977.
Na osnovu člana 95 tačke 3 Ustava Crne Gore donosim
UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O NASLJEĐIVANJU
Proglašavam Zakon o nasljeđivanju, koji je donijela Skupština Crne Gore 23. saziva, na petoj
sjednici drugog redovnog zasijedanja u 2008. godini, dana 27. novembra 2008. godine.
Broj: 01-2001/2
Podgorica, 03. decembra 2008. godine
Predsjednik Crne Gore,
Filip Vujanović, s.r.
Z A K O N
O NASLJEĐIVANJU
Ostvarivanje prava nasljeđivanja
Član 1
Pravo nasljeđivanja ostvaruje se u skladu sa ovim zakonom.
Predmet nasljeđivanja
Član 2
Nasljeđuje se zaostavština ostavioca.
Zaostavština
Član 3
Zaostavštinu čine sva imovinska prava podobna za nasljeđivanje koja su ostaviocu pripadala u
trenutku njegove smrti.
Zaostavštinu ne čini dio kojim je uvećana ostaviočeva imovina nastao radom ili pomaganjem u
privređivanju zakonskih nasljednika koji su živjeli u zajednici sa ostaviocem.
U zaostavštinu ne spadaju ni predmeti domaćinstva manje vrijednosti (pokućstvo, namještaj,
posteljina i slično) koji služe svakodnevnim potrebama ostaviočevih zakonskih nasljednika koji su sa
njim živjeli u istom domaćinstvu.
Vanbračni i građanski srodnici
Član 4
Vanbračni srodnici izjednačeni su u pogledu nasljeđivanja sa bračnim, a srodnici iz potpunog
usvojenja sa srodnicima po krvi.
U slučaju potpunog usvojenja prestaju međusobna nasljedna prava usvojenika i njegovih potomaka
sa njegovim srodnicima po krvi.
Nasljedno pravo stranaca
Član 5
Stranci u Crnoj Gori imaju, pod uslovom uzajamnosti, ista nasljedna prava kao i crnogorski
državljani, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.
Uzajamnost se pretpostavlja, dok se suprotno ne utvrdi na zahtjev lica koje ima pravni interes.
Osnovi pozivanja na nasljeđe
Član 6
Naslijediti se može na osnovu zakona (zakonski nasljednici) i na osnovu testamenta.
Raspolaganje testamentom
Član 7
Zavještalac može testamentom raspolagati svojom imovinom na način i u granicama koji su
određeni zakonom.
Zaostavština bez nasljednika
Član 8
Zaostavština bez nasljednika postaje državna svojina.
Krug zakonskih nasljednika
Član 9
Na osnovu zakona zaostavštinu ostavioca nasljeđuju: njegovi potomci, usvojenici i njihovi potomci,
njegov supružnik, njegovi roditelji, usvojioci, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i
babe i njihovi potomci, njegovi pradjedovi i prababe.
Na osnovu zakona ostavioca nasljeđuje i njegov vanbračni supružnik koji je u pravu nasljeđivanja
izjednačen s bračnim.
Vanbračnom zajednicom, u smislu ovog zakona, smatra se životna zajednica žene i muškarca koja je
trajala duže vremena i u kojoj nije bilo smetnji za zaključenje punovažnog braka, a koja je prestala smrću
ostavioca.
Nasljedni redovi
Član 10
Zakonski nasljednici nasljeđuju po nasljednim redovima.
Nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva lica daljeg nasljednog reda.
Djeca i supružnik ostavioca
Član 11
Zaostavštinu ostavioca nasljeđuju njegova djeca i njegov supružnik.
Nasljednici ovog nasljednog reda nasljeđuju na jednake djelove.
Pravo predstavljanja
Član 12
Dio zaostavštine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavioca nasljeđuju njegova
djeca (unuci ostaviočevi) na jednake djelove, a ako je neki od unuka umro prije ostavioca, dio koji bi
njemu pripao da je bio živ u trenutku smrti ostaviočeve nasljeđuju njegova djeca (praunuci ostaviočevi)
na jednake djelove, i tako redom sve dok ima potomaka ostaviočevih.
Roditelji i supružnik ostavioca
Član 13
Zaostavštinu ostavioca koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegov supružnik i njegovi roditelji.
Roditelji ostavioca nasljeđuju jednu polovinu zaostavštine na jednake djelove, a drugu polovinu
supružnik ostavioca.
Ako poslije ostavioca nije ostao supružnik, roditelji ostavioca nasljeđuju cijelu zaostavštinu na
jednake djelove.
Braća i sestre ostavioca i njihovi potomci
Član 14
Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao da je
nadživio ostavioca nasljeđuju njegova djeca (braća i sestre ostaviočevi), njegovi unuci i praunuci i
njegovi dalji potomci, po pravilima koja važe za slučaj kad ostavioca nasljeđuju njegova djeca i ostali
potomci.
Ako su oba roditelja ostaviočeva umrla prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi svakom od njih
pripao da je nadživio ostavioca, nasljeđuju potomci, prema odredbi stava 1 ovog člana.
U svim slučajevima ostaviočeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju na jednake djelove očev dio
zaostavštine, braća i sestre samo po majci nasljeđuju na jednake djelove majčin dio, a rođena braća i
sestre nasljeđuju na jednake djelove sa braćom i sestrama po ocu očev dio, a sa braćom i sestrama po
majci majčin dio.
Nasljeđivanje jednog roditelja koji je umro bez potomstva
Član 15
Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, a nije ostavio nijednog potomka, dio
zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuje drugi roditelj, a ako je i ovaj umro prije
ostavioca, njegovi potomci nasljeđuju ono što bi pripalo jednom i drugom roditelju, prema odredbama
člana 14 ovog zakona.
Nasljeđivanje oba roditelja koji su umrli bez potomstva
Član 16
Ako su oba roditelja ostaviočeva umrla prije ostavioca, a nijesu ostavili nijednog potomka, cijelu
zaostavštinu nasljeđuje nadživjeli supružnik ostaviočev.
Djedovi i babe ostavioca
Član 17
Zaostavštinu ostavioca koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka,
ni supružnika, nasljeđuju njegovi djedovi i babe.
Jednu polovinu zaostavštine nasljeđuju djed i baba po ocu, a drugu polovinu djed i baba po majci.
Prava djeda i babe iste loze
Član 18
Djed i baba iste loze nasljeđuju na jednake djelove.
Ako je neki od ovih predaka jedne loze umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao da je
nadživio ostavioca nasljeđuju njegova djeca, njegovi unuci i njegovi dalji potomci, po pravilima koja
važe za slučaj kad umrlog nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.
U svemu ostalom za nasljedno pravo djeda i babe jedne loze i njihovih potomaka važe pravila po
kojima nasljeđuju roditelji ostaviočevi i njihovi ostali potomci.
Nasljeđivanje djeda i babe jedne loze koji su umrli bez potomstva
Član 19
Ako su djed i baba jedne loze umrli prije ostavioca, a nijesu ostavili nijednog potomka, dio
zaostavštine koji bi im pripao da su nadživjeli ostavioca nasljeđuju djed i baba druge loze, njihova djeca,
njihovi unuci i njihovi dalji potomci, prema odredbama člana 18 ovog zakona.
Ostaviočevi pradjedovi i prababe
Član 20
Zaostavštinu ostavioca koji nije ostavio srodnike iz čl. 11 do 19 ovog zakona nasljeđuju njegovi
pradjedovi i prababe.
Ostaviočevi pradjedovi i prababe po ocu nasljeđuju na jednake djelove polovinu zaostavštine, a
drugu polovinu na jednake djelove nasljeđuju ostaviočevi pradjedovi i prababe po majci.
Ako neki od ovih predaka ne može ili neće da naslijedi, njegov dio nasljeđuje njegov supružnik, ako
je predak ostaviočev.
