Zakon o unutrašnjoj trgovini FBiH
("Sl. novine FBiH", br. 40/2010 i 79/2017)
- OPĆE ODREDBE
Član 1
Ovim zakonom uređuje se: obavljanje i uvjeti za obavljanje trgovine na veliko, trgovine na malo i trgovačkih usluga, osnivanje i prestanak rada trgovačke radnje, posebni oblici obavljanja trgovine, način formiranja cijena, zaštita potrošača i nedopušteno trgovanje, ograničenje obavljanja trgovine, nadzor nad primjenom ovog zakona, kao i druga pitanja od značaja za obavljanje trgovine na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija BiH).
Član 2
1) Pod trgovinom u smislu ovog zakona smatraju se kupovina i prodaja robe i obavljanje trgovačkih usluga.
2) Trgovac, u smislu ovog zakona, jeste:
- a) pravno lice registrirano za obavljanje djelatnosti trgovine i/ili trgovinskih usluga na osnovu upisa u Registar poslovnih subjekata u nadležnom općinskom sudu,
- b) fizičko lice koje obavlja djelatnosti trgovine i/ili trgovinskih usluga na osnovu rješenja gradskog, odnosno općinskog organa uprave nadležnog za oblast trgovine (u daljnjem tekstu: nadležni organ),
- c) fizičko lice koje obavlja djelatnosti trgovine isključivo ličnim radom na osnovu rješenja nadležnog organa.
3) Odredbe ovog zakona, kojima se uređuju prava, obaveze i sankcije za trgovca, odgovarajuće se primjenjuju i na:
- a) pravna i fizička lica koja se bave trgovinom mimo registracije, odnosno odobrenja za obavljanje trgovine,
- b) pravna i fizička lica registrirana za obavljanje djelatnosti proizvodnje i pružanja usluga kada svoje proizvode i usluge prodaju na tržištu,
- c) fizička lica koja se bave poljoprivrednom proizvodnjom kada svoje poljoprivredne proizvode prodaju na tržnici na malo,
- d) fizička lica koja na osnovu ugovora sa trgovcem obavljaju za trgovca trgovinu na malo izvan prodavnice,
- e) fizička lica - građani koji se bave trgovinom bez odobrenja nadležnog organa.
Član 3
1) Trgovina se obavlja slobodno pod jednakim uvjetima na tržištu za sve trgovce u skladu sa zakonom, dobrim poslovnim običajima, principima lojalne konkurencije i trgovačkim pravilima, odnosno uzansama.
2) Roba koja se stavlja u promet mora biti u skladu sa standardima, tehničkim normativima i kvalitativnim normama propisanim ili priznatim kao uvjet za njihovo stavljanje u promet i/ili upotrebu na tržištu Bosne i Hercegovine.
3) Cijena robe koja se stavlja u promet formira se i iskazuje u domaćoj valuti u apoenima koji su u opticaju u Bosni i Hercegovini.
Član 4
1) Aktima organa Federacije, kantona, grada i općine ne može se ograničavati nastupanje na tržištu, narušavati konkurencija, niti se mogu pojedini trgovci ili potrošači stavljati u neravnopravan položaj na tržištu.
2) Izuzetno od odredbe iz stava 1) ovog člana, ukoliko nastanu ili mogu nastati značajniji poremećaji na tržištu uslijed elementarne nepogode, nestašice dobara neophodnih za potrebe odbrane, odnosno za potrebe privrede i snabdijevanja stanovništva, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) može propisati privremene mjere u cilju zaštite javnog interesa i sprečavanja štetnih posljedica na tržištu u skladu sa ovim zakonom.
- OBAVLJANJE TRGOVINE
Član 5
Trgovina se obavlja kao trgovina na veliko i trgovina na malo.
- Trgovina na veliko
Član 6
1) Trgovina na veliko je kupovina robe radi daljnje prodaje profesionalnim korisnicima, drugim pravnim i fizičkim licima koja obavljaju registriranu djelatnost ili djelatnost odobrenu u skladu sa zakonom, uz obavezno izdavanje fakture, odnosno računa.
2) Trgovina na veliko obavlja se u posebnim prodajnim prostorijama, skladištima ili drugim mjestima koja ispunjavaju uvjete propisane ovim zakonom i drugim propisima.
3) Trgovina na veliko može se obavljati i kao trgovina na veliko u tranzitu kada se kupovina i prodaja robe obavlja bez prethodnog skladištenja u skladištu trgovca na veliko.
4) Za obavljanje trgovine na veliko u tranzitu nije potreban prodajni prostor (skladište).
5) Za određenu vrstu robe može se utvrditi da se trgovina na veliko ne može obavljati u tranzitu.
6) Vlada Federacije na prijedlog federalnog ministra trgovine (u daljnjem tekstu: ministar) utvrđuje vrstu robe kojom se ne može obavljati trgovina na veliko u tranzitu.
