669.
Na osnovu člana 95 tačke 3 Ustava Crne Gore donosim
UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA
Proglašavam Zakon o obligacionim odnosima, koji je donijela Skupština Crne Gore na sedmoj
sjednici prvog redovnog zasijedanja u 2008. godini, dana 29. jula 2008. godine.
Broj: 01-1540/2
Podgorica, 4. avgusta 2008. godine
Predsjednik Crne Gore,
Filip Vujanović, s.r.
Z A K O N
O OBLIGACIONIM ODNOSIMA
DIO PRVI OPŠTI DIO
Glava I
OSNOVNA NAČELA
Sadržaj zakona
Član 1
Ovim zakonom uređuju se obligacioni odnosi koji nastaju iz ugovora, prouzroko-vanja štete, sticanja
bez osnova, poslovodstva bez naloga, jednostrane izjave volje i drugih zakonom utvrđenih činjenica.
Strane u obligacionim odnosima
Član 2
(1) Strane u obligacionim odnosima mogu biti fizička i pravna lica.
(2) Strane u obligacionim odnosima su ravnopravne.
Sloboda uređivanja obligacionih odnosa
Član 3
Strane u obligacionim odnosima su slobodne, u granicama prinudnih propisa i morala društva, da
svoje odnose urede po svojoj volji.
Savjesnost i poštenje
Član 4
(1) U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa strane su dužne da
se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja.
(2) Načelo sasvjesnosti i poštenja strane ne mogu isključiti ili ograničiti.
Dužnost saradnje
Član 5
Strane u obligacionim odnosima dužne su da sarađuju radi potpunog i urednog izvršenja obaveza i
ostvarivanja prava u tim odnosima.
Zabrana zloupotrebe prava
Član 6
Zabranjeno je vršenje prava iz obligacionih odnosa protivno cilju zbog koga je ono zakonom
ustanovljeno ili priznato.
Zabrana stvaranja i iskorišćavanja monopolskog položaja
Član 7
U zasnivanju obligacionih odnosa strane ne mogu ustanovljavati prava i obaveze kojima se za bilo
koga stvara ili iskorišćava monopolski položaj na tržištu.
Načelo jednake vrijednosti davanja
Član 8
(1) U zasnivanju i ispunjenju dvostrano obaveznih ugovora strane se pridržavaju načela jednake
vrijednosti uzajamnih davanja.
(2) Zakonom se određuje u kojim slučajevima narušavanje tog načela povlači pravne posljedice.
Zabrana prouzrokovanja štete
Član 9
Svako je dužan da se uzdrži od postupka kojim se može drugom prouzrokovati šteta.
Dužnost ispunjenja obaveza
Član 10
(1) Strane u obligacionom odnosu dužne su da izvrše svoju obavezu i odgovorne su za njeno
ispunjenje.
(2) Obaveza se može ugasiti samo saglasnošću volja strana u obligacionom odnosu ili na osnovu
zakona.
Dužna pažnja
Član 11
(1) Strane u obligacionom odnosu dužne su da u izvršavanju svojih obaveza postupaju sa pažnjom
koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obligacionih odnosa (pažnja dobrog
domaćina, odnosno pažnja dobrog privrednika).
(2) Strane u obligacionom odnosu dužne su da u izvršavanju obaveza iz svoje profesionalne
djelatnosti postupaju sa povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog
stručnjaka).
(3) Strane u obligacionom odnosu dužne su da se u ostvarivanju svog prava uzdržavaju od postupka
kojim bi se otežalo izvršenje obaveze druge strane.
Rješavanje sporova na miran način
Član 12
Strane u obligacionom odnosu nastojaće da sporove rješavaju usaglašavanjem, posredovanjem ili na
drugi miran način.
Dispozitivni karakter odredaba zakona
Član 13
Strane mogu svoj obligacioni odnos urediti drukčije nego što je ovim zakonom određeno, ako iz
pojedine odredbe ovog zakona ili iz njenog smisla ne proizlazi što drugo.
Primjena dobrih poslovnih običaja
Član 14
(1) Strane u obligacionim odnosima dužne su da u pravnom prometu postupaju u skladu sa dobrim
poslovnim običajima i praksom koju su međusobno razvili.
(2) Na obligacione odnose se primjenjuju uzanse ako su strane u obligacionim odnosima ugovorile
njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proizilazi da su njihovu primjenu htjeli.
Postupanje u skladu sa opštim aktima
Član 15
(1) Pravna lica u zasnivanju obligacionog odnosa postupaju u skladu sa svojim opštim aktima.
(2) Ugovor koji je zaključen ili druga pravna radnja koja je preduzeta suprotno opštim aktima ostaje
na snazi, osim ako je za to druga strana znala ili morala znati ili ako je ovim zakonom drukčije određeno.
Primjena drugih posebnih zakona
Član 16
Na obligacione odnose koji se uređuju drugim posebnim zakonima primjenjuju se odredbe ovog
zakona u pitanjima koja nijesu uređena tim zakonima.
Primjena pojedinih odredaba
Član 17
(1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako
za ugovore privrednih društava i preduzetnika nije izričito drukčije određeno (ugovori u privredi).
(2) Ugovori privrednih društava i preduzetnika su, u smislu ovog zakona, ugovori koje privredna
društva i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost, kao i preduzetnici zaključuju među
sobom u obavljanju djelatnosti koje sačinjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim
djelatnostima.
Primjena pravila na druge pravne poslove
Član 18
Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore shodno se primjenjuju i na druge pravne poslove.
Glava II
NASTANAK OBAVEZA
ODJELJAK 1.
UGOVOR
Odsjek 1 ZAKLJUČIVANJE UGOVORA
Kad je ugovor zaključen
Član 19
Ugovor je zaključen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora.
Obavezno zaključenje i obavezna sadržina ugovora
Član 20
(1) Ako je neko po zakonu obavezan da zaključi ugovor, zainteresovano lice može zahtijevati da se
takav ugovor bez odlaganja zaključi.
(2) Odredbe propisa kojima se, djelimično ili u cjelini, određuje sadržina ugovora sastavni su djelovi
tih ugovora, upotpunjavaju ih ili stupaju na mjesto ugovornih odredaba koje nijesu u saglasnosti sa njima.
Izjava volje
Član 21
(1) Volja za zaključenje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili drugim
ponašanjem iz koga se sa sigurnošću može zaključiti o njenom postojanju.
(2) Izjava volje mora da bude učinjena slobodno i ozbiljno.
Dozvola i odobrenje
Član 22
(1) Kad je za zaključenje ugovora potrebna saglasnost trećeg lica, ova saglasnost može biti data prije
zaključenja ugovora, kao dozvola, ili poslije njegovog zaključenja, kao odobrenje, ako zakonom nije
propisano što drugo.
(2) Dozvola, odnosno odobrenje moraju biti dati u obliku propisanom za ugovore za čije se
zaključenje daju.
Pregovori
Član 23
(1) Pregovori koji prethode zaključenju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana može prekinuti kad
god hoće.
(2) Strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor odgovara za štetu nastalu
vođenjem pregovora.
(3) Strana koja je vodila pregovore u namjeri da zaključi ugovor, pa odustane od te namjere bez
osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje štetu, odgovara za štetu.
