141.
Na osnovu člana 95 tačke 3 Ustava Crne Gore donosim
UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O SVOJINSKO-PRAVNIM ODNOSIMA
Proglašavam Zakon o svojinsko-pravnim odnosima, koji je donijela Skupština Crne Gore 23.
saziva, na sjednici prvog vanrednog zasijedanja u 2009. godini, dana 26. februara 2009. godine.
Broj: 01-880/2
Podgorica, 11. marta 2009. godine
Predsjednik Crne Gore,
Filip Vujanović, s.r.
Z A K O N
O SVOJINSKO-PRAVNIM ODNOSIMA
Glava I
OSNOVNE ODREDBE
Sadržaj Zakona
Član 1
Ovim zakonom uređuje se pravo svojine i druga stvarna prava, državina na pokretnim i
nepokretnim stvarima, kao i način sticanja, prenosa, zaštite i prestanka ovih prava.
Subjekti
Član 2
Subjekti prava svojine i drugih stvarnih prava su fizička i pravna lica.
Objekti
Član 3
Objekti prava svojine i drugih stvarnih prava su pojedinačno određene pokretne i nepokretne
stvari.
Određenost i vršenje stvarnih prava
Član 4
Pravo svojine i druga stvarna prava vrše se u skladu sa prirodom i namjenom stvari na način i pod
uslovima propisanim zakonom.
Zloupotreba stvarnih prava
Član 5
Zabranjeno je vršenje prava svojine i drugih stvarnih prava protivno cilju zbog koga su zakonom
ustanovljena ili priznata.
Pravo svojine
Član 6
Svojina je najpotpunija vlast na stvari.
Vlasnik ima pravo da svoju stvar drži, da je koristi i da njome raspolaže u granicama određenim
zakonom.
Svako je dužan da se uzdržava od povrede prava svojine drugog lica.
Država kao vlasnik
Član 7
Država može biti imalac prava svojine kao druga pravna i fizička lica (dominium).
Određenim predmetima svojine (prirodna bogatstva, dobra u opštoj upotrebi, sredstva državnih
organa, kulturna dobra) država, odnosno državni organi i organizacije upravljaju i raspolažu u skladu
sa zakonom (imperium).
Svojinska ovlašćenja na stvarima u državnoj svojini vrši Vlada Crne Gore, ako posebnim
zakonom nije drukčije određeno.
Svojinska ovlašćenja nad stvarima u državnoj svojini koja služe ostvarivanju interesa i funkcija
opštine vrše organi opštine u skladu sa zakonom i statutom.
1
Prostiranje prava svojine
Član 8
Pravo vlasnika nepokretnosti obuhvata prostor iznad površine i dio zemlje ispod površine
nepokretnosti, ako zakonom nije drukčije određeno.
Društvena funkcija svojine
Član 9
Svojina obavezuje i vlasnik je dužan u vršenju svog prava da postupa obzirno prema opštim i
tuđim interesima.
Vlasnik stvari ne smije vršiti svoje pravo svojine preko granica koje su svim vlasnicima takvih
stvari propisane ovim ili posebnim zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, životne
sredine i zdravlja ljudi.
Ako je vlasnik stvari podvrgnut ograničenjima radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode,
životne sredine ili zdravlja ljudi, koja od njega, ali ne i od ostalih vlasnika takvih stvari, zahtijevaju
težu žrtvu, on ima pravo na naknadu kao za eksproprijaciju.
Ograničenja
Član 10
Pravo svojine se može ograničiti u skladu sa zakonom.
Niko ne može biti lišen prava svojine, osim kad to zahtijeva javni interes utvrđen zakonom ili na
osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od pravične.
Vlasnik može, u svrhu koja nije zabranjena, svoje pravo ograničiti ili opteretiti.
Ako vlasnik pravnim poslom odredi zabranu otuđenja ili opterećenja nepokretnosti, ta zabrana
djeluje prema trećim licima ako je upisana u katastar nepokretnosti.
Ograničenje prava svojine na pokretnim stvarima radi obezbjeđenja potraživanja djeluje prema
trećim licima ako je upisano u odgovarajući javni registar ili ako je treće lice za njega znalo ili je
moglo znati.
Ostala stvarna prava
Član 11
Na stvari na kojoj postoji pravo svojine može se zasnovati pravo službenosti, pravo zaloge na
pokretnoj i nepokretnoj stvari i fiducijarna svojina na pokretnoj i nepokretnoj stvari, pod uslovima
određenim zakonom.
Službenost
Član 12
Službenost je pravo čiji je imalac ovlašćen da u određenoj mjeri iskorišćava tuđu stvar ili da
zahtijeva od njenog vlasnika da je na neki način ne upotrebljava.
Zaloga
Član 13
Zaloga je pravo na tuđoj stvari na osnovu koga imalac može naplatiti svoje potraživanje iz
vrijednosti založene stvari, ako dužnik ne ispuni obavezu o dospjelosti, prije ostalih povjerilaca.
Fiducijarna svojina
Član 14
Fiducijarna svojina je uslovno stečeno pravo svojine na pokretnoj ili nepokretnoj stvari koje
ovlašćuje povjerioca da prije ostalih povjerilaca naplati njegovo dospjelo potraživanje, bez obzira kod
koga se stvar nalazi.
Glava II
STVARI
Pojam
Član 15
Stvar je materijalni dio prirode koji se nalazi u vlasti fizičkog ili pravnog lica i na kome može
postojati pravo svojine ili neko drugo pravo.
Sastavni djelovi stvari
2
Član 16
Na sastavnom dijelu stvari, koji se može odvojiti bez oštećenja stvari, može postojati pravo
svojine.
U slučaju otuđenja stvari, svojina na odvojenom dijelu prelazi na pribavioca samo ako je taj dio
bio u svojini prenosioca.
Odredba stava 2 ovog člana neće se primjenjivati na sticanje svojine od nevlasnika i održajem.
Plodovi
Član 17
Prirodni plod je proizvod glavne stvari koji ona daje periodično i bez iscrpljivanja svoje suštine.
Do odvajanja prirodni plodovi su sastavni djelovi glavne stvari i pripadaju njenom vlasniku.
Plodovi u novčanom obliku (građanski plodovi) su periodični novčani prihodi koje stvar daje
(kamata, zakupnina).
Pripadak stvari
Član 18
Pripadak je nepotpuno inkorporisani (odvojivi) dio glavne stvari (npr. vrata, točak na automobilu,
prozorsko staklo), kao i fizički odvojena (sporedna) stvar (npr. rezervni točak, ključ od stana, pumpa
za automobil).
Svojstvo pripatka se ne gubi time što je privremeno (npr. usljed popravke) prestao da služi
upotrebi glavne stvari.
Namjenjivanjem stvari da služi upotrebi druge kao pripadak ne dira se u prava trećih koja postoje
na toj stvari.
Pribavilac glavne stvari stiče svojinu na njenom pripatku ako je prenosilac glavne stvari bio i
vlasnik pripatka.
Ovim se ne dira u primjenu pravila o sticanju svojine od nevlasnika i održajem.
Mašine ili slični uređaji namijenjeni proizvodnoj, poljoprivrednoj ili trgovinskoj djelatnosti kojoj
je trajno namijenjena sama nepokretnost kao glavna stvar, a nijesu u nju ugrađene, smatraju se
pripatkom ako trajno služe namjeni glavne stvari, pod uslovom da na tim stvarima ne postoje prava
trećih lica koja su upisana u odgovarajući javni registar.
Pokretne i nepokretne stvari
Član 19
Pokretne su one stvari koje se bez povrede njihove suštine mogu premještati s mjesta na mjesto,
ukoliko nijesu sastavni djelovi nepokretnosti.
Prirodne snage koje imaju ekonomsku vrijednost i nalaze se u čovjekovoj vlasti (električna struja,
toplota) smatraju se za pokretne stvari, ako zakonom nije drukčije određeno.
Nepokretne stvari su zemljište, zgrade i drugi objekti koji su sa zemljištem trajno spojeni, ako
zakonom nije drukčije određeno.
Sastavni djelovi nepokretnih stvari (neobrano voće, nepokošena trava, neposječeno drveće i sl.)
smatraju se za pokretne stvari u smislu pravnog posla kojim se njima raspolaže.