Ako par predaka iste loze ne može ili neće da naslijedi, njihov dio nasljeđuje drugi par predaka iste
loze.
Ako pradjedovi i prababe jedne loze ne mogu da naslijede, njihov dio nasljeđuju pradjedovi i
prababe druge loze.
U svemu ostalom za nasljedno pravo pradjedova i prababa važe pravila po kojima nasljeđuju djedovi
i babe.
Usvojioci i usvojenici
Član 21
Usvojenik i njegovi potomci imaju prema usvojiocu ista nasljedna prava kao i usvojiočeva djeca i
drugi njegovi potomci.
Usvojilac ima na zaostavštini usvojenika i njegovih potomaka ista nasljedna prava koja imaju preci
usvojenika prema svojim potomcima.
Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci ne nasljeđuju usvojiočeve srodnike, njegovog
supružnika, ni druge njegove usvojenike.
Nepotpunim usvojenjem ostaju nedirnuta prava nasljeđivanja između usvojenika i njegovih
srodnika.
Slučaj kad usvojenik i njegovi potomci neće naslijediti
Član 22
Usvojenik i njegovi potomci ne mogu naslijediti usvojioca, ako je usvojilac bio podnio zahtjev za
prestanak usvojenja, a poslije njegove smrti se utvrdi da je zahtjev bio osnovan.
Smanjenje dijela supružnika
Član 23
Kad ima djece iz ranijih brakova, djece rođene van braka, kao i djece koja se po zakonu smatraju da
su rođena u braku ili usvojenika ostaviočevih, a imovina njegovog supružnika iznosi više od dijela koji bi
mu pripao pri podjeli zaostavštine na jednake djelove, svakom tom ostaviočevom djetetu, odnosno
usvojeniku pripada dva puta veći dio nego supružniku.
Povećanje nasljednog dijela supružnika
Član 24
Kad je supružnik koji nema nužnih sredstava za život pozvan na nasljeđe sa drugim nasljednicima,
sud može, na zahtjev supružnika, odlučiti da supružniku pripadne doživotno uživanje (plodouživanje) na
cjelini ili dijelu zaostavštine koju su naslijedili ostali nasljednici.
U slučajevima iz stava 1 ovog člana sud može, kad za to postoje opravdani razlozi, na zahtjev
supružnika, odlučiti da umjesto doživotnog uživanja supružnik naslijedi i jedan dio onog dijela
zaostavštine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici, a može odlučiti da supružnik
naslijedi i cijelu zaostavštinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom supružnik zapao u
oskudicu.
Pri odlučivanju sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito imovinske prilike i sposobnost
supružnika za privređivanje, trajanje bračne zajednice, imovinske prilike ostalih nasljednika, njihovu
sposobnost za privređivanje i vrijednost zaostavštine.
Supružnik i ostali nasljednici uvijek mogu sporazumom doživotno uživanje preinačiti u doživotnu
rentu.
Kad se promijene prilike zbog kojih je supružniku pripalo doživotno uživanje ili renta, sud može, na
zahtjev ostalih nasljednika, doživotno uživanje ili rentu ukinuti.
Slučaj kad supružnik gubi pravo da naslijedi
Član 25
Pravo nasljeđa između supružnika prestaje razvodom braka i poništenjem braka.
Supružnik nema pravo da naslijedi:
1) ako je ostavilac bio podnio tužbu za razvod braka, a poslije smrti ostaviočeve se utvrdi da je tužba
bila osnovana;
2) ako njegov brak sa ostaviocem bude poništen poslije smrti ostaviočeve, iz uzroka za čije je
postojanje nadživjeli supružnik znao u vrijeme zaključenja braka;
3) ako je njegova zajednica života sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u
sporazumu sa ostaviocem.
Vanbračni supružnik nema pravo da naslijedi ako je vanbračna zajednica trajno prestala iz razloga iz
stava 2 tačka 3 ovog člana.
Povećanje nasljednog dijela roditelja
Član 26
Kad su roditelji koji nemaju nužnih sredstava za život pozvani na nasljeđe sa supružnikom
ostaviočevim, sud može, na njihov zahtjev, odlučiti da im pripadne doživotno uživanje na cjelini ili dijelu
zaostavštine koju je naslijedio supružnik.
U slučajevima iz stava 1 ovog člana, sud može, kad za to postoje opravdani razlozi, na zahtjev
roditelja, odlučiti da umjesto doživotnog uživanja naslijede i jedan dio onog dijela zaostavštine koji bi
trebalo da naslijedi supružnik, a može odlučiti da roditelji naslijede cijelu zaostavštinu, ako je ona tako
mala da bi njenom podjelom roditelji zapali u oskudicu.
Ako je između roditelja ostaviočevih zajednica života trajno prestala, a samo jedan roditelj nema
nužnih sredstava za život, on može zahtijevati doživotno uživanje, odnosno povećanje nasljednog dijela
prema supružniku, kao i prema drugom roditelju ostaviočevom.
Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, nadživjeli roditelj koji nema nužnih sredstava
za život može zahtijevati doživotno uživanje, odnosno povećanje svog nasljednog dijela i prema
nasljednicima umrlog ostaviočevog roditelja.
Pri odlučivanju sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito imovinske prilike i sposobnost
roditelja za privređivanje, imovinske prilike supružnika, odnosno nasljednika umrlog roditelja i njihovu
sposobnost za privređivanje, dužinu trajanja zajednice života ostavioca i supružnika i vrijednost
zaostavštine.
Roditelj i ostali nasljednici uvijek mogu sporazumom doživotno uživanje preinačiti u doživotnu
rentu.
Kad se promijene okolnosti zbog kojih je roditelju pripalo doživotno uživanje ili renta, sud može, na
zahtjev ostalih nasljednika, doživotno uživanje ili rentu ukinuti.
Nužni nasljednici
Član 27
Nužni nasljednici su potomci ostavioca, njegov supružnik, njegovi usvojenici i njihovi potomci,
njegovi roditelji i njegovi usvojioci.
Djedovi i babe i braća i sestre ostavioca su nužni nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i
nemaju nužnih sredstava za život.
Lica iz st. 1 i 2 ovog člana su nužni nasljednici kad su po zakonskom redu nasljeđivanja pozvana na
nasljeđe.
Nužni i raspoloživi dio
Član 28
Nužni nasljednici imaju pravo na dio zaostavštine kojim ostavilac ne može raspolagati (nužni dio).
Nužni dio potomaka, usvojenika i njihovih potomaka i supružnika iznosi jednu polovinu, a nužni dio
ostalih nasljednika jednu trećinu od onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom
redu nasljeđivanja.
Ostatkom zaostavštine može zavještalac raspolagati po svojoj volji (raspoloživi dio).
Pravo na nužni dio je nasljedno pravo
Član 29
Nužnom nasljedniku pripada određeni dio svake stvari i prava koji sačinjavaju zaostavštinu, ali
zavještalac može odrediti da nužni nasljednik primi svoj dio i u određenim stvarima, pravima ili u novcu.
poklona
Utvrđivanje vrijednosti zaostavštine
Član 30
Vrijednost zaostavštine od koje se izračunava nužni dio predstavljaju sva imovinska dobra koja je
ostavilac imao u trenutku smrti, računajući i sve ono čime je raspolagao testamentom, kao i sva njegova
potraživanja, pa i ona koja je imao prema nekom nasljedniku, osim potraživanja koja su očigledno
nenaplativa.
Utvrđivanje vrijednosti vrši se putem popisa i procjene.
Od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavilac imao u trenutku smrti odbija se iznos dugova
ostaviočevih, iznos troškova popisa imovine i iznos uobičajenih troškova sahrane ostavioca.