(4) Ako se drukčije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove oko priprema za zaključenje
ugovora, a zajedničke troškove snose na jednake djelove.
(5) Ako je jedna strana u pregovorima dala drugoj strani povjerljiva obavještenja ili joj omogućila da
dođe do njih, druga ih strana, ako nije drukčije ugovoreno, ne smije učiniti dostupnim trećim licima niti ih
koristiti za svoje interese, bez obzira da li je naknadno ugovor zaključen ili nije.
(6) Odgovornost za povredu obaveze iz stava 5 ovog člana može se sastojati u naknadi
prouzrokovane štete i predaje oštećenom koristi koju je štetnik tom povredom ostvario.
Vrijeme i mjesto zaključenja ugovora
Član 24
(1) Ugovor je zaključen onog časa kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu.
(2) Smatra se da je ugovor zaključen u mjestu u kome je ponudilac imao svoje sjedište, odnosno
prebivalište u trenutku kad je učinio ponudu.
Ponuda
Član 25
(1) Ponuda je predlog za zaključenje ugovora učinjen određenom licu, koji sadrži sve bitne sastojke
ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zaključiti ugovor.
(2) Ako su ugovorne strane poslije postignute saglasnosti o bitnim sastojcima ugovora ostavile neke
sporedne tačke za docnije, ugovor se smatra zaključenim, a sporedne tačke, ako sami ugovornici ne
postignu saglasnost o njima, urediće sud vodeći računa o prethodnim pregovorima, utvrđenoj praksi
između ugovornih strana i običajima.
Opšta ponuda
Član 26
Predlog za zaključenje ugovora učinjen neodređenom broju lica, koji sadrži bitne sastojke ugovora
čijem je zaključenju namijenjen, važi kao ponuda, ukoliko drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili
običaja.
Izlaganje robe
Član 27
Izlaganje robe sa označenjem cijene smatra se kao ponuda, ukoliko drukčije ne proizlazi iz okolnosti
slučaja ili običaja.
Slanje kataloga i oglasa
Član 28
(1) Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i drugih obavještenja, kao i oglasi učinjeni putem medija,
letaka ili na koji drugi način, ne predstavljaju ponudu za zaključenje ugovora, nego samo poziv da se
učini ponuda pod objavljenim uslovima.
(2) Pošiljalac takvih poziva odgovara za štetu, koju bi pretrpio ponudilac, ako bez osnovanog
razloga nije prihvatio njegovu ponudu.
Dejstvo ponude
Član 29
(1) Ponudilac je vezan ponudom izuzev ako je svoju obavezu da održi ponudu isključio, ili ako to
isključenje proizlazi iz okolnosti posla.
(2) Ponuda se može opozvati samo ako je ponuđeni primio opoziv prije prijema ponude ili
istovremeno sa njom.
Rok za obaveznost ponude
Član 30
(1) Ponuda u kojoj je određen rok za njeno prihvatanje obavezuje ponudioca do isteka tog roka.
(2) Ako je ponudilac u pismu ili telegramu odredio rok za prihvatanje, smatraće se da je taj rok
počeo teći od datuma označenog u pismu, odnosno od dana kad je telegram predat pošti.
(3) U slučaju da pismo nije datirano, rok za prihvatanje ponude teče od dana kad je pismo predato
pošti.
(4) Ponuda učinjena odsutnom licu, u kojoj nije određen rok za prihvatanje, vezuje ponudioca za
vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponuđenom, da je ovaj razmotri, o njoj odluči i da
odgovor o prihvatanju stigne ponudiocu.
Forma ponude
Član 31
(1) Ponuda ugovora za čije zaključenje zakon zahtijeva posebnu formu obavezuje ponudioca samo
ako je učinjena u toj formi.
(2) Propisi o formi važe i za prihvatanje ponude.
Ponuda neovlašćenog lica
Član 32
(1) Pisana ponuda obavezuje ponudioca iako je nije potpisalo ovlašćeno lice, samo u slučaju: ako je
ponuda sačinjena na hartiji sa odštampanim ili utisnutim oznakama ponudioca, kojom se on u svom
poslovanju služi; ako je ponuda snabdjevena pečatom ili štambiljem ponudioca i potpisana na uobičajeni
način; ako se ponuda odnosi na posao kojim se ponudilac redovno bavi i ne prelazi obim njegovog
normalnog poslovanja i ako ponuđeni nije znao da je ponudu potpisalo neovlašćeno lice.
(2) Propisi o formi važe i za prihvatanje ponude.
Potvrda ponude učinjene telefonom ili telegramom
Član 33
(1) Ponudilac mora ponudu datu telefonom ili telegramom potvrditi ponuđenom preporučenim
pismom najkasnije sljedećeg radnog dana.
(2) Izostanak pisane potvrde ne utiče na valjanost ugovora zaključenog telefonom ili slanjem
telegrama, ali strana koja nije dala potvrdu odgovara drugoj strani za prozrokovanu štetu.
(3) Odredbe st. 1 i 2 ovog člana važe i za prihvatanje ponude.
Prihvatanje ponude
Član 34
(1) Ponuda je prihvaćena kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu.
(2) Ponuda je prihvaćena i kad ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu, kao i kad učini neku drugu
radnju koja se, na osnovu ponude, prakse utvrđene između zainteresovanih strana ili običaja, može
smatrati kao izjava o prihvatanju.
(3) Prihvatanje se može opozvati ako ponudilac primi izjavu o opozivanju prije izjave o prihvatanju
ili istovremeno sa njom.
Prihvatanje neposredne ponude
Član 35
(1) Ponuda učinjena prisutnom licu smatra se odbijenom ako nije prihvaćena bez odlaganja, izuzev
ako iz okolnosti proizlazi da ponuđenom pripada izvjestan rok za razmišljanje.
(2) Ponuda učinjena telefonom, ili neposrednom radio-vezom smatra se kao ponuda prisutnom licu.
(3) Ponuda učinjena telefaksom ne smatra se ponudom učinjenom prisutnom licu.
Prihvatanje ponude s predlogom da se izmijeni
Član 36
(1) Ako ponuđeni izjavi da prihvata ponudu i istovremeno predloži da se ona u nečemu izmijeni ili
dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane učinio drugu ponudu svom ranijem
ponudiocu.
(2) Odgovor na ponudu, kojom se ponuda prihvata, ali sa dopunama ili izmjenama koje je bitnije ne
mijenjaju, znači prihvatanje, osim ako ponudilac odmah ne prigovori.
(3) Ako tako ne postupi, ugovor će se zaključiti u skladu sa sadržinom izmjena koje su navedene u
izjavi o prihvatanju.
(4) Smatra se da se bitno mijenja ponuda kad se dopune ili izmjene odnose na cijenu, plaćanje,
kvalitet ili količinu robe, mjesto i vrijeme isporuke, obim odgovornosti jedne strane u odnosu na drugu.
Ćutanje ponuđenog
Član 37
(1) Ćutanje ponuđenog ne znači prihvatanje ponude.
