Porodični zakon RS
("Sl. glasnik RS", br. 17/2023)
GLAVA I
OSNOVNE ODREDBE
Predmet regulisanja
Član 1
Ovim zakonom uređuju se porodičnopravni odnosi između bračnih supružnika, vanbračnih partnera, roditelja i djeteta, usvojioca i usvojenika, staratelja i štićenika, odnosi između srodnika u bračnoj, vanbračnoj ili usvojeničkoj porodici, te postupci nadležnih organa u vezi s porodičnim odnosima i starateljstvom.
Porodica i odnosi u porodici
Član 2
(1) Porodica, u smislu ovog zakona, jeste životna zajednica roditelja i djece i drugih srodnika.
(2) Porodičnopravni odnosi koje ovaj zakon uređuje su: zaključenje braka, lična prava i dužnosti bračnih supružnika, prestanak braka, odnosi roditelja i djeteta i drugih srodnika, usvojenje, starateljstvo, izdržavanje, imovinsko-pravni odnosi između bračnih supružnika, vanbračnih partnera i drugih srodnika i određeni oblici pravne zaštite porodice.
Posebna zaštita porodice
Član 3
Republika Srpska obezbjeđuje posebnu zaštitu porodici, majci i djetetu u skladu sa međunarodno priznatim ljudskim pravima i osnovnim slobodama.
Brak
Član 4
(1) Brak je zakonom uređena zajednica života žene i muškarca.
(2) Brak se zasniva na slobodnoj odluci muškarca i žene da zaključe brak, na ravnopravnosti bračnih supružnika, međusobnom poštovanju i uzajamnom pomaganju.
Sloboda odlučivanja o planiranju porodice i rađanju djece
Član 5
(1) Svako slobodno odlučuje o zaključivanju braka, zasnivanju porodice i rađanju djece.
(2) U interesu slobodnog planiranja porodice, zaštite rađanja, razvoja i podizanja djece Republika Srpska obezbjeđuje potrebne uslove, organe i kadrove za pružanje savjeta roditeljima o svim značajnim pitanjima u vezi sa njihovim roditeljskim pravima i obavezama.
Dužnosti roditelja prema djeci
Član 6
Roditelji su dužni da se brinu o životu i zdravlju svoje djece, kao i o njihovom podizanju, vaspitanju i obrazovanju.
Dužnosti djece prema roditeljima
Član 7
Djeca su dužna da se brinu o svojim roditeljima, da se prema njima odnose s poštovanjem i da ih pomažu kada je to potrebno.
Posebna zaštita djeteta
Član 8
U svim pitanjima koja se tiču djeteta, svako je dužan da se rukovodi i postupa u skladu sa najboljim interesom djeteta.
Izjednačenost bračne i vanbračne djece
Član 9
Prava i dužnosti roditelja i drugih srodnika prema djeci, kao i prava i dužnosti djece prema roditeljima i srodnicima jednaka su, bez obzira na to da li su djeca rođena u braku ili van braka.
Izdržavanje
Član 10
(1) Obaveza izdržavanja između roditelja i djece i drugih srodnika, kao i bračnih supružnika i vanbračnih partnera, izraz je porodične solidarnosti i u interesu je društvene zajednice.
(2) Izdržavanje se, po pravilu, određuje prema potrebama primaoca izdržavanja i mogućnostima davaoca izdržavanja.
Usvojenje
Član 11
Usvojenjem se između usvojioca i usvojenika uspostavljaju odnosi koji postoje između roditelja i djece, s ciljem da se djetetu koje se usvaja pruže uslovi života kakve imaju djeca koja žive u porodici.
Starateljstvo
Član 12
Republika Srpska starateljstvom pruža posebnu zaštitu maloljetnoj djeci koja nemaju roditeljskog staranja i punoljetnim licima koja nisu sposobna ili nisu u mogućnosti da se brinu sami o svojim pravima i interesima.
Vanbračna zajednica
Član 13
(1) Vanbračna zajednica je zajednica života žene i muškarca (vanbračnih partnera) između kojih nema bračnih smetnji i koja je trajala najmanje dvije godine ili kraće ako je u njoj rođeno dijete.
(2) Vanbračna zajednica izjednačena je sa bračnom zajednicom u pravima i obavezama na međusobno izdržavanje, imovinsko-pravnim odnosima, pod uslovima i na način propisan ovim zakonom.
Organ starateljstva
Član 14
(1) Poslove zaštite i pružanja pravne pomoći porodici i njenim članovima na način i po postupku određenim zakonom obavlja centar za socijalni rad, odnosno organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove socijalne zaštite, ukoliko odlukom nadležnog organa jedinice lokalne samouprave vršenje ovih poslova nije povjereno nekom drugom organu ili organizaciji (u daljem tekstu: organ starateljstva).
(2) Svi organi, organizacije, pravna i fizička lica dužni su da bez odlaganja obavijeste organ starateljstva o povredi djetetovih prava, naročito o nasilju, polnim zloupotrebama i zlostavljanju djeteta.
Zabrana nasilja u porodici
Član 15
(1) Zabranjeno je nasilje u porodici.
(2) Svaki član porodice ima pravo na zaštitu od nasilja.
GLAVA II
BRAK
Uslovi za zaključenje braka
Član 16
Brak zaključuju dva lica suprotnog pola saglasnošću slobodno izjavljenih volja pred nadležnim organom jedinice lokalne samouprave.
Neispunjenost uslova za zaključenje braka
Član 17
Ukoliko prilikom zaključenja braka nije bio ispunjen bilo koji od uslova iz člana 16. ovog zakona, brak je ništav.
Prijava namjere za zaključenje braka
Član 18
(1) Lica koja namjeravaju da stupe u brak podnose prijavu matičaru za matično područje mjesta u kojem brak žele sklopiti.
(2) Uz prijavu iz stava 1. ovog člana prilažu se izvodi iz matične knjige rođenih, a kad je to potrebno, i druge isprave.
Postupanje po prijavi namjere za zaključenje braka
Član 19
(1) Matičar će, na osnovu prijave licâ koja žele da stupe u brak i priloženih isprava, po potrebi i na drugi način, provjeriti da li su ispunjene pretpostavke za zaključenje i punovažnost braka.
(2) Ako utvrdi da nisu ispunjene pretpostavke za zaključenje i punovažnost braka, matičar će usmeno saopštiti podnosiocima prijave da ne mogu zaključiti brak i o tome sačiniti službenu zabilješku.
(3) Lica koja su podnijela prijavu za zaključenje braka, ukoliko nisu saglasna sa usmenim saopštenjem iz stava 2. ovog člana, mogu u roku od osam dana od dana saopštenja matičara uložiti prigovor nadležnom organu jedinice lokalne samouprave.
(4) Nadležni organ jedinice lokalne samouprave dužan je da odmah odluči o prigovoru i donese rješenje.
Savjetovanje i međusobno informisanje budućih bračnih supružnika
Član 20
(1) Matičar će preporučiti licima koja namjeravaju zaključiti brak da se, prije dana određenog za zaključenje braka, uzajamno informišu o stanju zdravlja, te da posjete porodično savjetovalište i upoznaju se sa uslovima i pretpostavkama za razvoj skladnih bračnih i porodičnih odnosa i mogućnostima i oblicima planiranja porodice.
(2) Matičar će upoznati buduće bračne supružnike sa mogućnosti da svoje imovinsko-pravne odnose urede bračnim ugovorom, u skladu sa odredbama čl. 314. do 327. ovog zakona.