- Trgovina na malo
Član 7
1) Trgovina na malo je prodaja robe krajnjim potrošačima radi zadovoljavanja njihovih ličnih i porodičnih potreba ili potreba domaćinstva.
2) Trgovina na malo obavlja se u prodavnicama ili izvan prodavnica, ako su za takav način prodaje ispunjeni uvjeti propisani ovim zakonom i drugim propisima.
3) Ako trgovac ispunjava uvjete po posebnom propisu da u prodavnici pored trgovačke obavlja i neku drugu djelatnost, prostor namijenjen toj djelatnosti mora biti fizički odvojen od dijela prodavnice namijenjenog trgovačkoj djelatnosti.
4) Trgovac može u svojoj prodavnici dodatno obrađivati hranu, uz ispunjavanje uvjeta propisanih posebnim propisom tako da bude primjerena za upotrebu.
5) Zabranjena je konzumacija hrane i pića u prodavnici iz stava 4) ovog člana.
6) U prodavnici su dopuštene besplatne degustacije pojedinih vrsta robe na kojima je istaknuta oznaka za tu svrhu.
7) Ministar će donijeti pravilnik o klasifikaciji prodavnica i drugih oblika trgovine na malo.
Član 8
1) Trgovina na malo izvan prodavnice je oblik trgovine na malo kada se prodaja robe i/ili usluga obavlja na neki od sljedećih načina:
- a) na štandovima, stolovima i u boksovima na tržnicama na malo,
- b) na štandovima i stolovima izvan tržnica na malo,
- c) putem kioska,
- d) pokretnom prodajom,
- e) prodajom na daljinu (prodaja putem kataloga, TV prodaja, prodaja putem interneta, prodaja putem telefona),
- f) direktnom prodajom putem posrednika,
- g) prodaja putem automata,
- h) prigodnom prodajom (sajmovi, izložbe i sl.).
2) Prodaja robe ne može se vršiti na način propisan stavom 1) ovog člana, ako je takav način prodaje zabranjen posebnim propisima.
3) Prodaju robe na štandovima i stolovima izvan tržnica na malo, prodaju putem kioska, prodaju putem automata i prigodnu prodaju na javnim površinama i površinama koje imaju pristup sa javno prometne površine, mogu obavljati registrirani trgovci samo na mjestima koja svojom odlukom odredi nadležni organ kantona, grada ili općine i za koje nadležni organ da odobrenje.
4) Nadležni organ može propisati vanjski izgled prodajnog objekta iz stava 3) ovog člana vodeći računa o lokalnom ambijentu.
Član 9
Izuzetno od odredbe člana 8. stav 3), registrirani trgovci mogu učestvovati na organiziranim prigodnim prodajama bez posebnog odobrenja nadležnog organa kantona, grada ili općine, u skladu sa uvjetima koje propisuje registrirani organizator tih prodaja, ukoliko organizator tih prodaja posjeduje odgovarajuće odobrenje.
Član 10
1) U trgovini na malo trgovcu se zabranjuje prodaja alkoholnih pića i drugih pića koja sadrže alkohol, duhan i duhanske proizvode licima mlađim od 18 godina.
2) Na svim prodajnim mjestima na kojima se prodaju alkoholna pića i pića koja sadrže alkohol, duhan i duhanski proizvodi mora biti istaknuta oznaka o zabrani njihove prodaje licima mlađim od 18 godina.
3) Trgovac je dužan uskratiti prodaju robe iz stava 1) ovog člana kupcu ako procjeni da je mlađi od 18 godina, a kupac dobrovoljno ne dokaže da je stariji od 18 godina davanjem trgovcu na uvid svoj identifikacioni dokument sa slikom.
III. UVJETI ZA OBAVLJANJE TRGOVINE
Član 11
1) Trgovinu na veliko i trgovinu na malo može obavljati trgovac u svojstvu pravnog lica koji se bavi trgovinom na osnovu registracije i ispunjava uvjete utvrđene ovim zakonom i drugim propisima.
2) Trgovinu na malo može obavljati i trgovac u svojstvu fizičkog lica, ali samo u jednom prodajnom objektu, odnosno na jednom prodajnom mjestu (u daljnjem tekstu: trgovačka radnja), kao i trgovac u svojstvu fizičkog lica koji ličnim radom obavlja trgovinu na malo određenom vrstom robe na osnovu rješenja nadležnog organa i to samo na jednom prodajnom mjestu izvan prodavnice iz člana 8. stav 1) tač. a), b), c) i d) ovog zakona (u daljnjem tekstu: trgovac pojedinac), pod uvjetima propisanim ovim zakonom i drugim propisima.
3) Uposleni u pravnom licu iz stava 1) ovog člana i uposleni u trgovačkoj radnji iz stava 2) ovog člana moraju imati najmanje III stepen stručne spreme, a trgovac pojedinac najmanje osnovnu školsku spremu.
