Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH 2014 2020

Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH

("Sl. novine FBiH", br. 7/2014 i 74/2020) 

Dio prvi

OPĆE ODREDBE

Član 1

Predmet i primjena Zakona

Ovim zakonom utvrđuju se posebna pravila postupanja prema djeci koja su u sukobu sa zakonom, mlađim punoljetnim osobama i djeci koja su žrtve ili svjedoci prema kojima su dužni postupati sudovi, tužiteljstva, uključujući ovlaštene službene osobe, organe starateljstva, porodice, škole, institucije na svim nivoima društvene zajednice, kao i druge učesnike uključene u krivičnu proceduru na način kojim se bez diskriminacije unapređuje osjećaj dostojanstva i lične vrijednosti djeteta, uzima u obzir uzrast djeteta, najbolji interes djeteta, njegovo pravo na život, opstanak i razvoj, te omogućava da dijete u skladu sa uzrastom i zrelošću izrazi svoje mišljenje o svim pitanjima koja se na njega odnose, pri čemu sva zalaganja trebaju voditi rehabilitaciji i njegovom preuzimanju konstruktivne uloge u društvu.

Član 2

Definicija djeteta i primjena krivičnih sankcija

(1) Dijete je u skladu sa ovim zakonom svaka osoba koja nije navršila 18 godina života.

(2) Prema djetetu koje u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina (u daljnjem tekstu: dijete) ne mogu se izreći krivične sankcije niti primijeniti druge mjere predviđene ovim zakonom.

(3) Maloljetnik je dijete koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 16 godina a nije navršilo 18 godina života (u daljnjem tekstu: maloljetnik) i prema kome se mogu izreći krivične sankcije i druge mjere predviđene ovim zakonom.

Član 3

Uzrast maloljetnika u svrhu ovog zakona

(1) Mlađi maloljetnik je maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio 14 a nije navršio 16 godina života.

(2) Stariji maloljetnik je maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio 16 a nije navršio 18 godina života.

(3) Mlađa punoljetna osoba je osoba koja je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršila 18 a nije navršila 21 godinu života.

Član 4

Nediskriminacija

Prema maloljetnicima i mlađim punoljetnim osobama u svim fazama postupka postupa se na isti način bez obzira na: rasu, boju kože, spol, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, status stečen rođenjem ili drugi status maloljetnika, njegovog roditelja, usvojitelja ili staratelja, kao i na druge oblike različitosti.

Član 5

Minimalna prava maloljetnika u postupku

Maloljetniku pripadaju minimalna prava koja se poštuju u svim fazama krivičnog postupka i ona se odnose na pravo maloljetnika da mu se jasno kaže zbog čega se optužuje, da se smatra nevinim dok se ne dokaže suprotno, da se brani šutnjom, da mu se priznanje ne iznuđuje silom, pravo na pravnu pomoć advokata, pravo na prisustvo roditelja ili staratelja, pravo na provođenje postupka "bez odgađanja'', pravo da unakrsno ispituje svjedoke suprotne stranke i pozove i sasluša vlastite svjedoke pod jednakim uvjetima i pravo na djelotvoran pravni lijek.

Član 6

Jezik i pismo

Ukoliko maloljetnik ne poznaje jezik i pismo na kojem se vodi krivični postupak, sud mu određuje tumača. Razumljivost jezika podrazumijeva i upotrebu terminologije prilagođene uzrastu i stepenu razvijenosti djeteta.

Član 7

Zaštita privatnosti

Pravo na privatnost maloljetnog učinioca krivičnog djela se poštuje u svim fazama postupka tako da se u medijima neće objaviti ime i drugi podaci koji otkrivaju identitet maloljetnika.

Član 8

Preusmjeravanje od redovnog postupka

Tužitelj za maloljetnike (u daljnjem tekstu: tužitelj) i sudija za maloljetnike (u daljnjem tekstu: sudija) u skladu sa principima i pravilima propisanim ovim zakonom i podzakonskim aktima, razmotrit će mogućnost da ne pribjegavaju vođenju formalnog krivičnog postupka nego da slučaj maloljetnog učinitelja krivičnog djela riješe primjenom odgojnih preporuka kada su one u najboljem interesu maloljetnika.

Član 9

Princip srazmjernosti

Potencirajući dobrobit maloljetnika koji se nalazi u sukobu sa zakonom, ovaj zakon propisuje mogućnost izbora i primjene zakonom predviđenih sankcija i mjera koje su prilagođene ličnim karakteristikama, sredini i prilikama u kojima maloljetnik živi i u srazmjeri sa okolnostima i težinom učinjenog krivičnog djela i uvažavanjem prava osobe oštećene krivičnim djelom.

Član 10

Sadržaj Zakona

(1) Ovaj zakon sadrži odredbe koje se primjenjuju prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela što se odnose na materijalno krivično pravo, odredbe o organima koji ga primjenjuju, krivični postupak i izvršenje krivičnih sankcija, kao i odredbe o krivičnopravnoj zaštiti djece na čiju štetu je izvršeno krivično djelo.

(2) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na punoljetne osobe kada im se sudi za krivična djela koja su učinile kao maloljetnici, a ispunjeni su uvjeti koje predviđa ovaj zakon, kao i na osobe koje su krivično djelo učinile kao mlađe punoljetne osobe.

Član 11

Shodna primjena odredaba drugih zakona

Odredbe Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10 i 42/11) (u daljnjem tekstu: Krivični zakon), Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10 i 8/13) (u daljnjem tekstu: Zakon o krivičnom postupku), Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11) (u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija) i drugi opći propisi, primjenjuju se ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Dio drugi

ZNAČENJE IZRAZA

Član 12

Osnovni pojmovi

Osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno, pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

