Zakon o trgovini RSrpska 2019

 

 Zakon o trgovini RS

("Sl. glasnik RS", br. 105/2019)

GLAVA I

OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuju se planiranje i razvoj trgovine, prava i obaveze trgovaca, oblici trgovine, posebne tržišne institucije, deklarisanje robe i način formiranja i isticanja cijene robe, trgovačka evidencija, praćenje trgovine i tržišta, nepoštene trgovačke radnje, zabrana ograničavanja tržišta i privremene mjere ograničenja tržišta, podsticanje razvoja trgovine, upravni i inspekcijski nadzor i druga pitanja od značaja za obavljanje trgovine.

Član 2

(1) Trgovina se obavlja u skladu sa zakonom, dobrim poslovnim običajima, principima lojalne konkurencije i trgovačkim pravilima, odnosno uzansama, na način kojim se ne nanosi šteta drugim trgovcima, potrošačima ili opštim interesima.

(2) Zabranjena su ograničenja slobode obavljanja trgovine.

(3) Izuzetno, ograničenje slobode trgovine može se privremeno odrediti na način i pod uslovima propisanim ovim zakonom i posebnim zakonima.

Član 3

(1) Roba koja se stavlja u promet mora biti usklađena sa standardima, tehničkim normativima i kvalitativnim normama propisanim ili priznatim kao uslov za njihovo stavljanje u promet ili upotrebu na tržištu Republike Srpske (u daljem tekstu: Republika).

(2) Cijena robe koja se stavlja u promet iskazuje se obavezno u domaćoj valuti.

Član 4

(1) Trgovci imaju jednak pravni položaj i ravnopravni su na tržištu.

(2) Zabranjen je svaki oblik diskriminacije uslova za obavljanje trgovine ili narušavanje ravnopravnosti trgovaca na tržištu.

Član 5

Trgovci su dužni da u tržišnoj konkurenciji postupaju pošteno, na način koji nije usmjeren na nanošenje štete drugim trgovcima, odnosno potrošačima, kao i javnom interesu, a u skladu sa poslovnim moralom i dobrim poslovnim običajima.

Član 6

(1) Republika obezbjeđuje uslove za održavanje stabilnosti i snabdjevenosti tržišta, naročito uslova koji se odnose na robu, odnosno usluge od egzistencijalnog značaja za stanovništvo.

(2) Zabranjeno je učesnicima na tržištu preduzimanje radnji kojima se izaziva nestabilnost i poremećaj u snabdjevenosti tržišta.

Član 7

(1) Ovaj zakon primjenjuje se na pravna lica i preduzetnike koji obavljaju trgovinu i pružaju trgovinske usluge u Republici.

(2) Ovaj zakon ne primjenjuje se na pravna lica i preduzetnike kada pružaju usluge u Republici koje su uređene posebnim zakonima.

Član 8

Na zaštitu potrošača u Republici primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje zaštita potrošača, kao i odredbe zakona kojim se uređuje zaštita potrošača u BiH.

Član 9

(1) Pojmovi koji se upotrebljavaju u ovom zakonu imaju sljedeća značenje:

1) tržište je institucionalno uređeno mjesto na kojima se obavlja trgovina robom i uslugama,

2) trgovina je kupovina i prodaja robe i pružanje trgovinskih usluga na tržištu Republike,

3) trgovac je subjekat koji kupuje i prodaje robu i pruža trgovinske usluge na tržištu,

4) trgovinska djelatnost, u smislu ovog zakona, jeste kupovina i prodaja robe i pružanje trgovinskih usluga,

5) promet je skup svih osnovnih i pratećih poslovnih aktivnosti u vezi sa nabavkom i prodajom robe i pružanjem usluga,

6) poslovne prostorije (prodajni objekat i prodajno mjesto) jesu prostorije u kojima se vrši promet robe i pružaju usluge i koje ispunjavaju propisane uslove u vezi sa tehničkom opremljenošću, zaštitom na radu, zaštitom i unapređivanjem životne sredine i druge uslove za obavljanje odgovarajuće trgovinske djelatnosti,

7) prodajni objekat je prostor koji čini jedinstvenu, funkcionalnu i tehničko-tehnološku cjelinu, trajnog ili privremenog karaktera, zatvorenog ili otvorenog tipa, opremljen na propisani način, koji je namijenjen ili može biti namijenjen za obavljanje prometa,

8) prodajno mjesto je prodajni objekat ili drugo mjesto van prodajnog objekta na kojem je predviđeno i odobreno obavljanje prometa, u skladu sa zakonom i drugim propisima,

9) potrošač je fizičko lice koje kupuje robu, poručuje, stiče ili koristi proizvode ili usluge za svoje potrebe i za potrebe svog domaćinstva ili kome je upućena ponuda za robu ili uslugu,

10) prodavač je fizičko lice zaposleno kod trgovca koje neposredno prodaje robu i savjetuje kupca o svojstvima i namjeni robe,

11) tržišne institucije su posebni, uređeni oblici tržišta koje organizuju susret trgovaca i kupaca robe, odnosno usluga, sa ciljem njene prodaje ili promocije,

12) elektronska platforma je sredstvo putem kojeg lice koje ima svojstvo pružaoca usluge informacionog društva u smislu zakona kojim se uređuje elektronska trgovina pruža uslugu povezivanja stranama koje trguju elektronskim putem i koje upravlja elektronskom platformom, te može i da obavlja prodaju sopstvene robe, odnosno usluge preko te platforme,

13) elektronska prodavnica je prodavnica na internetu preko koje trgovac nudi robu, odnosno usluge,

14) trgovinska mreža je skup prodajnih objekata na području Republike.

Član 10

Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba pola.

GLAVA II

PLANIRANjE I RAZVOJ TRGOVINE

Član 11

(1) Strategiju razvoja trgovine u Republici (u daljem tekstu: Strategija) donosi Narodna skupština Republike Srpske, na prijedlog Vlade Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada).

(2) Strategijom se utvrđuju mjere i aktivnosti koje se preduzimaju radi ostvarenja strateških dugoročnih ciljeva u oblasti trgovine.

(3) Strategija sadrži najmanje:

1) analizu postojećeg stanja i dosadašnjeg stepena razvoja trgovine,

2) uporednu analizu trgovine konkurentskih zemalja,

3) ciljeve razvoja trgovine,

4) viziju razvoja trgovine,

5) prijedlog politike razvoja trgovine,

6) ostale elemente.

(4) Radi sprovođenja Strategije, Vlada donosi akcioni plan za četiri godine.

(5) Jedinice lokalne samouprave dužne su da svoje razvojne dokumente usklađuju sa Strategijom.

Član 12

(1) Vlada osniva Savjet za razvoj trgovine Republike Srpske (u daljem tekstu: Savjet) kao savjetodavno tijelo za potrebe unapređenja razvoja trgovine u Republici.

(2) Savjet u okviru svojih nadležnosti obavlja sljedeće poslove:

1) praćenje razvoja i analiza dostignutog nivoa razvijenosti trgovine,

2) predlaganje politike razvoja trgovine,

3) praćenje sprovođenja Strategije i akcionog plana za realizaciju Strategije,

4) druga pitanja od značaja za razvoj i unapređenje trgovine.

(3) Rad članova Savjeta je dobrovoljan i ne plaća se.

(4) Vlada imenuje članove Savjeta, koji čine predstavnici: Privredne komore Republike Srpske, Zanatsko-preduzetničke komore Republike Srpske, Udruženja poslodavaca iz oblasti trgovine, Granskog sindikata, Udruženja za zaštitu potrošača, naučni i univerzitetski radnici iz oblasti trgovine i predstavnik Ministarstva trgovine i turizma (u daljem tekstu: Ministarstvo).

(5) Pri imenovanju članova Savjeta vodi se računa o ravnopravnoj zastupljenosti polova, u skladu sa zakonom.

GLAVA III

PRAVA I OBAVEZE TRGOVCA

Član 13

(1) Trgovinom, u smislu ovog zakona, smatraju se kupovina i prodaja robe i pružanje trgovinskih usluga na tržištu Republike.

(2) Trgovinom se mogu baviti privredna društva i preduzetnici koji su registrovani za obavljanje djelatnosti trgovine (u daljem tekstu: trgovac).

