Zakon o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine
("Sl. novine FBiH", br. 25/2002, 40/2002, 29/2003, 18/2005, 68/2005 i 42/2011)
I - OSNOVNE ODREDBE
Član 1
Ovim zakonom se uređuje organizacija i položaj advokata koji osigurava pružanje stručne pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava, obaveza i pravnih interesa.
Član 2
Advokatura je nezavisna profesionalna djelatnost koja se organizira i funkcioniše u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona.
Samostalnost advokature ostvaruje se posebno:
1) Nezavisnim vršenjem usluga pravne pomoći;
2) Pravom stranke na slobodan izbor advokata;
3) Organizovanjem advokata u advokatsku komoru kao nezavisnu i samoupravnu organizaciju sa obaveznim članstvom;
4) Donošenjem Statuta kojim se reguliše rad advokatske komore i njenih organa;
5) Donošenjem Kodeksa advokatske etike;
6) Odlučivanjem o pravu na obavljanje advokatske djelatnosti, privremenoj zabrani i prestanku obavljanja djelatnosti;
7) Odlučivanjem o oblicima saradnje sa Advokatskom komorom Republike Srpske i advokatskim komorama stranih država, međudržavnim i međunarodnim udruženjima advokata; i
8) Odlučivanjem o oblicima saradnje sa drugim vrstama međudržavnih i međunarodnih institucija, organizacija i udruženja.
Član 3
Advokatska djelatnost, između ostalog, obuhvata:
1) Davanje pravnih savjeta;
2) Sastavljanje različitih podnesaka (zahtjevi, tužbe, predstavke, molbe, žalbe i dr);
3) Sastavljanje raznih isprava (ugovori, testamenti i dr);
4) Zastupanje stranaka u svim parničnim, upravnim i ostalim postupcima pred svim redovnim i drugim sudovima, drugim državnim organima, arbitražama te pravnim osobama;
5) Odbranu i zastupanje okrivljenog u krivičnom, prekršajnom i drugim postupcima u kojima se odlučuje o odgovornosti fizičkih i pravnih osoba; i
6) Pružanje i drugih oblika pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama kako bi se zaštitila njihova prava i interesi.
Advokatsku djelatnost, kao profesionalnu djelatnost, vrše advokati kao pojedinci. Advokati u svrhu zajedničkog vršenja profesije mogu formirati zajedničku advokatsku kancelariju i advokatsko društvo.
Član 4
Advokat ne smije obavljati djelatnosti koje su nespojive s ugledom i neovisnošću advokatske djelatnosti.
Član 5
Advokati su dužni da pružaju pravnu pomoć savjesno i stručno, u skladu sa Ustavom, zakonom i drugim propisima, kao i Statutom i drugim općim aktima Federalne advokatske komore, te Kodeksom advokatske etike.
U pravilu, advokat je obavezan čuvati kao advokatsku tajnu sve što mu je stranka povjerila, izuzev ako je advokat oslobođen ove obaveze na osnovu izričitog ili prećutnog odobrenja stranke, pod kojim se, između ostalog, podrazumjevaju slučajevi i kad je stranka pokrenula disciplinski postupak protiv advokata, kada je to nužno radi odbrane advokata u krivičnom postupku koji je protiv njega pokrenut, kada advokat posumnja da predstoji izvršenje težeg krivičnog djela i kada advokat pokrene parnicu radi namirenja troškova i izdataka koje mu stranka duguje.
Advokatsku tajnu iz stava 1. ovog člana dužne su čuvati i druge osobe koje rade ili su radile u advokatskoj kancelariji, zajedničkoj advokatskoj kancelariji ili advokatskom društvu.
Član 6
Advokat je nezavisan u svom radu.
Advokat ima pravo i dužnost da, u okviru zakona i u okviru ovlaštenja dobijenih od stranke, poduzima sve radnje u svim pravnim poslovima koje su po njegovoj ocjeni u interesu stranke kojoj pruža pravnu pomoć.