1. a) "posebna pravila"odnose se na uređenje sistema maloljetničkog pravosuđa koji čine brojne komponente: osobe koje su u njega uključene, način na koji rade, procedure, objekti itd. Aspekti provođenja maloljetničkog pravosuđa odnose se na način na koji ovlaštena službena osoba djecu lišava slobode; kako se djeca ispituju; način postupanja tužitelja, sudije i branitelja; način na koji sudije donose i izriču sankcije i druge mjere; način na koji osoblje u institucijama provodi tretman, smještaj, obrazovanje, rekreativne i sigurnosne uvjete u institucijama, kao i programe rehabilitacije i reintegracije. Izraz "maloljetničko pravosuđe" znači pravosudni sistem uspostavljen za djecu za koju postoje osnovi sumnje da su učinila neko krivično djelo i na opći način definira zaštitu i promovira prava djeteta na pravedan tretman;
2. b) "maloljetnik"je dijete ili mlada osoba sa kojom se prema važećim pravnim sistemima, shodno učinjenom djelu, može postupati na način koji se razlikuje od načina postupanja sa odraslim osobama;
3. c) "mlađa punoljetna osoba"je osoba koja je navršila 18 a nije navršila 21 godinu života i čiji razvoj nije na tom nivou da bi se mogla smatrati punoljetnom osobom;
4. d) "djeca u sukobu sa zakonom"je termin koji pokazuje da su djeca u kontaktu sa krivičnopravnim sistemom zbog toga što su osumnjičena, optužena ili osuđena za krivično djelo;"mladi u sukobu sa zakonom" je alternativni termin kojim mogu biti obuhvaćene i mlađe punoljetne osobe jer riječ "mladi" nema jasno određenu dobnu granicu;
5. e) "maloljetni učinilac krivičnog djela, maloljetnik u sukobu sa zakonom i maloljetni prijestupnik"su izrazi koji se odnose na maloljetnika, bez obzira na to da li je on osumnjičen, optužen ili osuđen za krivično djelo;
6. f) "tužitelj za maloljetnike"je tužitelj koji posjeduje afinitet za rad sa djecom i specijalna znanja o pravima djeteta i prestupništva mladih, kao i druga znanja i vještine koje ga čine kompetentnim za rad na slučajevima maloljetničkog prijestupništva;
7. g) "sudija za maloljetnike"je sudija koji posjeduje afinitet za rad sa djecom i specijalna znanja iz oblasti prava djeteta i prijestupništva mladih, kao i druga znanja i vještine koje ga čine kompetentnim za rad na slučajevima maloljetničkog prijestupništva;
8. h) "stručni savjetnici"suda i tužiteljstva su socijalni pedagozi - defektolozi, socijalni radnici, pedagozi i psiholozi koji imaju aktivnu ulogu u predmetima maloljetničkog prijestupništva: daju stručno mišljenje, prikupljaju potrebne podatke, vode evidencije i obavljaju druge poslove po nalogu tužitelja ili sudije;
9. i) "organ starateljstva"je centar za socijalni rad, a tamo gdje centra za socijalni rad nema odgovarajuća općinska služba socijalne zaštite koja ima ista prava i dužnosti prema djeci u sukobu sa zakonom i sprečavanju društveno neprihvatljivog ponašanja;
10. j) "centar za socijalni rad"je organ starateljstva i socijalne zaštite;
11. k) "socijalna anamneza"predstavlja nalaz i mišljenje koje socijalni radnik dostavlja na zahtjev ovlaštene službene osobe, tužitelja ili sudije i sadrži podatke o identitetu i ličnosti maloljetnika, razloge zbog kojih je došlo do prikupljanja podataka, analizu prikupljenih podataka, podatke o porodici, socijalnu dijagnozu i prognozu, kao i prijedlog mjera koje treba poduzeti;
12. l) "fizički razvoj"pojedinca označava stepen usklađenosti visine, težine i drugih fizičko-fizioloških karakteristika pojedinca sa utvrđenim normama za ciljani uzrast;
13. m) "mentalni razvoj"odnosi se na promjene u mentalnom funkcioniranju od oživljavanja fetusa do smrti jedinke ili neki dio tih promjena. Mentalni razvoj posljedica je učenja i sazrijevanja, s tim što na ranijim uzrastima preovaladava sazrijevanje, a na starijim učenje;
14. n) "kognitivni razvoj"odnosi se na razvoj saznanja i podrazumijeva psihički proces tokom kojeg osoba postaje svjesna činjenica iz svoje spoljašnje i djelimično unutrašnje stvarnosti. Odvija se kroz percipiranje, pažnju, rasuđivanje, memorisanje i reprodukciju opaženog;
15. o) "osjetljiva grupa djece, rizična grupa djece"podrazumijeva djecu kojoj treba osigurati poseban tretman, aktivnosti i mjere zaštite kao što su djeca u sukobu sa zakonom, beskućnici, djeca bez roditelja, djeca sa posebnim potrebama, djeca pripadnika manjina, imigranata itd.;
16. p) "odgojne preporuke"predstavljaju oblik alternativnih mjera koje tužitelji ili sudije na osnovu principa oportuniteta primijenjuju prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela vršeći tako skretanje (diverziju) sa uobičajenog krivičnog postupka;
17. r) "medijacija"je proces posredovanja u kojem neutralna treća osoba (medijator) pomaže žrtvi i učiniocu krivičnog djela da komunikacijom postignu obostrano prihvatljivo rješenje spora;
18. s) "lišenje slobode"je oblik zatvaranja ili pritvaranja ili smještaja u javnu ili privatnu zatvorenu instituciju naredbom suda, upravnog ili drugog organa vlasti osobe koja je mlađa od 18 godina. U ovom smislu lišenjem slobode smatra se i smještanje maloljetnog učinioca krivičnog djela u zdravstvenu ili socijalnu ustanovu;

š) "odgojni centar" je ustanova koju osniva kanton u kojoj se provodi odgojna mjera upućivanja maloljetnika u odgojni centar u kojoj se vrši dijagnostika i opservacija maloljetnih učinitelja krivičnih dijela tokom sudskog postupka prema naredbi tužiteljstva ili suda, te osigurava prihvat i privremeni smještaj maloljetnih učinitelja krivičnih dijela tokom pripremnog postupka;

1. t) "pripremni postupak"obuhvata aktivnosti poduzete od tužitelja ili ovlaštene službene osobe u skladu sa ovim zakonom uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza;
2. u)"prihvatilište za djecu i maloljetnike"je ustanova socijalne zaštite ili organizaciona jedinica ustanove socijalne zaštite čiji je osnovni zadatak prihvat, privremeno zbrinjavanje i opservacija, a u koju maloljetni učinilac krivičnog djela može biti smješten prema odluci suda umjesto pritvora;
3. v)"resocijalizacija"označava proces koji podrazumijeva poduzimanje sistematske, planske i organizirane aktivnosti društva radi osposobljavanja maloljetnika da ubuduće poštuje društvene norme i pravila kako ne bi dolazio u sukob sa zakonom i kako bi postao koristan član društvene zajednice;
4. z)"rehabilitacija"označava prestanak svih negativnih, štetnih djelovanja koja nastupaju u vezi i kao posljedica krivične odluke, odnosno osude tako da se maloljetniku omogućava potpuna reintegracija i povratak u društvo i

ž) "reintegracija" označava potpuno uključivanje maloljetnika u život kao punopravnog, ravnopravnog člana društvene zajednice tako da uživa status neosuđivanosti, a time i sva prava kao drugi punopravni građani. Krivično djelo maloljetnika se zaboravlja, a u službenoj evidenciji se ne spominje njegov sudski tretman i osuđivanost.

Dio treći

ORGANI U POSTUPKU PREMA MALOLJETNICIMA

Član 13

Opća odredba

U krivičnim predmetima maloljetnika postupak vode sudovi određeni ovim zakonom.

Član 14

Uzrast učinioca

Nadležnost sudova za suđenje maloljetniku i mlađoj punoljetnoj osobi prestaje sa navršenom 23 godinom života.

Član 15

Stvarna nadležnost

(1) Za sva krivična djela koja je učinio maloljetnik nadležan je da odlučuje sud prvog stepena.

(2) Sud drugog stepena je nadležan odlučivati o žalbama protiv odluka prvostepenih sudova, a u slučajevima iz člana 79. stav (2) ovog zakona sudi u prvom stepenu.

(3) Trećestepeno vijeće Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine sastavljeno od trojice sudija sudi u slučaju predviđenom članom 17. stav (4) ovog zakona.

Član 16

Sudija za maloljetnike i vijeće za maloljetnike

(1) U sudovima prvog stepena postoji odjeljenje za maloljetnike koje se sastoji od jednog ili više sudija za maloljetnike i jednog ili više stručnih savjetnika.

(2) U sudovima prvog i drugog stepena postoji vijeće za maloljetnike sastavljeno od trojice sudija (vanraspravno vijeće).

Član 17

Sastav suda

(1) U prvom stepenu za krivična djela učinjena u vrijeme maloljetstva, bez obzira na propisanu kaznu, sudi sudija kao pojedinac.

(2) Kada sudi u drugom stepenu prema odredbi iz člana 15. stav (2) ovog zakona vijeće za maloljetnike drugostepenog suda sastavljeno je od trojice sudija određenih rasporedom poslova u tom sudu i koji imaju posebna znanja iz oblasti prava djeteta i prijestupništva mladih (u daljnjem tekstu: posebna znanja).

(3) Vijeće sastavljeno od trojice sudija koji imaju posebna znanja odlučuje o žalbama protiv odluka sudije i donosi druge odluke van sjednice ili glavnog pretresa kada je to određeno ovim zakonom i propisano odredbama Zakona o krivičnom postupku (vanraspravno vijeće).