(3) Odredbe ovog zakona kojim se uređuju prava, obaveze i sankcije za trgovca shodno se primjenjuju i na:

1) privredna društva i preduzetnike koji su registrovani za obavljanje djelatnosti proizvodnje i obavljanja usluga, kada svoje proizvode i usluge prodaju na tržištu,

2) fizička lica koja se bave poljoprivrednom proizvodnjom ukoliko su registrovana u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija poljoprivrednih gazdinstava, kada svoje poljoprivredne proizvode prodaju na tržištu,

3) fizička lica koja, na osnovu ugovora sa trgovcem, obavljaju za trgovca trgovinu na malo izvan poslovnih prostorija,

4) udruženja, kada, radi ostvarivanja svojih ciljeva u skladu sa odredbama svog statuta, prodaju određenu robu, odnosno pružaju uslugu.

Član 14

Za obavljanje djelatnosti trgovine moraju biti obezbijeđeni poslovni prostor, oprema i uređaji i ispunjeni uslovi koji su propisani za lica koja neposredno obavljaju trgovinu, u skladu sa ovim zakonom i posebnim propisima.

Član 15

(1) Poslovne prostorije moraju zadovoljavati uslove utvrđene građevinskim, urbanističkim, tehničkim, sanitarnim, protivpožarnim i drugim propisima, odnosno standardima.

(2) Poslovni prostor iz stava 1. ovog člana su prostorije izgrađene u skladu sa urbanističko-građevinskim propisima, a to utvrđuje nadležni organ rješenjem o upotrebnoj dozvoli.

Član 16

Uslov za rad prodavača je najmanje završena srednja škola.

Član 17

(1) U prodajnom objektu u kojem se vrši promet robe prodavači moraju imati odgovarajuću radnu odjeću, a gdje to uslovi rada zahtijevaju, i radnu obuću u skladu sa posebnim propisom.

(2) Radna odjeća prodavača mora biti jednoobrazna.

(3) Na vidljivom gornjem dijelu odjeće prodavača mora biti istaknuto ime i prezime prodavača.

Član 18

(1) Trgovac organizovan kao privredno društvo može da počne obavljanje djelatnosti, da obavlja djelatnosti i da mijenja uslove njenog obavljanja kada se kod nadležnog suda registruje za obavljanje trgovinske djelatnosti u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija poslovnih subjekata, osim ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano.

(2) Trgovac organizovan kao preduzetnik može da počne obavljanje djelatnosti, da obavlja djelatnosti i da mijenja uslove njenog obavljanja kada od nadležne organizacione jedinice gradske, odnosno opštinske uprave dobije rješenje o registraciji preduzetnika u skladu sa zakonom kojim se uređuje obavljanje zanatsko-preduzetničke djelatnosti.

Član 19

(1) Ministar trgovine i turizma (u daljem tekstu: ministar) donosi rješenje kojim se trgovcu koji je organizovan kao privredno društvo odobrava obavljanje djelatnosti trgovine na veliko i malo naftnim derivatima, i to:

1) trgovinom na malo motornim gorivima,

2) snabdijevanje plovnih objekata tečnim naftnim gorivima za pogon brodskih motora,

3) trgovinom na veliko tečnim gorivima,

4) trgovinom na malo uljem za loženje - ekstra lako i lako specijalno (El i Ls),

5) trgovinom na veliko uljem za loženje - lako, srednje i teško (lako - L, srednje - S i teško - T),

6) trgovinom na malo tečnim naftnim gasom - auto-plinom,

7) trgovinom na veliko tečnim naftnim plinom (propan-butan gasom),

8) trgovinom na malo gasom u bocama - plinom u bocama za domaćinstvo.

(2) Ministar donosi rješenje kojim se trgovcu koji je organizovan kao privredno društvo odobrava obavljanje djelatnosti trgovine na veliko prerađevinama od duvana.

(3) Ministar donosi rješenje kojim se trgovcu koji je organizovan kao privredno društvo odobrava obavljanje djelatnosti usluge tržnice na veliko.

(4) Trgovac za izdavanje rješenja iz st. 1, 2. i 3. ovog člana dužan je da Ministarstvu dostavi dokaze o ispunjenosti uslova za obavljanje trgovinske djelatnosti, i to:

1) ovjerenu i potpisanu pismenu izjavu da su ispunjeni propisani uslovi za poslovne prostorije, opremu, uređaje pomoću kojih se obavlja trgovina, kao i uslovi koji se odnose na stručne spreme lica koja neposredno obavljaju trgovinu,

2) dokaz o upisu u Registar poslovnih subjekata.

(5) Ministar donosi rješenje iz st. 1, 2. i 3. ovog člana u roku od dva dana od dana prijema potpunog i urednog zahtjeva.

(6) Rješenja iz st. 1, 2. i 3. ovog člana konačna su i protiv njih nije dozvoljeno izjaviti žalbu, ali se može tužbom pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

(7) Trgovac može da počne obavljanje djelatnosti iz st. 1, 2. i 3. ovog člana, da obavlja djelatnosti i da mijenja uslove obavljanja kada dobije rješenje kojim mu se odobrava obavljanje trgovinske djelatnosti.

(8) Za donošenje i izmjenu rješenja iz st. 1, 2. i 3. ovog člana trgovac je dužan da plati taksu u skladu sa propisom kojim se utvrđuju republičke administrativne takse.

Član 20

(1) Ministar donosi rješenje kojim se trgovcu koji je organizovan kao privredno društvo odobrava pružanje špediterskih usluga.

(2) Za donošenje rješenja iz stava 1. ovog člana trgovac je obavezan da dostavi:

1) dokaz o upisu u Registar poslovnih subjekata,

2) ovjerenu i potpisanu pismenu izjavu da su ispunjeni propisani uslovi koje moraju ispunjavati poslovne prostorije, oprema, uređaji pomoću kojih se obavlja trgovina i uslovi koji se odnose na stručne spreme lica koja neposredno obavljaju trgovinu,

3) uvjerenje o registraciji, odnosno upisu privrednog društva u jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza,

4) dokaz o registraciji privrednog društva, odnosno poslovne jedinice društva sa naznačenom pretežnom djelatnošću pružanja špediterskih usluga, izdan od nadležnog organa.

(3) Rješenje iz stava 1. ovog člana donosi se u roku od dva dana od dana prijema potpunog i urednog zahtjeva.

(4) Rješenje iz stava 1. ovog člana je konačno i protiv njega nije dozvoljeno izjaviti žalbu, ali se može tužbom pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

(5) Trgovac može da počne obavljanje djelatnosti iz stava 1. ovog člana, da obavlja djelatnosti i da mijenja uslove obavljanja kada dobije rješenje kojim mu se odobrava obavljanje trgovinske djelatnosti.

(6) Ministar na osnovu rješenja iz stava 1. ovog člana trgovcu koji je organizovan kao privredno društvo izdaje certifikat.

(7) Za donošenje rješenja iz stava 1. ovog člana trgovac je dužan platiti taksu u skladu sa propisom kojim se utvrđuju republičke administrativne takse.

(8) Izuzetno od stava 1. ovog člana, privredno društvo koje obavlja špediterske usluge za sopstvene potrebe nije obavezno pribaviti rješenje kojim mu se odobrava pružanje špediterskih usluga.

(9) Ministar donosi uputstvo kojim se propisuju oblik i sadržaj izjave o ispunjenosti propisanih uslova iz člana 19. stav 4. tačka 1) ovog zakona i iz stava 2. tačka 2) ovog člana koje moraju ispunjavati poslovne prostorije, oprema, uređaji pomoću kojih se obavlja trgovina, kao i uslova koji se odnose na stručne spreme lica koja neposredno obavljaju trgovinu.

Član 21

(1) Trgovac koji je organizovan kao privredno društvo za obavljanje špediterskih usluga u sjedištu privrednog društva mora imati najmanje jednog zaposlenog radnika koji posjeduje certifikat za obavljanje špediterskih poslova i najmanje po jednog zaposlenog radnika koji posjeduje certifikat za obavljanje špediterskih poslova u poslovnoj jedinici privrednog društva ukoliko djelatnost obavlja u poslovnoj jedinici privrednog društva.

(2) Ministar donosi rješenje fizičkom licu kojim se odobrava obavljanje špediterskih poslova.

(3) Ministar na osnovu rješenja iz stava 2. ovog člana fizičkom licu izdaje certifikat.

(4) Za donošenje rješenja iz stava 2. ovog člana trgovac organizovan kao privredno društvo obavezan je dostaviti:

1) dokaz o registraciji obveznika doprinosa obaveznog osiguranja za fizičko lice za koje se traži izdavanje certifikata koje izdaje Poreska uprava Republike Srpske, i

2) uvjerenje o položenom stručnom ispitu.