Pokretne stvari, koje po volji vlasnika ili po zakonu služe iskorišćavanju nepokretne stvari kao
glavne, smatraju se nepokretnim stvarima po namjeni.
Dobra od opšteg interesa
Član 20
Dobra od opšteg interesa uživaju posebnu zaštitu (prirodna bogatstva, dobra u opštoj upotrebi,
kulturna dobra, morsko dobro, nacionalni parkovi i druga dobra od opšteg interesa) u skladu sa
zakonom.
Dobra od opšteg interesa - građevinsko zemljište, poljoprivredno zemljište, šume i šumsko
zemljište, zaštićeni djelovi prirode, izuzetno morsko dobro, biljni i životinjski svijet, stvari od
kulturnog, istorijskog i ekološkog značaja i druga dobra sa takvom namjenom mogu biti objekat
privatne svojine i drugih stvarnih prava.
Vlasnici i imaoci drugih stvarnih prava na dobrima od opšteg interesa dužni su vršiti svoja prava
u skladu sa načinom korišćenja propisanim posebnim zakonom.
Javna dobra
Član 21
Javno dobro je stvar koju, u skladu sa njenom namjenom, pod jednakim uslovima, mogu svi da
koriste (prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi).
Zakonom se određuje koje se stvari smatraju javnim dobrima i uslovi za njihovu upotrebu.
Na javnom dobru se mogu sticati posebna prava korišćenja (koncesija, B.O.T., zakup i drugi
ugovorni modaliteti) pod uslovom određenim zakonom.
Dobra u opštoj upotrebi
3
Član 22
Dobra u opštoj upotrebi predstavljaju dobra koja po svojoj prirodi ili namjeni služe opštoj
upotrebi.
Dobra u opštoj upotrebi mogu svi da koriste pod jednakim uslovima, bez posebnih dozvola ili
odobrenja nadležnih organa u skladu sa zakonom.
Prirodna bogatstva (morska obala, voda, rude, divljač i drugo) i dobra u opštoj upotrebi (putevi,
pruge, aerodromi, trgovi, vazdušni prostor, luke, kulturno-istorijski spomenici i drugo) ne mogu biti
predmet privatne svojine.
Zbirna stvar i zbir stvari
Član 23
Zbirna stvar označava cjelinu koja se sastoji iz pojedinih samostalnih stvari, fizički odvojenih,
od kojih svaka ima samostalnu namjenu, predstavlja predmet posebnog prava svojine i samostalni
predmet u prometu (stado ovaca, biblioteka, stovarište robe i sl.).
Zbir stvari sačinjavaju dvije ili više stvari koje zajedno imaju istu namjenu, čine jednu
ekonomsku cjelinu i zajedno su u pravnom prometu (par rukavica, šahovska garnitura, odijelo od istog
materijala i sl.).
Djeljive i nedjeljive stvari
Član 24
Djeljive stvari su one stvari koje se fizički mogu podijeliti tako da svaki dobijeni dio ima
vrijednost srazmjernu vrijednosti cjeline (džak brašna, kamion pijeska, kotur sira i sl.).
Nedjeljive stvari su stvari koje fizičkom diobom propadaju ili njeni djelovi ne zadržavaju
srazmjernu vrijednost cjeline (dragi kamen, par cipela i sl.).
Potrošne i nepotrošne stvari
Član 25
Potrošne stvari su stvari koje svu svoju korisnost iscrpljuju prvom upotrebom ili se troše
srazmjerno upotrebi (hrana, benzin, ugalj, novac, flaša plina i slično).
Nepotrošne stvari su stvari koje se mogu upotrebljavati više puta (knjiga, odijelo, automobil,
zemljište i slično).
Individualno određene stvari i stvari određene po rodu
Član 26
Individualno određena stvar je stvar koja se konkretno ima u vidu, bez obzira da li ima neko
obilježje svojstveno samo njoj ili ima još stvari koje su iste vrste, izgleda, oblika i veličine (određena
kuća, konkretni automobil, određena knjiga i sl.).
Po rodu određene stvari se u pravnom prometu označavaju po vrsti i broju, odnosno po jedinici
mjere (kilogram pšenice, litar vina, kubni metar pijeska i sl.).
Zamjenljive i nezamjenljive stvari
Član 27
Zamjenljiva stvar je stvar na čijem mjestu u ispunjenju obaveze može doći druga stvar istih
svojstava i vrijednosti (brašno, vino, daske, novac i sl.).
Ostale stvari su nezamjenljive.
Glava III
STICANJE I PRESTANAK PRAVA SVOJINE
Sticanje svojine
Član 28
Pravo svojine stiče se po samom zakonu, na osnovu pravnog posla ili nasljeđivanjem.
Pravo svojine stiče se i odlukom državnog organa, na način i pod uslovima određenim zakonom.
Sticanje po zakonu
Član 29
4
Po samom zakonu pravo svojine se stiče stvaranjem nove stvari, spajanjem, miješanjem,
građenjem na tuđem zemljištu, odvajanjem plodova, održajem, sticanjem svojine od nevlasnika,
okupacijom i u drugim slučajevima određenim zakonom.
Stvaranje nove stvari
Član 30
Lice koje od svog materijala svojim radom izradi novu stvar stiče pravo svojine na toj stvari.
Pravo svojine na novoj stvari pripada vlasniku od čijeg je materijala stvar, na osnovu pravnog
posla, izradilo drugo lice.
Povraćaj u pređašnje stanje
Član 31
Ako je neko od tuđeg materijala svojim radom izradio novu stvar, vlasnik upotrijebljenog
materijala ima pravo da zahtijeva povraćaj u pređašnje stanje, ako se time ne pričinjava znatnija šteta,
odnosno ne prouzrokuju znatniji troškovi.
Savjesnost jedne, a nesavjesnost druge strane
Član 32
Kad je jedna strana savjesna, a druga nesavjesna, savjesna strana ima pravo da bira, da novu stvar
zadrži u svojinu, a drugoj strani naknadi vrijednost njenog rada, odnosno materijala, ili da novu stvar
prepusti nesavjesnoj strani, s tim da joj ova naknadi vrijednost rada, odnosno materijala.
Savjesnost obje strane
Član 33
Kad su obje strane savjesne, nova stvar pripada prerađivaču ako je vrijednost rada veća od
vrijednosti materijala, a vlasniku materijala ako je veća vrijednost materijala, ako su vrijednosti
približno jednake, na njoj nastaje susvojina.
Ako vlasnik prerađenog materijala nema interesa da mu stvar pripadne kao vlasniku, odnosno
kao suvlasniku, on može zahtijevati da stvar u svakom slučaju pripadne u svojinu prerađivaču, s tim da
mu ovaj naknadi vrijednost materijala.
Neznatna vrijednost materijala
Član 34
Kad je vrijednost materijala neznatna u odnosu na rad, nova stvar prelazi u svojinu prerađivaču,
bez obzira na njegovu savjesnost, a prerađivač duguje vlasniku naknadu vrijednosti materijala.
Prava trećih lica
Član 35
Prava koja su u korist trećih lica postojala na prerađenom materijalu prelaze na novu stvar ako
vlasnik materijala postaje vlasnik ili suvlasnik nove stvari.
Povraćaj u pređašnje stanje
Član 36
Kad se pokretne stvari raznih vlasnika spoje ili pomiješaju da je bez većih oštećenja ili
nesrazmjernih troškova moguć povraćaj u pređašnje stanje, svakome se vraća njegov dio ili
odgovarajuća količina, o trošku nesavjesne strane.
Susvojina na novoj stvari
Član 37
Kad su stvari koje pripadaju raznim vlasnicima spojene ili pomiješane da se više ne mogu
razdvojiti bez znatne štete ili bez nesrazmjernih troškova, na novoj stvari nastaje pravo susvojine u
korist dotadašnjih vlasnika, i to srazmjerno vrijednosti koju su pojedine stvari imale u trenutku
spajanja ili miješanja.
Pravo izbora savjesne strane
5
Član 38
Ako je neko od vlasnika bio nesavjestan, savjestan vlasnik može zahtijevati, u roku od godinu
dana od dana spajanja ili miješanja stvari, da mu cijela stvar pripadne u svojinu ili da cijela stvar
pripadne nesavjesnom vlasniku koji je dužan da savjesnom vlasniku naknadi vrijednost stvari.