(4) Vijeće sastavljeno od trojice sudija koji imaju posebna znanja, u trećem stepenu odlučuje povodom žalbe izjavljene protiv odluke drugostepenog suda u skladu sa odredbama iz člana 118. ovog zakona.

(5) Ako nije moguće u potpunosti sastaviti vijeće troje sudija sa posebnim znanjem iz člana 18. ovog zakona, osigurat će se da najmanje jedan sudija ima posebna znanja koji će istovremeno biti predsjednik vijeća za maloljetnike.

(6) Sastav vijeća za maloljetnike, po pravilu, čine sudije koji nisu istog spola.

Član 18

Posebna znanja

Sudija i tužitelj moraju imati izraženu sklonost za odgoj, potrebe i interese mladih i posebna znanja.

Član 19

Odjeljenje za maloljetnike pri tužiteljstvu i policijskom organu

(1) U tužiteljstvu postoji odjeljenje za maloljetnike koje se sastoji od jednog ili više tužitelja i jednog ili više stručnih savjetnika.

(2) U policijskom organu postoji odjeljenje za maloljetnike koje se sastoji od jednog ili više ovlaštenih službenih osoba za maloljetnike i jednog ili više stručnih savjetnika.

Član 20

Postavljanje na određeni period

Sudiju postavlja na vrijeme od pet godina opća sjednica suda, a tužitelja na vrijeme od pet godina - kolegij tužitelja. Nakon isteka pet godina sudija, odnosno tužitelj može biti ponovo postavljen na istu funkciju.

Član 21

Godišnji raspored poslova

Sudije koje sude u vijeću za maloljetnike određuju se godišnjim rasporedom poslova uzimajući u obzir zainteresiranost i sklonosti.

Član 22

Stručni savjetnici

(1) Sudovi i tužiteljstva, po pravilu, imaju stručne savjetnike: socijalne pedagoge - defektologe, socijalne radnike, pedagoge i psihologe.

(2) Stručni savjetnik tužiteljstva može u toku pripremnog postupka prikupljati podatke koji se tiču ličnosti maloljetnika; prikupljati podatke i davati mišljenje tužitelju za donošenje odluke o cjelishodnosti pokretanja postupka; prikupljati podatke koji se odnose na primjenu odgojnih preporuka; davati mišljenje o potrebi poduzimanja mjera smještaja maloljetnika u prihvatilište i poduzimanja mjera za osiguranje prisustva maloljetnika tokom postupka; obići pritvorene maloljetnike i tužitelju podnositi izvještaje i, ako je potrebno, predlagati poduzimanje potrebnih mjera; davati mišljenje o opravdanosti primjene konkretnih odgojnih preporuka, odgojnih mjera i mjera sigurnosti i njihovoj zamjeni drugim mjerama ili obustavi postupka; voditi evidenciju i prikupljati statističke i druge podatke i mišljenja po nalogu i zahtjevu tužitelja.

(3) Stručni savjetnik suda može u toku postupka prikupljati podatke potrebne za donošenje odluke o primjeni odgojnih preporuka; prikupljati podatke koji se odnose na primjenu odgojnih preporuka; davati mišljenje o potrebi smještaja maloljetnika u prihvatilište i poduzimanje drugih mjera za osiguranje prisustva maloljetnika tokom postupka; obići pritvorene maloljetnike i sudiji podnositi izvještaje i, ako je potrebno, predložiti poduzimanje potrebnih mjera; prisustvovati sjednici ili glavnom pretresu i davati stručno mišljenje o potrebi poduzimanja određenih mjera prema djeci koja su žrtve ili svjedoci učinjenog krivičnog djela; voditi evidencije i prikupljati statističke i druge podatke po nalogu i zahtjevu sudije i davati mišljenje o drugim pitanjima kada postoji saglasnost stranaka i branitelja ili sud ocijeni da je to neophodno.

(4) Stručni savjetnik tužiteljstva ili suda prikuplja podatake iz st. (2) i (3) ovog člana u saradnji sa nadležnim organom starateljstva koji za potrebe ovog zakona, po pravilu, ima posebno odjeljenje ili službu za maloljetnike, a po potrebi može obavještenja prikupljati direktno od roditelja, odnosno staratelja ili usvojitelja maloljetnika, ustanova, drugih osoba, a kada je neophodno i od maloljetnika.

(5) Tužitelj u toku pripremnog postupka i sud tokom postupka mogu odlučiti da stručni savjetnik prisustvuje radnjama koje se poduzimaju u prisustvu maloljetnog učinioca krivičnog djela, a naročito tokom njegovog ispitivanja. Sud određuje prisustvo stručnog savjetnika u krivičnim djelima propisanim članom 185. ovog zakona kada se u krivičnom postupku vrši ispitivanje djece i maloljetnika na čiju štetu je učinjeno krivično djelo ili su bili svjedoci učinjenog djela.

(6) Ukoliko tužiteljstva ili sudovi nemaju stručne savjetnike, tužitelj i sudija zatražit će da podatke iz st. (2) i (3) ovog člana prikupe stručne osobe organa starateljstva, a radi ispitivanja djece i maloljetnika mogu angažirati stručnu osobu (socijalni pedagozi - defektolozi, socijalni radnici, pedagozi i psiholozi) iz drugih odgovarajućih ustanova.

Dio četvrti

ODREDBE MATERIJALNOG KRIVIČNOG PRAVA

 

1. Mjera upozorenja

Član 23

Policijsko upozorenje

(1) Prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela može se izreći policijsko upozorenje za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, ako su ispunjeni uvjeti iz člana 88. ovog zakona i ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela u skladu sa članom 9. ovog zakona.

(2) Policijsko upozorenje može se izreći pod sljedećim uvjetima:

1. a) da maloljetnik priznaje krivično djelo;
2. b) da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno;
3. c) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo;
4. d) da prema maloljetniku nije ranije izricano policijsko upozorenje, primijenjena odgojna preporuka ili izricana krivična sankcija.

(3) Policijsko upozorenje izriče ovlaštena službena osoba sa posebnim znanjima, uz odobrenje tužitelja.

(4) Svrha izricanja policijskog upozorenja određena je članom 25. ovog zakona.

(5) Policijski organ vodi evidenciju izrečenih policijskih upozorenja koja nema karakter kaznene evidencije o osuđivanosti maloljetnika i ne mogu se upotrijebiti na bilo koji način koji bi štetio maloljetniku.

(6) Troškovi postupka izricanja policijskog upozorenja padaju na teret budžetskih sredstava tužiteljstva.

1. Odgojne preporuke

Član 24

Uvjeti primjene odgojnih preporuka

(1) Prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela mogu se primijeniti odgojne preporuke za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, a za krivična djela za koja je zapriječena kazna duža od tri godine zatvora - ako su ispunjeni uvjeti iz člana 89. stav (1) ovog zakona i ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela u skladu sa članom 9. ovog zakona.

(2) Odgojne preporuke se mogu primijeniti uz uvjet:

1. a) da maloljetnik priznaje krivično djelo,
2. b) da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno,
3. c) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo,
4. d) da maloljetnik u pisanoj formi izražava spremnost za pomirenje sa oštećenim,
5. e) da maloljetnik u pisanoj formi dâ pristanak za primjenu odgojne preporuke, a mlađi maloljetnik i uz pristanak roditelja ili staratelja i
6. f) da u pisanoj formi pristanak dâ i oštećeni u slučaju kada se to prema zakonu zahtijeva.