(5) Fizičko lice iz stava 2. ovog člana polaže stručni ispit pred komisijom koju rješenjem imenuje ministar, u skladu sa Programom stručnog ispita za lica koja obavljaju špediterske poslove.

(6) Troškove polaganja stručnog ispita za dobijanje certifikata iz stava 1. ovog člana snosi lice koje polaže stručni ispit i troškovi se uplaćuju u korist budžeta Republike.

(7) Ministarstvo izdaje uvjerenje o položenom stručnom ispitu za obavljanje špediterskih poslova i vodi evidenciju lica koja su položila ispit za obavljanje špediterskih poslova.

(8) Ministar, uz saglasnost Vlade, pravilnikom propisuje:

1) Program stručnog ispita za lica koja obavljaju špediterske poslove,

2) sadržaj i način vođenja evidencije lica koja su položila ispit za obavljanje špediterskih poslova,

3) obrazac uvjerenja o položenom stručnom ispitu za obavljanje špediterskih poslova,

4) visinu troškova za polaganja stručnog ispita za dobijanje certifikata za obavljanje špediterskih poslova.

Član 22

(1) Rješenje o upotrebnoj dozvoli nije uslov za donošenje rješenja iz člana 19. st. 1, 2. i 3. i člana 20. stav 1. ovog zakona, ali se ta činjenica provjerava zajedno sa utvrđivanjem ispunjenosti uslova iz člana 15. ovog zakona.

(2) Nadležni organ u postupku donošenja rješenja iz člana 19. st. 1, 2. i 3. i člana 20. stav 1. ovog zakona ne provjerava pravni osnov korišćenja poslovnog prostora.

Član 23

(1) Ukoliko je posebnim zakonom ili drugim propisom, kao uslov, propisano pribavljanje posebnog rješenja za obavljanje pojedinih trgovinskih djelatnosti, navedeno rješenje nije uslov za izdavanje rješenja iz člana 19. st. 1, 2. i 3. i člana 20. stav 1. ovog zakona, ali se ta činjenica provjerava zajedno sa utvrđivanjem ispunjenosti uslova iz člana 15. ovog zakona.

(2) Trgovac je odgovoran za štetu prouzrokovanu trećim licima u slučaju neispunjavanja uslova iz člana 15. ovog zakona u skladu sa opštim pravilima odgovornosti za štetu propisanim zakonom kojim se regulišu obligacioni odnosi.

Član 24

(1) Trgovac se može baviti trgovinskom djelatnošću za koju ispunjava propisane uslove.

(2) Trgovac je dužan da odobrenu trgovinsku djelatnost obavlja u skladu sa rješenjem kojim se odobrava obavljanje djelatnosti.

Član 25

(1) Trgovac je dužan da na prodajnom objektu ili prodajnom mjestu vidno istakne poslovno ime, odnosno naziv ili skraćeno poslovno ime onako kako je registrovan kod nadležnog organa.

(2) Na prodajnom objektu ili prodajnom mjestu, pored podataka iz stava 1. ovog člana, trgovac na malo je dužan da ima istaknutu vrstu trgovinskog objekta u skladu sa propisom kojim je regulisana klasifikacija prodajnih objekata za trgovinu na malo.

(3) Trgovac koji obavlja trgovinu na daljinu dužan je da potrošaču prije kupovine učini dostupnim podatke iz stava 1. ovog člana.

Član 26

(1) Skupština jedinice lokalne samouprave utvrđuje radno vrijeme, raspored dnevnog i sedmičnog radnog vremena prodajnih objekata, radno vrijeme u dane državnih praznika i neradnih dana u kojim je trgovac dužan poslovati, te radno vrijeme za tržnice, sajmove, izložbe i druge povremene načine obavljanja trgovine.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, radno vrijeme dragstora traje od 00.00 do 24.00 sata svaki dan.

(3) Trgovac je dužan da se u svom poslovanju pridržava radnog vremena iz st. 1. i 2. ovog člana.

Član 27

(1) Trgovac je dužan da na prodajnom objektu, odnosno prodajnom mjestu, na jasan i vidljiv način, istakne radno vrijeme, raspored dnevnog i sedmičnog radnog vremena, radno vrijeme u dane državnih praznika i neradnih dana i radno vrijeme privremenog načina obavljanja trgovine.

(2) U slučaju vanrednih promjena, prekida ili drugih oblika privremenog prestanka obavljanja trgovine na određenom prodajnom objektu, odnosno mjestu, trgovac je dužan da te izmjene označi na način iz stava 1. ovog člana, i to prije prestanka obavljanja trgovine.

(3) Trgovac je dužan da najkasnije 15 minuta prije završetka radnog vremena jednom ili dvaput upozori kupce koji se zateknu u prodajnom objektu ili prodajnom mjestu na kraj radnog vremena prodajnog objekta ili prodajnog mjesta.

Član 28

(1) U trgovini na malo zabranjena je prodaja alkoholnih pića i drugih pića koja sadrže alkohol, kao i duvana i duvanskih proizvoda licima mlađim od 18 godina.

(2) Na svim prodajnim mjestima gdje se prodaju alkoholna pića i druga pića koja sadrže alkohol, duvan i duvanski proizvodi mora biti istaknuta oznaka o zabrani njihove prodaje licima mlađim od 18 godina.

(3) Trgovac je dužan uskratiti prodaju robe iz stava 1. ovog člana potrošaču ako procijeni da je mlađi od 18 godina, a potrošač dobrovoljno ne dokaže da je stariji od 18 godina davanjem trgovcu na uvid svog identifikacionog dokumenta sa slikom.

Član 29

(1) Trgovac, ukoliko nema interesa za obavljanje djelatnosti iz člana 19. st. 1, 2. i 3. i člana 20. stav 1. ovog zakona, dužan je Ministarstvu podnijeti zahtjev za donošenje rješenja o prestanku obavljanja djelatnosti, i to prije prestanka obavljanja djelatnosti.

(2) Prestanak obavljanja djelatnosti iz člana 19. st. 1, 2. i 3. i člana 20. stav 1. ovog zakona ministar utvrđuje rješenjem, i to sa danom navedenim u zahtjevu za odjavu, s tim da se obavljanje djelatnosti ne može odjaviti retroaktivno.

(3) Ukoliko u zahtjevu nije naveden datum prestanka, prestanak obavljanja trgovinske djelatnosti utvrđuje se danom podnošenja zahtjeva za odjavu.

(4) Rješenje o prestanku obavljanja djelatnosti trgovca iz člana 19. st. 1, 2. i 3. i člana 20. stav 1. ovog zakona dostavlja se nadležnoj inspekciji.

Član 30

(1) Ako trgovac u prodajnom objektu pored prodaje robe na malo ispunjava uslove po posebnom propisu da, pored trgovinske, obavlja i neku drugu djelatnost, odnosno da obezbijedi zadovoljavanje drugih potreba potrošača, prostor namijenjen toj djelatnosti mora biti fizički odvojen od dijela prodajnog objekta namijenjenog obavljanju trgovinske djelatnosti.

(2) Drugom djelatnošću, odnosno drugim potrebama u smislu stava 1. ovog člana smatra se:

1) pružanje ugostiteljskih, zanatskih, finansijskih i drugih sličnih usluga,

2) čuvanje djece,

3) čuvanje stvari.

(3) Trgovac može u prodajnom objektu dodatno obrađivati, odnosno dorađivati hranu, uz ispunjavanje uslova propisnih posebnim propisom, tako da bude primjerena za upotrebu, bez njenog usluživanja.

(4) Trgovac može obezbijediti poseban prostor za konzumaciju hrane u prodajnom objektu u skladu sa propisima iz oblasti ugostiteljstva.

(5) U prodajnom objektu ili ispred njega dopuštene su besplatne degustacije pojedinih vrsta robe na kojima je istaknuta oznaka za tu svrhu.

GLAVA IV

OBLICI TRGOVINE

Član 31

(1) Oblici trgovine su:

1) trgovina na veliko,

2) trgovina na malo,

3) pružanje trgovinskih usluga.

(2) Poseban način trgovine je:

1) trgovina na otkupnim stanicama,

2) trgovina na otkupnim mjestima,

3) trgovina na poljoprivrednim gazdinstvima.

Član 32

(1) Trgovina na veliko je skup svih poslovnih aktivnosti u vezi sa prodajom robe licima koja kupuju radi dalje prodaje ili korišćenja u poslovne svrhe.

(2) Trgovina na veliko obavlja se u prodajnim objektima i prodajnim mjestima kao što su: skladišta i stovarišta, kao ambulantna prodaja, prodaja u tranzitu i na drugim mjestima koja ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona za trgovinu na veliko.