Član 7
Svaka stranka ima pravo slobodnog izbora advokata koji je ovlašten da obavlja advokatsku djelatnost u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) u skladu sa ovim zakonom.
Advokat upisan u Imenik advokata u Federaciji ili odgovarajući Imenik u Republici Srpskoj ima pravo zastupati i braniti sve fizičke i pravne osobe pred sudovima, upravnim organima i svim ostalim organizacijama u Federaciji.
Državljanin druge države koji po zakonu te države ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti advokata ima pravo na upis u Imenik advokata pod uvjetom postojanja reciprociteta sa državom čiji je državljanin.
U slučaju sumnje o postojanju reciprociteta, obavezujuće tumačenje daje Federalno ministarstvo pravde.
Odredbe ovog zakona ni u kom slučaju ne utiču na pravo stranog državljanina koji prema zakonima svoje države ispunjava uvjete za obavljanje advokatske djelatnosti, da na teritoriji Federacije pruža pravnu pomoć u vezi sa pravom njegove države.
Član 8
Pružanje pravne pomoći mogu, pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom, vršiti advokati, stručni saradnici i advokatski pripravnici, osim ako drugim zakonima nije drugačije određeno.
II - ORGANIZACIJA ADVOKATA U KOMORAMA
Član 9
Advokati čije se kancelarije odnosno advokatska društva nalaze na teritoriji Federacije obavezno se organizuju u Advokatsku komoru, kao neovisnu samoupravnu organizaciju advokata, određenu ovim zakonom.
Član 10
Ovim zakonom se osniva Advokatska komora Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federalna advokatska komora).
Federalnu advokatsku komoru čine;
1) Regionalna advokatska komora Sarajevo (formira se za područje kantona Sarajevo i Bosansko-podrinjskog kantona);
2) Regionalna advokatska komora Mostar (formira se za područje Hercegovačko-neretvanskog kantona, Zapadno-hercegovačkog kantona i kantona broj 10);
3) Regionalna advokatska komora Tuzla (formira se za područje Tuzlanskog kantona i Posavskog kantona);
4) Regionalna advokatska komora Zenica (formira se za područje Zeničko-dobojskog kantona i Srednjo-bosanskog kantona);
5) Regionalna advokatska komora Bihać (formira se za područje Unsko-sanskog kantona).
(u daljem tekstu: regionalne komore)
Federalna advokatska komora i regionalne komore iz stava 2. ovog člana imaju svojstvo pravne osobe.
Advokati se obavezno udružuju u jednu od regionalnih komora iz stava 2. ovog člana prema sjedištu njihove advokatske kancelarije čime ujedno stiču članstvo u Federalnoj advokatskoj komori.
Advokatski pripravnici se obavezno udružuju u Organizaciju advokatskih pripravnika u okviru Federalne advokatske komore.
Član 11
Federalna advokatska komora predstavlja i zastupa advokate i advokatske pripravnike i obavlja slijedeće zadatke:
1) razvija i unapređuje advokatsku djelatnost,
2) obezbjeđuje profesionalnu samostalnost advokata,
3) donosi odluke u vezi sa sticanjem prava na bavljenje advokatskom djelatnošću i djelatnošću advokatskog pripravnika,
4) pokreće disciplinski postupak i utvrđuje disciplinsku odgovornost za povrede pravila profesionalnog ponašanja,
5) štiti prava i interese advokata, zajedničkih advokatskih kancelarija, advokatskih društava i advokatskih pripravnika,
6) organizuje i obezbjeđuje stručno usavršavanje advokata i nadgleda obuku advokatskih pripravnika,
7) sarađuje sa zakonodavnom, sudskom i izvršnom vlašću u cijeloj Bosni i Hercegovini,
8) posreduje (medijacija) između advokata i njihovih stranaka,
9) sarađuje sa državnim i međunarodnim organizacijama, institucijama i udruženjima, i
10) sarađuje sa Advokatskom komorom Republike Srpske, advokatskim komorama stranih država, regionalnim asocijacijama advokata i međunarodnim udruženjima advokata.