Utvrđenom ostatku dodaje se vrijednost svih poklona koje je ostavilac učinio ma na koji način
nekom zakonskom nasljedniku, pa i poklona učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljeđa, kao i onih
poklona za koje je ostavilac naredio da se ne uračunavaju nasljedniku u njegov posljednji dio, kao i
vrijednost poklona koje je ostavilac u poslednjoj godini svog života učinio drugim licima koja nijesu
zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih poklona.
Neće se dodavati vrijednost poklona učinjenih za postizanje opštekorisnih svrha, kao ni poklona koji
se na osnovu samog zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.
Definicija poklona
Član 31
Kao poklon, u smislu ovog zakona, smatra se i odricanje od prava, oproštaj duga, sve što je ostavilac
za vrijeme svog života dao nasljedniku na ime nasljednog dijela, ili radi osnivanja ili proširenja
domaćinstva, ili radi obavljanja djelatnosti, odnosno zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje bez
naknade.
Određivanje vrijednosti poklona
Član 32
Pri procjenjivanju poklona uzima se vrijednost poklonjene stvari u trenutku smrti ostaviočeve, a
prema njenom stanju u vrijeme izvršenja poklona.
Poklon u vidu osiguranja
Član 33
Kad se poklon sastoji u osiguranju poklonoprimca, kao vrijednost poklona uzeće se zbir premija koje
je uplatio ostavilac, ako je taj zbir manji od osigurane sume, a ako je zbir premija veći od osigurane sume,
kao vrijednost poklona uzeće se iznos osigurane sume.
Izdvajanja u korist zakonskih nasljednika koji su privređivali sa ostaviocem
Član 34
Zakonski nasljednici koji su živjeli u zajednici sa ostaviocem i svojim radom, zaradom ili na drugi
način pomagali mu u privređivanju, imaju pravo da zahtijevaju da im se iz zaostavštine izdvoji dio koji
odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine.
Tako izdvojeni dio ne spada u zaostavštinu i ne uzima se u obzir pri izračunavanju nužnog dijela,
niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio.
Izdvajanje predmeta domaćinstva
Član 35
Nadživjelom supružniku i potomcima ostaviočevim koji su živjeli sa ostaviocem u istom
domaćinstvu pripadaju predmeti domaćinstva manje vrijednosti koji služe zadovoljavanju njihovih
svakodnevnih potreba, kao što su pokućstvo, namještaj, posteljina i slično.
Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u obzir pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunavaju
nasljedniku u njegov nasljedni dio.
Povreda nužnog dijela
Pokloni i raspolaganje testamentom učinjeni u korist nužnih nasljednika
Član 36
Kad je povrijeđen nužni dio, raspolaganje testamentom će se smanjiti, a pokloni će se vratiti koliko
je potrebno da bi se namirio nužni dio.
Nužni dio je povrijeđen kad ukupna vrijednost raspolaganja testamentom i poklona prevazilazi
raspoloživi dio.
Pri utvrđivanju ukupne vrijednosti testamentalnih raspolaganja i poklona uzimaju se u obzir i oni
pokloni i raspolaganja testamentom za koje je ostavilac naredio da se ne uračunavaju nužnom nasljedniku
u njegov nasljedni dio.
Od ovih poklona i testamentalnih raspolaganja koji se uračunavaju nužnom nasljedniku u njegov
nasljedni dio uzima se u obzir pri utvrđivanju ukupne vrijednosti testamentalnih raspolaganja i poklona
samo onoliko za koliko oni prevazilaze njegov nužni dio.
Red smanjenja i vraćanja
Član 37
Kad je povrijeđen nužni dio, prvo se smanjuju raspolaganja testamentom, pa ukoliko nužni dio ne bi
bio time namiren, onda se vraćaju pokloni.
Srazmjerno smanjenje raspolaganja testamentom
Privilegovani legat
Član 38
Raspolaganja testamentom smanjuju se u istoj srazmjeri, bez obzira na njihovu prirodu i njihov obim
i bez obzira da li se nalaze u jednom ili više testamenata, ako iz testamenta ne proizilazi nešto drugo.
Ako je zavještalac ostavio više legata i naredio da se neki legat isplati prije ostalih, taj će se legat
smanjiti samo ukoliko vrijednost ostalih legata ne dostiže da se namiri nužni dio.
Srazmjerno smanjenje legata naloženih testamentom nasljedniku ili legatoru
Član 39
Testamentalni nasljednik, čiji bi nasljedni dio morao biti smanjen da bi se namirio nužni dio, može
tražiti srazmjerno smanjenje legata koje on treba da isplati, ako iz testamenta ne proizilazi nešto drugo.
Odredba stava 1 ovog člana primjenjuje se i na legatara kome je zavještalac naložio da iz svog legata
nešto isplati.
Red vraćanja poklona
Član 40
Vraćanje poklona vrši se počev od poslednjeg poklona i ide dalje obrnuto redu kojim su pokloni
učinjeni.
Pokloni učinjeni istovremeno vraćaju se srazmjerno.
Položaj poklonoprimca koji vraća poklon
Član 41
U pogledu poklonjene stvari koju je dužan da vrati, poklonoprimac se smatra kao savjesni držalac do
dana kada je saznao za zahtjev za vraćanje poklona.
Zahtjev za smanjenje raspolaganja testamentom i vraćanje poklona
Član 42
Smanjenje raspolaganja testamentom i vraćanje poklona kojima je povrijeđen nužni dio mogu tražiti
samo nužni nasljednici.
Zastarjelost tužbe
Član 43
Smanjenje raspolaganja testamentom može se tražiti u roku od tri godine od proglašenja testamenta,
a vraćanje poklona u roku od tri godine od smrti ostaviočeve, odnosno od dana kada je rješenje o
njegovom proglašenju za umrlog, odnosno rješenje kojim se utvrđuje njegova smrt, postalo pravosnažno.
Uzroci isključenja
Član 44
Zavještalac može isključiti iz nasljeđa nužnog nasljednika:
1) ako se povredom neke zakonske ili moralne obaveze teže ogriješio prema ostaviocu;
2) ako je sa umišljajem učinio neko teže krivično djelo prema ostaviocu ili njegovom supružniku,
djetetu, usvojeniku ili roditelju;
3) ako se odao neradu i nepoštenom životu.
Isključenje nužnog nasljednika iz nasljeđa može biti potpuno ili djelimično.
Uslovi za punovažnost isključenja
Član 45
Zavještalac koji želi da isključi nekog nasljednika mora to izraziti u testamentu na nesumnjiv način.
Osnov za isključenje mora postojati u vrijeme sastavljanja testamenta.
U slučaju spora o osnovanosti isključenja, dužnost dokazivanja da je isključenje osnovano leži na
onome ko se na isključenje poziva.
Posljedice isključenja
Član 46
Isključenjem nasljednik gubi nasljedna prava u mjeri u kojoj je isključen, a prava ostalih lica koja
mogu naslijediti ostavioca određuju se kao da je isključeni umro prije ostavioca.
Član 47
Ako je potomak koji je imao pravo na nužni dio prezadužen ili je rasipnik, zavještalac ga u
testamentu može lišiti u cjelini ili djelimično njegovog nužnog dijela u korist njegovih potomaka.
Ovo lišenje ostaje punovažno samo ako u trenutku otvaranja nasljeđa lišeni ima maloljetne potomke
ili punoljetne potomke koji su nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.
Uračunavanje poklona zakonskom nasljedniku
Član 48
Svakom zakonskom nasljedniku uračunava se u nasljedni dio sve što je na ma koji način dobio na
poklon od ostavioca.
Plodovi i druge koristi koje je nasljednik imao od poklonjene stvari ili prava sve do smrti
ostaviočeve ne uračunavaju se.
Poklon se ne uračunava ako je ostavilac izjavio u vrijeme poklona ili docnije, ili u testamentu da se
poklon neće uračunati u nasljedni dio, ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostaviočeva.