Vrijeme i mjesto zaključenja braka
Član 21
(1) Dan za zaključenje braka određuje matičar u sporazumu s licima koja žele stupiti u brak.
(2) Zaključenje braka vrši se na svečan način u za to određenoj prostoriji, a može se obaviti i na nekom drugom mjestu, kada za to postoje opravdani razlozi.
Učesnici u postupku zaključenja braka
Član 22
Zaključenju braka prisustvuju budući bračni supružnici, gradonačelnik, odnosno načelnik opštine, ili delegirani odbornik, dva svjedoka i matičar.
Zaključenje braka preko punomoćnika
Član 23
(1) U naročito opravdanim slučajevima, nadležni organ jedinice lokalne samouprave može rješenjem dozvoliti da se brak zaključi uz prisustvo samo jednog od budućih bračnih supružnika i punomoćnika drugog bračnog supružnika.
(2) U punomoći, koja mora biti ovjerena, moraju biti tačno označeni lični podaci davaoca punomoći, punomoćnika i lica s kojim davalac punomoći namjerava da zaključi brak i datum izdavanja punomoći.
(3) Punomoć iz stava 2. ovog člana ovjerava se pred notarom.
(4) Punomoć iz stava 2. ovog člana važi 90 dana od dana ovjeravanja pred notarom.
Svjedok pri zaključenju braka
Član 24
Svjedok pri zaključenju braka može biti svako punoljetno lice koje ima poslovnu sposobnost.
Izvještaj matičara
Član 25
Zaključenje braka počinje izvještajem matičara da su zaključenju braka pristupili budući bračni supružnici i svjedoci i da su ispunjene pretpostavke za zaključenje braka.
Upoznavanje budućih bračnih supružnika sa odredbama ovog zakona
Član 26
Nakon što gradonačelnik, odnosno načelnik opštine ili delegirani odbornik utvrdi da na izvještaj matičara nema prigovora, upoznaće buduće bračne supružnike sa odredbama ovog zakona o ličnim pravima i dužnostima supružnika, upoznajući ih naročito sa sadržajem odredaba iz čl. 38. do 42. ovog zakona.
Zaključenje i upis braka
Član 27
(1) Poslije upoznavanja budućih bračnih supružnika sa odredbama ovog zakona, gradonačelnik, odnosno načelnik opštine ili delegirani odbornik će svakog od budućih bračnih supružnika ponaosob upitati da li pristaju da jedan s drugim zaključe brak.
(2) Izjave budućih bračnih supružnika kojima oni pristaju da zaključe brak matičar upisuje u matičnu knjigu vjenčanih, u koju se, nakon toga, potpisuju bračni supružnici, gradonačelnik, odnosno načelnik opštine ili delegirani odbornik, svjedoci i na kraju matičar.
(3) Nakon čina potpisivanja u matičnu knjigu vjenčanih gradonačelnik, odnosno načelnik opštine ili delegirani odbornik proglašava brak zaključenim.
Izvod iz matične knjige vjenčanih
Član 28
Odmah po zaključenju braka, bračnim supružnicima organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove matičnih knjiga izdaje izvod iz matične knjige vjenčanih.
Zajednica života
Član 29
(1) Brak se zaključuje s ciljem uspostavljanja i vođenja zajednice života.
(2) Brak nije valjan ako nije zaključen s ciljem zajednice života bračnih supružnika.
(3) Brak iz stava 1. ovog člana neće se poništiti ako su bračni supružnici uspostavili zajednicu života nakon njegovog zaključenja.
Mane volje
Član 30
(1) Brak nije valjan ako je na njegovo zaključenje bračni supružnik pristao u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom.
(2) Brak nije valjan ako je na njegovo zaključenje bračni supružnik pristao u zabludi o ličnosti drugog bračnog supružnika ili o njegovoj bitnoj osobini.
(3) Zabluda o ličnosti bračnog supružnika postoji kad je bračni supružnik mislio da stupa u brak s jednim licem, a stupio je u brak s drugim licem.
(4) Zabluda o bitnoj osobini bračnog supružnika postoji kad se radi o osobini, odnosno o okolnosti koja bi drugog bračnog supružnika odvratila od zaključenja braka da je za nju znao, a naročito u slučaju krajnje opasne ili teške bolesti, protivprirodne navike, polne nemoći, trudnoće žene s drugim muškarcem, nečasnog zanimanja i ranije osude zbog krivičnog djela učinjenog iz naročito niskih pobuda.
Bračnost
Član 31
Brak se ne može zaključiti dok drugi brak ne prestane.
Nesposobnost za rasuđivanje
Član 32
Brak ne može zaključiti lice koje zbog duševne bolesti, duševne nerazvijenosti ili iz drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje.
Krvno srodstvo i srodstvo po usvojenju
Član 33
(1) Brak ne mogu zaključiti među sobom krvni srodnici u pravoj liniji bez ograničenja i krvni srodnici u pobočnoj liniji zaključno do četvrtog stepena srodstva.
(2) Odredba iz stava 1. ovog člana primjenjuje se i na odnose potpunog usvojenja.
Tazbinsko srodstvo
Član 34
(1) Brak ne mogu zaključiti među sobom svekar i snaha, zet i tašta, očuh i pastorka i maćeha i pastorak, bez obzira na to da li je prestao brak usljed čijeg su zaključenja došli u to srodstvo.
(2) Iz opravdanih razloga sud može u vanparničnom postupku dozvoliti zaključenje braka srodnicima po tazbini iz stava 1. ovog člana.
(3) Prije donošenja odluke iz stava 1. ovog člana, sud pribavlja mišljenje organa starateljstva.
Maloljetstvo
Član 35
(1) Brak ne može zaključiti lice koje nije navršilo 18 godina života.
(2) Iz opravdanih razloga sud može u vanparničnom postupku dozvoliti zaključenje braka maloljetniku starijem od 16 godina, ako utvrdi da je to lice tjelesno i duševno sposobno za vršenje prava i dužnosti koje proizlaze iz braka.
(3) Prijedlog za dozvolu za zaključenje braka iz stava 2. ovog člana može podnijeti sudu zainteresovano maloljetno lice.
(4) Prije donošenja odluke sud pribavlja mišljenje nadležnog organa starateljstva.
Nepotpuno usvojenje
Član 36
(1) Brak ne mogu zaključiti usvojenik i usvojilac za vrijeme trajanja nepotpunog usvojenja.
(2) Iz opravdanih razloga sud može, u vanparničnom postupku, licima iz stava 1. ovog člana, na njihov zahtjev, dozvoliti zaključenje braka.
(3) Prije donošenja odluke sud pribavlja mišljenje organa starateljstva.
(4) Brak zaključen suprotno odredbama st. 1. i 2. ovog člana ne može se poništiti, a nepotpuno usvojenje prestaje.
Starateljstvo
Član 37
(1) Brak ne mogu zaključiti štićenik i staratelj za vrijeme trajanja starateljstva.
(2) Iz opravdanih razloga sud može, u vanparničnom postupku, licima iz stava 1. ovog člana, na njihov zahtjev, dozvoliti zaključenje braka.
(3) Prije donošenja odluke sud pribavlja mišljenje organa starateljstva.
(4) Brak zaključen suprotno odredbama st. 1. i 2. ovog člana ne može se poništiti, a starateljstvo prestaje.
GLAVA III
LIČNA PRAVA I DUŽNOSTI BRAČNIH SUPRUŽNIKA
Ravnopravnost
Član 38
(1) Bračni supružnici su ravnopravni u braku.