Član 25

Svrha odgojnih preporuka

Odgojne preporuke imaju svrhu:

Odgojne preporuke imaju svrhu:

1. a) da se ne pokreće krivični postupak prema maloljetniku i
2. b) da se primjenom odgojnih preporuka utiče na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove lične odgovornosti kako ubuduće ne bi činio krivična djela.

Član 26

Vrste odgojnih preporuka

(1) Odgojne preporuke su:

1. a) lično izvinjenje oštećenom,
2. b) nadoknada štete oštećenom,
3. c) redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao,
4. d) uključivanje u rad, bez nadoknade, u humanitarne organizacije ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja,
5. e) liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi (bolničko ili ambulantno),
6. f) uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman odgojnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta.

(2) Tužitelj ili sudija mogu za konkretan slučaj odrediti primjenu jedne ili više odgojnih preporuka iz stava (1) ovog člana.

(3) Prilikom primjene odgojne preporuke iz tač. a) i b) stav (1) ovog člana, pored maloljetnika, svoj pristanak u pisanoj formi daje i osoba oštećena krivičnim djelom. U ovom slučaju medijaciju (posredovanje) vrši ovlaštena osoba organa socijalnog staranja osposobljena za provođenje postupka posredovanja, praćenja i izvještavanja.

(4) Ako u okviru nadležnog organa starateljstva nema osposobljene osobe za provođenje postupka medijacije (posredovanja), tužitelj ili sudija može odrediti da postupak medijacije između maloljetnika i oštećenog provede organizacija ovlaštena za provođenje medijacije.

(5) Ako postupak medijacije provodi organizacija iz stava (4) ovog člana, ovlaštena osoba organa starateljstva obavezna je pratiti proces medijacije i o postignutom sporazumu i njegovoj provedbi izvještavati tužiteljstvo, odnosno sud.

(6) Za primjenu odgojnih preporuka važe pravila utvrđena Uredbom o primjeni odgojnih preporuka prema maloljetnicima ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/09), a u slučajevima iz tač. a) i b) stav (1) ovog člana, primjenjivat će se Zakon o postupku medijacije ("Službeni glasnik BiH", broj 37/04).

Član 27

Izbor odgojnih preporuka

(1) Pri izboru odgojnih preporuka tužitelj ili sudija uzet će u obzir mišljenje i sveukupne interese maloljetnika, kao i interese oštećenog, vodeći računa da se primijenom odgojnih preporuka, ne ometa redovno školovanje ili rad maloljetnika.

(2) Odgojne preporuke mogu trajati najduže jednu godinu i izriču se na pune sate, dane i mjesece.

(3) Odgojne preporuke mogu se tokom njihovog trajanja zamijeniti drugom odgojnom preporukom ili ukinuti.

(4) Izbor i primjenjivanje odgojnih preporuka vrši se u saradnji sa roditeljima, usvojiteljem ili starateljem maloljetnika i nadležnim organom starateljstva. Maloljetniku se omogućava savjetovanje i sa braniteljem.

Član 28

Evidencija odgojnih preporuka

Evidencije o izrečenim odgojnim preporukama koje vode tužiteljstva i sudovi nemaju karakter kaznene evidencije o osuđivanosti maloljetnika i ne mogu se upotrijebiti na bilo koji način koji bi štetio maloljetniku.

1. Opće odredbe o krivičnim sankcijama prema maloljetnicima

Član 29

Postupnost u izricanju krivičnih sankcija

Ako nije postupano po principu oportuniteta i nisu primijenjene odgojne preporuke u skladu sa članom 9. ovog zakona, prednost u izricanju odgojnih mjera uvijek će imati mjere upozorenja i usmjeravanja, zatim mjere pojačanog nadzora, zavodske mjere i kazna maloljetničkog zatvora.

Član 30

Vrste sankcija i njihova primjena

(1) Maloljetnicima se za učinjena krivična djela mogu izreći odgojne mjere, kazna maloljetničkog zatvora i sigurnosne mjere.

(2) Prema mlađem maloljetniku mogu se izreći samo odgojne mjere, a prema starijem maloljetniku, osim odgojnih mjera, izuzetno, može se izreći kazna maloljetničkog zatvora.

(3) Pod uvjetima iz čl. 61. i 62. ovog zakona maloljetniku se mogu izreći mjere sigurnosti.

(4) Maloljetniku se ne mogu izreći sudska opomena ni uvjetna osuda.

Član 31

Svrha odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora

(1) U okviru opće svrhe krivičnih sankcija, svrha krivičnih sankcija prema maloljetnicima je da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora, kao i osiguranjem općeg i stručnog osposobljavanja, utiče na razvoj i jačanje lične odgovornosti maloljetnika, osigura odgoj i njegov pravilan razvoj, kako bi se osiguralo ponovno uključivanje maloljetnika u društvenu zajednicu.

(2) Svrha maloljetničkog zatvora je i vršenje pojačanog uticaja na maloljetnog učinioca krivičnog djela da ubuduće ne čini krivična djela, kao i na druge maloljetnike da ne čine krivična djela.

1. Odgojne mjere

Član 32

Vrste odgojnih mjera

(1) Odgojne mjere su:

1. a) mjere upozorenja i usmjeravanja: sudski ukor, posebne obaveze i upućivanje u odgojni centar,
2. b) mjere pojačanog nadzora: pojačani nadzor od roditelja, usvojitelja ili staratelja; pojačani nadzor u drugoj porodici i pojačani nadzor nadležnog organa socijalnog staranja i
3. c) zavodske mjere: upućivanje u odgojnu ustanovu, upućivanje u odgojno-popravni dom i upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.

(2) Mjere upozorenja i usmjeravanja izriču se kada je potrebno i dovoljno takvim mjerama uticati na ličnost i ponašanje maloljetnika.

(3) Mjere pojačanog nadzora izriču se kada za odgoj i razvoj maloljetnika treba poduzeti trajnije mjere odgoja, preodgoja, uz odgovarajući stručni nadzor i pomoć, a nije potrebno potpuno odvajanje maloljetnika iz dotadašnje sredine.

(4) Zavodske mjere izriču se maloljetniku prema kojem treba poduzeti trajnije i intenzivnije mjere odgoja ili liječenja uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. Zavodske mjere primijenjuju se kao posljednje sredstvo i smiju trajati u granicama određenim ovim zakonom samo koliko je potrebno da bi se ostvarila svrha odgojnih mjera.

Član 33

Izbor odgojne mjere

Pri izboru odgojne mjere sud će uzeti u obzir uzrast i zrelost maloljetnika, druge karakteristike njegove ličnosti i stepen poremećaja u društvenom ponašanju, njegove sklonosti, težinu djela, pobude iz kojih je djelo učinio, sredinu i prilike u kojima je živio, dosadašnji odgoj, njegovo ponašanje nakon izvršenja krivičnog djela, posebno da li je spriječio ili pokušao spriječiti nastupanje štetne posljedice, nadoknadio ili pokušao nadoknaditi pričinjenu štetu, da li mu je ranije bila izrečena krivična sankcija, kao i sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izbor one odgojne mjere kojom će se moći najbolje ostvariti svrha odgojnih mjera.

Član 34

Sudski ukor

(1) Sudski ukor se izriče ako se iz odnosa maloljetnika prema učinjenom krivičnom djelu i njegove spremnosti da ubuduće ne čini krivična djela može zaključiti da će se i prijekorom postići svrha odgojnih mjera.

(2) Pri zricanju sudskog ukora sud maloljetniku ukazuje na društvenu neprihvatljivost i štetnost njegovog ponašanja, posljedice koje takvo ponašanje na njega može imati, kao i da mu u slučaju ponovnog izvršenja krivičnog djela može biti izrečena druga sankcija.