(3) Ministar pravilnikom propisuje minimalnotehničke uslove za poslovne prostorije, opremu i uređaje koje moraju da ispunjavaju prodajni objekat i prodajno mjesto u kojem se obavlja trgovina na veliko.

Član 33

(1) Skladišta i stovarišta u smislu ovog zakona su zatvoreni, natkriveni ili otvoreni prostori u kojima se obavlja trgovina na veliko i vrši sortiranje, prepakivanje, čuvanje, skladištenje i priprema robe za otpremu i prodaju.

(2) U skladištima i stovarištima može se obavljati i trgovina na malo pod uslovima koji su propisani za trgovinu na malo.

Član 34

(1) Proizvođač robe ili trgovac na veliko može organizovati ambulantnu prodaju kao oblik veleprodaje robe za trgovca na malo.

(2) Ambulantna prodaja je prodaja putem zatvorenog industrijski proizvedenog vozila koje je namijenjeno i opremljeno za promet robe na veliko.

(3) Ministar pravilnikom propisuje vrstu robe koja se može prodavati putem ambulantne prodaje.

Član 35

(1) Trgovina na veliko može se obavljati i kao trgovina na veliko u tranzitu kada se kupovina i prodaja robe obavlja bez prethodnog uskladištenja u skladištu trgovca na veliko.

(2) Za obavljanje trgovine na veliko u tranzitu nije obavezno posjedovanje skladišta.

(3) Za pojedine vrste robe može se propisati da se trgovina na veliko ne može obavljati u tranzitu.

(4) Ministar pravilnikom propisuje vrstu robe za koju se trgovina na veliko ne može obavljati u tranzitu.

Član 36

(1) Trgovina na malo je prodaja robe krajnjim potrošačima radi zadovoljavanja njihovih ličnih i porodičnih potreba ili potreba domaćinstva.

(2) Trgovina na malo obavlja se u prodajnom objektu ili prodajnom mjestu koje ispunjava uslove propisane ovim zakonom za trgovinu na malo i posebnim propisom.

Član 37

Trgovina na malo obavlja se kao:

1) trgovina u prodajnom objektu i prodajnom mjestu;

2) trgovina ličnim nuđenjem;

3) daljinska trgovina, koja može biti:

  1. elektronska trgovina,
  2. ostala daljinska trgovina putem drugih sredstava.

Član 38

(1) Prodajni objekti u kojima se obavlja trgovina na malo su:

1) specijalizovana prodavnica prehrambenih i neprehrambenih proizvoda,

2) fabrička prodavnica prehrambenih i neprehrambenih proizvoda,

3) klasična prodavnica,

4) mini-market,

5) supermarket,

6) hipermarket,

7) dragstor,

8) diskontna prodavnica,

9) benzinska pumpna stanica i prodavnica na benzinskoj pumpnoj stanici,

10) plinska pumpna stanica,

11) butik,

12) nespecijalizovana prodavnica pretežno neprehrambenih proizvoda, kao što su: robna kuća, trgovački centar,

13) prodavnica upotrebljavane robe (second hand shop),

14) kiosk,

15) pokretna prodavnica,

16) skladište i stovarište.

(2) Prodajna mjesta u kojima se obavlja trgovina na malo su:

1) automati,

2) rashladne vitrine,

3) prodaja na pokretnom stolu, kao što je: stalak ili sličan improvizovani objekat.

(3) Ministar pravilnikom propisuje minimalnotehničke uslove za poslovne prostorije, opremu i uređaje koje moraju da ispunjavaju prodajni objekat i prodajno mjesto u kojem se obavlja trgovina na malo i za klasifikaciju prodajnih objekata u trgovini na malo.

Član 39

Specijalizovana prodavnica prehrambenim i neprehrambenim proizvodima je prodavnica koja nudi specijalizovani asortiman prehrambenih i neprehrambenih proizvoda.

Član 40

Fabrička prodavnica je prodavnica prehrambenih i neprehrambenih proizvoda u kojoj se obavlja direktna prodaja vlastitih proizvoda po cijenama nižim od prosječnih tržišnih cijena, a smještena je uz proizvodni pogon.

Član 41

Klasična prodavnica je prodavnica u kojoj se nude prehrambeni i neprehrambeni proizvodi svakodnevne potrošnje.

Član 42

Mini-market je samouslužna prodavnica čiji asortiman čine uobičajeni dnevni prehrambeni proizvodi i u manjem obimu neprehrambeni proizvodi.

Član 43

Supermarket je samouslužna prodavnica čiji asortiman čine prehrambeni proizvodi, ali se na prodaju nude i neprehrambeni proizvodi.

Član 44

Hipermarket je samouslužna prodavnica sa parkiralištem koja nudi širok asortiman prehrambenih i neprehrambenih proizvoda.

Član 45

Dragstor je prodavnica u kojoj se vrši trgovina na malo prehrambenim i neprehrambenim proizvodima svakodnevne potrošnje i radnim vremenom od 00.00 do 24.00 sata.

Član 46

Diskontna prodavnica je prodavnica koja nudi ograničen asortiman prehrambenih i neprehrambenih proizvoda po nižim cijenama u odnosu na cijene iste vrste proizvoda koje se primjenjuju u drugim maloprodajnim objektima u toku cijele godine.

Član 47

(1) Benzinska pumpna stanica je prodajno mjesto na kojem se obavlja trgovina na malo tečnim gorivima, kao što su: dizel-goriva, benzini, tečni naftni gas - auto-plin, koja se koriste u motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem i obavlja se preko verifikovanih uređaja za istakanje.

(2) Prodavnica na benzinskoj pumpnoj stanici je prodajni objekat koji se nalazi u prostoru benzinske pumpne stanice u kojoj se nudi različit asortiman proizvoda u originalnom pakovanju.

(3) Benzinska pumpna stanica mora biti opremljena:

1) nepokretnim položenim cilindričnim rezervoarima koji moraju imati važeće tabele zapremine,

2) uređajima za istakanje goriva sa elektronsko-digitalnom kontrolom količine istočenog goriva i finansijske vrijednosti goriva,

3) elektronskim mjernim sistemom za kontrolu količine zaprimljenog i istočenog goriva i trenutnom stanju zaliha goriva u rezervoarima,

4) elektronskom opremom za obavezno automatsko izdavanje računa kupcima za svaku kupovinu goriva izdatim u skladu s propisima kojima se reguliše porez na dodatnu vrijednost,

5) mjernom letvom za mjerenje nivoa tečnosti u nepokretnim rezervoarima, koja je žigosana važećim žigom nadležnog organa ovlašćenog za kontrolu mjernih uređaja.

(4) Uređajima iz stava 1. ovog člana mora se obezbijediti vođenje, iskazivanje i čuvanje podataka o primljenom i izdatom gorivu za: svaku pojedinačnu promjenu, zbirno na nivou dnevnog, mjesečnog i godišnjeg prometa, po potrebi prometa za određeni slobodno zadati period, te čuvanje tih podataka, kao i dostavljanje dnevnih izvještaja nadležnim organima putem elektronske pošte (interneta).

(5) Elektronska oprema iz stava 3. tačke 4) ovog člana mora da omogući slanje kontrolnih dnevnih izvještaja (oblik i sadržaj kontrolnih dnevnih izvještaja propisani su pravilnikom kojim se uređuju način evidentiranja i kontrola prometa na benzinskim pumpnim stanicama putem ugrađene opreme, uvezivanje predviđene opreme, obaveze servisera i omogućavanje daljinskog nadzora u svrhu kontrole i načina određivanja i dodjela identifikacionog broja uređaja za evidentiranje i kontrolu prometa).

(6) Trgovci koji vrše promet na malo tečnim gorivima, kao što su: dizel-goriva, benzini, tečni naftni gas - autoplin, koja se koriste u motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem i ostalih proizvoda i usluga na malo, obavezni su da na izgrađenim benzinskim pumpnim stanicama opremu iz stava 3. ovog člana instaliraju i uvežu na način predviđen propisom kojim se uređuju način evidentiranja i kontrola prometa na benzinskim pumpnim stanicama putem ugrađene opreme, uvezivanje predviđene opreme, obaveze servisera i omogućavanje daljinskog nadzora u svrhu kontrole i načina određivanja i dodjela identifikacionog broja uređaja za evidentiranje i kontrolu prometa.

(7) Promet, ugradnju i održavanje - servisiranje uređaja za evidentiranje prometa i mjernih uređaja na benzinskim pumpnim stanicama može vršiti privredno društvo koje ispunjava uslove propisane ovim zakonom i propisima iz oblasti standardizacije i metrologije.