U slučajevima iz st. 1, 2 i 3 ovog člana ne isključuje se primjena odredaba ovog zakona o nužnom
dijelu.
Uračunavanje legata zakonskom nasljedniku
Član 49
Legat ostavljen zakonskom nasljedniku uračunava se u njegov nasljedni dio, osim ako iz testamenta
proizilazi da je zavještalac htio da nasljednik dobije legat pored svog dijela.
Način uračunavanja poklona i legata
Član 50
Uračunavanje poklona i legata se vrši na taj način što ostali nasljednici dobijaju iz zaostavštine
odgovarajuću vrijednost, pa se tek poslije toga ostatak zaostavštine dijeli među svim nasljednicima.
Ako dobra koja je ostavilac imao u trenutku smrti nijesu dovoljna da ostali nasljednici dobiju
odgovarajuću vrijednost, nasljednik kome se vrši uračunavanje nije dužan da im vrati nešto od onoga što
je on dobio.
U slučaju iz stava 2 ovog člana nije isključena primjena odredaba ovog zakona o nužnom dijelu.
Pravo nasljednika kome se poklon ili legat ne uračunava
Član 51
Kad prema volji ostaviočevoj poklon ili legat ne treba da se uračunava nasljedniku u njegov
nasljedni dio, takav nasljednik zadržava poklon, odnosno legat i učestvuje sa ostalim nasljednicima u
diobi zaostavštine kao da poklona, odnosno legata nije ni bilo.
Kad ima nužnih nasljednika, a prema volji ostaviočevoj poklon ili legat ne treba da se uračunava
nekom nasljedniku u njegov nasljedni dio, taj nasljednik će moći da zadrži poklon, odnosno legat u
granicama raspoloživog dijela.
Pravo nasljednika koji se odrekao nasljeđa
Član 52
Nasljednik koji se odrekao nasljeđa zadržava poklon u granicama raspoloživog dijela.
Nasljednik iz stava 1 ovog člana ima pravo da zahtijeva ispunjenje legata samo u granicama
raspoloživog dijela.
Pravo vraćanja poklona
Član 53
Nasljednik ima pravo da poklonjenu mu stvar vrati zaostavštini. U tom slučaju neće mu se njena
vrijednost uračunati u nasljedni dio, a u pogledu troškova koje je učinio za stvar i u pogledu oštećenja
koja je ona pretrpjela on će se smatrati kao savjesni držalac, ukoliko se ne dokaže njegova nesavjesnost.
Određivanje vrijednosti poklona pri uračunavanju
Član 54
Pri uračunavanju poklona nasljedniku u nasljedni dio uzima se vrijednost poklonjene stvari u
trenutku smrti ostaviočeve, a prema njenom stanju u vrijeme izvršenja poklona.
Poklon u vidu osiguranja
Član 55
Kad se poklon sastoji u osiguranju u korist poklonoprimca, kao vrijednost poklona uzeće se zbir
premija koje je uplatio ostavilac ako je taj zbir manji od osigurane sume, a ako je zbir premija veći od
osigurane sume, kao vrijednost poklona uzeće se iznos osigurane sume.
Troškovi izdržavanja nasljednika
Član 56
Troškovi izdržavanja nasljednika i njegovog obaveznog školovanja neće se računati u njegov
nasljedni dio.
Kada će se izdaci koje je ostavilac učinio za dalje školovanje nasljednika uračunati u njegov
nasljedni dio i u kojoj mjeri, na zahtjev nasljednika, odlučiće sud prema okolnostima, uzimajući u obzir
naročito vrijednost zaostavštine i troškova školovanja i osposobljavanja za samostalni život ostalih
nasljednika.
Uobičajeni manji pokloni
Član 57
Uobičajeni manji pokloni ne uračunavaju se u nasljedni dio.
Pokloni učinjeni licu mjesto koga nasljednik dolazi na nasljeđe
Član 58
Pokloni učinjeni licu mjesto koga nasljednik dolazi na nasljeđe usljed smrti toga lica ili usljed
njegovog odricanja od nasljeđa uračunavaju se u nasljedni dio.
Pokloni učinjeni licu mjesto koga nasljednik dolazi na nasljeđe zbog nedostojnosti tog lica ili zbog
njegovog isključenja iz nasljeđa ili zbog lišenja nužnog dijela ne uračunavaju se nasljedniku u nasljedni
dio.
Uračunavanje nasljednikovog duga ostaviocu
Član 59
Nasljedniku se uračunava u njegov dio ono što je dugovao ostaviocu.
Ko može zahtijevati uračunavanje
Član 60
Pravo da zahtijevaju da se u nasljedni dio jednog nasljednika uračunaju pokloni i legati pripada
samo njegovim sanasljednicima.
III. NASLJEĐIVANJE NA OSNOVU TESTAMENTA
Sposobnost za pravljenje testamenta
Član 61
Testament može sačiniti svako lice sposobno za rasuđivanje koje je navršilo 15 godina života.
Testament je ništav ako u vrijeme njegovog sačinjavanja zavještalac nije imao 15 godina života ili
nije bio sposoban za rasuđivanje.
Gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je testament sačinjen ne utiče na njegovu
punovažnost.
Ništavost testamenta zbog nedostatka u volji zavještaoca
Član 62
Ništav je testament ako je zavještalac bio natjeran prijetnjom ili prinudom da ga sačini ili se odlučio
da ga sačini usljed toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi.
Prijetnja, prinuda ili prevara povlači ništavost testamenta i kad potiče od trećeg lica.
Raspolaganja testamentom su ništava i kad postoji zabluda o činjenicama koje su pobudile
zavještaoca da učini ta raspolaganja.
Ako su samo neke odredbe testamenta sačinjene pod prijetnjom ili prinudom, usljed prevare ili u
zabludi, onda su samo one ništave.
Poništaj testamenta zbog zavještaočeve nesposobnosti i zbog nedostataka u njegovoj volji
Član 63
Poništenje testamenta zbog zavještaočeve nesposobnosti za rasuđivanje ili zbog toga što zavještalac
nije imao 15 godina života, kao i poništenje testamenta ili pojedinih njegovih odredaba zbog prijetnje ili
prinude, prevare ili zablude, može tražiti samo lice koje ima pravni interes, i to u roku od godine dana od
kada je doznalo za postojanje uzroka ništavosti, a najkasnije za 10 godina od proglašenja testamenta.
Rok od godine dana ne može početi da teče prije proglašenja testamenta.
Poništenje testamenta prema nesavjesnom licu može se tražiti u roku od 20 godina od proglašenja
testamenta.
Forma testamenta kao uslov za njegovu punovažnost
Član 64
Punovažan je testament koji je sačinjen u obliku utvrđenom zakonom i pod uslovima predviđenim
zakonom.
Poništaj testamenta zbog nedostatka forme
Član 65
Poništenje testamenta zbog nedostatka forme može tražiti poslije otvaranja nasljedstva samo lice
koje ima pravni interes i to u roku od godine dana od kada je saznalo za testament, a najkasnije za 10
godina od proglašenja testamenta.
Rok od godine dana ne može početi da teče prije proglašenja testamenta.
Svojeručni testament
Član 66
Testament je punovažan ako ga je zavještalac napisao svojom rukom i ako ga je potpisao.
Za punovažnost svojeručnog testamenta nije nužno, ali je poželjno da je u njemu naznačen datum
kada je sastavljen.
Pisani testament pred svjedocima
Član 67
Zavještalac koji zna i može da čita i piše može napraviti testament na taj način što će ispravu koju
mu je neko drugi sastavio svojeručno potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to
njegov testament.
Svjedoci se istovremeno potpisuju na testamentu, a poželjno je da se naznači njihovo svojstvo
svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju.