Član 35

Posebne obaveze

(1) Sud može maloljetniku izreći jednu ili više posebnih obaveza ako ocijeni da je odgovarajućim nalozima ili zabranama potrebno uticati na maloljetnika i njegovo ponašanje.

(2) Sud maloljetniku može izreći obavezu:

1. a) da redovno pohađa školu,
2. b) da ne izostaje sa posla,
3. c) da se osposobi za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima,
4. d) da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja,
5. e) da se uzdrži od posjećivanja određenih lokala, odnosno priredbi i izbjegava društva i određene osobe koje na njega mogu štetno uticati,
6. f) da se maloljetnik, uz saglasnost zakonskog zastupnika, podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih vrsta ovisnosti,
7. g) da se uključi u pojedinačni ili grupni rad u savjetovalištu za mlade,
8. h) da pohađa kurseve za stručno osposobljavanje ili se priprema i polaže ispite na kojima se provjerava određeno znanje,
9. i) da se uključi u određene sportske i rekreativne aktivnosti i
10. j) da bez posebne saglasnosti suda ne može napustiti mjesto prebivališta ili boravišta.

(3) Pri izboru pojedinih obaveza sud vodi računa o spremnosti maloljetnika da sarađuje u njihovom ostvarivanju, kao i o tome da one budu prilagođene njemu i uvjetima u kojim maloljetnik živi.

(4) Izrečene obaveze mogu trajati najduže jednu godinu.

(5) U okviru obaveze iz stava (2) tačka d) ovog člana maloljetnik može raditi najviše 120 sati u periodu šest mjeseci koliko može trajati ova posebna obaveza, ali tako da ne ometa njegovo školovanje ili zaposlenje i ne šteti njegovom zdravlju.

(6) Nadzor nad izvršenjem posebnih obaveza vrši sud koji o tome može tražiti izvještaj i mišljenje organa socijalnog staranja.

(7) Sud može, dok traje izvršenje, obavezu naknadno izmijeniti ili obustaviti od izvršenja.

(8) Kada izriče neku od mjera iz stava (2) ovog člana sud posebno ukazuje maloljetniku, njegovim roditeljima ili usvojitelju, odnosno staratelju da se u slučaju nemogućnosti ispunjenja jedne ili više posebnih obaveza one mogu zamijeniti drugim obavezama ili drugom odgojnom mjerom, a u slučaju kada maloljetnik posebne obaveze ne izvršava bez opravdanog razloga, može biti upućen u odgojni centar.

(9) Propise o primjeni posebnih obaveza prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela donosi federalni ministar pravde.

Član 36

Upućivanje u odgojni centar

(1) Sud izriče mjeru upućivanja u odgojni centar kada je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utiče na ponašanje maloljetnika.

(2) Maloljetnika kojem je izrečena mjera iz stava (1) ovog člana sud može uputiti u odgojni centar:

1. a) na određeni broj sati tokom dana u trajanju najmanje 14 dana a najduže 30 dana;
2. b) na neprekidni boravak u trajanju najmanje 15 dana, ali ne duže od tri mjeseca.

(3) Pri izricanju mjere iz stava (1) ovog člana sud vodi računa da zbog njenog izvršenja maloljetnik ne izostane sa redovne školske nastave ili posla.

(4) Boravak maloljetnika u odgojnom centru mora biti ispunjen djelatnostima primjerenim njegovim osobinama učenjem, korisnim radom koji odgovara njegovim sposobnostima i interesima, kao i drugim odgojnim sadržajima usmjerenim na razvijanje osjećaja odgovornosti.

(5) Sud može u toku trajanja ove mjere izmijeniti ranije donesenu odluku tako da maloljetniku odredi boravak u odgojnom centru za određeni broj dana ili odredi boravak na određeni broj sati u toku dana, a može skratiti, odnosno produžiti trajanje neprekidnog boravka u centru ili trajanje boravka u centru na određeni broj sati.

(6) Uz odluku o upućivanju u odgojni centar sud može izreći i neku od mjera pojačanog nadzora.

(7) Ako maloljetnik neopravdano odbija ili na drugi način ometa izvršenje izrečenih posebnih obaveza ili odgojne mjere pojačanog nadzora, sud može odlučiti da ga zbog toga uputi u odgojni centar na neprekidni boravak u trajanju od najduže mjesec dana.

Član 37

Pojačani nadzor roditelja, usvojitelja ili staratelja

(1) Mjeru pojačanog nadzora roditelja, usvojitelja ili staratelja sud će izreći ako su roditelji, usvojitelj ili staratelj propustili vršiti brigu i nadzor nad maloljetnikom, a u mogućnosti su da ovakvu brigu i nadzor vrše.

(2) Pri izricanju mjere iz stava (1) ovog člana sud može roditelju, usvojitelju ili staratelju dati potrebna uputstva i naložiti mu određene dužnosti u pogledu mjera koje treba poduzeti radi odgoja maloljetnika, njegovog liječenja i otklanjanja štetnih uticaja na njega.

(3) Pri izricanju mjere iz stava (1) ovog člana sud određuje da nadležni organ starateljstva provjerava njeno izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju, usvojitelju ili staratelju.

(4) Ova mjera može trajati najkraće šest mjeseci a najduže dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku.

(5) Kad ovlaštena osoba organa starateljstva utvrdi da roditelj, usvojitelj ili staratelj ne postupa po posebnim uputama i ne sarađuje sa stručnom osobom, mora o tome obavijestiti tužitelja. U tom slučaju tužitelj sudu podnosi prijedlog radi postupanja u skladu sa članom 45. ovog zakona.

Član 38

Pojačan nadzor u drugoj porodici

(1) Ako roditelj, usvojitelj ili staratelj maloljetnika nisu u mogućnosti nad njim vršiti nadzor ili ako se od njih opravdano ne može očekivati da takav nadzor vrše, maloljetnik će se smjestiti u drugu porodicu koja ga je voljna primiti i ima mogućnost nad njim vršiti pojačani nadzor.

(2) Mjera pojačanog nadzora u drugoj porodici može trajati najkraće šest mjeseci a najduže dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku. Izvršenje ove mjere se obustavlja kad roditelji, usvojitelj ili staratelj maloljetnika steknu mogućnost nad njim vršiti pojačani nadzor ili kada prema rezultatu izvršenja mjere prestane potreba za pojačanim nadzorom.

(3) Pri izricanju odgojne mjere iz stava (1) ovog člana sud određuje da organ starateljstva provjerava njeno izvršavanje i ukazuje potrebnu pomoć porodici u kojoj je maloljetnik smješten.

(4) Kada ovlaštena osoba organa starateljstva zadužena za provođenje mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici utvrdi da porodica u kojoj je maloljetnik smješten ne postupa po posebnim uputama i ne sarađuje sa stručnom osobom, mora o tome obavijestiti tužitelja. U tom slučaju tužitelj sudu podnosi prijedlog radi postupanja u skladu sa članom 45. ovog zakona.

Član 39

Pojačan nadzor nadležnog organa socijalnog staranja

(1) Ako roditelji, usvojitelj, odnosno staratelj maloljetnika nisu u mogućnosti vršiti pojačani nadzor, a ne postoje uvjeti za pojačani nadzor u drugoj porodici, maloljetnik se stavlja pod pojačani nadzor organa starateljstva.

(2) Dok traje ova mjera maloljetnik ostaje kod svojih roditelja, usvojitelja, odnosno kod druge osobe koja se o njemu brine, a pojačani nadzor nad njim vrši određena osoba nadležnog organa starateljstva ili druga stručna osoba koju odredi organ strarateljstva.

(3) Organ starateljstva brine o školovanju maloljetnika, njegovom zaposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče, potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi.