(2) Nema dejstva odredba u ponudi da će se ćutanje ponuđenog ili neko drugo njegovo propuštanje
smatrati kao prihvatanje (ako ne odbije ponudu u određenom roku, ili ako poslatu stvar o kojoj mu se nudi
ugovor ne vrati u određenom roku i sl.).
(3) Kad je ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe, smatra se da je
prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu, ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio.
(4) Lice koje se ponudilo drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih poslova, kao i
lice u čiju poslovnu djelatnost spada vršenje takvih naloga, dužno je da izvrši dobijeni nalog ako ga nije
odmah odbilo.
(5) Ako u slučaju iz stava 4 ovog člana ponuda, odnosno nalog nije odbijen, smatra se da je ugovor
zaključen u trenutku kad je ponuda, odnosno nalog stigao ponuđenom.
Zadocnjelo prihvatanje i zadocnjelo dostavljanje izjave o prihvatanju
Član 38
(1) Prihvatanje ponude izvršeno sa zadocnjenjem smatra se kao nova ponuda od strane ponuđenog.
(2) Ako je izjava o prihvatanju, koja je učinjena blagovremeno, stigla ponudiocu poslije isteka roka
za prihvatanje, a ponudilac je znao ili je mogao znati da je izjava otposlata blagovremeno, ugovor je
zaključen.
(3) Ugovor nije zaključen ako ponudilac odmah, a najkasnije prvog idućeg radnog dana po prijemu
izjave, ili i prije prijema izjave, a po isteku roka za prihvatanje ponude, izvijesti ponuđenog da se zbog
zakašnjenja ne smatra vezan svojom ponudom.
Smrt ili nesposobnost jedne strane
Član 39
Ponuda ne gubi dejstvo ako je smrt ili nesposobnost jedne strane nastupila prije njenog prihvatanja,
izuzev ako suprotno proizilazi iz namjere strana, običaja ili prirode posla.
Predugovor
Član 40
(1) Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obaveza da se docnije zaključi drugi, glavni
ugovor.
(2) Propisi o formi glavnog ugovora važe i za predugovor, ako je propisana forma uslov
punovažnosti ugovora.
(3) Predugovor obavezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.
(4) Na zahtjev zainteresovane strane sud će naložiti drugoj strani koja odbija da pristupi zaključenju
glavnog ugovora da to uradi u roku koji će joj odrediti.
(5) Zaključenje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka
predviđenog za njegovo zaključenje, a ako taj rok nije predviđen, onda od dana kad je prema prirodi posla
i okolnostima ugovor trebalo da bude zaključen.
(6) Predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti od njegovog zaključenja toliko izmijenile da ne bi
bio ni zaključen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.
Sadržaj predmeta ugovorne obaveze
Član 41
(1) Ugovorna obaveza može se sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju.
(2) Ugovorna obaveza mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.
Ništavost ugovora zbog predmeta
Član 42
Kad je predmet obaveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav.
Naknadna mogućnost
Član 43
Ugovor zaključen pod odložnim uslovom ili rokom punovažan je ako je predmet obaveze koji je u
početku bio nemoguć postao moguć prije ostvarenja uslova ili isteka roka.
Nedopuštenost predmeta obaveze
Član 44
Predmet obaveze je nedopušten ako je suprotan prinudnim propisima ili moralu društva.
Odredivost predmeta obaveze
Član 45
(1) Predmet obaveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su
strane ostavile trećem licu da ga odredi.
(2) Ako to treće lice neće ili ne može da odredi predmet obaveze, ugovor je ništav.
III. OSNOV
Dopušten osnov
Član 46
(1) Svaka ugovorna obaveza mora imati dopušten osnov.
(2) Osnov je nedopušten ako je suprotan prinudnim propisima ili moralu društva.
(3) Pretpostavlja se da obaveza ima osnov iako nije izražen.
Ništavost ugovora zbog osnova
Član 47
Ako osnov ne postoji ili je nedopušten, ugovor je ništav.
Pobude za zaključenje ugovora
Član 48
(1) Pobude iz kojih je ugovor zaključen ne utiču na njegovu punovažnost.
(2) Ako je nedopuštena pobuda bitno uticala na odluku jedne ugovorne strane da zaključi ugovor i
ako je to druga ugovorna strana znala ili je morala znati, ugovor će biti bez dejstva.
(3) Ugovor bez naknade nema pravno dejstvo i kad jedna ugovorna strana nije znala da je
nedopuštena pobuda bitno uticala na odluku druge ugovorne strane.
Ugovor poslovno nesposobnog lica
Član 49
(1) Za zaključenje punovažnog ugovora potrebno je da ugovorna strana ima poslovnu sposobnost
koja se traži za zaključenje tog ugovora.
(2) Ograničeno poslovno sposobno lice može, bez odobrenja svog zakonskog zastupnika,
zaključivati samo one ugovore čije mu je zaključivanje zakonom dozvoljeno.
(3) Ostali ugovori tih lica ako su zaključeni bez odobrenja zakonskog zastupnika rušljivi su, ali
mogu biti osnaženi njegovim naknadnim odobrenjem.
Pravo saugovarača poslovno nesposobnog lica
Član 50
(1) Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji nije znao za njegovu poslovnu nesposobnost može
odustati od ugovora koji je zaključio sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika.
(2) Pravo iz stava 1 ovog člana ima i saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je znao za njegovu
poslovnu nesposobnost, ali je bio prevaren od njega da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika.
(3) Pravo iz st. 1 i 2 ovog člana gasi se po isteku 30 dana od saznanja za poslovnu nesposobnost
druge strane, odnosno za odsustvo odobrenja zakonskog zastupnika, ali i ranije ako zakonski zastupnik
bude odobrio ugovor prije nego što taj rok istekne.
Pozivanje zakonskog zastupnika da se izjasni
Član 51
(1) Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je zaključio ugovor sa njim bez odobrenja njegovog
zakonskog zastupnika može pozvati zakonskog zastupnika da se izjasni da li odobrava taj ugovor.
(2) Ako se zakonski zastupnik ne izjasni u roku od 30 dana od dostavljanja poziva da ugovor
odobrava, smatraće se da je odbio da da odobrenje.
Kad ugovornik stekne poslovnu sposobnost poslije zaključenja ugovora
Član 52
Poslovno sposobno lice može zahtijevati da se poništi ugovor koji je bez potrebnog odobrenja
zaključilo za vrijeme svoje ograničene poslovne sposobnosti samo ako je tužbu podnijelo u roku od tri
mjeseca od dana sticanja potpune poslovne sposobnosti.
Prijetnja i prinuda
Član 53
(1) Ako je ugovorna strana ili neko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod
druge strane koja je zbog toga zaključila ugovor, druga strana može tražiti da se ugovor poništi.
(2) Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život,
tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili trećeg lica.
(3) Ništav je ugovor zaključen upotrebom sile prema drugoj ugovornoj strani.
Bitna zabluda
Član 54
(1) Zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na lice sa kojim se zaključuje ugovor
ako se zaključuje s obzirom na to lice, kao i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri
stranaka smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače zaključila ugovor takve sadržine.
(2) Strana koja je u zabludi može tražiti poništaj ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri
zaključenju ugovora nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva.