(8) Ministar donosi rješenje kojim se trgovcu koji je organizovan kao privredno društvo odobrava stavljanje u promet uređaja za evidentiranje prometa.

(9) Za donošenje rješenja iz stava 8. ovog člana trgovac koji je organizovan kao privredno društvo obavezan je dostaviti:

1) podatke o proizvođaču uređaja za evidentiranje prometa,

2) opis uređaja za evidentiranje prometa sa opisom funkcija softvera i opisom pratećih komponenti,

3) sastavne dijelove ili sisteme uređaja za evidentiranje prometa i šemu tog sistema,

4) šemu programa za upravljanje i šemu aplikacionog programa uređaja za evidentiranje prometa,

5) izvršnu verziju programa rada uređaja za evidentiranje prometa, aplikativnog programa i programa za funkcionalnu provjeru uređaja za evidentiranje prometa sa kompletnim priborom, sve izvršne verzije moraju imati kontrolnu sumu (engl. checksum),

6) dokaz o usaglašenosti tipa uređaja za evidentiranje prometa ovlašćenog certifikacionog tijela,

7) dokaz o ispunjenosti tehničkih i funkcionalnih karakteristika uređaja za evidentiranje prometa od proizvođača,

8) izjavu proizvođača ili distributera uređaja za evidentiranje prometa da će uređaj za evidentiranje prometa koji se stavlja u promet biti tehnički i funkcionalno identičan sa uređajem za evidentiranje prometa uzorkom, na osnovu kojeg je dat dokaz o ispunjenosti tehničkih i funkcionalnih karakteristika tog tipa uređaja za evidentiranje prometa.

(10) Ministar donosi rješenje kojim se trgovcu koji je organizovan kao privredno društvo utvrđuje da ispunjava uslove za promet, ugradnju i održavanje uređaja za evidentiranje prometa i mjernih uređaja.

(11) Za donošenje rješenja iz stava 10. ovog člana trgovac je obavezan dostaviti:

1) dokaz da ima sjedište ili poslovnu jedinicu u Republici,

2) dokaz da ima obučene kadrove za ugradnju i održavanje opreme sa certifikatom proizvođača ili od njega ovlašćene organizacije,

3) dokaz da ima obučen kadar iz protiveksplozivne zaštite,

4) dokaz da sa proizvođačem ima zaključen ugovor o distribuciji, ugradnji i održavanju - servisiranju opreme za područje Republike,

5) dokaz da je rješenjem nadležnog organa za standardizaciju i metrologiju odobrena upotreba mjernog uređaja čiji se promet, ugradnju i održavanje traži,

6) dokaz da je data saglasnost Ministarstva za stavljanje u promet i upotrebu uređaja za evidentiranje prometa, a čiji se promet, ugradnja i održavanje traži,

7) dokaz o tehničkoj i organizacionoj opremljenosti servisne službe.

(12) Ministar donosi rješenja iz st. 8. i 10. ovog člana u roku od dva dana od dana prijema potpunog i urednog zahtjeva.

(13) Rješenja iz st. 8. i 10. ovog člana konačna su i protiv njih nije dozvoljeno izjaviti žalbu, ali se može tužbom pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

(14) Za donošenje i izmjenu rješenja iz st. 8. i 10. ovog člana trgovac je dužan da plati taksu u skladu sa propisom kojim se utvrđuju republičke administrativne takse.

(15) Ministar pravilnikom propisuje:

1) način evidentiranja i kontrole prometa pogonskog motornog goriva preko uređaja za evidentiranje i kontrolu prometa sprava za mjerenje tečnih goriva i automatskog mjerila nivoa tečnosti na benzinskim pumpnim stanicama,

2) način evidentiranja i kontrole prometa ostalih proizvoda i usluga na benzinskim pumpnim stanicama, preko uređaja za evidentiranje prometa,

3) način umrežavanja uređaja za evidentiranje prometa sa postojećom opremom od ovlašćenih servisera,

4) postupke i radnje prilikom ugradnje opreme,

5) kontrolu rada ugrađene opreme i ovlašćenog servisera,

6) način dodjele i dodjelu identifikacionog broja uređaja za evidentiranje i kontrolu prometa koji se instaliraju na benzinskim pumpnim stanicama.

Član 48

Plinska pumpna stanica je prodajno mjesto na kojem se obavlja trgovina na malo tečnim naftnim gasom - autoplinom koji se koristi za pogon motora sa unutrašnjim sagorijevanjem.

Član 49

Na benzinskoj i plinskoj pumpnoj stanici trgovac može vršiti promet na malo gasom u bocama - plinom u bocama za domaćinstvo isključivo u originalnim bocama koje su izrađene u skladu sa važećim propisima.

Član 50

(1) Trgovina na malo uljem za loženje - ekstra lako i lako specijalno (El i Ls) obavlja se:

1) na benzinskim pumpnim stanicama iz posebno utvrđenih poslovnih prostorija - rezervoara izdvojenog od mjesta predviđenog za snabdijevanje pogonskim motornim gorivom,

2) iz posebno utvrđenih skladišnih poslovnih prostorija - rezervoara.

(2) Poslovne prostorije iz stava 1. ovog člana moraju biti izgrađene u skladu sa propisima o izgradnji i opremanju postrojenja za zapaljive tečnosti i skladištenju i pretakanju zapaljivih tečnosti (rezervoari).

(3) Trgovina na malo uljem za loženje - ekstra lako i lako specijalno (El i Ls) na prodajnim mjestima iz stava 1. ovog člana vrši se isključivo dostavljanjem na adresu kupca auto-cisternama koje su vidno obilježene i isključivo služe za dostavljanje ulja za loženje i koje su opremljene odgovarajućim mjernim uređajima za utvrđivanje istočene količine.

(4) Uređaji iz stava 3. ovog člana mogu se upotrebljavati nakon što odobrenje tipa, ispravnost i tačnost navedenih uređaja potvrdi nadležni organ ovlašćen za kontrolu mjernih uređaja i nakon što budu žigosani.

(5) Trgovci koji obavljaju trgovinu na malo uljem za loženje - ekstra lako i lako specijalno (El i Ls) na način iz stava 1. ovog člana obavezni su da vode evidenciju o prometovanim količinama (nabavka i prodaja) ulja za loženje (El i Ls), tačnim podacima o isporukama kupcima, te svakodnevnu evidenciju o stanju zaliha u rezervoarima.

(6) Ministar pravilnikom propisuje:

1) uslove za prostor, opremu i uređaje koji treba da budu ispunjeni za obavljanje trgovine na malo uljem za loženje - ekstra lako i lako specijalno (El i Ls) na prodajnim mjestima,

2) oblik i sadržaj evidencije o prometovanim količinama (nabavka i prodaja) ulja za loženje - ekstra lako i lako specijalno (El i Ls),

3) oblik i sadržaj evidencije o stanju zaliha u rezervoarima,

4) oblik i sadržaj evidencije o kupcima i načinu dostavljanja evidencija Ministarstvu.

Član 51

Butik je prodavnica u kojoj se obavlja trgovina na malo modnim novinama, unikatima tekstilne, kožne i krznarske konfekcije, galanterijom, trikotažom, pletenom robom, pozamanterijom i obućom.

Član 52

(1) Nespecijalizovana prodavnica pretežno neprehrambenim proizvodima je posebno uređen prodajni objekat koji nudi asortiman različitih robnih grupa neprehrambenih proizvoda.

(2) Nespecijalizovane prodavnice iz stava 1. ovog člana su: robna kuća i trgovački centar.

Član 53

Robna kuća je prodajni objekat u kojem se vrši prodaja robe na malo najšireg asortimana robe široke potrošnje.

Član 54

(1) Trgovački centar je posebno izgrađena ili u postojećem objektu uređena prostorna cjelina koja se sastoji od više pojedinačno opremljenih poslovnih prostora u kojima se obavlja trgovina na malo i pružaju trgovinske i druge usluge.

(2) Za obavljanje usluga trgovačkog centra trgovac utvrđuje tržni red, kojim se detaljnije uređuje poslovanje trgovačkog centra.

(3) Trgovac koji pruža usluge trgovačkog centra i korisnik usluga dužni su da se pridržavaju utvrđenog tržnog reda iz stava 2. ovog člana.

(4) Na tržni red iz stava 2. ovog člana saglasnost daje gradonačelnik, odnosno načelnik opštine.

