvjeri u stanje zdravlja lica prema kome se postupak vodi, odustati od saslušanja tog lica, samo ako bi, po usmenom izjašnjenju vještaka, to moglo da bude štetno po njegovo zdravlje ili ako saslušanje uopšte nije moguće, s obzirom na duševno stanje tog lica.
U slučaju iz stava 2 ovog člana, sud je dužan da u rješenju navede sve činjenice i okolnosti na osnovu kojih je utvrdio da bi saslušanje lica prema kome se postupak vodi bilo štetno po zdravlje tog lica, odnosno razloge zbog kojih smatra da saslušanje tog lica uopšte nije moguće.
Član 36
Sud je dužan saslušati staraoca, odnosno privremenog zastupnika, predlagača i druga lica koja mogu da daju potrebna obavještenja o životu i ponašanju lica prema kome se postupak vodi i drugim važnim okolnostima.
Član 37
Lice prema kome se postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti vodi mora biti pregledano od vještaka medicinske struke odgovarajuće specijalnosti, koji će dati nalaz i mišljenje o njegovom duševnom stanju i sposobnostima za rasuđivanje.
Vještačenje se vrši u prisustvu sudije, sem kada se obavlja u zdravstvenoj ustanovi.
Član 38
Sud može rješenjem odrediti da lice prema kome se vodi postupak privremeno, ali najduže za tri mjeseca, bude smješteno u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu, ako je to po mišljenju ljekara neophodno, da se utvrdi njegovo duševno stanje, osim ako bi time mogle nastupiti štetne posljedice po njegovo zdravlje.
Ako se ustanova iz stava 1 ovog člana nalazi van područja suda pred kojim se vodi postupak, ovaj sud će potrebne radnje izvesti preko suda na čijem području se nalazi ustanova.
Član 39
Protiv rješenja o smještaju u zdravstvenu ustanovu može izjaviti žalbu lice prema kome se postupak vodi i njegov staralac, odnosno privremeni zastupnik, u roku od tri dana od dostavljanja prepisa rješenja.
Lice prema kome se postupak vodi može izjaviti žalbu, bez obzira na svoje duševno stanje.
Žalba ne zadržava izvršenje rješenja, ako sud iz opravdanih razloga ne odluči drukčije.
Sud će žalbu sa spisima bez odlaganja dostaviti drugostepenom sudu, koji je dužan odlučiti u roku od tri dana od dana prijema žalbe.
Član 40
Kad nađe da postoje uslovi za oduzimanje poslovne sposobnosti, sud će licu, prema kome se postupak vodi, oduzeti potpuno ili djelimično poslovnu sposobnost.
U rješenju o oduzimanju poslovne sposobnosti sud određuje rok koji ne može biti duži od tri godine u slučaju djelimičnog oduzimanja poslovne sposobnosti, odnosno pet godina u slučaju potpunog oduzimanja poslovne sposobnosti, nakon čijeg isteka se utvrđuje da li i dalje postoje razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti.
U rješenju o oduzimanju poslovne sposobnosti sud je dužan da odredi vrstu poslova koje lice, kome je djelimično oduzeta poslovna sposobnost, može samostalno da preduzima.
Protiv rješenja o oduzimanju poslovne sposobnosti lice kome je oduzeta poslovna sposobnost može izjaviti žalbu, bez obzira na svoje duševno stanje.
Član 41
Sud može odložiti donošenje rješenja o djelimičnom oduzimanju poslovne sposobnosti zbog zloupotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava, ako se, s obzirom na sve okolnosti slučaja, osnovano može očekivati da će se lice, prema kome se vodi postupak, uzdržati od zloupotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava.
Sud će odložiti donošenje rješenja iz stava 1 ovog člana ako se to lice, po svojoj inicijativi ili po predlogu suda, podvrgne liječenju u određenoj zdravstvenoj ustanovi.
Donošenje rješenja iz st. 1 i 2 ovog člana odlaže se na vrijeme od šest do dvanaest mjeseci.
Rješenje o odlaganju opozvaće se, ako lice prekine liječenje ili bude otpušteno iz zdravstvene ustanove zbog narušavanja reda.
Član 42
Kad istekne rok iz člana 40 stav 2 ovog zakona, a najkasnije u roku od 30 dana, sud će po službenoj dužnosti utvrditi da li i dalje postoje razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti.
Ako utvrdi da i dalje postoje razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti, sud donosi rješenje kojim utvrđuje da ne postoje uslovi za vraćanje poslovne sposobnosti.
U rješenju iz stava 2 ovog člana sud određuje rok koji ne može biti duži od pet godina, nakon čijeg isteka će, u skladu sa stavom 1 ovog člana, utvrditi da li i dalje postoje razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti.
Ako utvrdi da su prestali razlozi zbog kojih je licu oduzeta poslovna sposobnost, sud donosi rješenje o vraćanju poslovne sposobnosti.
Član 42a
Ako utvrdi da se stanje mentalnog zdravlja lica kome je potpuno oduzeta poslovna sposobnost toliko popravilo da je dovoljno i djelimično oduzimanje poslovne sposobnosti, sud donosi rješenje o djelimičnom oduzimanju poslovne sposobnosti.
Ako utvrdi da se stanje mentalnog zdravlja lica kome je djelimično oduzeta poslovna sposobnost pogoršalo tako da su se stekli zakonski uslovi za potpuno oduzimanje poslovne sposobnosti, sud donosi rješenje o potpunom oduzimanju poslovne sposobnosti.