(2) Bračni supružnici sporazumno odlučuju o podizanju zajedničke djece i o tome kako će urediti odnose i obavljati poslove koji se tiču bračne, odnosno porodične zajednice.
Uzajamno poštovanje i pomaganje
Član 39
Bračni supružnici su dužni da se uzajamno poštuju i pomažu.
Sloboda izbora rada i zanimanja
Član 40
Bračni supružnici slobodno i nezavisno odlučuju o izboru rada i zanimanja.
Mjesto stanovanja
Član 41
Bračni supružnici sporazumno određuju mjesto stanovanja.
Izbor prezimena
Član 42
(1) Bračni supružnici mogu se sporazumjeti da im prezime bude prezime jednog od njih, a svako od njih može i zadržati svoje prezime.
(2) Svaki bračni supružnik može svom prezimenu dodati prezime svog bračnog supružnika.
(3) Svaki bračni supružnik može uzeti prezime svog bračnog supružnika i tom prezimenu dodati svoje prezime.
(4) Bračni supružnici su dužni da se prilikom zaključenja braka izjasne o svom prezimenu.
(5) Izjave bračnih supružnika o njihovom prezimenu upisuju se u matičnu knjigu vjenčanih.
(6) Ako bračni supružnici nemaju isto prezime, sporazumno će odrediti prezime zajedničkog djeteta, a ako se o tome ne sporazumiju, o prezimenu njihovog zajedničkog djeteta odlučuje organ starateljstva.
GLAVA IV
PRESTANAK BRAKA
Načini prestanka braka
Član 43
(1) Brak prestaje smrću bračnog supružnika, proglašenjem nestalog bračnog supružnika za umrlo lice, poništenjem braka i razvodom braka.
(2) Ako je bračni supružnik proglašen za umrlo lice, brak prestaje danom koji je po pravosnažnoj odluci suda utvrđen kao dan njegove smrti.
(3) Brak prestaje poništenjem i razvodom kada presuda suda o poništenju, odnosno o razvodu braka postane pravosnažna.
Razlozi za poništenje braka
Član 44
(1) Brak će se poništiti ako se utvrdi da je prilikom njegovog zaključenja postojala neka od smetnji za zaključenje braka navedenih u čl. 29. do 35. ovog zakona.
(2) Brak će se poništiti ako se utvrdi da prilikom njegovog zaključenja nije bio ispunjen jedan od uslova navedenih u članu 16. ovog zakona.
Neispunjenost uslova za zaključenje braka i izigravanje cilja braka
Član 45
(1) Brak će se poništiti ako je zaključen suprotno odredbama čl. 16, 29, 31, 32, 33. i 34. ovog zakona.
(2) Pravo na tužbu za poništenje braka iz stava 1. ovog člana pripada bračnim supružnicima, organu starateljstva i svakom licu koje ima pravni interes.
Bračnost
Član 46
(1) Brak će se poništiti ako je zaključen za vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od bračnih supružnika.
(2) Pravo na tužbu za poništenje braka iz stava 1. ovog člana pripada bračnim supružnicima, svakom licu koje ima pravni interes da brak bude poništen i organu starateljstva.
(3) Neće se poništiti kasniji brak koji je zaključen za vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od bračnih supružnika ako je raniji brak u međuvremenu prestao.
Srodstvo
Član 47
(1) Pravo na tužbu za poništenje braka u slučaju iz člana 33. ovog zakona pripada bračnim supružnicima, organu starateljstva i licima koja imaju pravni interes.
(2) Pravo na tužbu za poništenje braka u slučaju iz člana 34. ovog zakona pripada bračnim supružnicima i licima koja imaju pravni interes.
(3) Sud može odbiti zahtjev za poništenje braka koji je zaključen bez dozvole suda između srodnika po tazbini u prvom stepenu ako utvrdi da su u vrijeme zaključenja braka postojali ili su naknadno nastali opravdani razlozi zbog kojih se moglo dozvoliti zaključenje braka među ovim srodnicima.
Nesposobnost za rasuđivanje
Član 48
(1) Brak će se poništiti ako ga je zaključilo lice koje nije sposobno za rasuđivanje.
(2) Pravo na tužbu za poništenje braka iz stava 1. ovog člana pripada bračnim supružnicima, svakom licu koje ima pravni interes da brak bude poništen i organu starateljstva.
Nesposobnost za rasuđivanje koja je prestala nakon zaključenja braka
Član 49
(1) Ako je brak zaključilo lice nesposobno za rasuđivanje, pa to lice naknadno postane sposobno za rasuđivanje, brak je rušljiv.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, pravo na tužbu za poništenje braka pripada samo bračnom supružniku koji je bio nesposoban za rasuđivanje.
(3) Tužba iz stava 2. ovog člana može se podnijeti u roku od godinu dana od dana prestanka nesposobnosti za rasuđivanje, a ako je bračnom supružniku oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost, u roku od godinu dana od dana pravosnažnosti odluke o vraćanju poslovne sposobnosti.
Mane volje
Član 50
(1) Poništenje braka zaključenog u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom može tražiti samo bračni supružnik koji je bio prinuđen.
(2) Tužba iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od godinu dana od dana kada je opasnost od izvršenja prijetnje prestala, a bračni supružnici su za to vrijeme živjeli zajedno.
(3) Poništenje braka zaključenog u zabludi može tražiti samo bračni supružnik koji je u zabludi pristao na brak.
(4) Tužba se može podnijeti u roku od godinu dana od dana saznanja za zabludu, a bračni supružnici su za to vrijeme živjeli zajedno.
Maloljetstvo
Član 51
(1) Pravo na tužbu za poništenje braka koju je bez dozvole suda zaključilo lice koje nije navršilo 18 godina života pripada organu starateljstva, a maloljetnom bračnom supružniku i njegovim roditeljima samo ako nisu nedopuštenim radnjama omogućili zaključenje tog braka.
(2) Sud može odbiti tužbeni zahtjev za poništenje braka ako utvrdi da su u vrijeme zaključivanja braka postojali ili su naknadno nastali opravdani razlozi zbog kojih se može dozvoliti zaključenje braka prije punoljetnosti bračnog supružnika.
(3) Brak se ne može poništiti nakon što je maloljetni bračni supružnik navršio 18 godina života, ali bračni supružnik koji je postao punoljetan može podnijeti tužbu za poništenje braka u roku od godinu dana od dana punoljetnosti.
Brakorazvodni uzroci
Član 52
(1) Bračni supružnik može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv.
(2) Bračni supružnik može tražiti razvod braka ako je njegov bračni supružnik nestao i o njemu nema nikakvih vijesti u periodu od dvije godine.
Zajednički prijedlog za razvod braka
Član 53
(1) Bračni supružnici koji imaju maloljetnu zajedničku ili usvojenu djecu, ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo, mogu podnijeti zajednički prijedlog da se, iz razloga navedenih u članu 52. ovog zakona, razvede njihov brak.
(2) Zajednički prijedlog za razvod braka sadrži sporazum roditelja o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, o izdržavanju maloljetnog djeteta i o održavanju ličnih odnosa između djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi.
(3) Sporazum roditelja iz stava 2. ovog člana unosi se u izreku presude o razvodu braka ukoliko sud procijeni da je taj sporazum u skladu sa najboljim interesom djeteta.
(4) Ako sud ocijeni da sporazum iz stava 2. ovog člana nije u skladu sa najboljim interesom djeteta, sud će razvesti brak i po službenoj dužnosti odlučiti o vršenju roditeljskog prava, o izdržavanju maloljetnog djeteta i o održavanju ličnih odnosa između djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi.
