Zakon o vanparničnom postupku Republike Srpske
("Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 91/2016 i 16/2023)
I - OSNOVNE ODREDBE
Član 1
(1) Ovim zakonom utvrđuju se pravila vanparničnog postupka po kojima sudovi ili drugi organi postupaju i odlučuju o ličnim, porodičnim, imovinskim i drugim pravima i pravnim interesima koji se po zakonu rješavaju u vanparničnom postupku.
(2) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i u drugim pravnim stvarima iz nadležnosti sudova za koje zakonom nije izričito određeno da se rješavaju u vanparničnom postupku, a ne odnose se na zaštitu povrijeđenog ili ugroženog prava, niti se zbog karaktera pravne stvari ili svojstva stranaka u postupku mogu primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku.
Član 2
(1) Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 3
(1) Vanparnični postupak pokreće se pred osnovnim sudom (u daljem tekstu: sud) prijedlogom fizičkog ili pravnog lica, kao i prijedlogom organa određenog ovim ili drugim zakonom.
(2) Izuzetno, sud pokreće vanparnični postupak po službenoj dužnosti u slučajevima i pod uslovima određenim ovim ili drugim zakonom.
(3) Ako postupak nije pokrenuo organ koji je zakonom ovlašćen da ga pokrene, sud će bez odlaganja obavijestiti taj organ da je postupak pokrenut na prijedlog ovlašćenog lica i odrediti mu rok za prijavljivanje učešća u postupku, te do isteka tog roka zastati sa postupkom, ako je to potrebno radi zaštite stranaka u postupku ili radi zaštite javnog interesa.
Član 4
(1) Učesnik u vanparničnom postupku je lice koje je postupak pokrenulo, lice o čijim se pravima ili pravnim interesima odlučuje u postupku, kao i organ koji učestvuje u postupku na osnovu zakonskog ovlašćenja da pokrene postupak, bez obzira da li je postupak pokrenulo ili je kasnije stupilo u postupak.
(2) Svojstvo učesnika u postupku, s pravnim dejstvom u određenoj pravnoj stvari, sud može izuzetno priznati i onim oblicima udruživanja koji nemaju svojstvo pravnog lica i za koje nije posebnim propisima određeno da mogu biti učesnici u postupku, ako ispunjavaju uslove iz Zakona o parničnom postupku i ako se predmet vanparnične stvari na njih neposredno odnosi.
(3) Predlagač u smislu ovog zakona je lice, odnosno organ, po čijem prijedlogu je postupak pokrenut, a protivnik predlagača je lice prema kojem se ostvaruje pravo ili pravni interes predlagača.
Član 5
(1) U vanparničnom postupku sud po službenoj dužnosti preduzima mjere radi zaštite prava i pravnih interesa maloljetnika o kojima se roditelji ne staraju, kao i drugih lica koja nisu u mogućnosti da se sama brinu o zaštiti svojih prava i pravnih interesa.
(2) Kad se u postupku odlučuje o pravima i pravnim interesima maloljetnika i drugih lica pod posebnom zaštitom, sud će obavijestiti nadležni organ starateljstva o pokretanju postupka, pozivati ga na ročišta i dostavljati mu podneske učesnika i rješenja protiv kojih je dozvoljen pravni lijek, bez obzira da li nadležni organ starateljstva učestvuje u postupku.
(3) Kad smatra da je to potrebno, sud će pozvati nadležni organ starateljstva da učestvuje u postupku i odrediti mu rok u kome može prijaviti svoje učešće. Sud će zastati sa postupkom za vrijeme dok ovaj rok ne istekne, ali nadležni organ starateljstva svoje pravo da učestvuje u postupku može koristiti poslije proteka tog roka.
Član 6
Nadležni organ starateljstva koji učestvuju u postupku, i kad zakonom nije ovlašćen da pokriće postupak, može da preduzima sve radnje u postupku radi zaštite prava i pravnih interesa maloljetnika i drugih lica pod posebnom zaštitom, a naročito da iznosi činjenice koje učesnici nisu naveli, da predlaže izvođenje dokaza i da izjavljuje pravne lijekove.
Član 7
Izuzetno, sud može dozvoliti da učesnik koji nema poslovne sposobnosti, pored radnji na koje je zakonom ovlašćen, preduzima i druge radnje u postupku radi ostvarivanja svojih prava i pravnih interesa, ako smatra da je u stanju da shvati značenje i pravne posljedice tih radnji.
Član 8
(1) U vanparničnim stvarima koje se odnose na lična i porodična stanja učesnika, kao i drugim vanparničnim stvarima koje se odnose na prava i pravne interese sa kojima učesnici ne mogu raspolagati, učesnici se u postupku pred sudom ne mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnog učesnika, niti zaključiti sudsko poravnanje.