(4) Ova mjera može trajati najkraće šest mjeseci a najduže dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku.

(5) Kad ovlaštena osoba organa starateljstva zadužena za provođenje mjere pojačanog nadzora utvrdi da roditelj, usvojitelj, odnosno druga osoba koja se o njemu brine ne postupa po posebnim uputama i ne sarađuje sa stručnom osobom, mora o tome obavijestiti tužitelja. U tom slučaju tužitelj sudu podnosi prijedlog radi postupanja u skladu sa članom 45. ovog zakona.

Član 40

Posebne obaveze uz mjere pojačanog nadzora

(1) Pri izricanju neke od odgojnih mjera pojačanog nadzora iz čl. 37., 38. i 39. ovog zakona sud može maloljetniku odrediti jednu ili više posebnih obaveza iz člana 35. ovog zakona ako je to potrebno za uspješno izvršenje izrečene odgojne mjere.

(2) Posebne obaveze iz člana 35. stav (2) tač. od c) do j) ovog zakona traju koliko i izrečena mjera pojačanog nadzora, s tim da sud može u tom vremenu izmijeniti ili obustaviti obaveze koje je izrekao.

Član 41

Upućivanje u odgojnu ustanovu

(1) Sud izriče mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu kada je potrebno maloljetnika odvojiti iz sredine u kojoj živi i osigurati mu pomoć i stalni nadzor stručnih odgajatelja u ustanovi za odgoj maloljetnika.

(2) U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najkraće šest mjeseci a najduže dvije godine, s tim da sud svakih šest mjeseci razmatra da li ima osnova za obustavu izvršenja mjere ili zamjene nekom drugom odgojnom mjerom prema članu 45. stav (2) tačka b) ovog zakona.

Član 42

Upućivanje u odgojno-popravni dom

(1) Sud izriče mjeru upućivanja u odgojno-popravni dom maloljetniku kada ga je neophodno izdvojiti iz dosadašnje sredine i treba primijeniti pojačane mjere nadzora i stručne programe preodgoja.

(2) Pri odlučivanju hoće li izreći mjeru iz stava (1) ovog člana sud posebno uzima u obzir raniji život maloljetnika i stepen poremećaja ponašanja, težinu i prirodu učinjenog krivičnog djela i okolnosti da li je prema maloljetniku ranije bila izrečena neka odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora.

(3) U odgojno-popravnom domu maloljetnik ostaje najkraće šest mjeseci a najduže četiri godine, s tim da sud svakih šest mjeseci razmatra da li postoji osnova za obustavu izvršenja ove mjere ili za zamjenu nekom drugom odgojnom mjerom prema članu 45. stav (2) tačka c) ovog zakona.

Član 43

Uvjetni otpust

(1) Kada je maloljetniku izrečena zavodska odgojna mjera, sud ga može uvjetno otpustiti iz zavodske ustanove ako je u toj ustanovi proveo najmanje šest mjeseci i ako se na osnovu postignutog uspjeha u odgoju može opravdano očekivati da maloljetnik ubuduće neće činiti krivična djela i da će se u sredini u kojoj bude živio dobro ponašati.

(2) Sud može odlučiti da se prema maloljetniku za vrijeme uvjetnog otpusta izrekne mjera pojačanog nadzora, uz mogućnost primjene jedne ili više posebnih obaveza predviđenih članom 35. ovog zakona.

(3) Uvjetni otpust traje najduže do isteka zakonskog roka trajanja izrečene zavodske mjere ili dok sud ovu mjeru ne obustavi od izvršenja ili je zamijeni nekom drugom mjerom.

(4) Ako za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta maloljetnik učini novo krivično djelo ili ako određena mjera pojačanog nadzora ne postiže svrhu ili maloljetnik bez opravdanog razloga ne ispunjava posebne obaveze koje su mu određene uz odgojnu mjeru pojačanog nadzora, sud može opozvati uvjetni otpust. Vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu neće se uračunati u vrijeme zakonskog trajanja izrečenih zavodskih odgojnih mjera iz člana 32. stav (1) tačka c) ovog zakona.

Član 44

Upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje

(1) Maloljetniku ometenom u psihičkom ili fizičkom razvoju sud može umjesto odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojne mjere upućivanja u odgojno-popravni dom izreći mjeru upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.

(2) Maloljetnik kojem je izrečena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja može se uputiti u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje maloljetnika samo ako se u toj ustanovi može osigurati čuvanje i liječenje i ostvariti svrha mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja.

(3) Maloljetnik ostaje u ustanovi za liječenje i osposobljavanje dok je to potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja, ali ne duže od tri godine, s tim da će sud svaka tri mjeseca ispitati postoje li osnove za obustavu izvršenja ove mjere ili zamjene drugom mjerom. Ako maloljetnik u toku izvršenja ove mjere postane punoljetan, ispituje se potreba njegovog daljnjeg zadržavanja u toj ustanovi, a kada navrši 23 godine života izvršenje mjere se nastavlja u ustanovi u kojoj se izvršava mjera sigurnosti.

Član 45

Obustava izvršenja i zamjena izrečene odgojne mjere drugom odgojnom mjerom

(1) Ako se poslije donošenja odluke o izricanju posebne obaveze, mjere upozorenja i usmjerenja, mjere pojačanog nadzora ili zavodske mjere pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo, a one bi značajno uticale na izbor mjere, ili ako se odluka ne može izvršiti uslijed odbijanja maloljetnika ili njegovih roditelja, usvojitelja, odnosno stratelja da postupe po izrečenoj odgojnoj mjeri ili prema nalogu onoga ko mjeru izvršava, ili nastupe druge okolnosti predviđene zakonom, a one bi bile od značaja za donošenje odluke, sud može obustaviti izvršenje ili izrečenu mjeru zamijeniti drugom mjerom.

(2) Osim u slučajevima iz stava (1) ovog člana, ukoliko za pojedine mjere nije nešto drugo propisano, sud može tokom izvršenja posebnih obaveza, mjera upozorenja i usmjerenja, mjera pojačanog nadzora ili zavodskih mjera, s obzirom na postignuti uspjeh u odgoju, obustaviti ih ili zamijeniti drugom takvom mjerom kojom se bolje postiže svrha odgojnih mjera, s tim što se:

1. a) mjere pojačanog nadzora ne mogu obustaviti od izvršenja prije isteka roka od šest mjeseci, a do isteka ovog roka mogu se zamijeniti mjerom iz člana 35. ovog zakona,
2. b) mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od šest mjeseci, a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo mjerom iz člana 36. ovog zakona ili mjerom iz člana 44. ovog zakona i
3. c) mjera upućivanja u odgojno-popravni dom ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od šest mjeseci, a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo mjerom iz člana 44. ovog zakona.

Član 46

Ponovno odlučivanje o odgojnim mjerama

(1) Ako je od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena neka od posebnih obaveza, mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera prošlo šest mjeseci a izvršenje nije započeto, sud ponovo cijeni potrebu izvršenja izrečene mjere. Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši, ne izvrši ili se zamijeni nekom drugom mjerom.

(2) Ako je od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni centar prošlo više od šest mjeseci a izvršenje nije započeto, sud ponovo cijeni potrebu izvršenja izrečene mjere. Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši, ne izvrši ili se zamijeni nekom od mjera pojačanog nadzora.

Član 47

Učinak kazne na odgojne mjere

(1) Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne starijem maloljetniku kaznu maloljetničkog zatvora, odgojna mjera prestaje kada maloljetnik započne izdržavanje te kazne.

(2) Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu maloljetničkog zatvora ili kaznu zatvora najmanje šest mjeseci, odgojna mjera prestaje kada ta osoba započne izdržavanje kazne.