Sud je dužan da, u skladu sa utvrđenim promjenama stanja mentalnog zdravlja lica kome je djelimično oduzeta poslovna sposobnost, poveća, odnosno smanji obim poslova koje ono može samostalno da preduzima.
Član 42b
Sud, na predlog organa starateljstva ili lica iz člana 30 ovog zakona, donosi rješenje o vraćanju poslovne sposobnosti prije nego što istekne rok iz člana 40 stav 2 ovog zakona ako utvrdi da više ne postoje razlozi zbog kojih je licu oduzeta poslovna sposobnost.
Ako prije nego što istekne rok iz člana 40 stav 2 ovog zakona utvrdi da se stanje mentalnog zdravlja lica kome je potpuno oduzeta poslovna sposobnost toliko popravilo da je dovoljno i djelimično oduzimanje poslovne sposobnosti, sud na predlog organa starateljstva ili lica iz člana 30 ovog zakona donosi rješenje o djelimičnom oduzimanju poslovne sposobnosti.
Ako prije nego što istekne rok iz člana 40 stav 2 ovog zakona utvrdi da se stanje mentalnog zdravlja lica kome je djelimično oduzeta poslovna sposobnost promijenilo, sud na predlog organa starateljstva ili lica iz člana 30 ovog zakona donosi rješenje kojim povećava, odnosno smanjuje obim poslova koje lice kome je djelimično oduzeta poslovna sposobnost može samostalno da preduzima, odnosno donosi rješenje o vraćanju poslovne sposobnosti.
Član 43
Pravosnažno rješenje o oduzimanju, odnosno o vraćanju poslovne sposobnosti, sud će dostaviti organu nadležnom za vođenje matičnog registra radi upisa u matičnu knjigu rođenih, organu koji vodi katastar nepokretnosti, ako lice na koje se rješenje odnosi ima nepokretnost, kao i organu starateljstva.
GLAVA DRUGA
Prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu
Član 44
U ovom postupku sud odlučuje o prisilnom smještaju mentalno oboljelog lica u odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu kad je zbog prirode bolesti neophodno da to lice bude ograničeno u slobodi kretanja ili opštenja sa spoljnim svijetom, kao i o njegovom otpuštanju kada prestanu razlozi zbog kojih je smješteno.
Postupak iz stava 1 ovog člana mora se završiti najkasnije u roku od osam dana.
Član 45
Prilikom smještaja mentalno oboljelog lica u psihijatrijsku ustanovu, mora se obezbijediti pravo na zaštitu njegovog ljudskog dostojanstva, fizičkog i psihičkog integriteta uz poštovanje njegove ličnosti, privatnosti, moralnih i drugih uvjerenja.
Član 46
Kad psihijatrijska ustanova primi na liječenje mentalno oboljelo lice, bez njegove saglasnosti ili bez odluke suda, dužna je da to u roku od 48 sati prijavi sudu na čijem području se ta ustanova nalazi.
Prijava psihijatrijske ustanove mora da sadrži odluku psihijatra o prisilnom zadržavanju sa potrebnom dokumentacijom, u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita i ostvarivanje prava mentalno oboljelih lica.
Član 47
Prijava iz člana 46 ovog zakona ne podnosi se ako je mentalno oboljelo lice zadržano u psihijatrijsku ustanovu na osnovu odluke donijete u postupku za oduzimanje poslovne sposobnosti ili u krivičnom, odnosno prekršajnom postupku.
Član 48
Postupak se vodi po službenoj dužnosti, čim sud primi prijavu od psihijatrijske ustanove ili na drugi način sazna da je neko lice prisilno zadržano u psihijatrijsku ustanovu, bez svoje saglasnosti.
Lice o čijem se prisilnom smještaju u psihijatrijskoj ustanovi odlučuje, u toku postupka mora imati advokata.
Lice iz stava 2 ovog člana, koje nije u mogućnosti da obezbijedi advokata, ima pravo na besplatnu pravnu pomoć kao lice slabog imovnog stanja, u skladu sa zakonom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć.
Ukoliko lice iz stava 2 ovog člana ne angažuje advokata niti ispunjava uslove za besplatnu pravnu pomoć, sud će po službenoj dužnosti postaviti advokata po redosljedu sa spiska advokata koji sudu dostavlja Advokatska komora Crne Gore.
Član 48a
Sud je dužan da u roku od tri dana od dana prijema prijave ili saznanja iz člana 48 stav 1 ovog zakona, održi ročište u psihijatrijskoj ustanovi u kojoj je prisilno zadržano mentalno oboljelo lice.
Sud će saslušati lice o čijem se prisilnom smještaju odlučuje ukoliko je to lice u mogućnosti da shvati značaj i pravne posljedice učešća u postupku i ukoliko to nije štetno po njegovo zdravlje.
Član 48b
Sud je dužan da ispita sve okolnosti koje su od značaja za donošenje odluke o prisilnom smještaju mentalno oboljelog lica, a posebno da pribavi nalaz i mišljenje vještaka psihijatra koji nije zaposlen u psihijatrijskoj ustanovi u kojoj je lice prisilno zadržano, o opravdanosti razloga za prisilni smještaj i u pogledu sposobnosti mentalno oboljelog lica da shvati značaj i pravne posljedice svog učešća u postupku.
Pisani nalaz i mišljenje iz stava 1 ovog člana, vještak psihijatar dostavlja sudu u roku od tri dana nakon što lično obavi pregled mentalno oboljelog lica.