(2) U postupku iz stava 1. ovog člana sud može utvrđivati i činjenice koje učesnici nisu iznijeli, kao i činjenice koje među učesnicima nisu osporavane, ako su od značaja za odlučivanje.
Član 9
(1) Vanparnični postupak je javan.
(2) U postupku u kome se odlučuje o ličnim i porodičnim stanjima javnost je isključena, osim u postupku proglašenja nestalih lica umrlim i dokazivanja smrti.
Član 10
(1) O prijedlozima učesnika sud odlučuje na ročištu samo u slučajevima kada je to zakonom određeno, ili kad ocijeni da je održavanje ročišta potrebno radi razrješenja ili utvrđivanja odlučnih činjenica ili kad smatra da je zbog drugih razloga održavanje ročišta cjelishodno.
(2) Izostanak pojedinog učesnika sa ročišta ne sprečava sud da dalje postupa, ako u pojedinim slučajevima zakonom nije drugačiji određeno.
(3) Saslušanje pojedinih učesnika u postupku može se izvršiti i u odsustvu drugih učesnika.
Član 11
(1) Prijedlog za pokretanje vanparničnog postupka može se povući do donošenja prvostepenog rješenja.
(2) Prijedlog podnesen od više lica povlači se njihovom saglasnom izjavom, osim ako zakonom nije drugačije određeno.
(3) Prijedlog se može povući i nakon donošenja prvostepenog rješenja sve dok postupak nije pravosnažno okončan, ako se time ne vrijeđaju prava drugih učesnika na koje se rješenje odnosi ili ako ostali učesnici na to pristanu.
(4) Ako je prijedlog povučen poslije donošenja prvostepenog rješenja, prvostepeni sud će rješenje ukinuti i postupak obustaviti.
(5) Smatraće se da je prijedlog povučen kad predlagač ne dođe na prvo ročište ako je bio uredno pozvan, a ne postoje opštepoznate okolnosti koje su ga spriječile da dođe na ročište. Opravdane razloge izostanka sud može uvažiti i bez izjašnjavanja ostalih učesnika sve dok im ne uputi rješenje o povlačenju prijedloga.
(6) U slučajevima iz st. 1. i 5. ovog člana, ostali učesnici koji su zakonom ovlašćeni da pokrenu postupak mogu predložiti da se postupak nastavi. Prijedlog za nastavak postupka može se podnijeti u roku od 15 dana od dana prijema rješenja o povlačenju prijedloga.
Član 12
(1) U postupku u kome se odlučuje o ličnim i porodičnim stanjima učesnika mjesno nadležan je sud na čijem području lice u čijem je interesu da se postupak vodi ima prebivalište, a ako nema prebivalište, sud na čijem području to lice ima boravište, ako zakonom nije drugačije određeno.
(2) U drugim vanparničnim stvarima mjesno je nadležan sud na čijem području predlagač ima prebivalište ili boravište, odnosno sjedište, ako zakonom nije drugačije određeno.
(3) Kad se u vanparničnom postupku odlučuje o nepokretnosti, isključivo je nadležan sud na čijem se području nepokretnost nalazi, a ako se nepokretnost nalazi na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.
Član 13
(1) U vanparničnom postupku sud se može po službenoj dužnosti oglasiti mjesno nenadležnim najkasnije na prvom ročištu, a ako ročište nije održano, do preduzimanja prve radnje koju je po pozivu suda učesnik preduzeo.
(2) Ako se u toku postupka izmijene okolnosti na kojima je mjesna nadležnost suda zasnovana, sud koji vodi postupak može predmet ustupiti sudu koji je prema izmijenjenim okolnostima mjesno nadležan, ako je očigledno da će se pred tim sudom postupak lakše sprovesti, ili ako je to u interesu lica pod posebnom društvenom zaštitom.
(3) Kad se predmet ustupa drugom sudu u interesu lica pod posebnom zaštitom, sud će prije ustupanja predmeta pozvati nadležni organ starateljstva da u određenom roku da svoje mišljenje o cjelishodnosti ustupanja. Ako nadležni organ starateljstva u određenom roku ne dostavi mišljenje, sud će postupiti prema okolnostima slučaja vodeći računa o interesima lica pod posebnom zaštitom.
Član 14
(1) Ako sud utvrdi da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima parničnog postupka, obustaviće vanparnični postupak.
(2) Postupak će se po pravosnažnosti rješenja iz stava 1. ovog člana nastaviti po pravilima parničnog postupka pred nadležnim sudom.
Član 15
U vanparničnom postupku u prvom stepenu odlučuje sudija pojedinac ili notar, kao povjerenik suda.
Član 16
(1) U vanparničnom postupku odluke se donose u obliku rješenja.