Zahtjev za sporazumni razvod braka
Član 54
(1) Sud će razvesti brak na osnovu zahtjeva za sporazumni razvod braka bračnih supružnika ako oni nemaju maloljetnu zajedničku ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo.
(2) Ako prije donošenja prvostepene presude o razvodu braka jedan od bračnih supružnika odustane od zahtjeva za sporazumni razvod, postupak se obustavlja.
Prezime nakon razvoda braka
Član 55
U slučaju razvoda braka, svaki od bračnih supružnika može zadržati prezime koje je imao u vrijeme razvoda braka.
Obaveznost mirenja
Član 56
Prije podnošenja tužbe ili zajedničkog prijedloga za razvod braka, bračni supružnici koji imaju maloljetnu zajedničku ili usvojenu djecu, ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo obavezni su da pred nadležnim organom starateljstva pokrenu postupak mirenja.
Nadležnost
Član 57
Za mirenje je mjesno nadležan organ starateljstva na čijem području bračni supružnik koji pokreće postupak ima prebivalište, odnosno boravište, ili organ starateljstva na čijem su području bračni supružnici imali svoje posljednje zajedničko prebivalište, odnosno boravište.
Zakazivanje ročišta
Član 58
(1) Organ starateljstva zakazaće ročište za pokušaj mirenja na koje će pozvati oba bračna supružnika u roku od 15 dana od dana pokretanja postupka mirenja.
(2) Punomoćnici ne mogu na ročištu za pokušaj mirenja zastupati bračne supružnike niti mogu prisustvovati ročištu.
Ročište u postupku mirenja
Član 59
(1) Na ročištu za pokušaj mirenja organ starateljstva pokušaće da izmiri bračne supružnike, a po potrebi preporučiće im da se obrate savjetovalištima ili drugim ustanovama koje im mogu dati potreban savjet.
(2) Postupak će se obustaviti ako se pozivu nisu odazvala oba bračna supružnika ili onaj bračni supružnik koji je pokrenuo postupak mirenja.
(3) Ako na ročištu za pokušaj mirenja ne dođe do izmirenja bračnih supružnika, a organ starateljstva ocijeni da ima izgleda da bi moglo doći do izmirenja, postizanja sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava, dogovora o održavanju ličnih odnosa ili sporazuma o visini doprinosa za izdržavanje djeteta, može odrediti novo ročište.
(4) Ako nakon obustave postupka iz stava 2. ovog člana bude podnesena tužba ili zajednički prijedlog za razvod braka, sud će ga odbaciti.
Cilj mirenja
Član 60
U postupku mirenja organ starateljstva, imajući u vidu najbolji interes djeteta, nastojaće da se bračni supružnici sporazumiju o vršenju roditeljskog prava i o izdržavanju maloljetne zajedničke ili usvojene djece, i to tako da postignu sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, održavanju ličnih odnosa između djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi, supružanskom izdržavanju, podjeli zajedničke imovine, vraćanju poklona i svim drugim pitanjima od značaja za bračne supružnike, njihovu maloljetnu zajedničku ili usvojenu djecu, bračnu i porodičnu zajednicu koja se gasi.
Zapisnik
Član 61
(1) O ročištu za pokušaj mirenja organ starateljstva sačinjava zapisnik, koji sadrži izjave bračnih supružnika da li su se izmirili, odnosno da mirenje nije uspjelo, kao i sporazum iz člana 60. ovog zakona, ako je do takvog sporazuma došlo.
(2) Zapisnik iz stava 1. ovog člana potpisuju stranke i lice koje je vodilo postupak mirenja.
(3) Svakom bračnom supružniku dostavlja se ovjeren primjerak zapisnika.
(4) Organ starateljstva je obavezan da sprovede postupak mirenja bračnih supružnika u roku od tri mjeseca od dana pokretanja postupka mirenja.
Kad se ročište ne zakazuje
Član 62
(1) Izuzetno od odredbe člana 58. stav 1. ovog zakona, organ starateljstva nije dužan da zakaže ročište za pokušaj mirenja u postupku koji je pokrenuo jedan bračni supružnik:
1) ako je boravište drugog bračnog supružnika nepoznato najmanje šest mjeseci,
2) ako drugi bračni supružnik ima prebivalište ili boravište u inostranstvu,
3) ako je jedan od bračnih supružnika nesposoban za rasuđivanje,
4) kada je sudskom odlukom utvrđeno da je jedan od bračnih supružnika izvršio porodično nasilje prema drugom bračnom supružniku ili maloljetnom zajedničkom ili usvojenom djetetu, kada je sud odredio hitnu mjeru zaštite ili zaštitnu mjeru u nekoj od navedenih situacija ili kada je nadležni tužilac donio naredbu o sprovođenju istrage zbog nasilja u porodici.
(2) U slučajevima iz stava 1. ovog člana, organ starateljstva sačinjava službenu zabilješku o nemogućnosti sprovođenja postupka mirenja u kojoj se konstatuje jedan od razloga zbog kojeg postupak mirenja nije mogao biti sproveden, a koja ima isto pravno dejstvo kao i zapisnik o neuspjelom mirenju, te ga dostavlja bračnom supružniku koji je pokrenuo postupak mirenja.
(3) Organ starateljstva postupa na isti način kao u stavu 2. ovog člana i kada se na ročište za pokušaj mirenja nije odazvao uredno pozvani bračni supružnik koji nije pokrenuo postupak mirenja i koji svoj izostanak nije opravdao.
Ishod postupka mirenja
Član 63
(1) Ako mirenje uspije i u postupku pred organom starateljstva bračni supružnici se izmire, zahtjev za ponovni postupak mirenja bračni supružnici ne mogu podnijeti u roku od šest mjeseci od dana uručenja zapisnika o izvršenom mirenju.
(2) Ukoliko mirenje ne uspije i bračni supružnici se u postupku pred organom starateljstva ne izmire, bračni supružnici mogu podnijeti tužbu ili zajednički prijedlog za razvod braka sa zapisnikom o neuspjelom pokušaju mirenja, u roku od šest mjeseci od dana prijema zapisnika o ishodu postupka mirenja.
(3) Po proteku roka iz stava 2. ovog člana bračni supružnici su dužni pokrenuti novi postupak mirenja.
GLAVA V
POSTUPAK U BRAČNOM SPORU
Pokretanje postupka
Član 64
(1) Bračnim sporom, u smislu ovog zakona, smatra se postupak za poništenje ili razvod braka.
(2) Parnični postupak za poništenje i razvod braka pokreće se tužbom.
(3) Ako oba bračna supružnika sporazumno zahtijevaju razvod braka, parnični postupak pokreće se zajedničkim prijedlogom za razvod braka, odnosno zahtjevom za sporazumni razvod braka.
(4) Ako jedan od bračnih supružnika odustane od zajedničkog prijedloga za razvod braka, a drugi bračni supružnik ostane pri zahtjevu da se brak razvede, taj zajednički prijedlog smatra se tužbom za razvod braka.
(5) Podnosioce zahtjeva za sporazumni razvod braka može da zastupa isti punomoćnik.
Tužba
Član 65
(1) Pravo na tužbu u bračnom sporu ne zastarijeva, niti je ograničeno drugim rokovima i uslovima, ako ovim zakonom nije drugačije određeno, niti može biti uslovljeno odredbama bračnog ugovora.
(2) Pravo na tužbu za poništenje braka i za razvod braka ne prelazi na nasljednike bračnih supružnika, ali nasljednici bračnog supružnika mogu nastaviti već započeti postupak radi utvrđivanja da je postojao osnov za poništenje, odnosno razvod braka istican do časa smrti bračnog supružnika, u roku od šest mjeseci od časa smrti bračnog supružnika.