Svjedoci pri sačinjavanju pisanog testamenta pred svjedocima
Član 68
Pri sačinjavanju pisanog testamenta pred svjedocima mogu biti svjedoci punoljetna lica koja nijesu
lišena poslovne sposobnosti i koja znaju i mogu čitati i pisati i koja razumiju jezik na kojem je testament
sačinjen.
Ne mogu biti svjedoci pri sačinjavanju pisanog testamenta pred svjedocima: potomci zavještaoca,
njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi preci i usvojioci, njegovi srodnici u pobočnoj liniji do
četvrtog stepena srodstva zaključno, supružnici svih ovih lica i supružnik zavještaoca.
Sudski testament
Član 69
Testament može zavještaocu sastaviti po njegovom kazivanju sudija osnovnog suda, odnosno notar
po pravilima vanparničnog postupka.
Testament iz stava 1 ovog člana ne mogu sačiniti u svojstvu sudije odnosno notara: potomci
zavještaoca, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi preci i usvojioci, njegovi srodnici u pobočnoj
liniji do četvrtog stepena srodstva zaključno, supružnici svih ovih lica i supružnik zavještaoca.
Raspolaganje u korist sudije, svjedoka i njihovih bližih srodnika
Član 70
Ništave su odredbe testamenta kojima se ostavlja nešto sudiji, notaru i diplomatsko konzularnom
predstavniku koji je testament sačinio, svjedocima pri njegovom sačinjenju, kao i precima, potomcima,
braći i sestrama i supružnicima ovih lica.
Testament sačinjen pred diplomatskim ili konzularnim predstavnikom u inostranstvu
Član 71
Testament može sačiniti crnogorski državljanin u inostranstvu, po odredbama ovog zakona koje važe
za sačinjavanje sudskog testamenta, konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik Crne Gore koji
vrši konzularne poslove.
Testament sačinjen na crnogorskom brodu
Član 72
Na crnogorskom brodu testament može sačiniti zapovjednik broda, po odredbama ovog zakona koje
važe za sačinjavanje sudskog testamenta.
Testament koji je sačinjen na brodu prestaje da važi po isteku 30 dana po povratku zavještaoca u
Crnu Goru.
Testament sačinjen za vrijeme mobilizacije ili rata
Član 73
Za vrijeme mobilizacije ili rata može, po odredbama ovog zakona koje važe za sačinjavanje sudskog
testamenta, sačiniti testament licu na vojnoj dužnosti komandir čete ili drugi starješina njegovog ili višeg
ranga ili drugo lice u prisustvu kojeg od ovih starješina, kao i starješina svakog odvojenog odreda.
Ovako sačinjen testament prestaje da važi po isteku 60 dana po završetku rata, a ako je zavještalac
ranije ili docnije demobilisan, po isteku 30 dana po demobilisanju.
Međunarodni testament
Član 74
Testament je punovažan u pogledu forme, bez obzira na mjesto gdje je sačinjen, gdje se nalaze
dobra, državljanstvo, prebivalište ili boravište zavještaoca, ako je sačinjen u formi međunarodnog
testamenta, saglasno odredbama Jednoobraznog zakona Vašingtonske konvencije i ovog zakona.
Ništavost testamenta kao međunarodnog testamenta ne utiče na njegovu eventualnu punovažnost u
pogledu forme kao testamenta druge vrste.
Neprimjenjivanje odredaba o formi
Član 75
Odredbe Jednoobraznog zakona Vašingtonske konvencije o obliku međunarodnog testamenta ne
primjenjuju se na forme testamentalnih odredaba koje su u istom pismenu sačinila dva ili više lica.
Forma međunarodnog testamenta
Član 76
Testament mora biti sačinjen u pisanoj formi.
Zavještalac ne mora svojeručno napisati testament.
Testament može biti napisan na bilo kom jeziku, rukom ili na drugi način.
Nadležnost za sačinjavanje međunarodnog te-stamenta
Član 77
Za sačinjavanje međunarodnog testamenta nadležan je sudija koji je nadležan i za sačinjavanje
sudskog testamenta.
Međunarodni testament za crnogorske državljane u inostranstvu može sačiniti konzularni, odnosno
diplomatski predstavnik Crne Gore koji vrši konzularne poslove.
Izjava zavještaoca
Član 78
U prisustvu dva svjedoka i lica ovlašćenog za testament, zavještalac izjavljuje da je pismeno njegov
testament i da je upoznat sa njegovom sadržinom.
Zavještalac nije dužan da sa sadržinom te-stamenta upozna svjedoke niti ovlašćeno lice.
Potpisivanje međunarodnog testamenta
Član 79
U prisustvu svjedoka i ovlašćenog lica, zavještalac potpisuje testament ili, ako ga je prethodno
potpisao, priznaje i potvrđuje potpis za svoj.
Ako zavještalac nije u stanju da se potpiše, saopštiće razlog ovlašćenom licu koje će to zabilježiti na
testamentu, a može tražiti da se drugo lice u njegovo ime potpiše na testamentu.
Svjedoci i ovlašćeno lice, u prisustvu zavještaoca, stavljaju istovremeno svoje potpise na testament.
Potpisi se moraju stavljati na kraju testamenta.
Ako se testament sastoji od više listova, svaki list mora da potpiše zavještalac ili, ako on nije u
stanju da potpiše, drugo lice u njegovo ime ili, ako ga nema, ovlašćeno lice.
Svaki list mora biti obilježen brojem.
Svjedok međunarodnog testamenta
Član 80
Svjedok međunarodnog testamenta mora da ispunjava uslove predviđene odredbama ovog zakona
koji se traže za svjedoka pri pravljenju pisanog testamenta pred svjedocima, a za tumača se primjenjuju
pravila parničnog postupka.
Datum međunarodnog testamenta
Član 81
Datum testamenta je datum pod kojim ga je potpisalo ovlašćeno lice.
Ovaj datum mora biti stavljen na kraju testamenta od strane ovlašćenog lica.
Tumač pri sačinjavanju međunarodnog testamenta
Član 82
Ako je za sačinjavanje međunarodnog testamenta potreban tumač, on mora ispuniti uslove
predviđene za svjedoke međunarodnog testamenta.
Izjava o čuvanju međunarodnog testamenta
Član 83
Ovlašćeno lice pitaće zavještaoca da li želi da da izjavu u pogledu čuvanja testamenta i takvu izjavu
zabilježiće u potvrdi koju izdaje i prilaže testamentu, a kojom se utvrđuje da su poštovane obaveze
propisane Jednoobraznim zakonom Vašingtonske konvencije o obliku međunarodnog testamenta.
Potvrda o međunarodnom testamentu
Član 84
Potvrda koju izdaje ovlašćeno lice izdaje se u sljedećem obliku:
Dejstvo potvrde
Član 85
Ovlašćeno lice čuva jedan primjerak potvrde, a drugi predaje zavještaocu.
Potvrda ovlašćenog lica uzima se kao dovoljan dokaz formalne punovažnosti pismena kao
međunarodnog testamenta, osim ako se protivno ne dokaže.
Nepostojanje ili nepravilnost potvrde ne utiče na formalnu punovažnost testamenta sačinjenog u
skladu sa ovim zakonom.
Opoziv međunarodnog testamenta
Član 86
Međunarodni testament se može opozvati isto kao i ostali oblici testamenta, prema ovom zakonu.
Tumačenje međunarodnog testamenta
Član 87
U vezi sa tumačenjem i primjenom odredaba Jednoobraznog zakona Vašingtonske konvencije o
obliku međunarodnog testamenta vodiće se računa o njegovom međunarodnom obilježju i o potrebi
njegovog jednoobraznog tumačenja.
Usmeni testament
Član 88
Zavještalac može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako usljed
izuzetnih prilika nije u mogućnosti da sačini pisani testament.
Usmeni testament prestaje da važi po isteku 30 dana od prestanka izuzetnih prilika u kojima je
sačinjen.