Federalna advokatska komora predstavlja i zastupa sve advokate sa teritorije Federacije pred federalnim tijelima i institucijama, a organi Federalne advokatske komore obavljaju sve one aktivnosti koje ovim zakonom nisu određene kao aktivnosti regionalnih komora.
Sjedište Federalne advokatske komore je u Sarajevu.
Član 12
Organi Federalne advokatske komore su:
(1) Skupština,
(2) Upravni odbor,
(3) predsjednik i potpredsjednik,
(4) Nadzorni odbor,
(5) Disciplinski sud i disciplinski tužilac,
(6) Komisija za ispite iz člana 18. stava 1 , tačke 7. ovog zakona i
(7) drugi organi utvrđeni Statutom Federalne advokatske komore.
Mandat organa Federalne advokatske komore traje 4 godine.
Mandat predsjednika i potpredsjednika Federalne advokatske komore se ne može povjeriti istoj osobi drugi put u kontinuitetu, ali potpredsjednik nakon isteka njegovog mandata može biti biran na mjesto predsjednika Federalne advokatske komore.
Skupština Federalne advokatske komore donosi Statut, Kodeks advokatske etike i Disciplinski pravilnik.
Član 13
Skupštinu Federalne advokatske komore sačinjavaju delegati regionalnih komora i delegat Organizacije advokatskih pripravnika.
Skupštine regionalnih komora biraju na svakih deset članova po jednog delegata u Skupštinu Federalne advokatske komore. Organizacija advokatskih pripravnika delegira jednog delegata Skupštine Federalne advokatske komore.
Skupština može biti izborna, redovna i vanredna.
Redovna skupština održava se jedanput godišnje. Izborna skupština se održava svake četiri godine i na njoj se biraju predsjednik i potpredsjednik Federalne advokatske komore, dio članova Upravnog odbora, članovi Disciplinskog suda i disciplinski tužilac. Vanredna skupština se održava po potrebi i saziva je Upravni odbor ili jedna trećina delegata Skupštine.
Za rad i odlučivanje Skupštine potrebno je da bude prisutno više od polovine delegata. Ukoliko ova većina ne postoji, početak zasjedanja Skupštine se odgađa za jedan sat, kada Skupština može raditi i odlučivati, ukoliko je prisutno više od jedne trećine delegata. Odluke Skupštine se smatraju usvojenim, ukoliko je za njih glasalo više od polovine prisutnih delegata.
Kada Skupština odlučuje i usvaja Statut i Kodeks advokatske etike odluka se smatra usvojenom ukoliko za nju glasa više od polovine delegata svake pojedine regionalne komore.
Ukoliko se zbog nepostojanja kvalifikovane većine delegata u Skupštini ovi akti ne bi mogli usvojiti, Upravni odbor donosi privremene akte. Odluka se smatra usvojenom ukoliko je za nju glasala većina članova Upravnog odbora. Upravni odbor je dužan da najkasnije u roku od šest mjeseci od donošenja privremenih akata sazove Skupštinu i predloži Skupštini njihovo usvajanje. Privremena akta ostaju na snazi do usvajanja stalnih akata od strane Skupštine. .
Opći akti Federalne advokatske komore objavljuju se u "Službenim novinama Federacije BiH".
Član 14
Federalnu advokatsku komoru zastupa i predstavlja njen predsjednik.
Upravni odbor Federalne advokatske komore sastoji se od 11 članova. Predsjednik Federalne advokatske komore je na osnovu svoje funkcije i član Upravnog odbora. Svaka regionalna komora imenuje po jednog člana u Upravni odbor, a preostalih pet članova biraju se na izbornoj skupštini.