(3) Odredba iz stava 2. ovog člana primjenjuje se i na postupak za razvod braka koji je pokrenut zajedničkim prijedlogom ili zahtjevom za sporazumni razvod braka.
(4) Po isteku roka iz stava 2. ovog člana, sud će obustaviti postupak.
Podnošenje tužbe od strane punomoćnika
Član 66
Ako tužbu u bračnom sporu podnosi punomoćnik stranke, u punomoći se mora izričito navesti kakvu će tužbu punomoćnik podnijeti i iz kojih razloga.
Isključenje javnosti
Član 67
U postupku u bračnim sporovima isključena je javnost.
Istražno načelo
Član 68
Činjenice na kojima stranka zasniva svoj zahtjev u bračnom sporu sud može utvrđivati i kad te činjenice nisu među strankama sporne, osim u slučaju iz člana 54. stav 1. ovog zakona.
Posebna uloga suda
Član 69
Sud je u toku cijelog postupka dužan da nastoji da dođe do izmirenja bračnih supružnika, odnosno do postizanja dogovora o pravnim posljedicama razvoda braka u skladu sa odredbama ovog zakona.
Nemogućnost donošenja presude zbog propuštanja ili na osnovu priznanja
Član 70
U bračnim sporovima ne može se donijeti presuda zbog propuštanja, presuda na osnovu priznanja, niti stranke mogu zaključiti sudsko poravnanje.
Povlačenje tužbe, zajedničkog prijedloga i zahtjeva za sporazumni razvod braka
Član 71
(1) U parnicama za razvod braka tužilac može tužbu povući do zaključenja glavne rasprave bez pristanka tuženog, a s pristankom tuženog dok postupak nije pravosnažno završen.
(2) Zajednički prijedlog za razvod braka i zahtjev za sporazumni razvod braka bračni supružnici mogu povući dok postupak nije pravosnažno završen.
(3) U slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana, ako je povlačenje tužbe ili zajedničkog prijedloga za razvod braka uslijedilo nakon donošenja prvostepene presude, prvostepeni sud će rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog dejstva i da se postupak obustavlja.
(4) Sud će postupiti na način propisan stavom 3. ovog člana i kad je od zahtjeva za sporazumni razvod braka odustao samo jedan od bračnih supružnika.
(5) Sud će postupiti na način propisan stavom 3. ovog člana i u slučaju smrti bračnog supružnika, čime se ne dira u pravo nasljednika da nastave postupak u smislu člana 65. stav 2. ovog zakona.
(6) U bračnim sporovima odricanje od tužbenog zahtjeva ima isti pravni efekat kao i povlačenje tužbe.
Presuda u bračnom sporu
Član 72
(1) Presudom kojom se brak poništava ili se brak razvodi, sud će po službenoj dužnosti odlučiti i o vršenju roditeljskog prava, izdržavanju zajedničke djece, održavanju ličnih odnosa djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi, kao i o izdržavanju bračnog supružnika, ako je on to zahtijevao.
(2) Presudom kojom sud odlučuje o vršenju roditeljskog prava, ako je to potrebno, nalaže licu kod kojeg se dijete nalazi da ga preda roditelju kojem je povjereno vršenje roditeljskog prava.
Uloga organa starateljstva
Član 73
(1) Ako se u bračnom sporu rješava i o vršenju roditeljskog prava, održavanju ličnih odnosa djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi i izdržavanju djeteta, organ starateljstva učestvuje u tom postupku radi zaštite interesa djeteta.
(2) U postupku iz stava 1. ovog člana, organ starateljstva sudu dostavlja nalaz i stručno mišljenje (sa prijedlogom) o uređenju vršenja roditeljskog prava, održavanju ličnih odnosa djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi i izdržavanju djeteta, a ako su roditelji postigli sporazum o ovim pitanjima, organ starateljstva dostavlja svoje mišljenje o usklađenosti tog sporazuma i najboljeg interesa djeteta.
(3) Organ starateljstva ovlašćen je da postupajući u skladu sa odredbom stava 2. ovog člana iznosi i činjenice koje stranke nisu navele i predlaže da se izvedu potrebni dokazi, da ulaže pravna sredstva i preduzima druge parnične radnje.
(4) Sud koji rješava bračni spor ili vodi postupak u kojem se odlučuje o pitanjima koja se tiču djeteta obavještava organ starateljstva o postupku radi zaštite prava i interesa djeteta i poziva organ starateljstva na sva ročišta, te dostavlja sve odluke donesene u tom postupku.
(5) Sud će naložiti organu starateljstva da dijete, u skladu sa njegovim uzrastom i zrelošću, upozna sa mogućnošću učestvovanja u svim postupcima u kojima se odlučuje o pitanjima koja se tiču djeteta.
Privremeno uređenje odnosa između roditelja i djece
Član 74
(1) U toku postupka mirenja, kao i u toku postupka u bračnim sporovima, organ starateljstva će po službenoj dužnosti rješenjem urediti održavanje ličnih odnosa djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi.
(2) Žalba protiv rješenja iz stava 1. ovog člana ne zadržava izvršenje rješenja.
(3) Rješenje iz stava 1. ovog člana ostaje na snazi do druge odluke suda ili pravosnažnosti presude o tim pitanjima.
Privremene mjere suda
Član 75
(1) U toku postupka u bračnim sporovima, sud može po službenoj dužnosti rješenjem odrediti privremene mjere u vršenju roditeljskog prava i izdržavanja djeteta.
(2) Privremene mjere iz stava 1. ovog člana sud može odrediti i u korist bračnog supružnika po njegovom prijedlogu.
(3) Žalba protiv rješenja iz stava 1. ovog člana ne zadržava izvršenje rješenja.
(4) Privremena mjera iz stava 1. ovog člana ostaje na snazi do donošenja druge privremene mjere ili do pravosnažnog okončanja postupka o tim pitanjima.
Dejstvo presude o poništenju ili razvodu braka
Član 76
Ako je pravosnažnom presudom brak poništen ili razveden, ne može se povodom revizije, prijedloga za ponavljanje postupka ili prijedloga za vraćanje u pređašnje stanje izmijeniti pravosnažna presuda u dijelu o prestanku braka, bez obzira na to da li je neka od stranaka zaključila novi brak.
Troškovi postupka
Član 77
O troškovima postupka u bračnom sporu sud će odlučiti po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o razlozima pravičnosti.
Primjena odredaba o parničnom postupku
Član 78
U postupku o bračnom sporu primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Hitnost postupka u bračnom sporu
Član 79
Postupak u bračnom sporu je hitan.
GLAVA VI
ODNOSI RODITELjA I DJECE
Roditeljsko pravo
Član 80
(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da se brinu o svom maloljetnom djetetu, odnosno da ga čuvaju, podižu, vaspitavaju, obrazuju, izdržavaju, zastupaju i upravljaju njegovom imovinom.
(2) Majka i otac su ravnopravni u vršenju roditeljskog prava i dužnosti.
(3) Ako je jedan od roditelja umro ili proglašen za umrlo lice, ili nije poznat, ili mu je oduzeto roditeljsko pravo, roditeljsko pravo pripada drugom roditelju.
(4) Samohrani roditelj, u smislu ovog zakona, jeste roditelj koji samostalno vrši roditeljsko pravo nad djetetom čiji je drugi roditelj umro ili je proglašen za umrlo lice ili nije poznat.