Neznatna vrijednost stvari
Član 39
Ako od dviju spojenih ili pomiješanih stvari jedna ima neznatnu vrijednost u odnosu na drugu,
vlasnik stvari veće vrijednosti stiče pravo svojine na novoj stvari uz obavezu da licu, koje je izgubilo
pravo svojine na stvari, naknadi njenu vrijednost.
Prava trećih lica
Član 40
Ako su na ranijoj stvari postojala neka prava trećih lica, a vlasnik te stvari je postao vlasnik ili
suvlasnik nove stvari, ova prava prelaze na novu stvar.
Ako je vlasnik ranije stvari postao suvlasnik nove stvari, prava trećih lica odnose se na njegov
suvlasnički dio, a ako je postao vlasnik cijele stvari, prava trećih lica odnose se na idealan dio
srazmjerno vrijednosti ranije stvari.
Graditelj savjestan, a vlasnik zemljišta nesavjestan
Član 41
Lice koje izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekat) na zemljištu na kome drugi
ima pravo svojine (graditelj), stiče pravo svojine i na zemljištu na kome je izgrađen građevinski
objekat, kao i na zemljištu koje je neophodno za redovnu upotrebu tog građevinskog objekta, ako nije
znalo niti je moglo znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se
usprotivio bez odlaganja.
Vlasnik zemljišta, u slučaju iz stava 1 ovog člana, ima pravo da za vrijeme od tri godine od dana
saznanja za završenu izgradnju, ali najkasnije za vrijeme od deset godina od završene izgradnje, traži
da mu graditelj nadoknadi vrijednost zemljišta u visini njegove tržišne cijene u vrijeme donošenja
sudske odluke.
Graditelj nesavjestan, a vlasnik zemljišta savjestan
Član 42
Ako je graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu ili je to morao znati, a vlasnik se tome odmah
usprotivio, vlasnik zemljišta može tražiti da mu pripadne pravo svojine na građevinskom objektu ili da
graditelj poruši građevinski objekat i vrati zemljište u prvobitno stanje ili da graditelj isplati tržišnu
cijenu zemljišta.
U slučajevima iz stava 1 ovog člana vlasnik zemljišta ima pravo i na naknadu štete.
Ako vlasnik zemljišta zahtijeva da mu pripadne pravo svojine na građevinskom objektu, dužan je
naknaditi graditelju vrijednost objekta u visini prosječne građevinske cijene objekta u mjestu u kome
se nalazi u vrijeme donošenja sudske odluke.
Pravo izbora iz stava 1 ovog člana vlasnik zemljišta može ostvariti najkasnije u roku od tri godine
od dana završetka izgradnje građevinskog objekta.
Po proteku roka iz stava 4 ovog člana vlasnik može zahtijevati isplatu tržišne cijene zemljišta.
Savjesne obje strane
Član 43
Ako je graditelj savjestan, a vlasnik zemljišta nije znao za izgradnju, u slučaju kad građevinski
objekat vrijedi znatno više od zemljišta, građevinski objekat zajedno sa zemljištem pripada graditelju,
a graditelj za zemljište duguje vlasniku naknadu po tržišnoj cijeni zemljišta.
Ako je vrijednost zemljišta znatno veća, sud će na zahtjev vlasnika zemljišta građevinski objekat
dosuditi njemu i obavezati ga da graditelju naknadi građevinsku vrijednost objekta u visini prosječne
građevinske cijene objekta u mjestu u kome se nalazi. Ovaj zahtjev vlasnik može podnijeti u roku od
tri godine od dana završetka izgradnje građevinskog objekta.
Ako je graditelj savjestan, a vlasnik zemljišta nije znao za izgradnju, u slučaju kada su vrijednost
građevinskog objekta i vrijednost zemljišta približno jednake, sud će građevinski objekat, odnosno
građevinski objekat i zemljište dosuditi vlasniku zemljišta i graditelju, vodeći računa o njihovim
potrebama, a naročito o njihovim stambenim prilikama.
Vlasniku zemljišta, odnosno graditelju, pripada naknada za zemljište, odnosno građevinski
objekat, po odredbi stava 1 ovog člana.
Nesavjesnost obje strane
Član 44
6
Kada su obje strane nesavjesne primijeniće se pravilo propisano za slučaj u kome je graditelj
nesavjestan, a vlasnik zemljišta savjestan.
Građenje na tuđem zemljištu materijalom trećeg lica
Član 45
Pravila o građenju na tuđem zemljištu primjenjuju se i u slučaju ako je graditelj pri gradnji
upotrijebio materijal trećeg lica bez dozvole vlasnika materijala.
Vlasnik materijala ima pravo na naknadu vrijednosti materijala i naknadu štete.
Ako se upotrijebljeni djelovi mogu odvojiti bez oštećenja, vlasnik može zahtijevati njihov
povraćaj, u roku od dva mjeseca od saznanja, a najkasnije u roku od godinu dana.
Građenje na svom zemljištu
Član 46
Vlasnik zemljišta građenjem stiče pravo svojine na objektu koji je izgradio u skladu sa zakonom.
Građenje tuđim materijalom na svom zemljištu
Član 47
Vlasnik zemljišta koji je izgradio zgradu na svom zemljištu postaje vlasnik zgrade i kada je
prilikom izgradnje upotrijebio tuđi materijal, ako je zgrada izgrađena u skladu sa zakonom.
Vlasnik materijala ima pravo na naknadu vrijednosti materijala i pravo na naknadu štete.
Ako se djelovi materijala mogu odvojiti bez oštećenja, vlasnik materijala može zahtijevati
povraćaj dijela materijala i naknadu štete.
Djelimično zahvatanje susjedne parcele građenjem
Član 48
Kada je zgrada izgrađena na svom zemljištu, ali je pri tom prekoračena međa i zahvaćen dio
susjedne parcele, vlasnik susjednog zemljišta ima pravo da, bez obzira na savjesnost stranaka,
zahtijeva povraćaj u pređašnje stanje, ako je to moguće bez znatnije štete po ostali dio zgrade ili ako
vlasniku zauzetog zemljišta zbog prekoračenja međe prijeti nesrazmjerno velika šteta.
Dosuđenje stvarne službenosti ili svojine na zauzetom zemljištu
Član 49
Ako nijesu ispunjeni uslovi za povraćaj u pređašnje stanje iz člana 48 ovog zakona, sud će
gradiocu utvrditi odgovarajuću stvarnu službenost, ili će mu utvrditi pravo svojine na površini
susjednog zemljišta zauzetog građenjem.
U slučaju iz stava 1 ovog člana vlasnik zauzetog zemljišta ima pravo na naknadu u visini
smanjene vrijednosti parcele, odnosno tržišne vrijednosti zauzetog dijela zemljišta, kao i pravo da od
gradioca zahtijeva da mu ovaj po tržišnim cijenama otkupi preostali dio zemljišta kad je ovaj bitno
izgubio ekonomsku namjenu ili je njegovo iskorišćavanje postalo za vlasnika necjelishodno ili znatno
otežano.
Vlasnik zemljišta ima pravo i na naknadu štete.
Nesavjesnost graditelja
Član 50
Povraćaj u pređašnje stanje može se zahtijevati i u slučaju kad je vlasnik zemljišta blagovremeno
upozorio graditelja, ili je graditelj inače bio nesavjestan.
Izuzetno od odredbe stava 1 ovog člana, sud neće dozvoliti povraćaj u pređašnje stanje ako nađe
da to ne bi bilo društveno opravdano s obzirom na okolnosti slučaja, a naročito s obzirom na neznatnu
vrijednost zauzetog zemljišta prema veličini štete koja bi za graditelja nastala rušenjem, imovinske
prilike stranaka, kao i njihovo ponašanje u toku izgradnje.
Dugogodišnji zasadi
Član 51
Na dugogodišnje zasade (vinograde i voćnjake) shodno se primjenjuju odredbe o građenju na
tuđem i svom zemljištu.
Odvajanje plodova
Član 52
Pravo svojine na plodovima koje stvar daje pripada vlasniku stvari.
7
Savjestan držalac, plodouživalac i zakupac stvari koja daje plodove stiče pravo svojine na
plodovima u trenutku njihovog odvajanja.
Plodovi iz stava 2 ovog člana, do njihovog odvajanja, sastavni su dio stvari i pripadaju njenom
vlasniku.