(2) Rješenje protiv koga je dozvoljena posebna žalba, kao i rješenje drugostepenog suda mora biti obrazloženo.
Član 17
Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja, ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 18
(1) Žalba zadržava izvršenje rješenja, ako zakonom nije drugačije određeno.
(2) U slučaju kad je potrebno da se zaštite prava maloljetnika ili drugih lica pod posebnom zaštitom, sud može po službenoj dužnosti, a radi zaštite prava drugih učesnika po njihovom prijedlogu, odrediti da se položi obezbjeđenje u gotovom novcu. Kad to posebne okolnosti slučaja zahtijevaju, davanje obezbjeđenja može se odrediti u drugom obliku.
Član 19
(1) Prvostepeni sud može povodom blagovremeno izjavljene žalbe novim rješenjem preinačiti ili ukinuti svoje ranije rješenje, ako nađe da je žalba osnovana, a time se ne vrijeđaju prava drugih učesnika koja se zasnivaju na tom rješenju.
(2) Ako prvostepeni sud ne preinači, odnosno ne ukine svoje rješenje, žalbu, zajedno sa spisima, dostaviće drugostepenom sudu na odlučivanje bez obzira da li je žalba podnesena u zakonom određenom roku.
(3) Drugostepeni sud može odlučiti i o neblagovremeno podnesenoj žalbi, ako se time ne vrijeđaju prava drugih lica koja se zasnivaju na tom rješenju.
Član 20
(1) Kad odluka suda zavisi od rješenja prethodnog pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (u daljem tekstu: prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako zakonom nije drugačije određeno.
(2) Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno dejstvo samo u vanparničnom postupku u kome je to pitanje riješeno.
Član 21
(1) Ako su među učesnicima sporne činjenice važne za rješenje prethodnog pitanja, sud će ih uputiti da u određenom roku pokrenu parnicu ili postupak pred nadležnim organom uprave radi rješenja spornog prava, odnosno pravnog odnosa.
(2) Na parnicu, odnosno na postupak pred nadležnim organom uprave sud će uputiti onog učesnika čije pravo smatra manje vjerovatnim, ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 22
(1) Ako učesnik koji je upućen na parnicu ili postupak pred nadležnim organom uprave u roku koji ne može biti duži od 30 dana pokrene parnicu, odnosno postupak pred nadležnim organom uprave, vanparnični postupak će se prekinuti do pravosnažnog okončanja parničnog, odnosno upravnog postupka.
(2) Ako nijedan od učesnika do završetka vanparničnog postupka ne pokrene parnicu, odnosno postupak pred nadležnim organom uprave, sud će dovršiti postupak bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je učesnik upućen na parnicu, odnosno na postupak pred nadležnim organom uprave.
Član 23
(1) Kad se rješenjem suda mijenja lično ili porodično stanje učesnika ili njihova prava i dužnosti, pravne posljedice rješenja nastaju kad ono postane pravosnažno.
(2) Izuzetno, sud može odlučiti da pravne posljedice rješenja nastupaju prije pravosnažnosti, ako je to potrebno radi zaštite maloljetnika ili drugih lica pod posebnom zaštitom.
(3) Pravosnažno rješenje kojim se mijenja lično ili porodično stanje učesnika bez odlaganja se dostavlja organu jedinice lokalne samouprave nadležnom za poslove vođenja matičnih knjiga rođenih za to lice.
Član 24
Pravosnažnost rješenja donesenog u vanparničnom postupku ne sprečava učesnike da svoj zahtjev o kome je rješenjem odlučeno ostvaruju u parnici ili u postupku pred nadležnim organom uprave, kad im je to pravo priznato zakonom.
Član 25
U vanparničnom postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima i naknadi za eksproprisanu nepokretnost, protiv pravosnažnog rješenja donesenog u drugom stepenu, dopuštena je revizija pod uslovima predviđenim Zakonom o parničnom postupku.
Član 26
(1) Ako postoje uslovi iz člana 19. ovog zakona, sud će po prijedlogu za ponavljanje postupka prethodno postupiti kao po neblagovremeno podnesenoj žalbi. Ukoliko drugostepeni sud nađe da ti uslovi ne postoje, vratiće predmet prvostepenom sudu radi postupanja po prijedlogu.
(2) Protiv rješenja kojim je postupak pravosnažno završen, prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti ako je učesniku ovim ili drugim zakonom priznato pravo da svoj zahtjev, o kome je rješenjem odlučeno, ostvaruje u parnici ili u postupku pred nadležnim organom uprave.
Član 27
(1) O troškovima postupka u stvarima koje se odnose na lično i porodično stanje učesnika sud odlučuje po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, s tim što se u pogledu troškova postupka koji su prouzrokovani učešćem nadležnog organa starateljstva u vanparničnom postupku primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.