Svjedok pri sačinjavanju usmenog testamenta
Član 89
Pri sačinjavanju usmenog testamenta mogu biti svjedoci samo lica koja mogu biti svjedoci pri
sačinjavanju sudskog testamenta, ali ne moraju znati čitati i pisati.
Dužnost svjedoka usmenog testamenta
Član 90
Svjedoci pred kojima je zavještalac usmeno izjavio svoju posljednju volju dužni su da bez odlaganja
stave napismeno izjavu zavještaoca i da je što prije predaju sudu ili da je usmeno ponove pred sudom,
iznoseći kad, gdje i u kojim prilikama je zavještalac izjavio svoju posljednju volju.
Izvršenje dužnosti iz stava 1 ovog člana nije uslov za punovažnost usmenog testamenta.
Raspolaganje usmenim testamentom u korist
svjedoka i njihovih bližih srodnika
Član 91
Ništave su odredbe usmenog testamenta kojima se ostavlja nešto svjedocima pri njegovom
sačinjavanju, njihovim supružnicima, njihovim precima, potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj
liniji do četvrtog stepena srodstva zaključno i supružnicima svih ovih lica.
Dokazivanje uništenog, izgubljenog, sakrivenog ili zaturenog testamenta
Član 92
Testament uništen slučajem ili radnjom nekog drugog lica, izgubljen, sakriven ili zaturen, poslije
smrti zavještaoca ili prije njegove smrti, ali bez njegovog znanja, proizvešće dejstvo punovažnog
testamenta ako zainteresovano lice dokaže da je testament postojao, da je uništen, izgubljen, sakriven ili
zaturen, da je bio sačinjen u obliku propisanom zakonom i ako dokaže sadržinu onog dijela testamenta na
koji se poziva.
Određivanje nasljednika
Član 93
Zavještalac može testamentom odrediti jednog ili više nasljednika.
Nasljednik na osnovu testamenta je lice koje je zavještalac odredio da naslijedi cjelokupnu njegovu
imovinu ili dio imovine, određen prema cijeloj imovini.
Nasljednikom će se smatrati i lice kome su testamentom ostavljena jedna ili više određenih stvari ili
prava, ako se utvrdi da je volja zavještaočeva bila da mu to lice bude nasljednik.
Supstitucija
Član 94
Zavještalac može odrediti testamentom lice kome će pripasti nasljedstvo ako određeni nasljednik
umre prije njega ili se odrekne nasljeđa ili bude nedostojan da naslijedi.
Odredba stava 1 ovog člana važi i za legate.
Zavještalac ne može odrediti nasljednika svome nasljedniku ni legataru.
Ostavljanje legata
Član 95
Zavještalac može testamentom ostaviti jedan ili više legata.
Raspolaganje u dozvoljene svrhe i osnivanje zadužbine
Član 96
Zavještalac može testamentom odrediti da se neka stvar ili pravo ili dio zaostavštine ili cijela
zaostavština upotrijebi za postizanje neke dozvoljene svrhe ili osnivanja zadužbine.
Tereti i uslovi
Član 97
Zavještalac može opteretiti nekom dužnošću lice kome ostavlja neku korist iz zaostavštine.
Zavještalac može u pojedinim odredbama testamenta postaviti uslove ili rokove.
Nemogući, nemoralni i nedozvoljeni uslovi i tereti, kao i oni koji su nerazumljivi i protiv-urječni
smatraju se nepostojećim.
Određenost nasljednika i drugih korisnika
Član 98
Nasljednici, legatari i druga lica kojima su testamentom ostavljene neke koristi, dovoljno su
određeni ako testament sadrži podatke na osnovu kojih se može utvrditi ko su oni.
Tumačenje testamenta
Član 99
Odredbe testamenta tumače se prema namjeri zavještaoca.
U slučaju sumnje, testament treba tumačiti kako je povoljnije za zakonskog nasljednika ili za lice
kome je testamentom naložena neka obaveza.
Sadržina legata
Član 100
Zavještalac može ostaviti testamentom jednu ili više određenih stvari ili neko pravo (legat)
određenom licu (legataru) ili naložiti nasljedniku ili kome drugom licu kome nešto ostavlja da iz onoga
što mu je ostavljeno da neku stvar određenom licu, ili da mu isplati sumu novca, ili da ga oslobodi nekog
duga, ili da ga izdržava ili uopšte da u njegovu korist nešto učini ili da se uzdrži od nečega ili da nešto
trpi.
Zavještanjem iz stava 1 ovog člana, po pravilu, ne određuje se nasljednik.
Podlegat
Član 101
Legat može biti naložen i legataru.
Lice koje je dužno da izvrši legat
Član 102
Na osnovu testamenta legatar ima pravo da traži izvršenje legata od lica kome je testamentom
naloženo da legat izvrši.
Ako je izvršenje legata naloženo za više lica, svako odgovara srazmjerno dijelu zaostavštine koji
dobija, osim ako se iz testamenta može zaključiti da je zavještalac htio da oni za izvršenje legata
odgovaraju na drugi način.
Ako je zavještalac propustio da odredi ko je dužan da izvrši legat, svi zakonski i testamentalni
nasljednici obavezni su da izvrše legat srazmjerno njihovim nasljedničkim djelovima.
Naplata povjerilaca prije legatara
Član 103
Povjerioci zavještaočevi imaju pravo da se naplate prije legatara.
Smanjenje legata i tereta
Član 104
Nasljednik nije dužan da ispuni legat ili nalog preko vrijednosti njegovog nasljednog dijela.
Nužni nasljednik nije dužan da ispuni legat ili nalog u mjeri u kojoj bi on umanjivao njegov nužni
nasljedni dio.
Legatar nije dužan da ispuni legat ili nalog preko vrijednosti njegovog legata.
U slučajevima iz st. 1, 2 i 3 ovog člana svi legati i tereti smanjuju se u istoj srazmjeri, ako
zavještalac nije drukčije odredio.
Pravo legatara kad dužnik legata ne naslijedi
Član 105
Legatar ima pravo da traži izvršenje legata i kad je lice koje je po testamentu bilo dužno da izvrši
legat umrlo prije zavještaoca, ili se odreklo nasljeđa, ili je nedostojno da naslijedi.
Prestanak prava legatara
Član 106
Legat prestaje da važi ako legatar umre prije zavještaoca, ili se odrekne legata, ili je nedostojan.
U slučajevima iz stava 1 ovog člana predmet legata ostaje licu koje je bilo dužno da ga izvrši, ako iz
testamenta ne proizilazi druga namjera zavještaočeva.
Prestanak legata u drugim slučajevima
Član 107
Legat prestaje da važi i kad je zavještalac otuđio ili potrošio predmet legata ili je taj predmet inače
prestao da postoji za života zavještaočeva, ili je slučajno propao poslije njegove smrti.
Odgovornost legatara za dugove zavještaoca
Član 108
Legatar ne odgovara za dugove zavještaoca.
Izuzetno, zavještalac može narediti da legatar odgovara za sve ili pojedine njegove dugove ili dio
nekog duga u granicama vrijednosti legata.
Legat ostavljen povjeriocu
Član 109
Kad je zavještalac ostavio legat svom povjeriocu, povjerilac ima pravo da pored izvršenja legata
traži i izvršenje svog potraživanja, ako iz testamenta ne proizilazi da je namjera zavještaoca bila drukčija.
Legat ostavljen dužniku
Član 110
Legat ostavljen zavještaočevom dužniku ima dejstvo otpuštanja duga ako testamentom nije drukčije
određeno.
Legat zavještaočevog potraživanja
Član 111
Kad je predmet legata zavještaočevo potraživanje, dužnik legata je obavezan da ga ustupi legataru.