(3) Ako sud u slučaju iz stava (2) ovog člana izrekne kaznu maloljetničkog zatvora ili zatvora u kraćem trajanju od šest mjeseci, sud u presudi odlučuje hoće li se po izdržanoj kazni nastaviti izvršenje izrečene odgojne mjere ili se izvršenje mjere obustavlja.

Član 48

Izricanje odgojnih mjera za krivična djela u sticaju

(1) Ako je maloljetnik učinio više krivičnih djela u sticaju, a sud odluči da izrekne odgojnu mjeru, cijenit će jedinstveno sva djela i izreći samo jednu odgojnu mjeru, osim u slučaju predviđenom u članu 40. stav (1) ovog zakona.

(2) Prema odredbi stava (1) ovog člana sud će postupiti i kada poslije izrečene odgojne mjere utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njenog izricanja učinio neko krivično djelo.

Član 49

Evidencija o izrečenim odgojnim mjerama

(1) Evidenciju o izrečenim odgojnim mjerama vode nadležni organi starateljstva na osnovu propisa koje donosi federalno ministarstvo nadležno za poslove socijalne zaštite.

(2) Podaci o izrečenim odgojnim mjerama mogu se dati samo sudu, tužiteljstvu, organima unutrašnjih poslova i organima starateljstva u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv osoba kojima je izrečena odgojna mjera. Osobe koje su na bilo koji način došle do ovih podataka ne smiju upotrijebiti te podatke na način koji bi nanio štetu za rehabilitaciju osobe protiv koje je vođen krivični postupak.

(3) Podaci o izrečenoj odgojnoj mjeri brišu se iz evidencije nakon isteka roka tri godine od dana kada je prestalo izvršenje odgojne mjere, a u svakom slučaju kada evidentirani napuni 23 godine života.

(4) Ako evidentirani bude u međuvremenu osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora, podaci o odgojnoj mjeri se brišu iz evidencije kada isteknu rehabilitacijski rokovi utvrđeni ovim zakonom.

1. Maloljetnički zatvor

Član 50

Kažnjavanje starijih maloljetnika

Kazniti se može samo krivično odgovoran stariji maloljetnik koji je učinio krivično djelo sa propisanom kaznom zatvora težom od pet godina, a kojem zbog teških posljedica djela i visokog stepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izreći odgojnu mjeru.

Član 51

Odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora

(1) Kazna maloljetničkog zatvora koja se izriče maloljetnom učiniocu krivičnog djela ne može biti duža od deset godina, a izriče se na pune godine ili na mjesece. Za krivično djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora ili za sticaj najmanje dva krivična djela za koja je propisana kazna zatvora duža od deset godina, maloljetnički zatvor može trajati do deset godina.

(2) Pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za krivično djelo sud ne može izreći kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju dužem od kazne zatvora propisane za to krivično djelo, a nije vezan uz najmanju propisanu mjeru te kazne.

(3) Pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora starijem maloljetniku sud uzima u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća prema članu 49. st. (1) i (2) Krivičnog zakona, imajući posebno u vidu stepen zrelosti maloljetnika i vrijeme potrebno za njegov odgoj i stručno osposobljavanje.

Član 52

Izricanje kazne maloljetničkog zatvora za krivična djela u sticaju

(1) Ako stariji maloljetnik učini više krivičnih djela u sticaju, a sud nađe da za svako krivično djelo treba izreći kaznu maloljetničkog zatvora, odmjerit će po slobodnoj ocijeni za sva djela jednu kaznu u granicama predviđenim u članu 51. ovog zakona. Ako sud nađe da bi za neko djelo u sticaju starijeg maloljetnika trebalo kazniti a za druga krivična djela izreći odgojnu mjeru, za sva djela u sticaju izriče samo kaznu maloljetničkog zatvora.

(2) Ako je sud za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i maloljetničkog zatvora, izriče zatvor kao jedinstvenu kaznu primijenom općih pravila o sticaju krivičnih djela.

(3) Ako sud nađe da za neka krivična djela u sticaju treba izreći odgojnu mjeru a za druga kaznu zatvora, izriče samo kaznu zatvora.

(4) Sud postupa u skladu sa st. (1), (2) i (3) ovog člana i u slučaju ako poslije izrečene kazne utvrdi da je osuđeni prije ili poslije njenog izricanja učinio drugo krivično djelo.

Član 53

Uvjetni otpust iz maloljetničkog zatvora

(1) Osoba osuđena na kaznu maloljetničkog zatvora može biti uvjetno otpuštena ako je izdržala najmanje trećinu izrečene kazne i ako se na osnovu postignutog uspjeha izvršenja može opravdano očekivati da će se na slobodi dobro ponašati i da neće činiti krivična djela, ali ne prije nego što je isteklo šest mjeseci u kazneno-popravnoj ustanovi. Uz uvjetni otpust sud može izreći neku od odgojnih mjera pojačanog nadzora uz mogućnost primjenjivanja jedne ili više posebnih obaveza predviđenih članom 35. ovog zakona.

(2) Za opozivanje uvjetnog otpusta primjenjuju se opće odredbe Krivičnog zakona.

Član 54

Odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora

(1) Sud može izreći kaznu maloljetničkog zatvora i istovremeno odrediti da je neće izvršiti kad se opravdano može očekivati da se i prijetnjom naknadnog izricanja kazne može uticati na maloljetnika da ubuduće ne čini krivična djela. Uz kaznu maloljetničkog zatvora sud može izreći neku od odgojnih mjera pojačanog nadzora i odrediti uz tu mjeru jednu ili više posebnih obaveza predviđenih članom 35. ovog zakona.

(2) Sud naknadno može izreći izvršenje izrečene kazne maloljetničkog zatvora ako maloljetnik za vrijeme koje sud odredi, a koje ne može biti kraće od jedne ni duže od tri godine (vrijeme provjeravanja), učini novo krivično djelo ili ako odbija postupiti po izrečenoj odgojnoj mjeri pojačanog nadzora ili izvršenju posebnih obaveza.

(3) Nakon što istekne najmanje jedna godina vremena provjeravanja sud može nakon što pribavi izvještaj organa starateljstva izreći konačni odustanak od izricanja kazne ako nove činjenice potvrđuju uvjerenje da maloljetnik neće učiniti nova krivična djela.

Član 55

Naknadno izricanje kazne maloljetničkog zatvora

(1) Ako maloljetnik kojem je odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora prema članu 54. ovog zakona bude osuđen ili mu bude izrečena odgojna mjera zbog novog krivičnog djela učinjenog prije isteka vremena provjeravanja, sud izriče kaznu za prije učinjeno djelo ako bi to, s obzirom na novoizrečenu kaznu ili odgojnu mjeru, bilo potrebno radi odvraćanja maloljetnika od činjenja krivičnih djela. Kazna za prije učinjeno djelo može se izreći i ako maloljetnik i pored izrečenog upozorenja suda odbija postupiti po izrečenoj odgojnoj mjeri ili izvršenju posebnih obaveza.

(2) Pri izricanju jedinstvene kazne postupa se u skladu sa članom 52. ovog zakona.

(3) Ako sud u slučaju iz stava (1) ovog člana ne izrekne kaznu, odlučuje ostaju li na snazi već izrečene mjere ili izriče druge mjere.

(4) Kazna se može naknadno izreći najkasnije šest mjeseci nakon isteka vremena provjere ili nakon okončanja postupka zbog novog krivičnog djela.

Član 56

Zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora

Kazna maloljetničkog zatvora neće se izvršiti kad od dana pravomoćnosti presude kojom je kazna izrečena istekne:

1) pet godina ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju dužem od pet godina,

2) tri godine ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju dužem od tri godine i

3) dvije godine ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju do tri godine.