Redovan održaj
Član 53
Savjestan i zakoniti držalac pokretne stvari, na kojoj drugi ima pravo svojine, stiče pravo svojine
na toj stvari održajem protekom tri godine.
Savjestan i zakoniti držalac nepokretne stvari, na kojoj drugi ima pravo svojine, stiče pravo
svojine na toj stvari održajem protekom deset godina.
Vanredan održaj
Član 54
Savjestan držalac pokretne stvari, na kojoj drugi ima pravo svojine, stiče pravo svojine na toj
stvari održajem protekom deset godina.
Savjestan držalac nepokretne stvari, na kojoj drugi ima pravo svojine, stiče pravo svojine na toj
stvari održajem protekom 20 godina.
Održaj u korist nasljednika
Član 55
Nasljednik postaje savjestan držalac od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac
bio nesavjestan držalac, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a vrijeme za održaj počinje teći
od trenutka otvaranja nasljeđa.
Rok za održaj
Član 56
Vrijeme potrebno za održaj počinje da teče od dana kada je držalac stupio u državinu stvari, a
završava se istekom posljednjeg dana roka potrebnog za održaj.
Uračunavanje vremena prethodnika
Član 57
U vrijeme potrebno za održaj uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg držaoca
držali stvar kao savjesni i zakoniti držaoci, odnosno kao savjesni držaoci.
Ako je od dvije državine koje se slijede jedna podobna za redovni, a druga za vanredni održaj,
uračunavanje isteklog vremena vrši se srazmjerno dužini zakonskih rokova za redovni, odnosno
vanredni održaj.
Prekid i zastoj
Član 58
Na prekid, odnosno zastoj održaja shodno se primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju
zastarjelosti potraživanja.
Prava trećih lica
Član 59
Imovinska prava (stvarna i obligaciona) koja su na stvari postojala u korist trećeg lica ostaju ako
je novi vlasnik do stvari došao bez naknade.
Ako je sticalac do stvari došao sa naknadom, prava trećih lica se gase ako novi vlasnik za njih
nije znao niti je prema prilikama mogao znati.
Uslovi potrebni za sticanje
Član 60
Savjesno lice stiče pravo svojine na pokretnoj stvari koju je pribavilo uz naknadu od nevlasnika
koji u okviru svoje djelatnosti stavlja u promet takve stvari, od nevlasnika kome je vlasnik predao
stvar u državinu na osnovu pravnog posla koji nije osnov za pribavljanje prava svojine, kao i na javnoj
prodaji.
8
Prava ranijeg vlasnika
Član 61
Raniji vlasnik može od savjesnog sticaoca zahtijevati da mu stvar vrati uz naknadu po tržišnoj
cijeni, ukoliko ta stvar za njega ima poseban značaj.
Zahtjev iz stava 1 ovog člana ne može se postaviti po proteku roka od jedne godine od sticanja
prava svojine na toj stvari.
Prava trećih lica
Član 62
Imovinska prava koja su na pribavljenoj stvari postojala u korist trećeg lica gase se ako sticalac
(novi vlasnik) za njih nije znao niti je prema okolnostima mogao znati.
Okupacija
Član 63
Na pokretnoj stvari, koju je njen vlasnik napustio, pravo svojine stiče lice koje je uzelo tu stvar u
državinu sa namjerom da je prisvoji (okupacija), ako zakonom nije drukčije određeno.
Na nepokretnosti se ne može steći pravo svojine okupacijom.
Sađenje na tuđem i svom zemljištu
Član 64
Kad neko svojim sadnicama zasadi tuđe zemljište, a na to nije imao pravo, sadnice postaju
sastavni dio zemljišta i pripadaju vlasniku zemljišta.
Kad je sadilac savjestan, a vlasnik zemljišta nesavjestan
Član 65
Ako je sadilac savjestan (nije znao niti je mogao znati da je zemljište tuđe i da nema pravo da
sadi), a vlasnik zemljišta nesavjestan (primijetio je sađenje, pa sadioca nije opomenuo) vlasnik
zemljišta duguje sadiocu naknadu prema vrijednosti svrsishodno uloženih sredstava, ali najviše do
visine koristi koje ima usljed sađenja.
U slučaju iz stava 1 ovog člana vlasnik zemljišta nema pravo da zahtijeva uklanjanje sadnica i
dovođenje zemljišta u prvobitno stanje o trošku sadioca.
Kad su obje strane savjesne ili nesavjesne
Član 66
Odredba člana 65 ovog zakona primjenjuje se u slučaju kada su obje strane savjesne, odnosno
nesavjesne.
Vlasnik zemljišta ima pravo da zahtijeva uklanjanje sadnica koje mu smetaju, ili da ih sam
ukloni, i za to nije dužan dati nikakvu naknadu.
Kad je sadilac nesavjestan, a vlasnik zemljišta savjestan
Član 67
Ako je sadilac nesavjestan, a vlasnik zemljišta savjestan, vlasnik zemljišta može zadržati sadnice
i platiti naknadu po pravilu propisanom za slučaj kad je sadilac savjestan, a vlasnik zemljišta
nesavjestan ili zahtijevati uklanjanje sadnica i dovođenje zemljišta u prvobitno stanje ili zahtijevati
naknadu pričinjene štete.
Sađenje tuđih sadnica na tuđem zemljištu
Član 68
Pravila o sađenju svojim sadnicama na tuđem zemljištu primjenjuju se i u slučaju kada neko
zasadi tuđe zemljište sadnicama koje pripadaju trećem licu.
Sađenje tuđim sadnicama na svom zemljištu
Član 69
Tuđe sadnice zasađene na svom zemljištu postaju sastavni dio zemljišta i pripadaju vlasniku
zemljišta, koji je dužan vlasniku sadnica naknaditi njihovu vrijednost i štetu.
9
Nesavjesnost sijača
Član 70
Ako se svojim sjemenom zasije tuđe zemljište bez saglasnosti vlasnika zemljišta (znao je ili je
morao znati da na to nema pravo), rod pripada vlasniku zemljišta, koji nije dužan dati naknadu za
uložena sredstva i vrijednost rada.
U slučaju iz stava 1 ovog člana vlasnik zemljišta ima pravo i na naknadu štete.
Savjesnost sijača i vlasnika zemljišta
Član 71
Ako je sijač bio savjestan, savjesni vlasnik zemljišta, takođe, prisvaja sav rod, ali duguje naknadu
za svrsishodno uložena sredstva i rad, najviše do visine prihoda koje je imao od zemljišta.
Ako je sijač bio savjestan, a vlasnik zemljišta ga nije na vrijeme opomenuo, a mogao je, rod se
dijeli kao da između njih postoji zakupni odnos.
Nesavjesnost obje strane
Član 72
Kad su sijač i vlasnik zemljišta nesavjesni, rod pripada vlasniku zemljišta koji duguje naknadu za
svrsishodno uložena sredstva i rad, najviše do visine prihoda koje je imao od zemljišta.
Sijanje tuđim sjemenom na tuđem zemljištu
Član 73
Pravila koja važe za sijanje na tuđem zemljištu važe i kada je upotrijebljeno tuđe sjeme, samo je
sijač dužan vlasniku sjemena naknaditi vrijednost sjemena i pričinjenu štetu.
Sijanje tuđim sjemenom na svom zemljištu
Član 74
Kad vlasnik zemljišta zasije svoje zemljište tuđim sjemenom, bez saglasnosti vlasnika sjemena,
rod pripada vlasniku zemljišta, koji duguje naknadu za vrijednost sjemena i naknadu pričinjene štete
po opštim pravilima.
Otrgnuti komad zemljišta
Član 75
Kad rijeka odvoji komad zemljišta i pripoji ga drugom zemljištu (nanese ga na tuđe zemljište),
vlasnik otrgnutog zemljišta ima pravo da ga povrati u roku od godinu dana.
Po proteku roka od godine dana otrgnuti komad postaje sastavni dio zemljišta kome je pripojen i
za njega se ne duguje nikakva naknada ranijem vlasniku.
Nanos
Član 76
Kad rijeka postepeno i neprimjetno taloži zemlju na obalu, tako uvećana površina pripada
priobalnom vlasniku koji nije dužan dati nikakvu naknadu.
Pomjeranje riječnog toka
Član 77
Uvećanje površine priobalnog zemljišta, koje nastaje usljed toga što se riječni tok postepeno
prirodno pomjera prema suprotnoj obali, koristi priobalnom vlasniku.