Troškovi vještačenja iz stava 1 ovog člana, isplaćuju se iz sredstava suda.
Član 49
Kada sud odluči da mentalno oboljelo lice bude smješteno u psihijatrijsku ustanovu odrediće vrijeme prisilnog smještaja koje ne može da bude duže od 30 dana, računajući od dana kada je psihijatar donio odluku o prisilnom zadržavanju.
O svojoj odluci sud obavještava organ starateljstva.
Psihijatrijska ustanova je dužna da sudu dostavlja povremene izvještaje o zdravstvenom stanju zadržanog lica.
Član 50
Lice koje je smješteno u psihijatrijsku ustanovu može se podvrgnuti potrebnim mjerama liječenja, u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita i ostvarivanje prava mentalno oboljelih lica.
Za vrijeme smještaja u psihijatrijsku ustanovu mentalno oboljelom licu treba omogućiti da održava kontakte sa spoljnim svijetom, tj. da prima posjete, dopisuje se i koristi telefonom.
Član 51
Ako psihijatrijska ustanova ocijeni da mentalno oboljelo lice treba da ostane na liječenju i po isteku vremena određenog u rješenju suda, takav predlog mora podnijeti sudu sedam dana prije isteka vremena prisilnog smještaja koji je odredio sud.
Trajanje produženog smještaja ne može biti duže od tri mjeseca, a trajanje svakog daljeg produženja ne duže od šest mjeseci.
Član 52
Sud može i prije isteka vremena određenog za smještaj u psihijatrijsku ustanovu, na predlog psihijatrijske ustanove, da odluči o puštanju mentalno oboljelog lica iz psihijatrijske ustanove, ako utvrdi da se zdravstveno stanje lica poboljšalo u tolikoj mjeri da su prestali razlozi za njegov dalji smještaj.
Prilikom donošenja odluke po predlogu iz stava 1 ovog člana, sud sprovodi postupak u skladu sa članom 48b ovog zakona.
Član 53
Protiv rješenja o smještaju u psihijatrijsku ustanovu i otpuštanju iz ove ustanove žalbu mogu izjaviti psihijatrijska ustanova u kojoj je smješteno mentalno oboljelo lice, smješteno lice, staralac, odnosno privremeni zastupnik, advokat, ukoliko ga ima i organ starateljstva, u roku od tri dana od dana prijema rješenja.
Žalba ne zadržava izvršenje rješenja, osim ako sud iz opravdanih razloga ne odluči drukčije.
Prvostepeni sud će žalbu sa spisima bez odlaganja dostaviti drugostepenom sudu, koji je dužan da donese odluku u roku od osam dana od dana prijema žalbe.
Rok za odlučivanje u ponovljenom postupku, po ukidnom rješenju drugostepenog suda, ne može biti duži od osam dana.
GLAVA TREĆA
Proglašenje nestalog lica za umrlo i dokazivanje smrti
Član 54
U ovom postupku sud odlučuje o proglašenju nestalog lica za umrlo i utvrđuje smrt lica za koje o činjenici smrti nema dokaza predviđenih zakonom.
Član 55
Sud može proglasiti za umrlo lice:
1) o čijem životu za poslednjih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg je rođenja proteklo šezdeset godina;
2) o čijem životu za poslednjih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a okolnosti pod kojima je nestalo čine vjerovatnim da više nije u životu;
3) koje je nestalo u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, požaru, poplavi, zemljotresu ili u kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti koju ne čine okolnosti vezane za oružani sukob, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za šest mjeseci od dana prestanka opasnosti;
4) koje je nestalo u toku rata ili u vezi sa oružanim sukobima, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti najmanje godinu dana od dana prestanka neprijateljstva.
Rokovi iz tač. 1 i 2 stava 1 ovog člana računaju se od dana kada je po poslednjim vijestima nestalo lice bilo nesumnjivo živo, a ako se taj dan ne može tačno utvrditi, rok počinje teći istekom mjeseca, odnosno godine u kojoj je nestalo lice po poslednjim vijestima bilo živo.
Član 56
Predlog za proglašenje nestalog lica za umrlo može podnijeti porodica nestalog lica, lice koje ima pravni interes, kao i zainteresovani organ.
Predlog iz stava 1 ovog člana treba da sadrži: činjenice koje su od značaja za pokretanje postupka, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice ili čine vjerovatnim, pravni interes predlagača za podnošenje predloga i druge podatke koje sadrži svaki podnesak.
Član 57
Za proglašenje nestalog lica za umrlo nadležan je sud na čijem je području nestalo lice imalo posljednje prebivalište, a ako nije imalo prebivalište, sud na čijem je području imalo posljednje boravište.
Izuzetno od stava 1 ovog člana, ukoliko predlog podnosi porodica nestalog lica nadležan je i sud u mjestu prebivališta, odnosno boravišta porodice.
Član 58
Sud, po prijemu predloga, na pogodan način provjerava da li su ispunjene osnovne pretpostavke za pokretanje postupka.
Ako sud ocijeni da nijesu ispunjene osnovne pretpostavke za pokretanje postupka, donijeće rješenje kojim se predlog odbacuje.
Ako na osnovu podataka u predlogu ili izvršene provjere ocijeni da su te pretpostavke ispunjene, odrediće nestalom licu staraoca i o tome obavijestiti organ starateljstva ili će pozvati organ starateljstva da mu, u određenom roku, postavi staraoca za zastupanje u postupku.