(3) U slučaju poništaja ugovora zbog zablude, druga savjesna strana ima pravo da traži naknadu
pretrpljene štete bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu.
(4) Strana koja je u zabludi ne može se na nju pozivati ako je druga strana spremna da izvrši ugovor
kao da zablude nije bilo.
Zabluda o pobudi kod ugovora bez naknade
Član 55
Kod ugovora bez naknade bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za
preuzimanje obaveze.
Nesporazum
Član 56
Kad strane vjeruju da su saglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o
osnovu ili o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje.
Posredna izjava
Član 57
Zabluda lica preko koga je strana izjavila svoju volju smatra se isto kao i zabluda u vlastitom
izjavljivanju volje.
Prevara
Član 58
(1) Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time
navede na zaključenje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kada zabluda nije
bitna.
(2) Strana koja je zaključila ugovor pod prevarom ima pravo da zahtijeva naknadu pretrpljene štete.
(3) Ako je prevaru učinilo treće lice, prevara utiče na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u
vrijeme zaključenja ugovora znala ili morala znati za prevaru.
(4) Ugovor bez naknade može se poništiti i kad je prevaru učinilo treće lice, bez obzira na to da li je
druga ugovorna strana u vrijeme zaključenja ugovora znala ili morala znati za prevaru.
Prividan ugovor
Član 59
(1) Prividan ugovor nema dejstva među ugovornim stranama.
(2) Ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako su ispunjeni uslovi za njegovu
pravnu valjanost.
(3) Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećem savjesnom licu.
Neformalnost ugovora
Član 60
(1) Zaključenje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je zakonom drukčije određeno.
(2) Zahtjev zakona da ugovor bude zaključen u određenoj formi važi i za sve docnije izmjene ili
dopune ugovora.
(3) Punovažne su docnije usmene dopune o sporednim tačkama o kojima u formalnom ugovoru nije
ništa rečeno ukoliko to nije protivno cilju radi koga je forma propisana.
(4) Punovažne su i docnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili
druge strane, ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.
Forma ugovora o prenosu nepokretnosti
Član 61
Ugovor na osnovu kojeg se prenosi pravo svojine na nepokretnosti ili se ustanovljava neko drugo stvarno
pravo na nepokretnosti mora biti zaključen u pisanoj formi i ovjeren u skladu sa propisima.
Raskidanje formalnih ugovora
Član 62
Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom, izuzev ako je za određeni slučaj
zakonom predviđeno što drugo, ili ako cilj zbog koga je propisana forma za zaključenje ugovora zahtijeva
da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi.
Ugovorena forma
Član 63
(1) Ugovorne strane mogu se sporazumjeti da posebna forma bude uslov punovažnosti njihovog
ugovora.
(2) Ugovor za čije je zaključenje ugovorena posebna forma može biti raskinut, dopunjen ili na drugi
način izmijenjen i neformalnim sporazumom.
(3) Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili
da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za
ugovornike je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru daju predviđenu formu.
Sankcija nedostatka potrebne forme
Član 64
(1) Ugovor koji nije zaključen u propisanoj formi nema pravno dejstvo ukoliko iz cilja propisa kojim
je određena forma ne proizlazi što drugo.
(2) Ugovor koji nije zaključen u ugovorenoj formi nema pravno dejstvo ukoliko su stranke
punovažnost ugovora uslovile posebnom formom.
Pretpostavka potpunosti isprave
Član 65
(1) Ako je ugovor zaključen u posebnoj formi, na osnovu zakona ili po volji stranaka, važi samo ono
što je u toj formi izraženo.
(2) Punovažne su istovremene usmene pogodbe o sporednim tačkama o kojima u formalnom
ugovoru nije ništa rečeno, ukoliko nijesu u suprotnosti sa njegovom sadržinom ili ako nijesu protivne
cilju zbog koga je forma propisana.
(3) Punovažne su i istovremene usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili
obje strane ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.
Sastavljanje isprave
Član 66
(1) Kad je za zaključenje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je zaključen kad ispravu
potpišu sva lica koja se njim obavezuju.
(2) Ugovorna strana koja ne zna pisati staviće na ispravu rukoznak ovjeren od dva svjedoka, notara
ili od suda, odnosno drugog nadležnog organa.
(3) Za zaključenje dvostrano obaveznog ugovora dovoljno je da obje strane potpišu jednu ispravu ili
da svaka od strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani.
(4) Zahtjev pisane forme je ispunjen ako strane izmijenjaju pisma ili se sporazumiju pomoću drugog
sredstva koje omogućava da se sa izvjesnošću utvrde sadržina i davalac izjave.
Zaključenje ugovora elektronskim putem
Član 67
(1) Ugovor je zaključen elektronskim putem kad su se strane saglasile o bitnim elementima.
(2) Ponuda učinjena elektronskim putem smatra se ponudom prisutnom licu, ako se u konkretnom
slučaju može na izjavu odmah dati protivizjava.
(3) Upotreba elektronskog potpisa prilikom zaključenja ugovora uređuje se posebnim propisima.
Kad je izvršen ugovor kome nedostaje forma
Član 68
Ugovor za čije se zaključenje zahtijeva pisana forma smatra se punovažnim iako nije zaključen u
toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cjelini ili u pretežnom djelu, obaveze koje iz njega nastaju,
osim ako iz cilja zbog koga je forma propisana očigledno ne proizlazi što drugo.
VII. USLOV I NALOG
Uslovi i njihovo dejstvo
Član 69
(1) Ugovor je zaključen pod uslovom ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvjesne
činjenice.
(2) Ako je zaključen pod odložnim uslovom pa se uslov ispuni, ugovor djeluje od trenutka njegovog
zaključenja, osim ako iz zakona, prirode posla ili volje strana ne proističe nešto drugo.
(3) Ako je zaključen pod raskidnim uslovom, ugovor prestaje da važi kad se uslov ispuni.
(4) Smatra se da je uslov ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja,
spriječi strana na čiji je teret određen, a smatra se da nije ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno
načelu savjesnosti i poštenja, prouzrokuje strana u čiju je korist određen.
Nedopušten ili nemoguć uslov
Član 70
(1) Ništav je ugovor u kome je postavljen odložni ili raskidni uslov suprotan prinudnim propisima ili
moralu društva.
(2) Ugovor zaključen pod nemogućim odložnim uslovom je ništav, a nemoguć raskidni uslov smatra
se nepostojećim.
Obezbjeđenje uslovnog prava
Član 71
Ako je ugovor zaključen pod odložnim uslovom, povjerilac čije je pravo uslovljeno može
zahtijevati odgovarajuće obezbjeđenje tog prava ako je njegovo ostvarenje ugroženo.
Nalog (teret)
Član 72
(1) Ako je bezteretni ugovor zaključen uz nalog, pa primalac koristi ne ispuni nalog, druga strana
može zahtijevati ispunjenje naloga ili raskid ugovora.
(2) Neispunjenje naloga kod pravnog posla za slučaj smrti ima dejstvo ispunjenja raskidnog uslova.
VIII. ROK
Računanje vremena
Član 73
(1) Rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od koga se rok računa, a
završava se istekom poslednjeg dana roka.