Prekovodni susjed, čije je zemljište smanjeno usljed pomjeranja riječnog toka, nema pravo na
naknadu.
Napušteno riječno korito
Član 78
Ako rijeka promijeni tok, zainteresovani priobalni vlasnici imaju pravo da joj u roku od godinu
dana o svom trošku vrate raniji tok, ako se to ne protivi planu regulacije rijeke.
Ako u roku iz stava 1 ovog člana ne dođe do uspostavljanja ranijeg riječnog toka, napušteno
riječno korito postaje državna svojina.
10
Vlasnicima zemljišta zauzetog novim riječnim tokom pripada naknada po pravilima Zakona o
eksproprijaciji.
Novo riječno ostrvo
Član 79
Kad se u rijeci ili jezeru uzdigne iznad vodene površine zemljišno uzvišenje, ono postaje državna
svojina.
Ostrvo nastalo račvanjem rijeke ili plavljenjem zemljišta usljed izlivanja rijeke ostaje u svojini
dotadašnjeg vlasnika.
Rok za gonjenje
Član 80
Roj pčela, koji je napustio košnicu, postaje ničija stvar ako vlasnik ne preduzme gonjenje u roku
od 24 časa ili odustane od gonjenja ili u toku gonjenja izgubi roj iz vida.
Ako vlasnik pronađe roj, a nema mogućnosti da ga odmah uhvati, on ga može obilježiti kao svoj
(stavljanjem krsta, zareza i na drugi uobičajeni način); poslije toga niko drugi nema pravo da prisvoji
roj.
Pravo prelaska na tuđu nepokretnost
Član 81
U potrazi za rojem vlasnik ima pravo da pređe na tuđu nepokretnost.
Ako se roj nastanio u tuđoj praznoj košnici, vlasnik roja ima pravo da je otvori u cilju hvatanja i
povraćaja roja.
Ukoliko vlasnik roja radnju iz stava 2 ovog člana ne izvrši u roku od 48 časova, ovakav roj
pripada vlasniku košnice.
U slučaju iz stava 3 ovog člana vlasnik košnice dužan je da naknadi pričinjenu štetu vlasniku
roja.
Odbjegli roj u tuđoj naseljenoj košnici
Član 82
Ako se odbjegli roj nastani u tuđoj košnici već naseljenoj pčelama, pravo svojine i druga prava
koja su postojala na naseljenoj košnici proširuju se i na novopridošli roj, bez obaveza plaćanja ranijem
vlasniku.
Prava koja su na novopridošlom roju postojala prije ujedinjenja gase se.
Susvojina na pomiješanim rojevima
Član 83
Kad se odbjegli rojevi koji pripadaju raznim vlasnicima ujedine, njihovi vlasnici postaju
suvlasnici uhvaćenog roja nastalog ujedinjenjem, srazmjerno broju rojeva.
Na nepokretnim stvarima
Član 84
Na osnovu pravnog posla pravo svojine na nepokretnim stvarima stiče se upisom u katastar
nepokretnosti ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.
Na pokretnim stvarima
Član 85
Na osnovu pravnog posla pravo svojine na pokretnoj stvari stiče se predajom te stvari u državinu
sticaoca.
Predaja pokretne stvari
Član 86
Predaja pokretne stvari smatra se izvršenom i predajom isprave na osnovu koje sticalac može
raspolagati tom stvari, kao i uručenjem nekog dijela stvari ili izdvajanjem ili drugim označavanjem
stvari koje znači predaju stvari.
11
Predaja pokretne stvari smatra se izvršenom i kada iz konkretnih okolnosti proizilazi da je
izvršena predaja stvari.
Prenos svojine zaključenjem pravnog posla
Član 87
Kad se pokretna stvar nalazi u državini sticaoca po nekom pravnom poslu, on stiče pravo svojine
na njoj u trenutku zaključenja pravnog posla sa vlasnikom stvari.
Ako sticalac prava svojine na pokretnoj stvari ostavi tu stvar i dalje u državini prenosioca po
nekom drugom osnovu, on stiče pravo svojine na njoj u trenutku zaključenja pravnog posla sa
vlasnikom stvari.
Pravo svojine na pokretnoj stvari koju drži treće lice prelazi na sticaoca u trenutku zaključenja
pravnog posla kojim mu je prenosilac prenio pravo da zahtijeva povraćaj te stvari.
Treće lice ima pravo da prema novom vlasniku istakne sve prigovore koje je imao prema ranijem
vlasniku.
Višestruko otuđenje nepokretne stvari
Član 88
Kad je više lica zaključilo pravne poslove radi sticanja prava svojine iste nepokretne stvari, a
nijedno nije steklo državinu niti je izvršilo upis u katastar nepokretnosti, pravo svojine steći će lice
koje je ranije zaključilo pravni posao, ako je bilo savjesno.
Kad je više lica zaključilo pravne poslove radi sticanja prava svojine na istu nepokretnu stvar,
pravo svojine steklo je ono lice koje je upisalo svoje pravo u katastar nepokretnosti, ako je bilo
savjesno.
Kad je više lica zaključilo pravne poslove radi sticanja prava svojine na istu nepokretnu stvar, a
nijedno nije upisalo pravo svojine u katastar nepokretnosti, pravo svojine steći će ono lice koje je
steklo državinu.
Višestruko otuđenje pokretne stvari
Član 89
Kad je više lica zaključilo posebne pravne poslove radi sticanja prava svojine na istu pokretnu
stvar koja je individualno određena, to pravo stiče lice kome je stvar predata, ako je savjesno.
Ako postoji više savjesnih sticalaca, pravo da zahtijeva predaju stvari ima lice koje je prvo
zaključilo pravni posao za sticanje prava svojine.
Prava trećih lica na pokretnim stvarima
Član 90
Prava koja su na pokretnoj stvari postojala u korist trećeg lica ostaju ako je novi vlasnik do stvari
došao bez naknade.
Ako je sticalac do stvari došao sa naknadom, prava trećih lica se gase ako novi vlasnik za njih
nije znao niti je prema okolnostima mogao znati.
Nasljeđivanje
Član 91
Pravo svojine na stvari stiče se nasljeđivanjem u trenutku otvaranja nasljeđa na imovini umrlog,
ako zakonom nije drukčije određeno.
Predaja nađene stvari
Član 92
Lice koje nađe izgubljenu stvar dužno je predati tu stvar nadležnom organu opštine na čijoj je
teritoriji nađena.
Opština je dužna da od nalazača nađenu stvar primi i o tome sačini zapisnik, a nalazaču izda
potvrdu o prijemu nađene stvari.
U zapisnik se unosi mjesto i vrijeme nalaska, podrobni opis stvari, porodično i rođeno ime i tačna
adresa nalazača, kao i njegov eventualni zahtjev za nagradu.
Nalazač može stvar predati u najbližoj stanici policije ili je vratiti vlasniku, odnosno onome ko ju
je izgubio, ako se na osnovu znakova sa stvari ili iz drugih okolnosti za njega može saznati.
Obaveza organa kome je stvar predata
12
Član 93
Opština je dužna odmah preduzeti sve potrebne mjere za očuvanje stvari i pronalaženje lica koje
je stvar izgubilo.
Ako je lice koje je stvar izgubilo poznato ili se odmah javi, opština će mu nađenu stvar predati po
naplati, odnosno odbitku troškova čuvanja i nagrade nalazaču.
Ako se lice koje je stvar izgubilo ne javi odmah, a nalazač je stvar predao stanici policije, stanica
policije će nađenu stvar sa potrebnim podacima predati opštini uz potvrdu.
Oglašavanje da je stvar nađena
Član 94
Opština će nalazak stvari manje vrijednosti objaviti na oglasnoj tabli ili na drugi način.
Nalazak stvari veće vrijednosti opština će objaviti i u dnevnom štampanom mediju.
Prodaja
Član 95
Ako su nađene stvari podložne kvaru ili su nepodesne za čuvanje, opština će ih prodati i dobijeni
novac čuvati.
Nađena stoka će se prodati ako se lice koje je stoku izgubilo ne javi u roku od 15 dana od dana
nalaska.