Nemogućnost odricanja od roditeljskog prava
Član 81
Roditelj se ne može odreći roditeljskog prava.
Briga o životu i zdravlju djeteta
Član 82
Roditelji imaju pravo i dužnost da štite svoje maloljetno dijete i da se brinu o njegovom životu i zdravlju.
Prava djeteta
Član 83
(1) Dijete ima pravo na život.
(2) Dijete ima pravo na obezbjeđivanje najboljih mogućih uslova za pravilan razvoj.
(3) Dijete ima pravo na obrazovanje.
(4) Dijete ima pravo na zaštitu od nezakonitog miješanja u njegovu privatnost i porodicu.
(5) Dijete ima pravo da traži zaštitu svojih prava pred nadležnim organom.
Ostala prava djeteta
Član 84
(1) Dijete ima pravo na posebnog staratelja u slučajevima određenim ovim zakonom.
(2) Dijete ima pravo na zaposlenje koje nije štetno za njegovo zdravlje i njegov razvoj i koje neće ometati njegovo obrazovanje.
(3) Dijete u porodici ima pravo na zaštitu od svih oblika nasilja, zloupotrebe, zlostavljanja i zanemarivanja.
(4) U svim pitanjima koja se tiču roditeljskog prava, najbolji interes djeteta je primaran i interesi djeteta moraju biti zaštićeni uvijek kada su u sukobu sa interesima roditelja i drugih lica koja se brinu o djetetu ili održavaju lične odnose sa djetetom.
(5) Svako je dužan da poštuje prava djeteta.
Pravo djeteta da živi sa roditeljima
Član 85
(1) Dijete ima pravo da živi sa roditeljima i da se roditelji o njemu brinu prije svih drugih.
(2) Pravo djeteta da živi sa roditeljima može biti ograničeno samo sudskom odlukom kada je u odgovarajućem postupku utvrđeno da je to u najboljem interesu djeteta, osim kada je drugačije propisano zakonom.
Pravo djeteta na lične odnose
Član 86
(1) Dijete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi.
(2) Zahtjev za održavanje ličnih odnosa djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi mogu podnijeti taj roditelj i dijete, a o zahtjevu odlučuje sud presudom u parničnom postupku kojom utvrđuje pravo na održavanje ličnih odnosa, određujući način održavanja ličnih odnosa, a u skladu sa najboljim interesom djeteta.
(3) Dijete ima pravo da održava lične odnose i sa srodnicima i drugim licima sa kojim ga vezuje posebna bliskost, ako je to u najboljem interesu djeteta.
(4) Lica iz stava 3. ovog člana imaju pravo da održavaju lične odnose sa djetetom, ako je to u najboljem interesu djeteta.
(5) Prijedlog za održavanje ličnih odnosa djeteta i bliskog srodnika mogu podnijeti lica iz stava 3. ovog člana i dijete, a o prijedlogu odlučuje sud rješenjem u vanparničnom postupku, kojim određuje način održavanja ličnih odnosa, a u skladu sa najboljim interesom djeteta.
(6) Roditelj sa kojim dijete živi dužan je da omogući i podstiče održavanje ličnih odnosa djeteta sa roditeljem sa kojim ne živi i sa licima iz stava 3. ovog člana.
(7) Održavanje ličnih odnosa između djeteta i lica iz st. 1. i 3. ovog člana može se ograničiti ili zabraniti samo ako je to u najboljem interesu djeteta.
(8) Lični odnosi sa djetetom, u smislu ovog zakona, obuhvataju neposredne i posredne kontakte sa djetetom.
Uređenje održavanja ličnih odnosa sa djetetom
Član 87
(1) Održavanje ličnih odnosa između djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi može se urediti na osnovu sporazuma roditelja maloljetnog djeteta o zajedničkom vršenju roditeljskog prava ili sporazuma roditelja maloljetnog djeteta o samostalnom vršenju roditeljskog prava.
(2) Ako sud ocijeni da je sporazum iz stava 1. ovog člana u najboljem interesu djeteta, taj sporazum će unijeti u izreku svoje odluke.
(3) U slučajevima kada po ocjeni suda sporazum roditelja o samostalnom vršenju roditeljskog prava ili sporazum roditelja o zajedničkom vršenju roditeljskog prava nije u najboljem interesu djeteta, kao i kada roditelji nisu postigli sporazum o vršenju roditeljskog prava, sud će donijeti odluku o održavanju ličnih odnosa djeteta i roditelja koji ne vrši roditeljsko pravo, odnosno sa kojim dijete ne živi.
(4) Roditelji, kao i lica iz člana 86. stav 3. ovog zakona, iz opravdanih razloga mogu zahtijevati od suda izmjenu odluke o održavanju ličnih odnosa sa djetetom.
Pravo djeteta na slobodno izražavanje mišljenja
Član 88
(1) Dijete ima pravo na slobodno izražavanje vlastitog mišljenja u skladu sa uzrastom i zrelošću.
(2) U postupku u kojem se odlučuje o svim pitanjima koja se tiču djeteta, sud i nadležni organ dužan je omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se ne utvrdi da to nije u skladu sa najboljim interesom djeteta.
(3) Dijete ima pravo da blagovremeno dobije informacije i obavještenja koja su mu potrebna za zasnivanje vlastitog mišljenja i da blagovremeno dobije savjet o posljedicama mogućeg uvažavanja njegovog mišljenja, te je u tu svrhu sud i nadležni organ dužan da razmotri da li je dijete dobilo dovoljno informacija da formira svoje mišljenje i da li je potrebno da se pribave dodatne informacije od roditelja, usvojilaca, staratelja ili nadležnih ustanova.
(4) Mišljenju djeteta mora se posvetiti dužna pažnja u svim pitanjima koja se tiču djeteta i u svim postupcima u kojima se odlučuje o pravima i interesima djeteta, u skladu sa djetetovim godinama i zrelošću.
Postupanje nadležnog organa u vezi sa pravima djeteta na slobodno izražavanje mišljenja
Član 89
(1) Sud i nadležni organ u upravnom postupku obezbijediće uslove da dijete slobodno izrazi svoje mišljenje na prikladnom mjestu i u saradnji sa školskim psihologom, stručnim savjetnikom u sudu, organom starateljstva, porodičnim savjetovalištem ili drugom ustanovom u prisustvu lica, ako to lice dijete samo odabere.
(2) Sud i nadležni organ dužni su da u svojim odlukama koje se tiču prava i interesa djeteta navedu da li je djetetu omogućeno da izrazi svoje mišljenje, da konstatuju u čemu se sastoji mišljenje djeteta i da obrazlože svoj stav prema tom mišljenju.
(3) Ako sud i nadležni organ nisu omogućili djetetu da slobodno izrazi mišljenje, obavezni su da obrazlože zašto to nije učinjeno.
(4) Dijete ima pravo da putem roditelja ili staratelja bude informisano kako je odlučeno u postupku u kojem je dijete izrazilo svoje mišljenje.
Zaštita djeteta
Član 90
(1) Republika Srpska, posredstvom nadležnih organa, dužna je da preduzme sve potrebne mjere za zaštitu djeteta od svakog oblika zanemarivanja, nasilja i zlostavljanja i od svake vrste eksploatacije, te u svim aktivnostima koje se tiču djeteta najbolji interes djeteta mora biti prioritet.
(2) Roditelji i ostali članovi porodice ne smiju dijete podvrgavati ponižavajućim postupcima, duševnom i tjelesnom kažnjavanju, odnosno zlostavljanju.