(2) Rok određen u nedjeljama, mjesecima ili godinama završava se onog dana koji se po imenu i
broju poklapa sa danom nastanka događaja od koga rok počinje da teče, a ako takvog dana nema u
poslednjem mjesecu, kraj roka pada na poslednji dan tog mjeseca.
(3) Ako poslednji dan roka pada u dan kada je zakonom određeno da se ne radi, kao poslednji dan
roka računa se sljedeći radni dan.
(4) Početak mjeseca označava prvi dan u mjesecu, sredina – 15-ti , a kraj – posljednji dan u mjesecu,
ako što drugo ne proizilazi iz namjere stranaka ili iz prirode ugovornog odnosa.
Primjena pravila o uslovu
Član 74
Kad dejstvo ugovora počinje od određenog vremena, shodno se primjenjuju pravila o odložnom uslovu, a
kad ugovor prestaje da važi po isteku određenog roka, shodno se primjenjuju pravila o raskidnom uslovu.
IDŽ. KAPARA I ODUSTANICA
Vraćanje i uračunavanje kapare
Član 75
(1) Ako je u trenutku zaključenja ugovora jedna strana dala drugoj izvjestan iznos novca ili izvjesnu
količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor zaključen (kapara), ugovor se smatra
zaključenim kad je kapara data, ako nije što drugo ugovoreno.
(2) U slučaju ispunjenja ugovora, kapara se mora vratiti ili uračunati u ispunjenje obaveze.
(3) Ako što drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora
ostavljajući kaparu drugoj strani, niti to može učiniti druga strana vraćanjem udvojene kapare.
Neizvršenje ugovora
Član 76
(1) Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svom
izboru tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u
naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom.
(2) Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po
svom izboru, tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili
tražiti vraćanje udvojene kapare.
(3) U svakom slučaju, kad druga strana traži izvršenje ugovora, ona ima pravo i na naknadu štete
koju trpi zbog zadocnjenja.
(4) Sud može na zahtjev zainteresovane strane smanjiti pretjerano veliku kaparu.
U slučaju djelimičnog ispunjenja obaveze
Član 77
(1) U slučaju djelimičnog ispunjenja obaveze, povjerilac ne može zadržati kaparu, nego može tražiti
ispunjenje ostatka obaveze i naknadu štete zbog zadocnjenja, ili tražiti naknadu štete zbog nepotpunog
ispunjenja, ali se u oba slučaja kapara uračunava u naknadu.
(2) Ako povjerilac raskine ugovor i vrati ono što je primio kao djelimično ispunjenje, on može birati
između ostalih zahtjeva koji pripadaju jednoj strani kad je ugovor ostao neizvršen krivicom druge.
Uloga odustanice
Član 78
(1) Sporazumom ugovornih strana može se ovlastiti jedna ili svaka strana da odustane od ugovora
davanjem odustanice.
(2) Kad strana u čiju je korist ugovorena odustanica izjavi drugoj strani da će dati odustanicu, ona
više ne može zahtijevati izvršenje ugovora.
(3) Strana ovlašćena da odustane dužna je dati odustanicu istovremeno sa izjavom o odustajanju.
(4) Ako ugovorne strane nijesu odredile rok do koga ovlašćena strana može odustati od ugovora, ona
to može učiniti sve dok ne protekne rok određen za ispunjenje njene obaveze.
(5) Pravo odustajanja od ugovora prestaje i kad strana u čiju je korist ugovoreno počne ispunjavati
svoje obaveze iz tog ugovora ili primati ispunjenje od druge strane.
Kapara kao odustanica
Član 79
(1) Kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, kapara se smatra kao odustanica i
svaka strana može odustati od ugovora.
(2) Ako odustane strana koja je dala kaparu, gubi je, a ako odustane strana koja je kaparu primila,
udvojenu je vraća.
Odsjek 2.
ZASTUPANJE
Mogućnost zastupanja
Član 80
(1) Ugovor kao i drugi pravni posao može se preduzeti i preko zastupnika.
(2) Ovlašćenje za zastupanje zasniva se na zakonu, opštem aktu pravnog lica, aktu nadležnog organa
ili na izjavi volje zastupanog (punomoćje).
Dejstva zastupanja
Član 81
(1) Ugovor koji zaključi zastupnik u ime zastupanog lica i u granicama svojih ovlašćenja obavezuje
neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.
(2) Pod istim uslovima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravno dejstvo neposredno
prema zastupanom licu.
(3) Zastupnik je dužan da obavijesti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne uradi
ugovor proizvodi pravno dejstvo za zastupanog i drugu stranu, ako je ova znala ili je iz okolnosti mogla
zaključiti da on istupa kao zastupnik.
Prenošenje ovlašćenja
Član 82
(1) Zastupnik ne može prenijeti svoja ovlašćenja na drugog, izuzev kad mu je to dozvoljeno
zakonom ili ugovorom.
(2) Izuzetno, on to može učiniti ako je spriječen okolnostima da posao lično obavi, a interesi
zastupanog zahtijevaju neodložno preduzimanje pravnog posla.
Prekoračenje granica ovlašćenja
Član 83
(1) Kad zastupnik prekorači granice ovlašćenja, zastupani je u obavezi samo ukoliko odobri
prekoračenje.
(2) Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovno potreban da se ugovor takve vrste
razmotri i ocijeni, smatraće se da je odobrenje odbijeno.
(3) Odobrenje iz stava 2 ovog člana ima povratno dejstvo, ako strane ne odrede drukčije.
(4) Ako druga strana nije znala niti morala znati za prekoračenje ovlašćenja, može odmah po
saznanju za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru izjasni, izjaviti da se ne smatra
ugovorom vezana.
(5) Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je
druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlašćenja.
Zaključenje ugovora od strane neovlašćenog lica
Član 84
(1) Ugovor koji neko lice zaključi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegovog ovlašćenja
obavezuje neovlašćeno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.
(2) Strana sa kojom je ugovor zaključen može zahtijevati od neovlašćeno zastupanog da se u
primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava.
(3) Ako neovlašćeno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni
zaključen.
(4) U tom slučaju, strana sa kojom je ugovor zaključen može od lica koje je kao punomoćnik bez
ovlašćenja zaključilo ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku zaključenja ugovora nije znala niti je
morala znati da to lice nije imalo ovlašćenje za zaključenje ugovora.
Davanje punomoćja
Član 85
(1) Punomoćje je ovlašćenje za zastupanje koje vlastodavac pravnim poslom daje punomoćniku.
(2) Postojanje i obim punomoćja su nezavisni od pravnog odnosa na čijoj je podlozi punomoćje
dato.
(3) Punomoćnik može biti i pravno lice.
Posebna forma punomoćja
Član 86
Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za punomoćje za
zaključenje tog ugovora, odnosno za preduzimanje tog posla.
Obim ovlašćenja
Član 87
(1) Punomoćnik može preduzimati samo one pravne poslove za čije je preduzimanje ovlašćen.
(2) Punomoćnik kome je dato opšte punomoćje može preduzimati samo pravne poslove koji spadaju
u redovno poslovanje.
(3) Posao koji ne spada u redovno poslovanje može punomoćnik preduzeti samo ako je posebno
ovlašćen za preduzimanje tog posla, odnosno vrste poslova među koje on spada.