Ako se lice koje je stvar izgubilo javi u roku od godinu dana, računajući od dana objavljivanja
nalaska, stvar ili novac dobijen njenom prodajom će mu se predati po naplati, odnosno odbitku
troškova čuvanja i objavljivanja, kao i po naplati, odnosno odbitku nagrade nalazaču.
Zasnivanje državne svojine
Član 96
Ako se lice koje je izgubilo stvar ne javi u roku od godinu dana, računajući od dana objavljivanja
nalaska ili ne dokaže svoje pravo na stvari, ili odbije da stvar primi, nađena stvar prelazi u državnu
svojinu.
Pravo raspolaganja na stvari stiče opština na čijoj je teritoriji stvar nađena.
Ako stvar zbog svog naročitog značaja (umjetničkog, istorijskog, kulturnog, naučnog itd.)
predstavlja kulturno dobro, opština će izvijestiti nadležni organ za zaštitu kulturnih dobara.
Troškovi i nagrada
Član 97
Nalazač izgubljene stvari ima pravo na naknadu svrsishodno učinjenim troškovima, kao i pravo
na nagradu u visini 15% od vrijednosti stvari.
Sud može iznos nagrade pravično smanjiti, uzimajući u obzir prilike nalazača i vlasnika (odnosno
lica koje je stvar izgubilo), kao i u slučaju kada bi nagrada predstavljala nesrazmjerno veliku korist.
U slučaju iz stava 2 ovog člana nagrada ne može biti manja od 8% od vrijednosti stvari.
Ako se vrijednost stvari može utvrditi samo uz nesrazmjerne troškove ili stvar ima vrijednost
samo za vlasnika, odnosno onoga ko ju je izgubio, sud će nagradu odrediti prema pravičnoj procjeni.
Nagrada za više nalazača
Član 98
Ako je više lica našlo istu stvar, oni nalazačku nagradu dijele na jednake djelove.
Kao nalazač smatra se i ono lice koje je stvar prvo opazilo i za njom poseglo, iako ju je drugo lice
prije dohvatilo.
Gubitak prava na nagradu
Član 99
Nalazač koji nije prijavio nalaz stvari na način propisan zakonom gubi pravo na nalazačku
nagradu.
Posebno pravilo
Član 100
Ako je stvar nađena u sredstvu javnog saobraćaja ili prostoriji dostupnoj većem broju lica,
nalazač je može predati nadležnom organu.
Ukoliko postupak sa ovim stvarima nije uređen posebnim propisima, rukovodilac službe
(ustanove) dužan je nalaz stvari objaviti na odgovarajući način, pa ako se u roku od 15 dana od
objavljivanja vlasnik, odnosno lice koje je stvar izgubilo ne javi, dostaviće stvar na dalji postupak
opštini u kojoj javna služba ima sjedište.
Zaposleni u javnoj službi, koji stvar pronađu u toku vršenja svog redovnog posla, nemaju pravo
na nalazačku nagradu.
13
Pojam skrivenog blaga
Član 101
Skrivenim blagom, u smislu ovog zakona, smatraju se novac, zlato, srebro, nakit, drago kamenje,
stvari izrađene od plemenitih metala ili dragog kamenja i druge dragocjenosti, za koje se vlasnik ne
može pouzdano utvrditi.
Zasnivanje državne svojine
Član 102
Nađeno blago postaje državna svojina, a pravo raspolaganja na njemu stiče opština na čijoj je
teritoriji nađeno, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
Pravo na nagradu
Član 103
Nalazač ima pravo na nagradu u visini jedne četvrtine vrijednosti blaga.
Pravo iz stava 1 ovog člana ima i vlasnik stvari u kojoj je blago bilo sakriveno.
Ako je nalazač vlasnik stvari u kojoj je blago bilo sakriveno, njemu pripada jedna trećina
vrijednosti blaga.
Ukoliko je nađeno blago velike vrijednosti sud će, prema okolnostima slučaja, smanjiti nagradu.
U slučaju iz stava 4 ovog člana nagrada ne može biti manja od 8% od vrijednosti stvari.
Nalazač koji je prećutao nalaz blaga gubi pravo na nagradu.
Sanalazači dijele nagradu na jednake djelove.
Posebni nalazači
Član 104
Nalazačem se smatra i radnik koji je pri izvođenju radova blago slučajno pronašao.
Sanalazačem se smatra i lice koje je blago prvo opazilo iako ga je drugo lice prije dohvatilo.
Pravo na nalazačku nagradu nema lice koje je na osnovu ugovora ili radnog odnosa imalo
obavezu da učestvuje u radovima na nalaženju blaga.
Nalaz kulturnog dobra
Član 105
Na nalaz kulturnog dobra primjenjuju se odredbe posebnog zakona.
Nalazač kulturnog dobra ima pravo na pravičnu nagradu.
Pravila o tome ko se smatra nalazačem skrivenog blaga shodno se primjenjuju i na nalaz
kulturnih dobara, koja su se do nalaska nalazila u zemlji ili vodi.
Sticanje prava svojine od strane drugih lica
Član 106
Pravo svojine koje određeno lice ima na stvari prestaje kad drugo lice stekne pravo svojine na toj
stvari.
Napuštanje stvari
Član 107
Pravo svojine prestaje napuštanjem stvari i kada vlasnik stvari, na nesumljiv način, izrazi volju da
ne želi da stvar bude njegova.
Vlasnik nepokretnosti može se odreći prava svojine izjavom datom pred nadležnim organom, pod
uslovom da na nepokretnoj stvari nema drugih stvarnih prava, osim stvarnih službenosti.
Na osnovu izjave iz stava 2 ovog člana, u katastar nepokretnosti istovremeno se vrši brisanje
prava svojine dotadašnjeg vlasnika i upisuje pravo državne svojine, ako posebnim zakonom nije
drukčije propisano.
Propast stvari
Član 108
Pravo svojine prestaje propašću stvari.
Na ostavku propale stvari vlasnik zadržava pravo svojine.
Bjekstvo uhvaćene divlje životinje
Član 109
14
Na uhvaćenoj divljoj životinji gubi se pravo svojine ako životinja pobjegne, a vlasnik ne
preduzme gonjenje ili odustane od gonjenja.
Pripitomljene životinje
Član 110
Na pripitomljenoj životinji gubi se pravo svojine kad životinja izgubi naviku da se vraća na
mjesto koje joj je bilo određeno.
Zasnivanje državne svojine
Član 111
Pripitomljene i uhvaćene životinje na kojima je vlasnik izgubio pravo svojine u smislu čl. 109 i
110 ovog zakona postaju državna svojina.
Glava IV
ZAŠTITA PRAVA SVOJINE
Pojam
Član 112
Vlasnik može tužbom zahtijevati od držaoca povraćaj individualno određene stvari.
Vlasnik mora dokazati da na stvari, čiji povraćaj traži, ima pravo svojine, kao i da se stvar nalazi
u faktičkoj vlasti tuženog.
Obaveza vraćanja stvari i plodova
Član 113
Savjestan držalac predaje stvar vlasniku sa plodovima koji još nijesu ubrani.
Nesavjestan držalac dužan je predati vlasniku stvari sve plodove.
Nesavjestan držalac dužan je da naknadi vrijednost ubranih plodova koje je potrošio, otuđio ili
uništio, kao i vrijednost plodova koje je propustio da ubere.
Naknada za korišćenje i odgovornost za štetu
Član 114
Savjestan držalac nije dužan da plati naknadu za korišćenje stvari niti odgovara za pogoršanje i
propast stvari koji su nastali za vrijeme njegovog savjesnog držanja.
Nesavjestan držalac je dužan da plati naknadu za korišćenje stvari.
Nesavjestan držalac dužan je da naknadi štetu nastalu pogoršanjem ili propašću stvari, osim ako
bi ta šteta nastala i kada bi se stvar nalazila kod vlasnika.
Naknada nužnih troškova
Član 115
Savjestan držalac ima pravo na naknadu nužnih troškova za održavanje stvari.
Nesavjestan držalac može tražiti naknadu nužnih troškova koje bi imao i vlasnik da se stvar
nalazila kod njega.
Nužne troškove iz stava 1 ovog člana vlasnik stvari dužan je naknaditi savjesnom držaocu u mjeri
u kojoj ti troškovi nijesu obuhvaćeni koristima koje je on dobio od stvari.
Naknada korisnih troškova
Član 116
Savjestan držalac može tražiti naknadu korisnih troškova u mjeri u kojoj je vrijednost stvari
povećana.