Zastarijevanje legata
Član 112
Pravo traženja izvršenja legata zastarijeva za godinu dana od dana kada je legatar saznao za svoje
pravo i bio ovlašćen da traži izvršenje legata.
Određivanje izvršioca testamenta
Član 113
Izvršilac testamenta može biti svako poslovno sposobno lice.
Zavještalac može testamentom odrediti jedno ili više lica za izvršioca testamenta.
Lice određeno za izvršioca testamenta ne mora se primiti te dužnosti.
Smatra se da je prihvatilo dužnost izvršioca testamenta lice koje je zavještalac testamentom odredio,
ako odmah po proglašenju testamenta kojem je prisustvovalo nije pred sudom izričito izjavilo da se te
dužnosti ne prihvata.
Smatra se da nije prihvatilo dužnost izvršioca testamenta lice koje je zavještalac odredio, a koje nije
prisustvovalo proglašenju testamenta, ako nije sudu, pošto ga je obavijestio da je određeno za izvršioca, u
roku koji mu je sud odredio, bez odlaganja izjavilo da tu dužnost prihvata.
Kad testamentom nije određen izvršilac ili je određen, a ne primi se dužnosti, izvršioca može
postaviti sud, ako nađe da je to neophodno, a naročito ako je zavještalac odredio naloge, uslove ili rokove.
Dužnost izvršioca testamenta
Član 114
Ako zavještalac nije što drugo odredio, dužnost je izvršioca testamenta naročito da se stara o
čuvanju zaostavštine, da njome upravlja, da se stara o isplati dugova i legata i uopšte da se stara da
testament bude izvršen onako kako je to zavještalac htio.
Ako ima više izvršilaca testamenta, oni vrše zajedno povjerene im dužnosti, osim ako je zavještalac
drukčije odredio.
Ako se izvršioci testamenta ne mogu saglasiti o obavljanju svoje dužnosti, sud će, po službenoj
dužnosti ili na zahtjev nekog od njih ili nasljednika, odrediti radnje koje treba preduzeti i ovlastiti nekog
od izvršioca testamenta da ih preduzme.
Sud će izvršiocu testamenta, na njegov zahtjev, bez odlaganja izdati potvrdu o njegovom svojstvu i
ovlašćenjima.
Polaganje računa i nagrada izvršiocu
Član 115
Izvršilac testamenta dužan je da položi sudu račun o svom radu.
Izvršilac testamenta ima pravo na naknadu troškova i na nagradu za svoj trud koji će mu se isplatiti
na teret raspoloživog dijela zaostavštine, a prema odluci suda.
Opozivanje izvršioca testamenta
Član 116
Sud može, po predlogu ili po službenoj dužnosti, opozvati izvršioca testamenta, ako njegov rad nije
u skladu sa voljom zavještaoca ili sa zakonom.
Rješenjem o opozivu izvršioca testamenta sud će obavezati izvršioca testamenta da, u roku od 24
sata, preda potvrdu o svom svojstvu i ovlašćenjima, ako mu je izdata.
Protiv rješenja o opozivu izvršioca testamenta nije dopuštena žalba.
Opozvani izvršilac testamenta odgovara za svu štetu koja bi proizašla iz radnje koju bi on nakon
opoziva izvršavao kao izvršilac testamenta.
Član 117
Zavještalac može uvijek opozvati testament u cjelini ili djelimično izjavom datom u bilo kom obliku
u kome se po zakonu može napraviti testament.
Zavještalac može opozvati pisani testament i njegovim uništenjem.
Odnos ranijeg i docnijeg testamenta
Član 118
Ako se docnijim testamentom izričito ne opozove raniji testament, odredbe ranijeg testamenta ostaju
na snazi ukoliko nijesu u suprotnosti sa odredbama docnijeg testamenta.
Ako je zavještalac opozvao docniji testament, raniji testament ponovo dobija snagu, osim ako se
dokaže da zavještalac to nije htio.
Odredba stava 2 ovog člana primjenjuje se i u slučaju da je zavještalac opozvao opoziv testamenta.
Raspolaganje zavještanom stvari
Član 119
Svako docnije raspolaganje zavještaoca određenom stvari ili pravom koju je bio nekom zavještao
ima za posljedicu opozivanje zavještanja te stvari ili prava.
Registar testamenata
Član 120
Činjenice o sačinjavanju, čuvanju i proglašenju testamenata evidentiraju se u Registar testamenata.
Registar testamenata je javna evidencija koju vodi Notarska komora u skladu sa propisom
ministarstva nadležnog za poslove pravde.
Podatke za Registar testamenata na zahtjev zavještaoca dostavljaju: nadležni sudovi, notari, advokati
i lica koja su sačinila testament.
Podaci iz Registra testamenata ne mogu se prije smrti zavještaoca nikome staviti na uvid, osim
zavještaocu ili licu koje je on za to posebno ovlastio. Činjenica da podaci o testamentu nijesu evidentirani u Registru testamenata ne utiče na njegovu
punovažnost.
Ništavost ugovora o nasljeđivanju
Član 121
Ništav je ugovor kojim neko ostavlja svoju zaostavštinu ili njen dio svom saugovorniku ili trećem
licu.
Ništavost ugovora o budućem nasljeđu ili legatu
Član 122
Ništav je ugovor kojim neko otuđuje nasljeđe kome se nada, kao i svaki ugovor o nasljeđu trećeg
lica koje je još u životu.
Ništav je ugovor i o legatu ili kojoj drugoj koristi kojima se jedan ugovornik nada iz nasljeđa koje
još nije otvoreno.
Ništavost ugovora o sadržini testamenta
Član 123
Ništav je ugovor kojim se neko obavezuje da unese neku odredbu u svoj testament ili da je ne unese,
da opozove neku odredbu iz svog testamenta ili da je ne opozove.
Smrt i proglašenje lica za umrlo
Član 124
Smrću ili proglašenjem lica za umrlo otvara se njegovo nasljeđe.
Otvaranje nasljeđa lica proglašenog za umrlo i početak rokova
Član 125
Danom otvaranja nasljeđa lica koje je proglašeno za umrlo smatra se dan koji je u rješenju o
proglašenju lica za umrlo označen kao dan smrti.
Rokovi koji po ovom zakonu počinju teći od dana otvaranja nasljeđa, u slučaju proglašenja lica za
umrlo, počinju da teku od dana kad je rješenje o tome postalo pravosnažno.
Sposobnost za nasljeđivanje
Član 126
Nasljednik može biti samo lice koje je živo u trenutku otvaranja nasljeđa.
Dijete već začeto u trenutku otvaranja nasljeđa smatra se kao rođeno ako se rodi živo.
Na osnovu testamenta mogu naslijediti i pravna lica ukoliko posebnim propisima nije što drugo
određeno.
Odredbe st. 1, 2 i 3 ovog člana važe i za legat i druge koristi iz testamenta.
Nedostojnost za nasljeđivanje
Član 127
Nedostojan je da naslijedi na osnovu zakona ili na osnovu testamenta, kao i da dobije određene
stvari ili prava na osnovu testamenta:
1) ko je sa umišljajem lišio života ostavioca ili je pokušao da ga liši života;
2) ko je prinudom ili prijetnjom natjerao ili prevarom naveo ostavioca da sačini ili opozove
testament ili neku odredbu testamenta ili ga je spriječio da to učini;
3) ko je uništio ili sakrio testament ostaviočev u namjeri da spriječi ostvarenje posljednje volje
ostaviočeve, kao i onaj ko je falsifikovao testament ostaviočev;
4) ko se teže ogriješio o obavezu izdržavanja prema ostaviocu prema kome je imao zakonsku
obavezu izdržavanja, kao i onaj ko nije htio ostaviocu ukazati nužnu pomoć.
Nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnog i oni nasljeđuju kao da je on umro prije ostavioca.
Nedostojnost prestaje oproštajem ostavioca.