Staralac je dužan da prikuplja dokaze o nestanku, odnosno životu nestalog lica i da ih predlaže sudu, a i sam sud će po službenoj dužnosti pribaviti i izvesti dokaze radi utvrđivanja činjenica da li je nestalo lice i kad umrlo ili je u životu.
Član 59
Ako sud ocijeni da su ispunjeni uslovi da se postupak pokrene, izdaće oglas u "Službenom listu Republike Crne Gore" i na oglasnoj tabli suda da je postupak pokrenut.
U oglasu za pokretanje postupka za proglašenje nestalog lica umrlim, navešće se bitne okolnosti na kojima se temelji predlog, pozvaće nestalo lice da se javi, kao i svakog drugog ko ima podatke o njegovom životu ili smrti da bez odlaganja o tome obavijesti sud, koji će po isteku roka od tri mjeseca od dana objavljivanja oglasa, odlučiti o predlogu.
Oglas o pokretanju postupka za dokazivanje smrti nekog lica treba da sadrži oznaku dana, mjeseca i godine za koje se smatra da je to lice umrlo i poziv licima koja o tome nešto znaju da to jave sudu u roku od 30 dana od dana objavljivanja oglasa.
Ako predlagač, po nalogu suda, u određenom roku, ne položi iznos potreban za objavljivanje oglasa, smatraće se da je predlog povučen.
Član 60
Po proteku roka od tri mjeseca od objavljivanja oglasa u "Službenom listu Republike Crne Gore", ako se nestali ne javi i nema traga da je u životu, sud će zakazati ročište na koje će pozvati predlagača i staraoca nestalog lica i izvešće potrebne dokaze.
Ako utvrdi da je ispunjen neki od uslova iz člana 55 ovog zakona i da rezultati cjelokupnog postupka pouzdano ukazuju da nestalo lice nije živo, sud će donijeti rješenje kojim će proglasiti da je to lice umrlo.
Član 61
U rješenju kojim se nestalo lice proglašava za umrlo naznačiće se dan, mjesec i godina, a po mogućnosti i čas, koji će se smatrati kao vrijeme smrti nestalog lica.
Kao dan smrti smatra se dan kada je nestalo lice vjerovatno umrlo, odnosno dan koji vjerovatno nije preživjelo. Ako taj dan ne može da se utvrdi, kao dan smrti smatra se prvi dan poslije proteka rokova iz člana 55 ovog zakona.
Član 62
Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu žalbu mogu da izjave predlagač i staralac lica koje je nestalo.
Pravosnažno rješenje o proglašenju nestalog lica za umrlo dostaviće se organu nadležnom za vođenje matičnog registra, sudu nadležnom za vođenje ostavinskog postupka, notaru, organu starateljstva i organu koji vodi katastar nepokretnosti, ako je lice proglašeno za umrlo imalo nepokretnosti.
Član 63
Ako je lice koje je proglašeno za umrlo živo ili je umrlo drugog dana, a ne onog koji se po rješenju suda smatra kao dan njegove smrti, može ono i svako drugo lice koje za to ima pravni interes, kao i svaki zainteresovani organ, tražiti od suda da se rješenje o proglašenju nestalog lica za umrlo ukine, odnosno preinači.
O pokretanju postupka za ukidanje ili preinačenje rješenja o proglašenju nestalog lica za umrlo odmah će se obavijestiti sud koji je nadležan za raspravljanje zaostavštine tog lica, notar i nadležni organ starateljstva. Ako je postupak za raspravljanje zaostavštine u toku, sud će donijeti rješenje o prekidu postupka, a ako je zaostavština pravosnažno raspravljena i izvršen upis u katastar nepokretnosti, narediće da se u knjige stavi zabilježba o pokretanju postupka za ukidanje, odnosno preinačenje rješenja o proglašenju nestalog za umrlog.
Član 64
Ako se utvrdi da je nestalo lice u životu ili da je umrlo drugog dana, a ne onog koji se po sudskom rješenju smatra kao dan njegove smrti, sud će ukinuti, odnosno preinačiti svoje ranije rješenje.
Ako sud na osnovu provedenog postupka nađe da nema mjesta ukidanju ili preinačenju ranijeg rješenja, dostaviće pravosnažno rješenje o tome sudu nadležnom za raspravljanje zaostavštine, radi daljeg postupanja, odnosno brisanja zabilježbe u katastru nepokretnosti.
Član 65
Ako se lice proglašeno za umrlo lično javi sudu, sud će, pošto utvrdi njegovu istovjetnost sa licem koje je proglašeno za umrlo, bez daljeg postupka ukinuti to rješenje.
Član 66
Pravosnažno rješenje o ukidanju ili preinačenju rješenja o proglašenju nestalog lica za umrlo dostaviće se organu nadležnom za vođenje matičnog registra, sudu nadležnom za raspravljanje zaostavštine i organu starateljstva.
Organ starateljstva na osnovu rješenja o ukidanju rješenja o proglašenju nestalog za umrlo ukinuće starateljstvo, ako ne postoje druge zakonske smetnje.
Član 67
Ako se smrt nekog lica ne može dokazati ispravama predviđenim u propisima o matičnom registru, svako lice koje ima pravni interes za to, kao i zainteresovani organ može predložiti sudu da se izvede dokaz o smrti i donese rješenje kojim se utvrđuje smrt toga lica.
Član 68
U postupku dokazivanja smrti shodno će se primjenjivati odredbe ove glave o proglašenju nestalog lica za umrlo, s tim da se predlog sudu može podnijeti odmah poslije smrti lica čija se smrt dokazuje i da oglasni rok ne može biti kraći od 15 ni duži od 30 dana.