Bliže odredbe o nadležnostima, sazivanju, organizaciji i radu Skupštine, Upravnog odbora i predsjednika utvrđuju se Statutom Federalne advokatske komore.
Disciplinski pravilnik detaljnije definiše rad i nadležnosti disciplinskog suda i disciplinskog tužioca uključujući propise koji regulišu pokretanje disciplinskog postupka protiv advokata i advokatskih pripravnika, vođenje ovih postupaka, utvrđivanje njihove disciplinske odgovornosti i izvršavanje izrečenih disciplinskih mjera.
Član 15
Regionalne komore su nadležne za postupanje u onim oblastima koje su utvrđene ovim zakonom.
Organi regionalnih komora su: Skupština, Upravni odbor, predsjednik, potpredsjednik, Disciplinski sud i disciplinski tužilac, Nadzorni odbor, kao i drugi organi određeni Statutom regionalne komore.
Skupština regionalne komore donosi Statut u kojem se i utvrđuje organizacija i način djelovanja regionalne komore, a koji mora biti u skladu sa odredbama ovog zakona i općim aktima Federalne advokatske komore.
Član 16
Kodeksom advokatske etike polazeći od temeljnih vrijednosti društva, uređuju se ukupna načelna pravila koja su za advokate i advokatke pripravnike opće obavezna pri obavljanju advokatske djelatnosti. Kodeksom advokatske etike uređuju se, između ostalih, slijedeća pitanja:
- Opće, profesionalne i osnovne dužnosti i to:
- a) savjesnost,
- b) čuvanje nezavisnosti,
- c) diskrecija i službena tajna,
- d) zabrana zastupanja gdje postoji sukob interesa,
- e) rukovanje sa tuđim imovinskim vrijednostima.
- Posebne dužnosti profesije u vezi sa javnim informisanjem.
- Posebne dužnosti profesije:
- a) u vezi sa primanjem, i završavanjem naloga stranke, i
- b) kod savjetovanja stranaka sa malim prihodima.
- Posebne dužnosti profesije prema sudovima i drugim organima i tijelima kao što su:
- a) profesionalno ponašanje pred sudovima i drugim organima,
- b) dužnosti kod upotrebe na uvid prepuštenih spisa, kao i iz toga stečenog znanja, i
- c) dužnosti kod dostave spisa.
- Posebne dužnosti profesije u odnosu na držanje novčanih sredstava klijenta i računovodstvo u vezi s tim, ugovaranje i obračun advokatskih usluga i njihovoj naplati.
- Posebne dužnosti profesije prema advokatskim komorama, profesionalnom ponašanju prema drugim članovima advokatske komore, dužnosti kod profesionalne saradnje, dužnosti u vezi zapošljavanja advokata, kod obrazovanja i zapošljavanja drugih saradnika.
- Posebne dužnosti profesije u međunarodnom pravnom prometu.
Član 17
Upravni odbor Federalne advokatske komore utvrđuje visinu naknade za upis u Imenik advokata uz prethodnu saglasnost Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, s tim da visina naknade ne može biti veća od visine osnovnog kapitala koji je propisan za osnivanje društva sa ograničenom odgovornošću sa jednim osnivačem, a prema Zakonu o privrednim društvima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02 i 29/03).
Federalno ministarstvo pravde prati rad advokature i Federalne advokatske komore sa stanovišta provođenja ovog zakona i predlaže mjere za unapređenje advokatske djelatnosti.
U ostvarivanju funkcije iz stava 2. ovog člana Federalno ministarstvo pravde može da zahtijeva odgovarajuće izvještaje i podatke od Federalne advokatske komore, vodeći računa o nezavisnosti advokature.