Na nedostojnost sud pazi po službenoj dužnosti, osim u slučaju ogrješenja o obavezu izdržavanja i
neukazivanja nužne pomoći.
Postupak sa zaostavštinom kad su nasljednici nepoznati
Član 128
Ako nije poznato da li ima nasljednika, sud će oglasom pozvati lica koja polažu pravo na nasljeđe da
se prijave sudu.
Ako se po proteku godine dana od objavljivanja oglasa ne pojavi nijedan nasljednik, zaostavština se
predaje opštini na čijoj teritoriji se nalazi zaostavština, ali se time nasljednik koji bi se pojavio najkasnije
u roku od 10 godina od predaje zaostavštine opštini ne lišava prava da mu se preda zaostavština ili dio
koji mu pripada.
Staralac zaostavštine
Član 129
Kad su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta, kao i u ostalim slučajevima kad je to
potrebno, sud će postaviti privremenog staraoca zaostavštine koji je ovlašćen da u ime nasljednika
naplaćuje potraživanja i isplaćuje dugove i uopšte da zastupa nasljednike i u ime nasljednika da tuži i da
bude tužen.
Sud može privremenog staraoca zaostavštine postaviti i na zahtjev ostaviočevih povjerilaca, legatara
ili korisnika naloga. Žalba protiv rješenja o postavljenju privremenog staraoca ne odlaže izvršenje.
O postavljanju privremenog staraoca sud će obavijestiti organ starateljstva koji može postaviti
drugog staraoca.
U pogledu polaganja računa i nagrade privremenom staraocu primjenjuju se na odgovarajući način
pravila koja važe za izvršioca testamenta.
Prelazak zaostavštine na nasljednike
Član 130
Zaostavština ostavioca prelazi po sili zakona na njegove nasljednike u trenutku njegove smrti.
Odricanje od nasljeđa
Član 131
Nasljednik se može odreći nasljeđa izjavom sudu do završetka rasprave zaostavštine.
Odricanje iz stava 1 ovog člana važi i za potomke onog koji se odrekao, ako nije izričito izjavio da
se odriče samo u svoje ime.
Ako su potomci maloljetnici, za odricanje iz stava 2 ovog člana nije potrebno odobrenje organa
starateljstva.
Nasljednik koji se odrekao nasljeđa samo u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik.
Ako se odreknu nasljeđa svi nasljednici koji pripadaju najbližem nasljednom redu u trenutku smrti
ostavioca, na nasljeđe se pozivaju nasljednici sljedećeg nasljednog reda.
Nasljedivost odricanja od nasljeđa
Član 132
Ako je nasljednik umro prije završetka rasprave zaostavštine, a nije se odrekao nasljeđa, pravo
odricanja prelazi na njegove nasljednike.
Nasljednik koji se ne može odreći nasljeđa
Član 133
Ne može se odreći nasljeđa nasljednik koji je raspolagao cijelom ili jednim dijelom zaostavštine.
Mjere koje jedan nasljednik preuzme samo radi očuvanja zaostavštine, kao i mjere tekućeg
upravljanja, ne lišavaju ga prava da se odrekne nasljeđa.
Izjava o odricanju od nasljeđa
Član 134
Odricanje od nasljeđa ne može biti djelimično ni pod uslovom.
Odricanje u korist određenog nasljednika smatra se izjavom o prijemu nasljeđa uz istovremeno
ustupanje nasljednog dijela.
Po prijemu ustupljenog dijela na odnose između ustupioca i prijemnika primjenjuju se pravila o
poklonu.
Odricanje od nasljeđa koje nije otvoreno
Član 135
Odricanje od nasljeđa koje nije otvoreno nema nikakvog pravnog dejstva.
Izuzetno, potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima može se ugovorom s pretkom
odreći nasljedstva koje bi mu pripalo poslije smrti pretka.
Za punovažnost ugovora iz stava 2 ovog člana potrebno je da bude sastavljen u pisanom obliku i
ovjeren od sudije, odnosno notara.
Prilikom ovjere sudija, odnosno notar će pročitati ugovor i upozoriti pretka i nasljednika na
posljedice ugovora.
Odricanje iz stava 2 ovog člana važi i za potomke onoga koji se odrekao, ako ugovorom o odricanju
ili naknadnim ugovorom nije što drugo određeno.
Neopozivost izjave o odricanju ili o primanju nasljeđa
Član 136
Izjava o odricanju od nasljeđa ili o primanju nasljeđa ne može se opozvati.
Izjava o odricanju od nasljeđa se odnosi samo na onu zaostavštinu koja je nasljedniku bila poznata u
vrijeme davanja izjave.
Nasljednik koji je dao izjavu može tražiti poništenje izjave ako je ona izazvana prinudom ili
prijetnjom ili je data usljed prevare ili u zabludi.
Priraštaj
Član 137
Dio testamentalnog nasljednika koji se odrekao nasljeđa pripada ostaviočevim zakonskim
nasljednicima, ako iz samog testamenta ne proizilazi kakva druga namjera zavještaočeva.
Nasljeđivanje dijela nasljednika koji se odrekao nasljeđa
Član 138
Dio zakonskog nasljednika koji se odrekao nasljeđa samo u svoje ime nasljeđuje se kao da je taj
nasljednik umro prije ostavioca.
Zastarjelost prava zahtijevati zaostavštinu
Član 139
Pravo zahtijevati zaostavštinu kao nasljednik ostavioca zastarijeva prema savjesnom držaocu za
godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držaoca stvari zaostavštine, a najdalje za 10
godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviočeve, a za testamentalnog nasljednika od
proglašenja testamenta.
Prema nesavjesnom držaocu ovo pravo zastarijeva za 20 godina.
Obim nasljednikove odgovornosti za dugove
Član 140
Nasljednik odgovara za dugove ostaviočeve do vrijednosti naslijeđene imovine.
Nasljednik odgovara za sve izdatke učinjene u vidu socijalnih ili drugih davanja oko izdržavanja
ostavioca, ako se takav zahtjev podnese u roku od mjesec dana od otvaranja nasljeđa.
Nasljednik koji se odrekao nasljeđa ne odgovara za dugove ostaviočeve.
Kad ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviočeve i to svaki do visine
vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira da li je izvršena dioba nasljedstva.
Među nasljednicima dugovi se dijele srazmjerno njihovim nasljednim djelovima, ako testamentom
nije drukčije određeno.
Odvajanje zaostavštine
Član 141
Povjerioci ostaviočevi mogu zahtijevati, u roku od tri mjeseca od dana otvaranja nasljeđa, da se
zaostavština odvoji od imovine nasljednika, ako učine vjerovatnim postojanje potraživanja i opasnost da
bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoje potraživanje.
U slučaju iz stava 1 ovog člana nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima zaostavštine, niti
se njihovi povjerioci mogu iz njih naplatiti, dok se ne naplate povjerioci koji su tražili odvajanje.
Povjerioci ostaviočevi koji su tražili odvajanje mogu naplatiti svoja potraživanja samo iz sredstava
zaostavštine.
Odvojenoj zaostavštini sud može postaviti staraoca.
Pravo na diobu
Član 142
Diobu nasljeđa može tražiti svaki nasljednik.
Pravo na diobu nasljeđa ne može zastarjeti.
Ništav je ugovor kojim se nasljednik odriče prava da traži diobu, kao i odredba u testamentu kojom
se dioba zabranjuje ili ograničava.
Nasljednička zajednica
Član 143
Do diobe nasljednici upravljaju i raspolažu nasljeđem zajednički.
Ako nema izvršioca testamenta, a nasljednici se ne slože o upravljanju nasljeđem, sud će na zahtjev
jednog od njih postaviti upravitelja koji će u ime svih njih upravljati nasljeđem ili odrediti svakom
nasljedniku dio