Član 69
Pred sudovima u Republici Crnoj Gori ne može se voditi postupak za proglašenje nestalog stranog državljanina za umrlog.
Dozvoljeno je dokazivanje smrti stranog državljanina za koga se u predlogu tvrdi da je umro na teritoriji Republike Crne Gore.
Član 70
Protiv rješenja kojim se nestalo lice proglašava za umrlo ili se utvrđuje smrt jednog lica, protiv rješenja kojim se ovakva rješenja ukidaju ili preinačavaju i protiv rješenja o odbijanju predloga za pokretanje postupka mogu izjaviti žalbu predlagač, staralac lica koje se proglašava za umrlo ili čija se smrt dokazuje i zainteresovano lice.
GLAVA TREĆA A
Utvrđivanje vremena i mjesta rođenja
Član 70a
U postupku utvrđivanja vremena i mjesta rođenja sud utvrđuje vrijeme i mjesto rođenja lica koje nije upisano u matični registar rođenih, kao i djeteta koje je rođeno van zdravstvene ustanove, a vrijeme i mjesto njegovog rođenja se ne može utvrditi u skladu sa zakonom kojim se uređuje vođenje matičnih registara.
Postupak iz stava 1 ovog člana, može pokrenuti lice čije se vrijeme i mjesto rođenja utvrđuje, lice koje za to ima neposredni pravni interes, organ starateljstva, a za dijete rođeno van zdravstvene ustanove i druga lica koja prijavljuju rođenje u skladu sa zakonom kojim se uređuje vođenje matičnih registara.
Predlog za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja za lice koje nije upisano u matični registar rođenih mora da sadrži podatke o licu čije se vrijeme i mjesto rođenja utvrđuje, ukoliko su poznati, dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi ili učiniti vjerovatnim, kao i druge činjenice koje mogu biti od značaja za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja.
Ukoliko predlog iz stava 3 ovog člana nije podnijelo lice čije se vrijeme i mjesto rođenja utvrđuje, niti organ starateljstva, predlog mora da sadrži i činjenice iz kojih proizilazi neposredan pravni interes, osim ukoliko se utvrđuje vrijeme i mjesto rođenja djeteta rođenog van zdravstvene ustanove.
U roku od 30 dana od dana prijema predloga iz stava 3 ovog člana, sud provjerava da li je lice upisano u matični registar rođenih pribavljanjem izvoda iz evidencije organa nadležnog za vođenje matičnog registra rođenih.
Ako sudu ne bude dostavljen izvod iz evidencije u roku iz stava 5 ovog člana, smatra se da lice čije se vrijeme i mjesto rođenja utvrđuje nije upisano u matični registar rođenih.
Ako postoji sumnja da je lice čije se vrijeme i mjesto rođenja utvrđuje imalo boravište u stranoj državi, sud će zastati sa postupkom dok ne pribavi potrebna obavještenja od nadležnih organa strane države, u skladu sa pravilima o međunarodnoj pravnoj pomoći.
Član 70b
Po prijemu izvoda, odnosno po proteku roka za dostavljanje izvoda iz člana 70a stav 5 ovog zakona, sud zakazuje ročište na koje će pozvati predlagače i lice čije se vrijeme i mjesto rođenja utvrđuje i izvešće potrebne dokaze.
U postupku utvrđivanja vremena i mjesta rođenja lica, sud mora da sasluša najmanje dva punoljetna svjedoka, čiji identitet utvrđuje uvidom u javnu ispravu sa fotografijom.
Sud može odrediti da doktor medicine odgovarajuće specijalnosti pregleda lice čije se vrijeme i mjesto rođenja utvrđuje i dostavi nalaz i mišljenje o starosti tog lica.
Član 70c
Rješenje kojim se utvrđuje vrijeme i mjesto rođenja sadrži: ime i prezime lica čije se vrijeme i mjesto rođenja utvrđuje, pol, dan, mjesec, godinu i čas rođenja, mjesto rođenja, kao i podatke o njegovim roditeljima, ako su poznati.
Član 70d
Ako sud ne može da utvrdi vrijeme rođenja, smatra se da je lice rođeno 1. januara u 00:01 časova one godine za koju se na osnovu izvedenih dokaza može uzeti da je vjerovatno godina njegovog rođenja.
Ako sud ne može da utvrdi mjesto rođenja, kao mjesto rođenja smatra se grad, odnosno opština za koju se na osnovu izvedenih dokaza može uzeti daje vjerovatno mjesto rođenja, a ako se mjesto rođenja ne može utvrditi na taj način, smatra se daje lice rođeno u mjestu gdje je nađeno, odnosno gdje je imalo boravište u vrijeme podnošenja predloga za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja.
Član 70e
Protiv rješenja iz člana 70c ovog zakona može se izjaviti žalba, u roku od 15 dana od dana dostavljanja.
Član 70f
U postupku za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja predlagač je oslobođen obaveze plaćanja takse, a troškovi vještačenja u tom postupku isplaćuju se iz sredstava suda.
Član 70g
Pravosnažno rješenje o vremenu i mjestu rođenja sud dostavlja organu nadležnom za vođenje matičnog registra rođenih, u roku od osam dana od dana pravosnažnosti, radi upisa činjenice rođenja.
Član 70h
Ako se naknadno utvrdi da je lice čije se vrijeme i mjesto rođenja utvrđuje već upisano u matični registar rođenih, sud koji je donio rješenje iz člana 70c ovog zakona, po službenoj dužnosti pokreće i sprovodi postupak radi stavljanja van snage tog rješenja.