Nesavjestan držalac ima pravo na naknadu korisnih troškova samo ako su korisni lično za
vlasnika.
Korisne troškove iz stava 1 ovog člana vlasnik stvari dužan je da naknadi savjesnom držaocu u
mjeri u kojoj ti troškovi nijesu obuhvaćeni koristima koje je on dobio od stvari.
Naknada luksuznih troškova
15
Član 117
Savjestan držalac ima pravo na naknadu troškova koje je učinio radi svog zadovoljstva ili
uljepšavanjem stvari samo ukoliko je vrijednost stvari povećana. Ako se ono što je učinjeno radi
zadovoljstva ili uljepšavanja stvari može od nje odvojiti bez njenog oštećenja, savjestan držalac ima
pravo da to odvoji i zadrži za sebe.
Nesavjestan držalac nema pravo na naknadu troškova koje je učinio radi svog zadovoljstva ili
uljepšavanja stvari, ali može da odnese stvar koju je ugradio radi svog zadovoljstva ili uljepšavanja
stvari kad se ona može odvojiti bez oštećenja glavne stvari.
Zadržavanje stvari
Član 118
Savjestan držalac ima pravo da zadrži stvar dok mu se ne naknadi iznos nužnih i korisnih
troškova koje je imao u vezi sa održavanjem stvari.
Zastarjelost potraživanja
Član 119
Potraživanje naknade nužnih i korisnih troškova zastarijeva za tri godine od dana predaje stvari.
Nastupanje nesavjesnosti
Član 120
Savjestan držalac postaje nesavjestan od trenutka kad mu je tužba dostavljena, ali vlasnik može
dokazati da je savjestan držalac postao nesavjestan i prije dostavljanja tužbe.
Nezastarivost zahtjeva
Član 121
Pravo na podnošenje tužbe za povraćaj stvari ne zastarijeva.
Zastarjelost potraživanja
Član 122
Pravo vlasnika da od nesavjesnog držaoca zahtijeva predaju ubranih plodova i naknadu
vrijednosti plodova koje je potrošio, otuđio, propustio da ubere ili uništio, zastarijeva za tri godine od
dana predaje stvari.
Potraživanje nesavjesnog držaoca stvari u pogledu naknade troškova zastarijeva za tri godine od
dana predaje stvari.
Tužba za povraćaj stvari po jačoj državini (Publicijanska tužba)
Član 123
Lice koje je pribavilo individualno određenu stvar po pravnom osnovu i na zakoniti način, a nije
znalo i nije moglo znati da nije postalo vlasnik, ima pravo da zahtijeva njen povraćaj i od savjesnog
držaoca kod koga se ta stvar nalazi bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu.
Lice čija je državina podobna za sticanje prava svojine vanrednim održajem, ima pravo da
zahtijeva povraćaj stvari od lica koje nema istu takvu državinu na toj stvari.
Jači pravni osnov
Član 124
Kad dva lica imaju jednaku državinu za sticanje prava svojine održajem, jači pravni osnov ima
lice koje je stvar steklo teretno u odnosu na lice koje je stvar steklo besteretno.
Ako su pravni osnovi ovih lica iste jačine, prvenstvo ima lice kod koga se stvar nalazi.
Primjena pravila tužbe vlasnika za povraćaj stvari
Član 125
U pogledu uslova pod kojima savjesni držalac stvari može zahtijevati njen povraćaj i vraćanje
njenih plodova, kao i uslova pod kojima držalac može zahtijevati naknadu troškova koje je imao u
vezi održavanja stvari, shodno se primjenjuju odredbe o tužbi vlasnika za povraćaj stvari.
Tužba zbog uznemirivanja svojine
16
Član 126
Ako treće lice neosnovano uznemirava vlasnika ili svojinskog držaoca na drugi način, a ne
oduzimanjem stvari, vlasnik, odnosno svojinski držalac može tužbom zahtijevati da to uznemiravanje
prestane.
Po tužbi iz stava 1 ovog člana, savjesnost držaoca i zakonitost državine se pretpostavljaju.
Dokazivanje prava na uznemiravanje
Član 127
Tuženi je dužan da dokaže postojanje nekog svog prava čijim vršenjem ometa vlasnika stvari.
Upis u javnu knjigu je dokaz o postojanju određenog prava tuženog iz stava 1 ovog člana na
nepokretnosti.
Pravo na naknadu štete
Član 128
Kada je uznemiravanjem vršenja prava svojine prouzrokovana šteta, vlasnik ima pravo da
zahtijeva naknadu štete po opštim pravilima o naknadi štete.
Nezastarivost zahtjeva
Član 129
Pravo na podnošenje tužbe zbog uznemiravanja svojine ne zastarijeva.
Zaštita susvojine i zajedničke svojine
Član 130
Suvlasnik, odnosno zajednički vlasnik ima pravo na tužbu za zaštitu prava svojine na cijeloj
stvari, a suvlasnik ima pravo i na tužbu za zaštitu svog prava na dijelu stvari.
U sporovima između suvlasnika, u sporovima između zajedničara, kao i u sporovima između
trećih lica i suvlasnika ili zajedničara, koji se odnose na prava na zajedničkoj stvari, tužbom moraju
biti obuhvaćeni svi suvlasnici, odnosno zajedničari kao nužni suparničar.
Glava V
PRAVO SUSVOJINE
Pojam
Član 131
Više lica imaju pravo susvojine na nepodijeljenoj stvari kada je dio svakog od njih određen
srazmjerno prema cjelini (idealni dio).
Ako suvlasnički djelovi nijesu određeni, pretpostavlja se da su jednaki.
Sadržina prava susvojine
Član 132
Suvlasnik ima pravo da stvar drži i da je koristi zajedno sa ostalim suvlasnicima srazmjerno svom
dijelu, ne povrjeđujući prava ostalih suvlasnika.
Suvlasnik može raspolagati svojim dijelom bez saglasnosti ostalih suvlasnika.
U slučaju prodaje suvlasničkog dijela ostali suvlasnici imaju pravo preče kupovine.
Ako suvlasnik, u roku od 10 dana od dana kada mu je dostavljena pisana ponuda za kupovinu
suvlasničkog dijela, ne prihvati ponudu, ponuđač može svoj suvlasnički dio prodati trećem licu.
Plodovi i ostali prihodi od stvari dijele se između suvlasnika srazmjerno veličini njihovih djelova
(udjela).
Upravljanje suvlasničkom stvarju
Član 133
Suvlasnici imaju pravo da zajednički upravljaju stvarju.
Suvlasnici mogu povjeriti upravljanje stvarju jednom ili nekolicini suvlasnika ili trećem licu.
Aktom o postavljanju upravnika određuju se i njegova prava i obaveze.
Ukoliko se ne postigne saglasnost o postavljanju i ovlašćenjima upravnika, svaki suvlasnik ima
pravo zahtijevati da o tome odluči sud.
Upravnik ima pravo na naknadu za obavljanje poslova upravljanja.
Suvlasnik koji ne učestvuje u upravljanju ima pravo da bude obaviješten o upravljanju.
Preduzimanje poslova redovnog upravljanja stvarju
17
Član 134
Za preduzimanje poslova redovnog upravljanja stvarju potrebna je saglasnost suvlasnika čiji
djelovi zajedno čine više od polovine vrijednosti stvari.
Ako se u slučajevima iz stava 1 ovog člana ne postigne saglasnost, a preduzimanje poslova je
neophodno za redovno održavanje stvari, o tome odlučuje sud.
Svaki suvlasnik može zahtijevati da sud odluči o preduzimanju poslova redovnog upravljanja
stvarju, iako o tome postoji saglasnost suvlasnika čiji djelovi zajedno čine više od polovine vrijednosti
stvari, ukoliko posao koji se preduzima može prouzrokovati znatnu štetu za ostale suvlasnike.
U slučaju sumnje da li posao prelazi okvire redovnog upravljanja, smatra se da posao prelazi te
okvire.
Za suvlasnika koji drži stvar ili samostalni dio stvari na osnovu odluke suvlasnika, smatra se da
su mu povjereni poslovi redovnog upravljanja stvari, odnosno samostalnog dijela stvari, ako
ugovorom između suvlasnika nije drukčije određeno.