(4) Punomoćnik ne može bez posebnog ovlašćenja za svaki pojedini slučaj preuzeti mjeničnu
obavezu, zaključiti ugovor o jemstvu, o poravnanju, o izbranom sudu, kao ni odreći se nekog prava bez
naknade.
Opozivanje i sužavanje punomoćja
Član 88
(1) Vlastodavac može po svojoj volji suziti ili opozvati punomoćje, čak i ako se ugovorom odrekao
tog prava.
(2) Opozivanje i sužavanje svakog punomoćja može se učiniti izjavom bez posebne forme.
(3) Ako je opozivanjem ili sužavanjem punomoćja povrijeđen ugovor o nalogu, ili ugovor o djelu, ili
neki drugi ugovor, punomoćnik ima pravo na naknadu time nastale štete.
Dejstvo prestanka i sužavanja punomoćja prema trećim licima
Član 89
(1) Opozivanje punomoćja kao i njegovo sužavanje nema dejstvo prema trećem licu koje je
zaključilo ugovor sa punomoćnikom, ili obavilo drugi pravni posao, a nije znalo niti je moralo znati da je
punomoćje opozvano, odnosno suženo.
(2) U tom slučaju, vlastodavac ima pravo da zahtijeva od punomoćnika naknadu štete koju bi zbog
toga pretrpio, izuzev kad punomoćnik nije znao ni morao znati za opozivanje, odnosno za sužavanje
punomoćja.
(3) Odredbe st. 1 i 2 ovog člana primjenjuju se i u ostalim slučajevima prestanka punomoćja.
Drugi slučajevi prestanka punomoćja
Član 90
(1) Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica kao punomoćnika, ako zakonom nije drukčije
određeno.
(2) Punomoćje prestaje smrću punomoćnika.
(3) Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica, odnosno smrću lica koje ga je dalo, osim ako se
započeti posao ne može prekinuti bez štete po pravne sljedbenike ili ako punomoćje važi i za slučaj smrti
davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na prirodu posla.
III. POSLOVNO PUNOMOĆJE
Davanje punomoćja i njegova sadržina
Član 91
(1) Poslovno punomoćje može dati, u granicama zakona, privredno društvo, odnosno drugo pravno
lice, i njime ovlastiti punomoćnika da zaključuje ugovore i obavlja ostale poslove koji su uobičajeni u
vršenju njihove poslovne djelatnosti.
(2) Poslovni punomoćnik ne može otuđiti ili opteretiti nepokretnosti, preuzeti mjenične obaveze ili
obaveze jemstva, uzeti zajam i voditi spor, ako nije dobio posebno punomoćje za svaki takav posao.
(3) Poslovno punomoćje može biti ograničeno na određenu vrstu poslova, ili na određene poslove,
ali ova ograničenja imaju dejstvo prema trećem samo ako je za njih znao ili morao znati.
Poslovno punomoćje preduzetnika
Član 92
(1) Odredbe o poslovnom punomoćju shodno se primjenjuju na poslovno punomoćje preduzetnika.
(2) Poslovno punomoćje ne prestaje smrću preduzetnika, kao ni kad on bude lišen poslovne
sposobnosti.
Član 93
(1) Trgovinski putnik privrednog društva, odnosno preduzetnika ovlašćen je da preduzima samo one
poslove koji se odnose na prodaju robe i koji su navedeni u punomoćju koje mu je privredno društvo dalo.
(2) U slučaju neizvjesnosti, smatra se da trgovinski putnik nije ovlašćen da zaključuje ugovore, nego
samo da prikuplja porudžbine, ali će ugovor koji je zaključio ostati na snazi ako ga vlastodavac naknadno
odobri.
(3) Trgovinski putnik koji je ovlašćen da prodaje robu nije ovlašćen da naplati cijenu, kao ni da
prodaje na kredit, osim ako ima posebno ovlašćenje za prodaju na kredit.
(4) Trgovinski putnik je ovlašćen da za vlastodavca prima reklamacije zbog nedostatka robe i ostale
izjave u vezi sa izvršenjem ugovora zaključenog njegovim posredovanjem, kao i da u ime vlastodavca
preduzima potrebne mjere za očuvanje njegovih prava iz tog ugovora.
Član 94
Lica koja rade na takvim poslovima čije je obavljanje vezano za zaključivanje i ispunjenje
određenih ugovora, kao što su prodavci u prodavnicama, lica koja obavljaju određene usluge u
ugostiteljstvu, lica na poslovima šalterske službe u pošti, u banci i sl. ovlašćeni su samim tim na
zaključenje i ispunjenje tih ugovora.
Odsjek 3. TUMAČENJE UGOVORA
Primjena odredaba i tumačenje spornih odredaba
Član 95
(1) Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase.
(2) Pri tumačenju spornih odredaba ne treba se držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već
treba istraživati zajedničku namjeru ugovornih strana i odredbu razumjeti u skladu sa načelima
obligacionog prava utvrđenim ovim zakonom.
Namjera ugovornih strana
Član 96
(1) Zajednička namjera ugovornih strana utvrđuje se prema onome što je jedna strana stvarno
izjavila i kako je trebalo da druga strana ovo razumije.
(2) Kad nije moguće utvrditi zajedničku namjeru ugovornih strana treba istraživati namjeru koju bi
redovno imala razumna lica istog svojstva kad bi bila u istoj situaciji.
(3) Ako je utvrđeno da je jedna strana imala namjeru da ugovor dobije određeno značenje, a u
vrijeme zaključenja ugovora druga strana je morala znati za tu namjeru ugovor treba tumačiti na način
koji je u skladu sa namjerom prve strane.
Okolnosti od značaja za tumačenje
Član 97
Prilikom tumačenja ugovora posebno se cijene: okolnosti u kojima je zaključen, prethodni
pregovori, ponašanje ugovornih strana nakon zaključenja ugovora, priroda i svrha ugovora, tumačenje
koje su ugovorne strane već primijenile na slične odredbe i praksu koju su međusobno uspostavile,
značenje koje se obično pridaje odredbama i izrazima u određenoj struci ili grani, kao i načelo savjesnosti
i poštenja.
Nejasne odredbe u posebnim slučajevima
Član 98
U slučaju kad je ugovor zaključen prema unaprijed odštampanom sadržaju, ili kad je ugovor bio na
drugi način pripremljen i predložen od jedne ugovorne strane, nejasne odredbe tumačiće se u korist druge
strane.
Dopunsko pravilo
Član 99
Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumačiti u smislu koji je manje težak za dužnika, a u
teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih davanja.
Vansudsko tumačenje ugovora
Član 100
(1) Ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesaglasnosti u pogledu smisla i domašaja
ugovornih odredbi, neko treći tumačiti ugovor.
(2) U tom slučaju, ako ugovorom nije drukčije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred
sudom ili drugim nadležnim organom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treće lice
odbije da da tumačenje ugovora.
Odsjek 4. NEVAŽNOST UGOVORA
Ništavost
Član 101
(1) Ugovor koji je suprotan prinudnim propisima ili moralu društva je ništav ako cilj povrijeđenog
pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
(2) Ako je zaključenje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na snazi
ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu
snosiće odgovarajuće posljedice.