Pravosnažno rješenje o stavljanju van snage rješenja iz stava 1 ovog člana sud će, u roku od osam dana od dana pravosnažnosti, dostaviti organu nadležnom za vođenje matičnog registra rođenih.
Član 70i
Pravosnažno okončan postupak za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja neće se ponavljati i kad postoje uslovi za ponavljanje postupka u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, već učesnik svoja prava može ostvariti u parničnom postupku.
GLAVA ČETVRTA
Produženje i prestanak produženog roditeljskog prava
Član 71
Sud odlučuje o produženju i prestanku produženog roditeljskog prava poslije punoljetstva djeteta, kad za to postoje zakonom određeni razlozi.
Postupak za produženje i prestanak produženog roditeljskog prava mora se završiti najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja predloga.
Dijete u postupku zastupa poseban staralac određen od suda ili organa starateljstva.
Član 72
Postupak za produženje i prestanak produženog roditeljskog prava pokreće se na predlog roditelja, odnosno usvojioca ili organa starateljstva.
Postupak za prestanak produženog roditeljskog prava, pored lica iz stava 1 ovog člana, pokreće se i na predlog djeteta.
Član 73
Sud po službenoj dužnosti utvrđuje duševno i fizičko stanje djeteta koje je od značaja za njegovu sposobnost da se samo stara o svojoj ličnosti, pravima i interesima.
Odluka o predlogu za produženje i prestanak produženog roditeljskog prava donosi se na osnovu rasprave na ročištu na koje se pozivaju organ starateljstva, dijete, staralac djeteta i njegovi roditelji, njegov usvojilac, bez obzira da li su oni pokrenuli postupak. Roditelji se u tom postupku obavezno saslušavaju, a organ starateljstva dužan je da da mišljenje o cjelishodnosti produženja roditeljskog prava.
Duševno stanje i sposobnost djeteta utvrđuje se na način određen u članu 37 ovog zakona.
Član 74
U postupku radi produženja i prestanka produženog roditeljskog prava shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o oduzimanju i vraćanju poslovne sposobnosti, ukoliko ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
GLAVA PETA
Ograničenje, lišenje i vraćanje roditeljskog prava
Član 75
Sud odlučuje o ograničenju, lišenju i vraćanju roditeljskog prava kad za to postoje zakonom određeni razlozi.
Član 76
Postupak za ograničenje, lišenje i vraćanje roditeljskog prava pokreće se na predlog drugog roditelja ili organa starateljstva, a postupak za vraćanje roditeljskog prava pokreće se i na predlog roditelja kojem je bilo oduzeto to pravo.
Postupak za ograničenje, lišenje i vraćanje roditeljskog prava mora se završiti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predloga.
Član 77
Ako postupak nije pokrenuo organ starateljstva, sud će ga bez odlaganja obavjestiti o pokretanju postupka i pozvati da učestvuje u postupku.
Sud ili organ starateljstva mogu djetetu odrediti posebnog staraoca za zastupanje u ovome postupku i kad je drugi roditelj živ i vrši roditeljsko pravo, ako ocijene da je to potrebno radi zaštite interesa djeteta.
Član 78
U ovom postupku sud po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice važne za donošenje odluke, a organ starateljstva dužan je da pomogne sudu u pribavljanju potrebnih dokaza, kao i da iznese svoje mišljenje o cjelishodnosti usvajanja predloga za ograničenje, lišenje i vraćanje roditeljskog prava.
Odluka o predlogu za ograničenje, lišenje i vraćanje roditeljskog prava donosi se na osnovu rasprave na ročištu na koje se pozivaju organ starateljstva, roditelji djeteta i njegov staralac ako je postavljen. Dijete se može pozvati ako je starije od deset godina i ako sud ocijeni da je to cjelishodno. Roditelji se u tom postupku mogu saslušati, a dijete se saslušava samo kad je to neophodno za utvrđivanje odlučnih činjenica i nije štetno za duševno zdravlje djeteta.
Žalba ne zadržava izvršenje rješenja, osim ako sud u određenom slučaju ne odredi drukčije.
GLAVA ŠESTA
Dozvola za zaključenje braka
Član 79
U ovom postupku sud odlučuje o dozvoli za zaključenje braka između određenih lica kad se zbog zakonom propisanih uslova punovažan brak između njih može zaključiti samo na osnovu te dozvole.
Član 80
Postupak se pokreće predlogom lica koje ne ispunjava zakonom propisani uslov za zaključenje punovažnog braka, a kad ni jedno od lica koja žele da zaključe brak ne ispunjava propisani uslov, postupak se pokreće njihovim zajedničkim predlogom.
Za postupanje po predlogu mjesno nadležan je sud na čijem području predlagač ima prebivalište ili boravište, a po zajedničkom predlogu sud na čijem području jedan od predlagača ima prebivalište ili boravište.
Član 81
Predlog mora da sadrži lične podatke o licima koja žele da zaključe brak, činjenice na kojima se zasniva i dokaze o tim činjenicama. Ako je predlagač maloljetan, predlog mora da sadrži i podatke o njegovim roditeljima.
Član 82
Kad je predlog podnijelo maloljetno lice, sud će na pogodan način ispitati sve okolnosti koje su od značaja za utvrđivanje da li postoji slobodna volja i želja maloljetnika da zaključi brak, kao i da li je maloljetno lice dostiglo tjelesnu i duševnu zrelost potrebnu za vršenje prava i dužnosti u braku.