Član 57

Davanje podataka iz kaznene evidencije o osudama na kaznu maloljetničkog zatvora

(1) Podaci o osudi na kaznu maloljetničkog zatvora mogu se dati samo kada to traži sud, tužiteljstvo, policijski organ i organ starateljstva u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv osobe kojoj je izrečena kazna maloljetničkog zatvora.

(2) Osobe koje su na bilo koji način došle do podataka iz stava (1) ovog člana ne smiju upotrijebiti te podatke na način koji bi nanio štetu za rehabilitaciju osobe protiv koje je vođen krivični postupak.

Član 58

Učinak odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora

Odgojne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne mogu imati pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava i to:

Odgojne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne mogu imati pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava i to:

1. a) zabrana obavljanja određenih poslova ili vršenja funkcija u organima vlasti, privrednim društvima ili drugim pravnim licima,
2. b) zabrana istupanja u štampi, na radiju, televiziji ili javnim skupovima,
3. c) zabrana sticanja određenih zvanja, poziva ili zanimanja ili unapređenja u službi i
4. d) zabrana sticanja određenih dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom organa vlasti.

Član 59

Brisanje osude

(1) Osuda na kaznu maloljetničkog zatvora briše se iz kaznene evidencije u roku jedne godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne, ako za to vrijeme osuđeni maloljetnik ne počini novo krivično djelo.

(2) Osuda se ne može brisati dok traje primjena mjere sigurnosti.

(3) Ako je u toku roka za brisanje osude maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zatvora više od pet godina, ne briše se ni ranija ni kasnija osuda.

(4) Ako maloljetnik ima više osuda, može se iz kaznene evidencije brisati svaka osuda pojedinačno ili istovremeno ako postoje uvjeti za brisanje svake od tih osuda.

Član 60

Rehabilitacija

Poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne maloljetničkog zatvora, maloljetnici uživaju sva prava utvrđena Ustavom, zakonom i drugim propisima, osim ako ta prava nisu ograničena izvršenjem mjera sigurnosti iz člana 61. tač. od a) do d) ovog zakona.

1. Mjere sigurnosti

Član 61

Vrste mjera sigurnosti

Prema maloljetniku se mogu izreći sljedeće mjere sigurnosti:

1. a) obavezno psihijatrijsko liječenje;
2. b) obavezno liječenje od ovisnosti;
3. c) obavezno ambulantno liječenje na slobodi;
4. d) zabrana upravljanja motornim vozilom i
5. e) oduzimanje predmeta.

Član 62

Izricanje mjera sigurnosti

(1) Maloljetniku i mlađoj punoljetnoj osobi kojima je izrečena odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora može se, pod uvjetima propisanim zakonom, izreći jedna ili više mjera sigurnosti.

(2) Kad je god moguće mjere liječenja na slobodi imaju prednost nad smještajem maloljetnika u zdravstvenu ustanovu radi provođenja mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i obaveznog liječenja od ovisnosti.

Član 63

Obavezno psihijatrijsko liječenje

(1) Kada su ispunjeni uvjeti iz člana 74. stav (1) Krivičnog zakona, maloljetniku se izriče mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja, koja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena, ali najduže do isteka trajanja odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ili dok traje odgođeno izvršenje ove kazne ili uvjetni otpust iz zavoda ili ustanove.

(2) Umjesto mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja maloljetniku se na osnovu nalaza i mišljenja vještaka može izreći odgojna mjera upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje, ili mjera sigurnosti obaveznog ambulantnog liječenja na slobodi ako se na takav način može osigurati liječenje i postići svrha sigurnosne mjere umjesto koje se izriče.

(3) Mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja ne može se izreći uz odgojnu mjeru sudskog ukora i posebnih obaveza.

Član 64

Obavezno liječenje od ovisnosti

(1) Kada su ispunjeni uvjeti iz člana 75. stav (1) Krivičnog zakona, maloljetniku se izriče mjera sigurnosti obaveznog liječenja od ovisnosti u skladu sa članom 63. ovog zakona.

(2) Umjesto mjere obaveznog liječenja od ovisnosti, maloljetniku se na osnovu nalaza i mišljenja vještaka može izreći mjera ambulantnog liječenja na slobodi ako postoji opasnost da će maloljetnik zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga i ubuduće činiti krivična djela, a za otklanjanje te opasnosti je dovoljno njegovo ambulantno liječenje na slobodi.

Član 65

Obavezno ambulantno liječenje na slobodi

(1) Mjera obaveznog ambulantnog liječenja na slobodi može se izreći maloljetniku umjesto mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja i obaveznog liječenja od ovisnosti kada su ispunjeni uvjeti za njihovo izricanje i kada se na osnovu nalaza i mišljenja vještaka utvrdi da za provođenje tih mjera nije potrebno zadržavanje i liječenje u zdravstvenoj ustanovi i da je dovoljno ambulantno liječenje na slobodi.

(2) Kad sud odluči da u skladu sa stavom (1) ovog člana izrekne mjeru obaveznog ambulantnog liječenja, sud izriče krivičnopravnu sankciju u skladu sa čl. 63. i 64. ovog zakona.

Član 66

Zabrana upravljanja motornim vozilom

(1) Prema maloljetniku i mlađoj punoljetnoj osobi sud može izreći mjeru sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom u skladu sa članom 77. st. (1), (2) i (3) Krivičnog zakona.

(2) Ako učinilac krivičnog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim vozilom ne postupi po toj zabrani, mjera sigurnosti se zamjenjuje jednom ili više posebnih obaveza iz člana 35. ovog zakona, odnosno u skladu sa članom 46. Krivičnog zakona vrši se opoziv uvjetnog otpusta.

Član 67

Oduzimanje predmeta

Prema maloljetniku može se izreći i mjera sigurnosti oduzimanja predmeta u skladu sa članom 78. Krivičnog zakona.

1. Primjena odredaba o maloljetnicima na punoljetne i mlađe punoljetne osobe

Član 68

Suđenje punoljetnim osobama za djela koja su učinili kao mlađi maloljetnici

Punoljetnoj osobi koja je navršila 21 godinu života ne može se suditi za krivično djelo koje je učinila kao mlađi maloljetnik.

Član 69

Izricanje krivičnih sankcija punoljetnim osobama za djela koja su učinili kao maloljetnici

(1) Punoljetnoj osobi koja je krivično djelo učinila kao maloljetnik a u vrijeme suđenja nije imala navršene 23 godine života, može se izreći odgovarajuća odgojna mjera (posebna obaveza, mjera pojačanog nadzora nadležnog organa socijalnog staranja i zavodska mjera upućivanja u odgojno-popravni dom) a iz razloga predviđenih članom 50. ovog zakona i kazna maloljetničkog zatvora. Pri ocjeni hoće li izreći odgojnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora, sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito težinu učinjenog krivičnog djela, vrijeme koje je proteklo od njegovog učinjenja, porodične prilike, ponašanje učinitelja, kako se učinitelj uključio u redovni život, kao i svrhu koju želi postići primjenom ove sankcije.

(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, punoljetnoj osobi koja je u vrijeme suđenja navršila 23 godine života sud može umjesto maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora ili uvjetnu osudu. Kazna zatvora izrečena u ovom slučaju ima u pogledu rehabilitacije, zastarjelosti, uvjetnog otpusta i pravnih posljedica osude isto pravno djelovanje kao i kazna maloljetničkog zatvora.

(3) Punoljetnim osobama iz st. (1) i (2) ovog člana uz izrečenu sankciju može se izreći odgovarajuća mjera sigurnosti pod uvjetima predviđenim ovim zakonom.

1. Mlađa punoljetna osoba

Član 70