Posljedice ništavosti
Član 102
(1) U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je da vrati drugoj sve ono što je
primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi
vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke,
ukoliko zakon što drugo ne određuje.
(2) Ako je ugovor ništav zbog toga što je po svojoj sadržini ili cilju suprotan prinudnim propisima ili
moralu društva, sud može odbiti, u cjelini ili djelimično, zahtjev nesavjesne strane za vraćanje onog što je
drugoj strani dala, a može i odlučiti da druga strana ono što je primila po osnovu zabranjenog ugovora
preda odgovarajućoj humanitarnoj organizaciji ili ustanovi na čijoj teritoriji ta strana ima sjedište,
odnosno prebivalište, ili boravište.
(3) Prilikom odlučivanja sud će voditi računa o savjesnosti jedne, odnosno obje strane, o značaju
ugroženog dobra ili interesa, kao i o moralnim shvatanjima.
Djelimična ništavost
Član 103
(1) Ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez
ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uslov ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor zaključen.
(2) Ugovor će ostati na snazi i ako je ništava odredba bila uslov ili odlučujuća pobuda ugovora u
slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.
Konverzija
Član 104
Kad ništav ugovor ispunjava uslove za punovažnost nekog drugog ugovora onda će među
ugovornim stranama važiti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u saglasnosti sa ciljem koje su ugovorne strane
imale u vidu kad su ugovor zaključile i ako se može uzeti da bi one zaključile taj ugovor da su znale za
ništavost svog ugovora.
Naknadni nestanak uzroka ništavosti
Član 105
(1) Ništav ugovor ne postaje punovažan kad zabrana ili koji drugi uzrok ništavosti naknadno
nestane.
(2) Ako je zabrana bila manjeg značaja, a ugovor je izvršen, ništavost se ne može isticati.
Odgovornost lica krivog za ništavost ugovora
Član 106
Ugovorna strana koja je kriva za zaključenje ništavog ugovora odgovorna je drugoj ugovornoj strani
za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora, ako ova nije znala ili prema okolnostima nije morala znati za
postojanje uzroka ništavosti.
Isticanje ništavosti
Član 107
(1) Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svako zainteresovano lice.
(2) Pravo da zahtijeva utvrđenje ništavosti ima i državni tužilac.
Neograničeno isticanje ništavosti
Član 108
Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.
Uslovi za rušljivost ugovora
Član 109
Ugovor je rušljiv kad ga je zaključila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom
zaključenju bilo mana u pogledu volje strana, kao i kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom
određeno.
Poništenje ugovora
Član 110
(1) Ugovorna strana u čijem je interesu rušljivost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi.
(2) Saugovarač ugovorne strane iz stava 1 ovog člana može od nje da traži da se u određenom roku,
ali ne kraćem od 30 dana, izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne, jer će u protivnom smatrati da je ugovor
poništen.
(3) Ako se pozvana ugovorna strana u ostavljenom roku ne izjasni ili ako izjavi da ne ostaje pri
ugovoru, smatraće se da je ugovor poništen.
Posljedica poništenja
Član 111
(1) Ako je na osnovu rušljivog ugovora koji je poništen nešto bilo ispunjeno, ima se izvršiti
vraćanje, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati
odgovarajuća naknada u novcu.
(2) Naknada u novcu daje se prema cijenama u vrijeme vraćanja, odnosno donošenja sudske odluke.
Vraćanje i naknada u slučaju poništenja ugovora
ograničeno poslovno sposobnog lica
Član 112
U slučaju poništenja ugovora zbog ograničene poslovne sposobnosti jedne ugovorne strane,
saugovarač takvog lica može zahtijevati vraćanje samo onog dijela ispunjenja koji se nalazi u imovini
ograničeno poslovno sposobnog lica, ili je upotrijebljen u njegovu korist, kao i onog što je namjerno
uništeno ili otuđeno.
Odgovornost za poništenje ugovora
Član 113
Ugovorna strana na čijoj je strani uzrok rušljivosti odgovorna je svom saugovaraču za štetu koju trpi
zbog poništenja ugovora, ako ovaj nije znao ni morao znati za postojanje uzroka rušljivosti ugovora.
Odgovornost ograničeno poslovno sposobnog lica
Član 114
Ograničeno poslovno sposobno lice odgovara za štetu nastalu poništenjem ugovora, ako je
lukavstvom uvjerilo svog saugovarača da je poslovno sposobno.
Prestanak prava
Član 115
(1) Pravo da zahtijeva poništenje rušljivog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od
saznanja za razlog rušljivosti, odnosno od prestanka prinude.
(2) To pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana zaključenja ugovora.
Odsjek 5.
DVOSTRANO OBAVEZNI UGOVORI
Član 116
(1) Kod ugovora sa naknadom svaka ugovorna strana odgovara za materijalne nedostatke svog
ispunjenja.
(2) Ugovorna strana odgovara i za pravne nedostatke ispunjenja i dužna je da štiti drugu stranu od
prava i zahtjeva trećih lica kojima bi njeno pravo bilo isključeno ili suženo.
(3) Na ove obaveze prenosioca shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o odgovornosti
prodavca za materijalne i pravne nedostatke, ako za određeni slučaj nije što drugo propisano.
Pravilo istovremenog ispunjenja
Član 117
(1) U dvostrano obaveznim ugovorima nijedna strana nije dužna da ispuni svoju obavezu ako druga
strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu, izuzev ako je što drugo ugovoreno
ili zakonom određeno, ili ako što drugo proističe iz prirode posla.
(2) Ako na sudu jedna strana istakne da nije dužna da ispuni svoju obavezu dok i druga strana ne
ispuni svoju, sud će joj naložiti da ispuni svoju obavezu kad i druga strana ispuni svoju.
Kad ispunjenje obaveze jedne strane postane neizvjesno
Član 118
(1) Ako je ugovoreno da prvo jedna strana ispuni svoju obavezu, pa se poslije zaključenja ugovora
materijalne prilike druge strane pogoršaju u toj mjeri da je neizvjesno da li će ona moći ispuniti svoju
obavezu, ili ako ta neizvjesnost proizilazi iz drugih ozbiljnih razloga, strana koja se obavezala da prva
ispuni svoju obavezu može odložiti njeno ispunjenje dok druga strana ne ispuni svoju obavezu ili dok ne
pruži dovoljno obezbjeđenje da će je ispuniti.
(2) Odredba stava 1 ovog člana primjenjuje se i kad su materijalne prilike druge strane bile u istoj
mjeri teške još prije zaključenja ugovora ako njen saugovarač to nije znao niti je morao znati.
(3) Strana koja se u smislu st. 1 i 2 ovog člana obavezala da prva ispuni svoju obavezu može
zahtijevati da joj se obezbjeđenje pruži u primjerenom roku, a poslije proteka tog roka bez rezultata, može
raskinuti ugovor.
III. RASKIDANJE UGOVORA ZBOG NEISPUNJENJA
Prava jedne strane kad druga strana ne ispuni svoju obavezu
Član 119
U dvostrano obaveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana može da,
ako nije što drugo određeno, zahtijeva ispunjenje obaveza ili, pod uslovima predviđenim ovim zakonom
da raskine ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju
ima pravo na naknadu štete.