Član 55

Prodavnica upotrebljavane robe (second hand shop) je prodavnica koja nudi za prodaju upotrebljavane neprehrambene proizvode.

Član 56

(1) Kiosk je prodajni objekat u kojem se prodaje ograničen asortiman proizvoda, i to kroz odgovarajući otvor na kiosku, bez ulaska kupca u prodajni objekat.

(2) Kiosk se može locirati na mjestima za koje je gradonačelnik, odnosno načelnik opštine dao prethodno odobrenje.

Član 57

(1) Pokretna prodavnica je prodaja robe na malo bez stalnog prodajnog mjesta koja se obavlja putem:

1) posebno uređenog i opremljenog vozila uz ispunjavanje zakonom propisanih uslova,

2) kolica koja se prevoze od mjesta do mjesta,

3) plovnog objekta uz ispunjavanje zakonom propisanih uslova.

(2) Pokretna prodavnica može se locirati na mjestima za koje je gradonačelnik, odnosno načelnik opštine dao prethodno odobrenje.

Član 58

(1) Prodaja robe putem automata je oblik trgovine na malo različitih proizvoda i usluga koja se odvija putem aparata na način da se u za to predviđen otvor na aparatu ubaci novac, žeton ili posebna kartica uz ispunjavanje zakonom propisanih uslova.

(2) Prodaja robe putem automata može se obavljati samo na mjestima za koje je gradonačelnik, odnosno načelnik opštine dao prethodno odobrenje, odnosno uz saglasnost vlasnika ili korisnika prostora u kojem je smješten automat.

Član 59

Prodaja robe na pokretnom stolu, stalku ili sličnom improvizovanom objektu, te iz rashladnih vitrina na javnim površinama može se obavljati samo na mjestima za koje je gradonačelnik, odnosno načelnik opštine dao prethodno odobrenje, odnosno uz saglasnost vlasnika ili korisnika prostora na kojem je smješten pokretni sto, stalak ili sličan improvizovani objekat, odnosno rashladna vitrina.

Član 60

(1) Trgovina ličnim nuđenjem je trgovina na malo izvan poslovnih prostorija trgovca koju trgovac obavlja tako što nudi robu ili usluge ličnim prilaženjem određenom potrošaču, koji je fizički prisutan na mjestu ponude, kada potrošač nije tražio da mu se učini ponuda, po prethodnom pozivu ili pristanku kupca u njegovom stanu, na radnom ili drugom mjestu, uz objašnjenja i prikazivanje upotrebe proizvoda, te osobina, namjene i upotrebljivosti robe ili usluge, kao i drugih uslova koji važe za prodaju robe ili pružanje usluga u skladu sa propisima.

(2) Trgovinu ličnim nuđenjem može da obavlja trgovac koji se registrovao za takav način trgovine i koji ispunjava druge uslove u skladu sa ovim zakonom.

(3) Trgovac može da obavlja trgovinu ličnim nuđenjem lično ili preko ovlašćenih lica - direktan prodavač sa kojim trgovac ima ugovor o radnom angažovanju.

(4) Trgovac iz stava 2. ovog člana izdaje svakom direktnom prodavaču legitimacionu karticu iz koje je vidljiv identitet izdavaoca-trgovca i identitet direktnog prodavača kome je kartica izdata, kao i obim i granice ovlašćenja imaoca legitimacione kartice.

(5) Trgovina ličnim nuđenjem naročito se obavlja:

1) kao djelatnost putujućih trgovaca, bez obzira na način prodaje (prodaja na pragu kuće, stana, u prostorijama ponuđenog ili na drugi način),

2) na skupovima potrošača koje je trgovac organizovao pozivanjem potrošača (oglašavanjem, ličnim pozivanjem, promovisanjem),

3) na radnom mjestu ili drugom mjestu izvan stalnih prodajnih prostorija uz prezentovanje i objašnjenja za upotrebu proizvoda, objašnjenja o osobinama, namjeni i upotrebljivosti proizvoda, bez obzira na to da li se posjeta dešava na zahtjev potrošača,

4) iz torbe (torbarenje, kolportiranje) na javnim mjestima (otvorenim i zatvorenim prostorima, na sportskim i kulturnim manifestacijama),

5) svakim drugim ličnim pristupanjem trgovca potrošačima koji nisu tražili da im se učini ponuda.

(6) Trgovac je dužan da pismenim putem prijavi obavljanje djelatnosti trgovine ličnim nuđenjem nadležnoj organizacionoj jedinici gradske, odnosno opštinske uprave prije nego što počne da je obavlja na odgovarajućem području, kao i da je odjavi, kada bude završena.

(7) Za obavljanje djelatnosti trgovine ličnim nuđenjem trgovac mora obezbijediti odgovarajuće skladište za robu koju prodaje, poslovni prostor za obavljanje administrativnih poslova i odgovarajući prostor za higijensko-sanitarne potrebe.

(8) Na trgovinu ličnim nuđenjem shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o trgovini na malo.

(9) Ministar pravilnikom propisuje način obavljanja trgovine ličnim nuđenjem.

Član 61

(1) Prodaja na daljinu - daljinska trgovina je trgovina robom na malo, kao i pružanje usluga potrošačima koju trgovac organizuje upotrebom sredstava za komunikaciju između fizički udaljenih lica.

(2) Daljinsku trgovinu može da organizuje samo trgovac koji se registrovao za tu vrstu trgovine.

(3) Za obavljanje djelatnosti trgovine na daljinu trgovac mora obezbijediti poslovni prostor za obavljanje administrativnih poslova, odgovarajuće skladište za robu koju prodaje i odgovarajući prostor za higijensko-sanitarne potrebe.

(4) Ugovor o prodaji robe na daljinu zaključuje se između trgovca i potrošača putem sredstava za daljinsku komunikaciju, u skladu sa odredbama ovog zakona i zakona kojim se uređuje zaštita potrošača.

(5) Ugovor o prodaji na daljinu obavezno sadrži cijenu i druge uslove prodaje.

(6) Elektronska trgovina je vid daljinske trgovine koja se ostvaruje na način da se roba, odnosno usluga nudi, naručuje i prodaje putem interneta.

(7) Elektronska trgovina se obavlja kao:

1) prodaja robe, odnosno usluga preko elektronske prodavnice (osnovni oblik elektronske trgovine),

2) prodaja robe, odnosno usluga preko elektronske platforme koja povezuje trgovce i potrošače (prodaja preko e-commerce platforme),

3) prodaja robe preko elektronske prodavnice ili preko elektronske platforme, pri čemu se roba isporučuje potrošaču direktno od proizvođača, odnosno trgovca na veliko (engl. dropshipping),

4) prodaja robe, odnosno usluga preko društvenih mreža.

(8) Ostala daljinska trgovina obavlja se putem drugih sredstava masovne komunikacije, a naročito kao kataloška prodaja, radio, TV prodaja (telešoping), trgovina posredstvom pošte, štampanih pošiljki, reklamnih materijala sa narudžbenicom, telefona, tekstualnih ili multimedijalnih poruka u mobilnoj telefoniji i govornih automata.

(9) Trgovac koji obavlja djelatnost trgovine na daljinu (dropshipping) ne mora imati odgovarajuće skladište za robu koju prodaje iz stava 3. ovog člana.

(10) Na daljinsku trgovinu shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona koje se odnose na trgovinu na malo.

(11) Ministar pravilnikom propisuje način obavljanja daljinske trgovine - prodaje na daljinu.

Član 62

(1) Trgovinske usluge su djelatnosti kojima se, uz naknadu, podstiče obavljanje razmjene robe od proizvođača do krajnjeg potrošača.

(2) Trgovinske usluge su:

1) posredničke,

2) zastupničke,

3) komisione,

4) franšizing,

5) usluge skladištenja, otpremanje i dopremanje robe,

6) transport i špedicija,

7) kontrola kvaliteta i kvantiteta robe,

8) marketing,

9) trgovački centar,

10) usluge iznajmljivanja nosača zvuka i slike.

(3) Usluge organizovanja posebnih tržišnih institucija:

1) robna berza,

2) sajam,

3) privredne izložbe i tradicionalne manifestacije,

4) tržnica na malo,

5) tržnica na veliko,

6) aukcijska kuća,

7) stočna pijaca.

(4) Trgovac registrovan kao privredno društvo može obavljati sve trgovinske usluge iz stava 2. ovog člana.

(5) Trgovac registrovan kao preduzetnik može obavljati komisione, posredničke, zastupničke usluge, marketing i usluge iznajmljivanja nosača zvuka i slike.