III - UVJETI ZA VRŠENJE ADVOKATSKE DJELATNOSTI
Član 18
Pravo na upis u Imenik advokata Federalne advokatske komore ima osoba koja, ukoliko nije drugačije određeno zakonom, ispunjava slijedeće uvjete:
1) da je državljanin Bosne i Hercegovine;
2) da je diplomirao na jednom od pravnih fakulteta u Bosni i Hercegovini ili da je diplomirao na bilo kojem pravnom fakultetu u bivšoj Socjalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji do 22, maja 1992. godine, a ako je diplomirao na pravnom fakultetu druge države, ovaj uvjet stiče nakon nostrifikacije diplome od nadležnog federalnog organa uprave;
3) da ima položen pravosudni ispit u Bosni i Hercegovini ili bivšoj Socjalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji do 22. maja 1992 godine, a ako je pravosudni ispit položio u drugoj državi, ovaj uvjet stiče nakon priznanja tog ispita od strane nadležnog ministarstva u Federaciji BiH;
4) da je, nakon diplomiranja na pravnom fakultetu, stekao najmanje četiri godine radnog iskustva na pravnim poslovima u advokaturi, sudu, tužilaštvu ili na pravnim poslovima u upravnim ili drugim državnim organima ili pravnim osobama;
5) nije osuđivan na kaznu zatvora za djela protiv uređenja i bezbjednosti, za krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, protiv službene ili druge odgovorne dužnosti ili za drugo krivično djelo izvršeno iz koristoljublja ili drugih niskih pobuda, osim ako je proteklo pet godina od izdržane, oproštene ili zastrajele kazne;
6) da nije u radnom odnosu, a osobi koja se nalazi u radnom odnosu danom upisa u Imenik advokata prestaje radni odnos, osim u slučaju zaposlenja u advokatskom društvu;
7) da pokaže zadovoljavajuće znanje pred Ispitnom komisijom iz poznavanja Zakona o advokaturi, Statuta, Kodeksa advokatske etike i poznavanje drugih akata Federalne advokatske komore;
8) da je dostojan obavljanja advokatske djelatnosti. Ranije ponašanje i postupci moraju ukazivati da će ta osoba savjesno obavljati advokatsku djelatnost.
Član 19
Pravo na obavljanje advokatske djelatnosti stiče se momentom upisa u Imenik advokata koji se vodi kod Federalne advokatske komore i davanjem svečane izjave. Imenik advokata je javna knjiga, a nijedan državni ili drugi organ ne može dati odobrenje za obavljanje poslova iz člana 3. ovog zakona bilo kao osnovno ili kao dopunsko zanimanje, osim ako drugačije nije određeno zakonom.
Nikome, ko ispunjava zakonske uvjete za obavljanje advokatske djelatnosti se ne može uskratiti pravo upisa u Imenik advokata zbog njegove nacionalne, etničke, vjerske, političke ili polne pripadnosti.
Zahtjev za upis u Imenik advokata podnosi se regionalnoj komori koja, u roku od 30 dana od podnesenog zahtjeva, utvrđuje da li postoje zakonom propisani uvjeti za upis i donosi rješenje o upisu u Imenik advokata kojeg vodi organ Federalne advokatske komore. Ukoliko regionalna komora rješenjem odbije zahtjev za upis, protiv tog rješenja podnosilac zahtjeva može u roku od 15 dana izjaviti žalbu Federalnoj advokatskoj komori.
Rješenje o upisu iz stava 3. ovog člana regionalna komora dostavlja odmah Federalnoj advokatskoj komori, koja je dužna da u roku od 30 dana od dana prijema izvrši potrvrdu postojanja uvjeta za upis. Ukoliko se utvrdi da su ispunjeni svi uvjeti, izvršiće se upis u jedinstveni Imenik advokata. Ukoliko se utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti, odbiće se zahtjev za upis u Imenik advokata, ukinuti rješenje regionalne komore o upisu, te predmet vratiti regionalnoj komori na ponovni postupak.
Protiv konačnog rješenja Federalne advokatske komore donesenog po zahtjevu za upis u Imenik advokata dozvoljena je tužba u upravnom sporu koja se podnosi Vrhovnom sudu Federacije.