Kad je ispunjenje o roku bitni sastojak ugovora
Član 120
(1) Kad ispunjenje obaveze u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne
ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.
(2) Povjerilac može održati ugovor na snazi, ako po isteku roka, bez odlaganja, obavijesti dužnika da
zahtijeva ispunjenje ugovora.
(3) Kad je povjerilac zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da
raskida ugovor.
(4) Ova pravila važe u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati
raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, kao i kad je ispunjenje ugovora u određenom roku
bitan sastojak ugovora po prirodi posla.
Kad ispunjenje o roku nije bitni sastojak ugovora
Član 121
(1) Kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitni sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da
i poslije isteka roka ispuni svoju obavezu, a povjerilac da zahtijeva njeno ispunjenje.
(2) Ako povjerilac želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za
ispunjenje.
(3) Ako dužnik ne ispuni obavezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je
rok bitni sastojak ugovora.
Raskidanje ugovora bez ostavljanja naknadnog roka
Član 122
Povjerilac može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz
dužnikovog držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku.
Raskidanje ugovora prije isteka roka
Član 123
Kad je prije isteka roka za ispunjenje obaveza očigledno da jedna strana neće ispuniti svoju obavezu
iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.
Raskidanje ugovora sa uzastopnim obavezama
Član 124
(1) Kad u ugovoru sa uzastopnim obavezama jedna strana ne ispuni jednu obavezu, druga strana
može, u razumnom roku, raskinuti ugovor u pogledu svih budućih obaveza, ako je iz datih okolnosti
očigledno da ni one neće biti ispunjene.
(2) Ugovorna strana može raskinuti ugovor ne samo u pogledu budućih obaveza, nego i u pogledu
već ispunjenih obaveza, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunjenja nema interesa za nju.
(3) Dužnik može održati ugovor ako da odgovarajuće obezbjeđenje.
Dužnost obavještenja
Član 125
Povjerilac koji zbog neispunjenja dužnikove obaveze raskida ugovor, dužan je to saopštiti dužniku
bez odlaganja.
Kad se ugovor ne može raskinuti
Član 126
Ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obaveze.
Dejstvo raskida
Član 127
(1) Raskidom ugovora obje strane su oslobođene svojih obaveza, izuzev obaveze na naknadu
eventualne štete.
(2) Ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelimično, ima pravo da joj se vrati ono što je
dala.
(3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje datog, uzajamna vraćanja vrše se po pravilima
za izvršenje dvostranih ugovora.
(4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je
dužna vratiti, odnosno naknaditi.
(5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu kamatu od dana kad je isplatu primila.
Uslovi za izmjenu ili raskid
Član 128
(1) Ako poslije zaključenja ugovora nastupe okolnosti koje se nijesu mogle predvidjeti, a koje
otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane u toj mjeri da bi joj ispunjenje obaveze postalo pretjerano
otežano ili bi joj takvo ispunjenje obaveze nanijelo pretjerano veliki gubitak, sud može na zahtjev te
strane izmijeniti ili raskinuti ugovor.
(2) Izmjena ili raskid ugovora ne može se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene
okolnosti bila dužna da u vrijeme zaključenja ugovora uzme u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili
savladati.
(3) Strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti
koje su nastupile po isteku roka određenog za ispunjenje njene obaveze.
(4) Ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajući uslovi ugovora
pravično izmijene.
(5) Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obavezati stranu koja ga je
zahtijevala da naknadi drugoj strani pravičan dio štete koju trpi zbog toga.
Dužnost obavještavanja
Član 129
Strana koja je ovlašćena da zbog promijenjenih okolnosti zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora dužna
je da o svojoj namjeri da traži raskid ugovora obavijesti drugu stranu čim je saznala da su takve okolnosti
nastupile, a ako to nije učinila, odgovara za štetu koju je druga strana pretrpjela zbog toga što joj zahtjev
nije bio na vrijeme saopšten.
Okolnosti od značaja za odluku suda
Član 130
Pri odlučivanju o izmjeni ili raskidu ugovora sud se rukovodi načelima savjesnosti i poštenja vodeći
računa naročito o cilju ugovora, o normalnom riziku kod ugovora odnosne vrste, o djelovanju i trajanju
izvanrednih okolnosti, kao i o uravnoteženim interesima obiju strana.
Odricanje od pozivanja na promijenjene okolnosti
Član 131
Strane se mogu ugovorom unaprijed odreći pozivanja na određene promijenjene okolnosti, osim ako
je to u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.
Nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana
Član 132
(1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja
za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obaveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila
od svoje obaveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnova.
(2) U slučaju djelimične nemogućnosti ispunjenja zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni
druga strana, druga strana može raskinuti ugovor ako djelimično ispunjenje ne odgovara njenim
potrebama, inače ugovor ostaje na snazi, a druga strana ima pravo da zahtijeva srazmjerno smanjenje
svoje obaveze.
Nemogućnost ispunjenja za koju odgovara druga strana
Član 133
(1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostrano obaveznom ugovoru postalo nemoguće zbog
događaja za koji odgovara druga strana, njena obaveza se gasi, a ta strana zadržava svoje potraživanje
prema drugoj strani, s tim što se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja od
sopstvene obaveze.
(2) Pored toga, ona je dužna ustupiti drugoj strani sva prava koja bi imala prema trećim licima u vezi
sa predmetom svoje obaveze čije je ispunjenje postalo nemoguće.
(3) Ako je nastala nemogućnost ispunjenja dvostranog obaveznog ugovora zbog događaja, za koji je
odgovorna strana koja treba da ispuni ugovor, druga strana može po svom izboru da zahtijeva naknadu
štete zbog neispunjenja ili da odustane od ugovora i zahtijeva naknadu štete.
Član 134
(1) Ako je između obaveza ugovornih strana u dvostrano obaveznom ugovoru postojala u vrijeme
zaključenja ugovora očigledna nesrazmjera, oštećena strana može zahtijevati poništenje ugovora ako za
pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati.
(2) Pravo da se zahtijeva poništenje ugovora prestaje istekom jedne godine od njegovog zaključenja.
(3) Odricanje unaprijed od ovog prava nema pravnog dejstva.
(4) Poništenje ugovora ne može se zahtijevati ako navedena nesrazmjera ne postoji više u vrijeme
podnošenja tužbe.
(5) Ugovor će ostati na snazi ako druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti.
(6) Zbog ove nesrazmjere ne može se tražiti poništenje ugovora u privredi, ugovora na sreću, javne
prodaje, poravnjanja kao ni onda kad je za stvar data viša cijena iz posebnih razloga.
VII . ZELENAŠKI UGOVOR
Član 135
(1) Ništav je ugovor kojim neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog,
njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ili nekom drugom sličnom okolnošću
ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očiglednoj nesrazmjeri sa onim što je on drugom dao
ili učinio, ili se obavezao dati ili učiniti.
(2) Na zelenaški ugovor shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o posljedicama ništavosti i o
djelimičnoj ništavosti ugovora.
(3) Ako oštećeni zahtijeva da se njegova obaveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom
zahtjevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor sa odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi.