Član 63

(1) Za obavljanje trgovinskih usluga trgovac je dužan obezbijediti minimalno-tehničke uslove koji se tiču opremljenosti poslovnih prostora, opreme i uređaja.

(2) Ministar pravilnikom propisuje minimalnotehničke uslove koje moraju ispunjavati poslovne prostorije, oprema i uređaji za obavljanje trgovinskih usluga.

Član 64

Posredničke usluge su usluge koje obavlja posrednik u namjeri da nalogodavcu osigura vezu sa trećim licem, koje bi sa nalogodavcem pregovaralo o zaključivanju određenog ugovora, uz naknadu ako taj ugovor bude zaključen.

Član 65

Zastupničke usluge su usluge zastupanja koje obavlja zastupnik između nalogodavca i trećih lica uz naknadu, ali u ime i za račun nalogodavca.

Član 66

(1) Komisione usluge su usluge koje obavlja komisionar kada vrši poslove nabavke ili prodaje robe u svoje ime, a za račun drugog lica - komitenta uz obračun naknade za izvršenu trgovinsku uslugu.

(2) U prodajnom objektu komisiona roba mora biti na posebnim policama, posebnom dijelu poslovne prostorije ili na drugi način odvojena ako se u istoj prostoriji prodaje i vlastita roba komisionara.

(3) Od fizičkog lica u komisionu prodaju ne mogu se uzeti prehrambeni artikli, farmaceutski i kozmetički proizvodi, cigarete i alkoholna pića i predmeti od dragocjenih metala.

Član 67

Franšizing je poslovni odnos u kojem jedna strana - davalac franšizinga ustupa drugoj strani - primaocu franšizinga pravo da u svom poslovanju koristi poslovno ime, proizvode i usluge, te proizvodno i poslovno iskustvo davaoca franšizinga, uz naknadu.

Član 68

Usluge skladištenja su usluge koje obavlja skladištar, a odnose se na smještaj i čuvanje određene robe, te preduzimanje potrebne ili ugovorene radnje radi njenog očuvanja u određenom stanju, te da je preda na zahtjev ostavodavca ili drugog ovlašćenog lica, uz naknadu i uz prethodno zaključen ugovor o skladištenju.

Član 69

Usluge otpremanja i dopremanja robe su usluge koje obavlja otpremnik u svoje ime a za račun nalogodavca, zaključuje ugovor o utovaru, istovaru i prevozu robe i druge ugovore potrebne za izvršenje otpreme i dopreme robe, kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje, uz naknadu.

Član 70

Špediterske usluge su usluge koje trgovac obavlja u vezi sa carinjenjem robe u svoje ime i za račun nalogodavca - komitenta, u ime i za račun komitenta, odnosno u svoje ime i za svoj račun, kao i obavljanje drugih uobičajenih poslova i radnji u vezi sa carinjenjem robe, uz naknadu.

Član 71

Usluge kontrole kvaliteta i kvantiteta robe su usluge koje obavlja privredno društvo koje je obavezno da stručno i nepristrasno obavi kontrolu kvaliteta i kvantiteta robe i usluga i izda uvjerenje ili certifikat o tome naručiocu kontrole, uz naknadu.

Član 72

Marketing uslugama smatraju se usluge iz oblasti istraživanja tržišta i marketing komunikacije (ekonomska propaganda, reklama, izložba i slično), kao i druge marketing usluge koje se obavljaju u ime i za račun komitenta.

Član 73

(1) Otkup poljoprivrednih proizvoda, šumskih plodova i stoke može se obavljati slobodno pod uslovima određenim ovim zakonom i podzakonskim aktom.

(2) Otkup poljoprivrednih proizvoda, šumskih plodova i stoke može se obavljati kupovinom od poljoprivrednika u otkupnim stanicama, na otkupnim mjestima i na poljoprivrednim gazdinstvima, registrovanim u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija poljoprivrednih gazdinstava.

(3) Trgovac u otkupnim stanicama, na otkupnim mjestima i na poljoprivrednom gazdinstvu može od poljoprivrednika otkupiti poljoprivredne proizvode i stoku isključivo ako je proizvedena na njegovom poljoprivrednom gazdinstvu.

(4) U otkupnim stanicama i otkupnim mjestima otkup šumskih plodova može se vršiti i od fizičkih lica.

(5) Otkupna stanica i otkupno mjesto moraju imati odgovarajuću prostoriju, odnosno uređen prostor za prijem i mjerenje robe, skladištenje, utovar, istovar robe i ambalaže i ispunjavati higijensko-tehničke i sanitarne uslove.

(6) Ministar, po pribavljenom mišljenju ministra nadležnog za poslove poljoprivrede, urbanizma i zdravlja, pravilnikom propisuje uslove za poslovne prostorije, opremu i uređaje koji moraju da budu ispunjeni za obavljanje otkupa poljoprivrednih proizvoda, šumskih plodova i stoke.

Član 74

Otkup proizvoda iz člana 73. ovog zakona koji se obavlja u otkupnim stanicama i otkupnim mjestima može se obavljati ako su, osim uslova utvrđenih ovim i posebnim zakonskim propisima, ispunjeni i sljedeći uslovi:

1) da je istaknuto poslovno ime (firma) i obavještenje o periodu i vremenu otkupa proizvoda, otkupnoj cijeni, vremenu važenja tih cijena i roku plaćanja i

2) da nadležnoj organizacionoj jedinici gradske, odnosno opštinske uprave trgovac, najkasnije sedam dana prije početka otkupa, podnese zahtjev sa podacima o adresi otkupne stanice, odnosno otkupnog mjesta, vrsti proizvoda, otkupnoj cijeni, roku plaćanja, periodu i vremenu u kojem se vrši kupovina.

Član 75

(1) Trgovac je dužan da za otkupljene proizvode izda račun iz otkupnog bloka, sa sljedećim podacima:

1) poslovno ime, sjedište i adresa trgovca,

2) poslovno ime, prebivalište i adresa prodavca,

3) naziv, količina i kvalitet, odnosno klasa kupljenih proizvoda,

4) cijena po jedinici mjere i ukupna vrijednost kupljenih proizvoda,

5) rok plaćanja,

6) datum kupovine,

7) potpis ovlašćenog radnika i pečat trgovca.

(2) Račun iz otkupnog bloka mora potpisati ovlašćeni radnik i mora biti ovjeren pečatom trgovca.

(3) Trgovac je dužan da u otkupnoj stanici, na otkupnom mjestu, odnosno u poslovnom sjedištu čuva knjigu izdatih računa iz otkupnih blokova, u skladu sa propisima o čuvanju knjigovodstvenih isprava.

(4) Trgovac koji vrši otkup na otkupnim stanicama i otkupnim mjestima utvrđuje tržni red kojim se detaljnije uređuju tržna pravila za obavljanje trgovine.

GLAVA V

POSEBNE TRŽIŠNE INSTITUCIJE

Član 76

(1) Posebne tržišne institucije su posebni, uređeni oblici tržišta koji organizuju susret trgovaca i kupaca robe, odnosno usluga, sa ciljem njene prodaje ili promocije.

(2) Posebne tržišne institucije su:

1) robna berza,

2) sajam,

3) privredne izložbe i tradicionalne manifestacije,

4) tržnica na malo,

5) tržnica na veliko,

6) aukcijska kuća,

7) stočna pijaca.

(3) Posebne tržišne institucije ne mogu da učestvuju kao trgovci u trgovini čiji su organizatori.

Član 77

(1) Osnivanje i organizovanje robnih berzi uređuje se posebnim zakonom.

(2) Pod berzanskim uslugama podrazumijeva se organizovanje privrednih subjekata radi zaključivanja ugovora o kupovini i prodaji robe.

Član 78

(1) Sajam je posebna tržišna institucija koja se bavi organizovanjem sajamskih izložbi, kao i pružanjem pratećih usluga, a naročito iznajmljivanja, projektovanja i pripremanja izložbenih mjesta u sajamskom prostoru, skladištenja robe ili izdavanja skladišnog prostora, organizovanja ili obavljanja prevoza robe za izlagače, utovara, istovara i pakovanja robe, marketinških, ugostiteljskih i drugih usluga u vezi sa organizovanjem sajamskih izložbi.

(2) Sajamska izložba iz stava 1. ovog člana predstavlja izlaganje robe, odnosno usluge u tačno određenom periodu, na prostoru posebne namjene (sajamski prostor, sajmište), od strane određenog izlagača, radi njenog predstavljanja i upoznavanja zainteresovanih kupaca sa tom robom, odnosno uslugama koje taj izlagač nudi.