Suvlasnik protiv čije je volje odlučeno da se neki posao preduzme, ili je to učinio sud, ima pravo
da zahtijeva obezbjeđenje za buduću štetu.
Suvlasnik koji je obavezan dati obezbjeđenje, svoju obavezu ispunjava davanjem zaloge ili
jemstva.
Odluka o postavljenju i opozivu upravnika
Član 135
Za odluku o postavljenju i opozivu upravnika potrebna je saglasnost suvlasnika čiji djelovi
zajedno čine više od polovine vrijednosti stvari.
Upravnik je nalogoprimac suvlasnika pa se, ukoliko suvlasnici ne odrede drukčije, u odnosu na
njegova prava, dužnosti i prestanak njegovih ovlašćenja primjenjuju odgovarajuća pravila o nalogu.
Način korišćenja stvari
Član 136
Za uređenje načina korišćenja stvari potrebna je saglasnost suvlasnika čiji djelovi zajedno čine
više od polovine vrijednosti stvari.
Preduzimanje neophodnih hitnih poslova
Član 137
Suvlasnik može bez saglasnosti ostalih suvlasnika da preduzima poslove koji su neophodni i hitni
za održavanje ili očuvanje stvari.
Preduzimanje poslova koji prelaze okvire redovnog upravljanja
Član 138
Za preduzimanje poslova koji prelaze okvire redovnog upravljanja (otuđenje cijele stvari,
promjena namjene stvari, izdavanje cijele stvari u zakup, zasnivanje hipoteke na cijeloj stvari, davanje
u zalogu, zasnivanje stvarnih službenosti, veće popravke, dogradnja, nadogradnja, preuređenje i sl.)
potrebna je saglasnost svih suvlasnika.
Ako nije postignuta saglasnost svih suvlasnika za preduzimanje poslova koji prelaze okvire
redovnog upravljanja, svaki suvlasnik ima pravo da zahtijeva da o tome odluči sud.
Svaki suvlasnik ima pravo da u svako doba zahtijeva da se polože računi i podijele sve koristi.
Raspodjela i naplata troškova korišćenja, upravljanja i održavanja stvari i tereta
Član 139
Troškove korišćenja, upravljanja i održavanja stvari i ostale terete koji se odnose na cijelu stvar
snose suvlasnici srazmjerno veličini svojih djelova.
Ako suvlasnik ne plati svoj dio troškova, ostali suvlasnici mogu zahtijevati da se naplata izvrši iz
njegovog dijela plodova ili drugih prihoda stvari, a u slučaju da to nije dovoljno za namirenje troškova
ili bi naplata bila nemoguća mogu zahtijevati prodaju njegovog dijela (udjela) na javnoj prodaji.
Pravo suvlasnika na diobu
Član 140
Suvlasnik ima pravo da u svako vrijeme zahtijeva diobu stvari, osim u vrijeme u koje bi ta dioba
bila na štetu drugih suvlasnika, ako zakonom nije drukčije određeno.
Pravo iz stava 1 ovog člana ne zastarijeva.
Ništav je ugovor kojim se suvlasnik trajno odriče prava na diobu stvari.
Ugovor o nevršenju diobe
18
Član 141
Suvlasnici mogu jednoglasno odlučiti da se za izvjesno vrijeme, ali ne duže od pet godina, ne
može zahtijevati dioba.
Dejstvo ugovora o nevršenju diobe prema trećim licima
Član 142
Ugovor suvlasnika da se za izvjesno vrijeme ne može zahtijevati dioba ima pravno dejstvo i
prema pravnom sljedbeniku suvlasnika, osim ako je pravni sljedbenik postao suvlasnik na osnovu
teretnog pravnog posla, a nije znao niti je mogao znati za ugovor.
Lični povjerilac suvlasnika može zahtijevati diobu, ako se nije mogao naplatiti iz ostale imovine
suvlasnika.
Ugovorna dioba
Član 143
Suvlasnici mogu izvršiti diobu stvari vansudskim putem (ugovorna dioba).
Ugovor o diobi nepokretne stvari sačinjava se u pisanoj formi i ovjerava se kod nadležnog
organa, odnosno notara.
Sudska dioba
Član 144
Svaki suvlasnik može zahtijevati da sud izvrši diobu stvari u vanparničnom postupku.
O načinu diobe suvlasnici sporazumno odlučuju.
Ako suvlasnici ne postignu saglasnost, o načinu diobe odlučuje sud.
Isplata neznatnog suvlasničnog dijela
Član 145
Ako diobu stvari zahtijeva suvlasnik čiji je dio neznatan, a ostali suvlasnici se protive diobi, sud
može odlučiti da ostali suvlasnici isplate njegov dio.
Fizička dioba
Član 146
Sud će, kad god je to moguće, ako se time ne bi znatno umanjila vrijednost stvari, odrediti da se
fizička dioba stvari izvrši tako da svaki suvlasnik dobije u prirodi onaj dio koji odgovara veličini,
odnosno vrijednosti njegovog suvlasničkog dijela.
Ukoliko diobom suvlasnici dobiju djelove koji po vrijednosti ne odgovaraju njihovim
suvlasničkim djelovima, sud će odrediti da suvlasnik, koji je dobio veću vrijednost od pripadajuće,
isplati ostalima razliku u novcu.
Dioba kad susvojina postoji na više stvari
Član 147
Kad susvojina postoji na više stvari, a zbog veličine suvlasničkih djelova ili drugih okolnosti ne
bi bilo ekonomski opravdano dijeliti svaku stvar, sud može svakom suvlasniku dodijeliti dio pojedine
cijele stvari, koji ukupno odgovara po vrijednosti njegovom suvlasničkom dijelu, a ukoliko nastane
izvjesna manja razlika u vrijednosti, odrediće isplatu u novcu.
Ako je neki suvlasnik otuđio ili uništio neku od suvlasničkih stvari, uzeće se da mu je ta stvar
pripala diobom, ukoliko se ostali suvlasnici saglase.
Odluka suda da stvar pripadne jednom suvlasniku
Član 148
Ako fizička dioba stvari nije moguća ili bi se diobom osjetno smanjila njena vrijednost, sud će na
zahtjev pojedinih suvlasnika, ukoliko okolnosti slučaja to opravdavaju, vodeći računa o veličini
djelova pojedinih suvlasnika i njihovim potrebama za tom stvari, odlučiti da stvar pripadne jednom
suvlasniku, s tim da drugim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih djelova, u roku koji sud prema
okolnostima odredi.
Ostali suvlasnici stiču nad stvari založno pravo do isplate vrijednosti njihovih djelova.
Suvlasniku, kome je diobom pripala cijela stvar ili dio stvari, ostali suvlasnici jamče za pravne i
fizičke nedostatke stvari do visine vrijednosti svojih suvlasničkih djelova, prema pravilima
obligacionog prava.
Javna prodaja
19
Član 149
Ako sud odluči da fizička dioba nije moguća ili bi znatno umanjila vrijednost stvari i ako ne
odluči da stvar pripadne jednom od suvlasnika, odrediće da stvar izloži javnoj prodaji i prodajom
dobijeni iznos podijeli između suvlasnika srazmjerno veličini njihovih djelova.
Troškovi diobe
Član 150
Troškove diobe snose suvlasnici srazmjerno svojim suvlasničkim djelovima, ako zakonom ili
njihovim sporazumom nije drukčije određeno.
Odgovornost za nedostatke stvari nakon diobe
Član 151
Suvlasniku kome je diobom pripala stvar ili dio stvari ostali suvlasnici jamče za pravne i fizičke
nedostatke stvari u granicama vrijednosti svojih suvlasničkih djelova.
Pravo iz stava 1 ovog člana gasi se protekom tri godine od diobe stvari.
Prava trećih lica poslije diobe
Član 152
Založna prava, službenosti i druga stvarna prava koja su i prije diobe teretila nepodijeljenu stvar
mogu se vršiti kao i do diobe.
Kad se vršenje stvarne službenosti odnosi na samo jedan dio stvari, to pravo prestaje u pogledu
ostalih djelova.
Glava VI
PRAVO ZAJEDNIČKE SVOJINE
Pojam
Član 153
Zajednička svojina je svojina više lica na nepodijeljenoj stvari kada su njihovi udjeli odredivi, ali
nijesu unaprijed određeni.
U sumnji da li je stvar u susvojini ili zajedničkoj svojini