Sud će pribaviti mišljenje zdravstvene ustanove, ostvariće odgovarajuću saradnju sa organom starateljstva, saslušaće podnosioca predloga, njegove roditelje ili staraoca, lice sa kojim maloljetnik namjerava da zaključi brak, a po potrebi može da izvede i druge dokaze i pribavi druge podatke. Ako ocijeni da je to potrebno radi utvrđivanja odlučnih činjenica, sud će sve ili pojedine dokaze izvesti na ročištu. Neće se saslušati roditelj kojem je oduzeto roditeljsko pravo, a sud će po slobodnoj ocjeni odlučiti da li će saslušati roditelja koji bez opravdanih razloga ne vrši roditeljsko pravo. Sud će, po pravilu, saslušati maloljetnika bez prisustva ostalih učesnika.
Sud je dužan da ispita i lična svojstva, imovno stanje i druge bitne okolnosti koje se odnose na lice sa kojim maloljetnik želi da zaključi brak.
Po zajedničkom predlogu punoljetnih lica, srodnika po tazbini, odnosno usvojioca i usvojenika, sud će na pogodan način ispitati opravdanost predloga, vodeći računa o ostvarivanju ciljeva braka i o zaštiti porodice. Kad su zajednički predlog podnijeli usvojilac i usvojenik, sud će prethodno pribaviti mišljenje organa starateljstva.
Član 83
Rješenje o davanju dozvole za zaključenje braka dostavlja se predlagaču, licu sa kojim predlagač želi da zaključi brak, roditeljima, odnosno staraocima predlagača i nadležnom organu starateljstva.
Rješenje kojim se odbija predlog za davanje dozvole za zaključenje braka dostavlja se predlagaču.
Član 84
Protiv rješenja kojim se dozvoljava zaključenje braka žalbu mogu da izjave svi učesnici u postupku iz člana 83 stav 1 ovog zakona.
Protiv rješenja kojim se odbija predlog da se maloljetnom licu dozvoli zaključenje braka žalbu može da izjavi samo to lice.
Lica kojima je dozvoljeno zaključenje braka ne mogu brak zaključiti prije pravosnažnosti rješenja o davanju dozvole za zaključenje braka.
Član 85
Zajednički predlog za dozvolu za stupanje u brak predlagači mogu da povuku do pravosnažnosti rješenja.
Smatraće se da je zajednički predlog povučen i kad od predloga odustane jedan od predlagača.
Član 86
Protiv pravosnažnog rješenja drugostepenog suda donesenog u ovom postupku revizija nije dozvoljena.
GLAVA SEDMA
Proglašenje djeteta za rođeno u braku
Član 87
U postupku za proglašenje djeteta za rođeno u braku sud utvrđuje da je dijete koje je rođeno van braka bračno.
Član 88
Za proglašenje djeteta za rođeno u braku nadležan je sud na čijem području dijete ima prebivalište, odnosno boravište.
Član 89
Predlog za proglašenje djeteta za rođeno u braku može da podnese roditelj, dijete i organ starateljstva.
Predlog iz stava 1 ovog člana ne može da se podnese prije nego što se utvrdi očinstvo djeteta na način određen zakonom.
Član 90
Radi utvrđivanja da su roditelji djeteta imali namjeru da stupe u brak i da su u tome bili spriječeni zbog smrti jednog od njih ili oba, odnosno da je po začeću djeteta nastupila bračna smetnja radi koje brak nije mogao biti sklopljen sud će saslušati predlagača i druga lica koja mogu dati potrebne iskaze i pribaviti dokaze o smrti ili o spriječenosti radi koje brak ne može da bude sklopljen.
Član 91
Protiv rješenja donesenog u postupku za proglašenje djeteta za rođeno u braku žalbu može podnijeti predlagač iz člana 89 stav 1 ovog zakona
Član 92
Pravosnažno rješenje o proglašenju djeteta za rođeno u braku dostavlja se organu nadležnom za vođenje matičnog registra rođenih.
III. UREĐENjE IMOVINSKIH ODNOSA
GLAVA OSMA
RASPRAVLjANjE ZAOSTAVŠTINE
Član 93
U postupku za raspravljanje zaostavštine utvrđuje se ko su naslednici umrlog, koja imovina sačinjava njegovu zaostavštinu i koja prava iz zaostavštine pripadaju nasljednicima, legatarima i drugim licima.
Član 94
Postupak raspravljanja zaostavštine sprovodi se pred sudom, odnosno kod notara kao povjerenika suda.
Sud će povjeriti notaru sprovođenje postupka raspravljanja zaostavštine i dostaviti mu smrtovnicu, odnosno predlog kojim je pokrenut postupak raspravljanja zaostavštine.
Kad notar sprovodi radnje u postupku raspravljanja zaostavštine kao povjerenik suda ovlašćen je, kao i sud, da preduzima radnje i donosi odluke, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.
Notar ne može sprovoditi postupak raspravljanja zaostavštine u slučaju kad je potrebno postaviti privremenog staraoca zaostavštine ili je istaknut zahtjev za izdvajanje zaostavštine od imovine nasljednika ili je potrebno odrediti mjere obezbjeđenja zaostavštine.
U slučajevima iz stava 4 ovog člana, postupak raspravljanja zaostavštine sprovodi sud koji je taj postupak povjerio notaru.
Kad je zahtjev za izdvajanje zaostavštine istaknut u predlogu kojim je pokrenut postupak raspravljanja zaostavštine, sud neće povjeriti sprovođenje postupka raspravljanja zaostavštine notaru.