(3) Trgovac koji se bavi priređivanjem sajmova dužan je da se pridržava rokova predviđenih u kalendaru sajmova, a koji se utvrđuju u dogovoru sa Privrednom komorom Republike Srpske.

Član 79

(1) Privredne izložbe su izložbe robe, odnosno usluga, privremenog ili povremenog karaktera, van sajamskog prostora.

(2) Tradicionalne manifestacije su: vašari, festivali i druge manifestacije na kojima se u sklopu kulturnih, muzičkih, sportskih i drugih društvenih aktivnosti prodaje određena roba, odnosno usluge, a u skladu sa običajima povodom tih aktivnosti i za to područje.

(3) Organizator privrednih izložbi i tradicionalnih manifestacija je dužan da:

1) vodi evidenciju lica koja izlažu ili prodaju robu, odnosno usluge,

2) jasno obilježi i izdvoji prostor na kome se održava privredna izložba i tradicionalna manifestacija od okolnog prostora,

3) vidno istakne organizatora privredne izložbe i tradicionalne manifestacije i period trajanja izložbe i manifestacije.

(4) Na privrednim izložbama i tradicionalnim manifestacijama dozvoljena je prodaja robe i pružanje usluga koje su predmet i svrha organizovanja izložbi i manifestacija.

(5) Gradonačelnik, odnosno načelnik opštine određuje vrijeme i mjesto održavanja privrednih izložbi i tradicionalnih manifestacija.

Član 80

(1) Tržnica na malo, odnosno pijaca je posebna tržišna institucija koja predstavlja organizovano i uređeno mjesto na kojem se obavlja trgovina na malo poljoprivrednim, prehrambenim proizvodima, robom svakodnevne potrošnje, zanatskim proizvodima, proizvodima domaće radinosti i ostalom robom koja se po svojim osobinama može izložiti u pijačnoj trgovini.

(2) Tržnica na malo, odnosno pijaca organizuje se i uređuje kao zasebna cjelina ili fizički odvojena potcjelina jedne cjeline, i to:

1) zelena tržnica na malo, odnosno zelena pijaca,

2) robna tržnica na malo, odnosno robna pijaca,

3) kvantaška tržnica na malo, odnosno kvantaška pijaca,

4) tržnica na malo za prodaju korišćene robe, odnosno pijaca starih stvari,

5) tržnica na malo upotrebljavanim autima - autopijaca.

Član 81

(1) Trgovinom na tržnici na malo mogu da se bave registrovani trgovci, a bez registracije i fizička lica koja se bave poljoprivrednom proizvodnjom, odnosno poljoprivredno gazdinstvo ukoliko je registrovano u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija poljoprivrednih gazdinstava, kada svoje poljoprivredne proizvode prodaju na tržištu.

(2) Fizička lica koja se bave poljoprivrednom proizvodnjom iz stava 1. ovog člana mogu, bez registracije, prodavati isključivo voće, povrće i druge poljoprivredne proizvode koje su proizvela na svom poljoprivrednom gazdinstvu.

Član 82

(1) Trgovac koji vrši usluge tržnice na malo, odnosno pijace utvrđuje tržni, odnosno pijačni red, kojim se detaljnije uređuju pravila za prodaju robe, vrstu robe, način izlaganja robe, održavanje prostorija i opreme za obavljanje trgovine na tržnicama na malo.

(2) Trgovac koji vrši usluge tržnice na malo, odnosno pijace i korisnici usluga pijace, odnosno tržnice na malo dužni su da se pridržavaju utvrđenog tržnog reda iz stava 1. ovog člana.

(3) Na tržni red iz stava 1. ovog člana saglasnost daje gradonačelnik, odnosno načelnik opštine, koji može uskratiti davanje saglasnosti ukoliko ocijeni da se tržnim redom trgovina reguliše suprotno interesima korisnika usluga i kupaca, posebno u vezi sa higijensko-sanitarnim uslovima i uslovima zaštite životne sredine u skladu sa posebnim propisima.

Član 83

Tržnica na veliko je posebna tržišna institucija koja predstavlja organizovano i uređeno mjesto na kojem se obavlja trgovina na veliko poljoprivredno-prehrambenim proizvodima i drugim proizvodima, uz pružanje pratećih usluga.

Član 84

(1) Uslugama tržnice na veliko smatraju se:

1) stavljanje na raspolaganje i izdavanje prostora za izlaganje i prodaju poljoprivredno-prehrambenih i drugih proizvoda na veliko,

2) skladištenje poljoprivredno-prehrambenih i drugih proizvoda i korišćenje sredstava za manipulaciju tim proizvodima,

3) obavljanje prevoza, otpremanja i dopremanja, kao i poslovi održavanja kvaliteta i kvantiteta uskladištenih proizvoda.

(2) Na tržnici na veliko obavlja se trgovina na veliko, a izuzetno i trgovina na malo pod uslovima koji su propisani za tržnicu na malo, odnosno pijacu iz čl. 81. i 82. ovog zakona.

Član 85

(1) Trgovac koji vrši usluge tržnice na veliko utvrđuje tržni red, kojim se preciznije uređuju tržna pravila za prodaju grupe proizvoda prema tržnom redu po cjelinama i potcjelinama, vrstu robe, način izlaganja robe, održavanje prostorija i opreme za obavljanje trgovine na tržnici na veliko.

(2) Trgovac koji vrši usluge tržnice na veliko i korisnici usluga dužni su da se pridržavaju utvrđenog tržnog reda iz stava 1. ovog člana.

(3) Na tržni red iz stava 1. ovog člana saglasnost daje Ministarstvo, koje može uskratiti davanje saglasnosti ukoliko ocijeni da se tržnim redom trgovina reguliše suprotno interesima korisnika usluga i kupaca, posebno u vezi sa higijensko-sanitarnim uslovima i uslovima zaštite životne sredine u skladu sa posebnim propisima.

Član 86

(1) Aukcijska kuća je posebna tržišna institucija koja organizuje kupovinu i prodaju robe za tuđi račun putem javnog nadmetanja.

(2) Trgovina javnim nadmetanjem je prodaja robe kupcu koji trgovcu, povodom njegovog javnog poziva, istakne povoljniju ponudu u odnosu na ostale učesnike u nadmetanju.

(3) Poziv na prodaju je javan ako je učinjen na način da za njega može da sazna veći broj neodređenih lica i ako sadrži određenje robe, početnu cijenu i ostale uslove prodaje.

(4) Pravila o javnom nadmetanju radi prodaje shodno se primjenjuju i na javno nadmetanje radi kupovine.

(5) Trgovac koji organizuje prodaju robe javnim nadmetanjem u svoje ime i za svoj račun ne smatra se aukcijskom kućom.

(6) Opštim aktom aukcijske kuće propisuju se način i pravila trgovine javnim nadmetanjem.

Član 87

(1) Stočne pijace su posebno organizovana, uređena i tehnički opremljena mjesta na kojima se vrši trgovina stokom.

(2) Prodavac može prodavati stoku koja je obilježena u skladu sa propisima iz oblasti veterinarstva, a za koju vlasnik ima važeće uvjerenje o zdravstvenom stanju stoke koja je u njegovoj svojini i za koju posjeduje propisanu dokumentaciju.

Član 88

(1) Trgovina na stočnim pijacama odvija se po pijačnom redu, koji donosi trgovac koji pruža usluge stočne pijace.

(2) Trgovac koji pruža usluge stočne pijace i korisnici usluga stočne pijace dužni su da se pridržavaju utvrđenog pijačnog reda iz stava 1. ovog člana.

(3) Na pijačni red iz stava 1. ovog člana saglasnost daje gradonačelnik, odnosno načelnik opštine.

GLAVA VI

DEKLARISANjE ROBE I NAČIN FORMIRANjA I ISTICANjA CIJENE ROBE

Član 89

(1) Roba u prometu mora da ima deklaraciju, koja mora biti napisana na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Republici.

(2) Deklaracija ili obavještenje o proizvodu jeste podatak ili oznaka, proizvođački ili trgovački žig, slika (ilustracija), znak na proizvodu i njegovom omotu, pisani dodatak, pločica, karika, kopča i slično, što je smješteno na proizvodu i/ili omotu proizvoda, te prati proizvod ili se na njega odnosi.

(3) Podaci iz deklaracije za robu koja se nalazi u prometu ne mogu da

Posted by Admin in BiH-Privredno pravo on March 30 2024 at 01:23 PM  ·  Public    cloud_download 0    remove_red_eye 83
This document has been released into the public domain.
Comments (0)
No login
Login or register to post your comment