IV - PRAVA I DUŽNOSTI ADVOKATA
- Prava i dužnosti advokata u zastupanju stranke
Član 20
Sve oblike pravne pomoći određene članom 3. ovog zakona mogu pružati samo advokati, ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 21
U zastupanju stranke advokata može zamijeniti drugi advokat, a uz uvjete predviđene zakonom i advokatski pripravnik koji radi u njegovoj kancelariji, osim ako se stranka izričito tome protivi.
Advokat sam određuje zamjenu u vrijeme svoje odsutnosti.
Član 22
Advokat samostalno odlučuje da li će prihvatiti ponudu stranke za pružanje savjeta, zastupanje ili odbranu.
Advokat će odbiti zastupanje:
1) ako je pružao pravnu pomoć suprotnoj stranci u istom predmetu ili po bilo kom drugom pitanju vezanim za taj predmet,
2) ako je suprotnoj stranci u istom predmetu pravnu pomoć pružao advokat koji radi u istoj advokatskoj kancelariji ili advokatskom društvu,
3) ako je on ili član ili zaposlenik advokatske kancelarije ili društva radio kao advokatski pripravnik sa advokatom koji pruža pravnu pomoć suprotnoj stranci,
4) ako je u istom predmetu on ili član ili zaposlenik advokatske kancelarije ili društva postupao kao sudija, tužilac, ovlaštena službena osoba Ministarstva unutrašnjih poslova ili kao službena osoba u organu uprave,
5) ako se on ili član ili zaposlenik advokatske kancelarije ili društva bavio na drugi profesionalni način predmetnim slučajem,
6) ako on ili član ili zaposlenik advokatske kancelarije ili društva ima osobni interes koji je, ili može biti, u sukobu sa interesima zastupane stranke, i
7) u drugim slučajevima predviđenim zakonom ili općim aktima Federalne advokatske komore.
U slučajevima predviđenim tač., 2, 3, 5. i 7. stava 2. ovog člana advokat može prihvatiti ponudu za pružanje pravnih usluga po pristanku zastupane stranke koja je prethodno u potpunosti informisana o svim bitnim okolnostima slučaja. Takvo zastupanje ne smije biti u suprotnosti sa općim aktima Federalne advokatske komore.
Advokat samo iz razloga predviđenih zakonom ili općim aktima Federalne advokatske komore može odbiti pružanje pravne pomoći stranci u slučaju kada je, na osnovu zakona, imenovan odlukom suda ili državnog organa.
Kodeksom advokatske etike mogu se utvrditi i drugi razlozi zbog kojih advokat može da odbije pružanje pravne pomoći stranci.
Član 23
Advokat je dužan otkazati punomoć za zastupanje zbog razloga navedenih u članu 22. stav 2. ovog zakona.
Po otkazivanju punomoći zastupanoj stranci advokat je dužan u periodu do 30 dana nastaviti pružati pravnu pomoć ako je potrebno da se od stranke otkloni kakva šteta, osim ako stranka nije imenovala drugog opunomoćenika ili se preduzimanju tih radnji izričito protivi.
Advokat nije dužan postupati u saglasnosti sa odredbama stava 2. ovog člana ako stranka otkaže punomoć, ali je advokat u momentu otkazivanja punomoći dužan u pismenoj formi obavijestiti stranku o svim relevantnim rokovima kao i zakazanim terminima u sudu u konkretnom predmetu.
Član 24
Advokat je dužan da redovno informiše svoje stranke o promjenama u predmetu.
Advokat je dužan da stranci, nakon završenog zastupanja, na njen zahtjev, preda cjelokupni predmetni spis.
Advokat je dužan čuvati spise zastupane stranke najmanje pet godina po pravomoćnom okončanju postupka, odnosno deset godina kada se zastupanje odnosilo na prava na nekretninama.
………………………………………………………………………………………………………………………………………................