(3) Ako su roditelji, odnosno onaj roditelj kod kojeg dijete živi zlostavljali dijete ili zanemarili brigu o djetetu, zanemarili vaspitanje djeteta ili je kod djeteta došlo do poremećaja u vaspitanju, sud može dijete oduzeti i povjeriti ga drugom roditelju, nekom drugom licu ili odgovarajućoj ustanovi, ukoliko ne postoji sudska odluka o povjeravanju djeteta.
Izdržavanje djeteta
Član 91
Roditelji imaju pravo i dužnost da svoju djecu izdržavaju na način i pod uslovima određenim ovim zakonom.
Obrazovanje djeteta
Član 92
(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da se brinu o obrazovanju svoje maloljetne djece.
(2) Roditelji su dužni da se brinu o redovnom osnovnom školovanju svoje djece.
(3) Roditelji imaju pravo i dužnost da prema svojim prilikama omoguće dalje školovanje svoje djece, vodeći računa o njihovim sposobnostima i sklonostima.
Zastupanje djeteta
Član 93
(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da zastupaju svoju maloljetnu djecu u pravnim poslovima i postupcima izvan granica poslovne i procesne sposobnosti djeteta.
(2) Ako maloljetnom djetetu treba nešto uručiti ili saopštiti, to se može punovažno učiniti jednom ili drugom roditelju, a ako roditelji ne žive zajedno, onom roditelju kod koga dijete živi.
(3) Ako roditelji zajednički vrše roditeljsko pravo, zakonskim zastupnikom djeteta smatra se roditelj kod koga dijete živi.
Poslovna sposobnost djeteta
Član 94
(1) Dijete koje je navršilo 14 godina života može preduzimati pravne poslove kojima stiče isključivo prava, pravne poslove kojima ne stiče ni prava ni obaveze i pravne poslove manjeg značaja, kao i sve ostale pravne poslove uz prethodnu ili naknadnu saglasnost roditelja, odnosno staratelja.
(2) Dijete koje je navršilo 15 godina života može preduzimati pravne poslove kojima upravlja i raspolaže svojom imovinom koju je steklo sopstvenim radom, pri čemu je dužno doprinositi za svoje izdržavanje, vaspitanje i obrazovanje.
(3) Nastupanjem punoljetstva, kao i zaključenjem braka prije punoljetstva uz dozvolu suda, stiče se potpuna poslovna sposobnost.
(4) Dijete postaje punoljetno kada navrši 18 godina života.
Zajedničko vršenje roditeljskog prava
Član 95
(1) Kada žive u zajednici života, roditeljsko pravo roditelji vrše sporazumno.
(2) Kada roditelji ne vode zajednički život, roditeljsko pravo vrše zajednički, ako zaključe sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i ako sud procijeni da je taj sporazum u najboljem interesu djeteta.
Privremeno povjeravanje djeteta trećem licu
Član 96
(1) Ako je to u najboljem interesu djeteta, roditelji ili roditelj koji samostalno vrši roditeljsko pravo može privremeno povjeriti dijete na zaštitu i vaspitanje trećim licima, uz prethodnu saglasnost organa starateljstva.
(2) Dijete se ne može povjeriti na zaštitu i vaspitanje licu koje ne može da bude staratelj.
Sporazum roditelja o zajedničkom vršenju roditeljskog prava
Član 97
(1) Sporazum roditelja o zajedničkom vršenju roditeljskog prava mora sadržavati:
1) saglasnost roditelja da će roditeljska prava i dužnosti obavljati zajednički, međusobnim sporazumijevanjem, koje mora biti u najboljem interesu djeteta,
2) saglasnost roditelja o tome šta će se smatrati prebivalištem djeteta,
3) saglasnost roditelja o održavanju ličnih odnosa djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi,
4) saglasnost roditelja o visini doprinosa za izdržavanje djeteta koji će uplaćivati onaj roditelj sa kojim dijete ne živi.
(2) Sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava mora biti sačinjen u pisanoj formi pred organom starateljstva ili sudom.
(3) Ako sud ocijeni da je sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava u saglasnosti sa najboljim interesom djeteta, taj sporazum unosi u izreku presude.
Samostalno vršenje roditeljskog prava
Član 98
(1) U slučaju nesporazuma roditelja o vršenju roditeljskog prava odluku o tome donosi sud, uzimajući u obzir najbolji interes djeteta.
(2) Dok sud ne donese odluku o vršenju roditeljskog prava, roditeljsko pravo samostalno vrši onaj roditelj sa kojim dijete živi.
(3) Jedan roditelj samostalno i bez odluke suda vrši roditeljsko pravo kada je drugi roditelj nepoznat, umro, proglašen za umrlo lice, kada mu je oduzeto roditeljsko pravo, kada mu je oduzeta poslovna sposobnost ili mu je poslovna sposobnost ograničena u dijelu koji se odnosi na roditeljsko pravo.
(4) Jedan roditelj samostalno vrši roditeljsko pravo kada roditelji ne žive zajedno, a zaključili su sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, ali sud taj sporazum nije prihvatio cijeneći da nije u skladu sa najboljim interesom djeteta.
(5) Jedan roditelj samostalno vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život i kada nisu zaključili sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava.
(6) Jedan roditelj samostalno vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život, ako je sud prihvatio sporazum roditelja o samostalnom vršenju roditeljskog prava.
Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava
Član 99
(1) Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava obuhvata saglasnost roditelja o povjeravanju vršenja roditeljskog prava jednom roditelju, o visini doprinosa za izdržavanje djeteta od roditelja sa kojim dijete ne živi i o načinu održavanja ličnih odnosa djeteta sa roditeljem sa kojim ne živi.
(2) Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava mora biti sačinjen u pisanoj formi pred organom starateljstva ili sudom.
(3) Ako sud ocijeni da je sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava u skladu sa najboljim interesom djeteta, taj sporazum će unijeti u izreku svoje odluke.
(4) Ako sud ocijeni da sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava nije u skladu sa najboljim interesom djeteta, odluku o vršenju roditeljskog prava donosi sud.
(5) Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ima pravo i dužnost da izdržava dijete, da sa djetetom održava lične odnose i da o pitanjima koja bitno utiču na život djeteta odlučuje sporazumno sa roditeljem koji samostalno vrši roditeljsko pravo.
Predaja djeteta u slučaju smrti roditelja koji je vršio roditeljsko pravo
Član 100
(1) U slučaju smrti roditelja koji je samostalno vršio roditeljsko pravo, preživjeli roditelj ima pravo da traži da mu lice kod koga se dijete nalazi preda dijete.
(2) U slučaju spora o predaji djeteta između roditelja i lica kod kojeg se dijete nalazi, sud će, na osnovu prijedloga i mišljenja organa starateljstva, odlučiti da li će dijete povjeriti na zaštitu i vaspitanje roditelju, nekom drugom licu ili odgovarajućoj ustanovi.
Ponovno odlučivanje suda
Član 101
(1) Novu presudu o uređenju vršenja roditeljskog prava nadležni sud će donijeti ako to zahtijevaju promijenjene prilike, bez obzira na to koji je sud ranije odlučivao.
(2) U postupku za uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanje ličnih odnosa, organ starateljstva ima sva ovlašćenja iz člana 73. ovog zakona.
Pitanja koja bitno utiču na život djeteta
Član 102
(1) Pitanjima koja bitno utiču na život djeteta, u smislu ovog zakona, smatraju se: obrazovanje djeteta, promjena ličnog imena, preduzimanje većih medicinskih zahvata nad djetetom, promjena prebivališta djeteta, izdavanje putnih isprava djetetu i raspolaganje imovinom djeteta velike vrijednosti.