4) Trgovac može bez upisa u registar obavljati i druge poslove u manjem obimu koji služe uspješnom obavljanju trgovine, a uobičajeno se obavljaju uz ovu djelatnost kao što su poslovi utovara, prijevoza i istovara robe, poslovi dostavljanja robe kupcu i slično, a obavljanje tih poslova ne predstavlja redovnu djelatnost trgovca.
5) Trgovac je dužan na svakom prodajnom objektu kao i pri prodaji robe izvan prodavnice istaknuti firmu pod kojom je upisan u registar kod nadležnog registarskog suda, odnosno nadležnog organa.
6) Trgovac je dužan utvrditi pisana pravila o uvjetima prodaje (cijena, način plaćanja i isporuka, bonifikacija i sl.) i na prikladan način učiniti ih kupcu dostupnim i pridržavati se tih uvjeta.
7) Trgovac je dužan formirati i istaći cijenu robe koju stavlja u promet u domaćoj valuti u apoenima koji su u opticaju u Bosni i Hercegovini i izdati račun za prodatu robu.
8) Za robu koja se prodaje u rasutom stanju po jediničnoj mjeri, zavisno od vrste robe (kilogram, litar, metar i sl.), trgovac je dužan iznos računa zaokružiti u skladu sa propisom Centralne banke Bosne i Hercegovine.
Član 12
1) Za obavljanje trgovine na veliko i trgovine na malo trgovac je dužan osigurati prodajni objekt ili drugo prodajno mjesto koje ispunjava uvjete propisane ovim zakonom i drugim propisima.
2) Prodajni objekt je prostor u kojem se obavlja trgovina i mora biti izgrađen u skladu sa važećim urbanističko-građevinskim propisima kao poslovni prostor za obavljanje odgovarajuće trgovačke djelatnosti, što utvrđuje nadležni organ rješenjem o upotrebnoj dozvoli. Postojanje rješenja nije minimalno tehnički uvjet za početak rada prodajnog objekta i u njemu se može poslovati, ali se ova činjenica provjerava zajedno sa provjerom postojanja uvjeta iz st. 3) i 4) ovog člana.
3) Uvjete u pogledu minimalne tehničke opremljenosti poslovnih prostora, uređaja i opreme u poslovnim prostorima u kojima se obavlja trgovina na veliko i trgovina na malo, kao i uvjete obavljanja trgovine izvan poslovnog prostora i utvrđivanje roba iz grupa i podgrupa roba koji se mogu prodavati u tim poslovnim prostorijama propisat će ministar podzakonskim aktom.
4) Uvjete o sanitarno-zdravstvenoj zaštiti, zaštiti na radu, zaštiti čovjekove okoline, te druge uvjete potrebne za obavljanje trgovačke djelatnosti propisat će nadležna federalna ministarstva svaka u okviru svoje nadležnosti.
5) Trgovac pravno lice nije dužan dokazivati ispunjavanje uvjeta iz st. 2), 3) i 4) ovog člana u trenutku početka rada prodajnog objekta, odnosno fizičko lice u trenutku podnošenja zahtjeva za otvaranje trgovačke radnje, ali su ova lica dužna dostaviti ovjerenu pisanu izjavu nadležnom organu kojom potvrđuju da prodajni objekt ispunjava zakonom propisane uvjete.
6) Formu i sadržaj izjave iz stava 5) ovog člana propisat će ministar podzakonskim aktom.
Član 13
(brisano)
Član 14
1) Pravno lice registrirano za obavljanje trgovačke djelatnosti može početi raditi u prodajnom objektu nakon što nadležnom organu podnese dokaz o registraciji, izjavu iz člana 12. stav 5) ovog zakona i obavijest o datumu početka rada za svaki prodajni objekat.
2) Pravno lice ima neograničenu odgovornost, a vlasnik odnosno suvlasnici i sva lica ovlaštena za zastupanje koja su upisana u sudski registar na dan davanja izjave iz stava 1) ovog člana imaju neograničenu solidarnu odgovornost za štetu prouzrokovanu trećim licima izazvanu davanjem netačne izjave o ispunjavanju uvjeta iz člana 12. ovog zakona.
3) Ispunjenost uvjeta iz člana 12. ovog zakona provjerava nadležna inspekcija svaka u okviru svoje nadležnosti u roku od 30 dana od dana prijema obavijesti i izjave iz stava 1) ovog člana.
4) Izuzetno od stava 1) ovog člana, trgovac koji obavlja trgovinu na veliko i poslove uvoza naftnih derivata može početi raditi na osnovu rješenja ministra o ispunjavanju uvjeta propisanih podzakonskim aktom.
- OSNIVANJE TRGOVAČKE RADNJE
Član 15
1) Trgovačka radnja osniva se donošenjem rješenja kojim se trgovcu u svojstvom fizičkog lica odobrava obavljanje trgovačke djelatnosti.
2) Rješenje iz stava 1) ovog člana donosi nadležni organ.
…………………………………………………………………………………………………………………………………………...........