Član 95
Za raspravljanje zaostavštine mjesno je nadležan sud na čijem je području ostavilac u vrijeme smrti imao prebivalište, odnosno boravište (ostavinski sud).
Ako ostavilac u vrijeme smrti nije imao ni prebivalište, ni boravište na teritoriji Republike Crne Gore nadležan je sud na čijem se području nalazi pretežni dio njegove zaostavštine u Crnoj Gori.
Privremene mjere za obezbjeđivanje zaostavštine može narediti sud na čijem je području ostavilac umro, kao i sud na čijem se području nalazi imovina ostavioca.
Član 96
Učesnici, u smislu ovog zakona, smatraju se nasljednici i legatari, kao i druga lica koja ostvaruju neko pravo iz zaostavštine.
Član 97
Postupak se pokreće po službenoj dužnosti, čim sud sazna da je neko lice umrlo, ili da je proglašeno za umrlo.
Član 98
U postupku raspravljanja zaostavštine pred sudom sve izjave i predloge učesnika, izuzev izjava o odricanju od nasljeđa, mogu uzimati na zapisnik i savjetnici.
U postupku za raspravljanje zaostavštine kod notara sve izjave i predloge učesnika, izuzev izjava o odricanju od nasljeđa, mogu uzimati na zapisnik zamjenik notara i notarski saradnik.
Član 99
Kad je neko lice umrlo ili je proglašeno za umrlo, organ nadležan za vođenje matičnog registra dužan je da, u roku od 15 dana po izvršenom upisu, dostavi smrtovnicu ostavinskom sudu.
Ako organ nadležan za vođenje matičnih knjiga nije u mogućnosti da pribavi podatke za sastavljanje smrtovnice, dostaviće smrtovnicu samo sa onim podacima kojima raspolaže i iznijeće razloge zbog kojih nije mogao smrtovnicu da potpuno sastavi i navešće podatke koji bi mogli poslužiti sudu za pronalaženje nasljednika i imovine umrlog.
Ako je neko lice umrlo van teritorije jedinice lokalne samouprave u kojoj je imalo prebivalište, odnosno boravište organ nadležan za vođenje matičnih registara će ostavinskom sudu dostaviti samo izvod iz matičnog registra umrlih, kao i podatke kojima raspolaže, a koji mogu poslužiti za sastavljanje smrtovnice.
Član 100
Smrtovnica se sastavlja na osnovu podataka dobijenih od srodnika umrlog, od lica sa kojima je umrli živio, kao i od drugih lica koja mogu pružiti podatke koji se unose u smrtovnicu.
Smrtovnica se sastavlja i u slučaju kad umrli nije ostavio imovinu.
Član 101
Ako je ostavinskom sudu dostavljena nepotpuna smrtovnica ili samo izvod iz matičnog registra umrlih, sud, odnosno notar će prema okolnostima sam sastaviti smrtovnicu, ili će sastavljanje smrtovnice povjeriti organu nadležnom za vođenje matičnog registra.
Sud, odnosno notar može, kad je to cjelishodno, sam sastaviti smrtovnicu i kad je izvodom iz matičnog registra umrlih ili drugom javnom ispravom dokazana smrt nekog lica ili njegovo proglašenje za umrlo.
Član 102
U smrtovnicu se unose sledeći podaci:
1) lično ime ostavioca i po mogućnosti matični broj, ime jednog od njegovih roditelja, ostaviočevo zanimanje, datum rođenja i državljanstvo, a za ostavioca koji je bio u braku i prezime koje je imao prije sklapanja braka;
2) dan, mjesec, godina, mjesto i po mogućnosti čas smrti;
3) mjesto u kome je umrli imao prebivalište, odnosno boravište.
U smrtovnici treba, ako je to moguće, navesti:
1) lično ime, datum rođenja, zanimanje, prebivalište, odnosno boravište ostaviočevog bračnog druga i bračne, odnosno vanbračne i usvojene djece;
2) lično ime, datum rođenja i prebivalište, odnosno boravište ostalih srodnika, koji bi mogli biti pozvani na nasljeđe na osnovu zakona, kao i lica koja su pozvana na nasleđe na osnovu testamenta;
3) mjesto gdje se nalazi imovina koju je ostavilac ostavio; imovina za čije držanje, čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi; gotov novac, hartije od vrijednosti, dragocjenosti, štedne knjižice ili druge važne isprave; navesti dugove ostavioca; da li je ostavio pisani testament, ugovor o doživotnom izdržavanju ili sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine i navesti gdje se oni nalaze, a ako je ostavilac sačinio usmeni testament, onda lično ime, zanimanje i boravište svjedoka pred kojima je usmeni testament sačinjen; da li se očekuje rođenje ostaviočevog djeteta i imaju li njegova djeca ili bračni drug staraoca; datum i mjesto smrti bračnog druga ili ostaviočevog djeteta ili koja druga lica koja bi mogla biti pozvana na nasljeđe, a koja su umrla prije ostavioca.
Član 103
Popis i procjena imovine ostavioca vrši se po odluci ostavinskog suda kada se ne zna za nasljednike ili za njihovo boravište, kada su nasljednici lica koja usljed maloljetstva, duševne bolesti ili drugih okolnosti ne mogu sama voditi brigu o svojim pravima i interesima, kada zaostavština treba da se preda jedinici lokalne samouprave ili drugom pravnom licu, kao i u drugim opravdanim slučajevima.
Sud će