(2) U slučaju nesaglasnosti roditelja o pitanjima koja bitno utiču na život djeteta, bez obzira na to da li roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički ili jedan roditelj samostalno, rješenje donosi organ starateljstva, vodeći računa o najboljem interesu djeteta.
(3) Žalba protiv rješenja iz stava 2. ovog člana ne odlaže izvršenje rješenja.
Pokretanje postupka
Član 103
Postupak u sporu za uređenje vršenja roditeljskog prava i sporu za uređenje održavanja ličnih odnosa sa djetetom pokreće se tužbom.
Tužba
Član 104
(1) Tužbu za uređenje vršenja roditeljskog prava i uređenje održavanja ličnih odnosa sa djetetom mogu podnijeti: dijete, roditelji djeteta i organ starateljstva.
(2) Ako između djeteta i njegovog zakonskog zastupnika postoje suprotni interesi, dijete zastupa poseban staratelj, kojeg imenuje organ starateljstva.
(3) Ako sud procijeni da u sporu za uređenje vršenja roditeljskog prava, u sporu za uređenje održavanja ličnih odnosa sa djetetom, dijete kao stranka nije zastupano na odgovarajući način, dužan je da djetetu postavi privremenog zastupnika dok organ starateljstva ne imenuje posebnog staratelja.
Nalaz i stručno mišljenje
Član 105
Prije nego što donese odluku o uređenju vršenja roditeljskog prava i uređenju održavanja ličnih odnosa sa djetetom, sud je dužan da od organa starateljstva zatraži nalaz i stručno mišljenje sa prijedlogom.
Odluka o vršenju roditeljskog prava i održavanju ličnih odnosa
Član 106
(1) Ako roditelji nisu zaključili sporazum o samostalnom ili zajedničkom vršenju roditeljskog prava, ili kada sud procijeni da njihov sporazum nije u najboljem interesu deteta, odluku o vršenju roditeljskog prava i o održavanju ličnih odnosa sa djetetom donosi sud.
(2) Kada sud donese odluku o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, a dijete se ne nalazi kod roditelja koji treba da vrši roditeljsko pravo, sud će naložiti da se dijete odmah preda roditelju koji treba da vrši roditeljsko pravo.
(3) Sud može odlučiti da dijete povjeri na zaštitu i vaspitanje drugom licu ili ustanovi, ako je to potrebno radi zaštite najboljeg interesa djeteta.
Presuda i sudsko poravnanje
Član 107
(1) U sporu za uređenje vršenja roditeljskog prava i u sporu za uređenje održavanja ličnih odnosa sa djetetom ne može se izreći presuda zbog propuštanja, niti presuda na osnovu priznanja ili presuda na osnovu odricanja.
(2) U sporu iz stava 1. ovog člana stranke ne mogu da zaključe sudsko poravnanje.
(3) O troškovima postupka u sporu za uređenje vršenja roditeljskog prava i u sporu za uređenje održavanja ličnih odnosa sa djetetom sud će odlučiti po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o razlozima pravičnosti.
(4) Protiv drugostepene odluke u sporu za uređenje vršenja roditeljskog prava i u sporu za uređenje održavanja ličnih odnosa između roditelja i djeteta uvijek je dozvoljena revizija.
Sudija u postupku za uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanje ličnih odnosa sa djetetom
Član 108
U postupku za uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanja ličnih odnosa sa djetetom, po pravilu, postupa sudija koji ima posebna znanja iz oblasti zaštite prava djeteta.
Primjena odredaba o parničnom postupku
Član 109
U postupku za uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanje ličnih odnosa sa djetetom primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Dužnosti organa starateljstva
Član 110
(1) Organ starateljstva dužan je da preduzima potrebne mjere radi zaštite ličnih i imovinskih prava i interesa djeteta.
(2) Ako to interesi djeteta zahtijevaju, organ starateljstva će pružiti pomoć roditeljima u sređivanju njihovih socijalnih, materijalnih i ličnih prilika i odnosa ili ih uputiti u odgovarajuće savjetovalište.
Mjere zaštite ličnih i imovinskih prava i interesa djeteta
Član 111
Mjere zaštite ličnih i imovinskih prava i interesa djeteta su: upozorenje, nadzor nad vršenjem roditeljskog prava, pojačan nadzor nad vršenjem roditeljskog prava, izdvajanje djeteta iz porodice i zaštita imovinskih prava i interesa djeteta.
Upozorenje
Član 112
(1) Organ starateljstva je ovlašćen da usmeno ili u pisanoj formi upozori roditelje na propuste u vršenju roditeljskog prava koji su se dogodili jednom ili se događaju rijetko, a nastale posljedice za razvoj djeteta su blaže prirode.
(2) Upozorenjem iz stava 1. ovog člana, organ starateljstva može roditelje uputiti na zdravstvene, obrazovne i druge stručne programe i usluge za podršku roditeljstvu i pravilnom vaspitanju djeteta.
(3) Upozorenju iz stava 1. ovog člana prethodi savjetovanje, o čemu se sačinjava službena zabilješka.
Nadzor nad vršenjem roditeljskog prava
Član 113
(1) Ukoliko organ starateljstva utvrdi da roditelji nisu u stanju samostalno vršiti roditeljsko pravo u cjelini ili djelimično, zbog okolnosti nastalih na strani roditelja ili djeteta, a što za posljedicu ima ugrožavanje razvoja djeteta, roditeljima određuje nadzor nad vršenjem roditeljskog prava.
(2) Mjeru iz stava 1. ovog člana organ starateljstva odrediće samo ako život i zdravlje djeteta u porodici nisu ugroženi.
(3) Rješenje o mjeri nadzora nad vršenjem roditeljskog prava obavezno sadrži cilj određivanja mjere, vrijeme trajanja mjere, ime stručnog radnika organa starateljstva - voditelja mjere, kao i upozorenje roditeljima o dužnosti saradnje sa organom starateljstva.
(4) Rješenje iz stava 3. ovog člana može sadržavati preporuku roditeljima i djetetu da zatraže odgovarajuće liječenje u zdravstvenoj ustanovi, tretman u ustanovi socijalne zaštite ili drugoj odgovarajućoj ustanovi ili uključivanje u odgovarajući psihosocijalni program podrške.
(5) Na osnovu rješenja iz stava 3. ovog člana, organ starateljstva će najkasnije u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja izraditi plan i program sprovođenja mjere nadzora nad vršenjem roditeljskog prava.
(6) Organ starateljstva, roditelji i dijete međusobno sarađuju u postizanju dogovora o načinu rada i sadržaju mjere.
(7) O žalbi protiv rješenja iz stava 3. ovog člana odlučuje Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite.
(8) Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
Sadržaj nadzora nad vršenjem roditeljskog prava
Član 114
(1) Za vrijeme trajanja nadzora nad vršenjem roditeljskog prava stručni radnik organa starateljstva - voditelj mjere će obilaziti porodicu i savjetima i drugim odgovarajućim metodama i mjerama socijalnog rada pružati podršku roditeljima u vršenju roditeljskog prava u skladu sa planom i programom sprovođenja mjere.
(2) Stručni radnik organa starateljstva - voditelj mjere jednom mjesečno sačinjava izvještaj o sprovođenju mjere, te sačinjava i završni izvještaj o sprovođenju mjere u roku od 15 dana prije isteka roka na koji je mjera određena.
(3) Ukoliko roditelji nisu pokazali spremnost na saradnju ili ako završni izvještaj pokazuje da cilj mjere tokom njenog trajanja nije postignut, organ starateljstva razm