(2) U vanparničnim stvarima koje se odnose na imovinska prava učesnika učesnici snose troškove na jednake dijelove, ali ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u imovinskom pravu o kome se odlučuje, sud će prema srazmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova snositi svaki učesnik.
(3) U vanparničnim stvarima iz stava 2. ovog člana sud može odlučiti da sve troškove postupka snosi učesnik u čijem se interesu postupak vodi, odnosno učesnik koji je svojim ponašanjem isključivo dao povoda za pokretanje postupka.
II - UREĐENjE LIČNIH STANjA
Član 28
(1) U postupku oduzimanja i vraćanja poslovne sposobnosti sud utvrđuje da li je punoljetno lice zbog potpune ili djelimične nesposobnosti za rasuđivanje u stanju da se samo brine o svojim pravima i interesima, te da u skladu s tim potpuno ili djelimično oduzme poslovnu sposobnost punoljetnom licu, ili potpuno ili djelimično vrati poslovnu sposobnost onom punoljetnom licu kod kojeg su prestali razlozi za potpuno, odnosno djelimično oduzimanje poslovne sposobnosti.
(2) Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti u roku koji ne može biti duži od 30 dana od dana prijema prijedloga.
Član 29
(1) Postupak za oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti pokreće se na prijedlog:
đ) drugih lica, ukoliko je predviđeno zakonom.
(2) Postupak može pokrenuti i sud po službenoj dužnosti.
Član 30
Za vođenje postupka nadležan je sud na čijem području lice kome se oduzima ili vraća poslovna sposobnost ima prebivalište, odnosno boravište.
Član 31
Ako je lice kome se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost vlasnik nepokretnih stvari, sud će bez odlaganja, radi zabilježbe vođenja postupka, obavijestiti organ nadležan za vođenje evidencije o stvarnim pravima.
Član 32
O pokretanju postupka obavještava se organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove vođenja matičnih knjiga u kojima je upisano lice kome se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost, radi evidentiranja vođenja postupka.
Član 33
(1) Na sva ročišta za raspravljanje o prijedlogu pozivaju se predlagač, staratelj lica kome se oduzima ili vraća poslovna sposobnost, odnosno njegov privremeni zastupnik i nadležni organ starateljstva.
(2) Lice kome se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost poziva se na ročište, osim ako ovo lice po ocjeni suda nije u stanju da shvati značaj i pravne posljedice svog učešća u postupku.
Član 34
(1) O oduzimanju, odnosno vraćanju poslovne sposobnosti sud odlučuje na osnovu činjenica utvrđenih na ročištu.
(2) Ako je lice kome se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost smješteno u javnu zdravstvenu ustanovu (u daljem tekstu: zdravstvena ustanova), sud može u toj zdravstvenoj ustanovi organizovati ročište na kojem će saslušati protivnika predlagača.
Član 35
Lice prema kome se postupak vodi mora pregledati vještak medicinske struke odgovarajuće specijalnosti, koji će dati nalaz i mišljenje o njegovom duševnom stanju i sposobnostima za rasuđivanje.
Član 36
(1) Ukoliko je za utvrđivanje duševnog stanja i sposobnosti za rasuđivanje lica kome se oduzima poslovna sposobnost po mišljenju vještaka medicinske struke neophodno da se ono smjesti u zdravstvenu ustanovu, sud može donijeti rješenje kojim će odrediti da ovo lice privremeno, ali najduže tri mjeseca bude smješteno u takvoj ustanovi.
(2) Ako se zdravstvena ustanova iz stava 1. ovog člana nalazi van područja suda koji sporovodi postupak, ovaj sud će potrebne radnje izvesti putem nadležnog suda.
(3) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana dozvoljena je žalba.
Član 37
Kad utvrdi da postoje uslovi za oduzimanje poslovne sposobnosti, sud će licu prema kome se vodi postupak potpuno ili djelimično oduzeti poslovnu sposobnost.
Član 38
(1) Sud može odložiti donošenje rješenja o djelimičnom oduzimanju poslovne sposobnosti zbog zloupotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava, ako se osnovano može očekivati da će se lice prema kome se postupak vodi uzdržati od zloupotrebe akohola ili drugih opojnih sredstava.
(2) Sud će odložiti donošenje rješenja iz stava 1. ovog člana ako se lice samoinicijativno ili na prijedlog suda podvrgne liječenju u zdravstvenoj ustanovi.
(3) Donošenje rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana odlaže se na vrijeme od šest do dvanaest mjeseci. Rješenje o odlaganju opozvaće se ako lice kome se oduzima poslovna sposobnost nastavi sa zloupotrebom alkohola ili drugih opojnih sredstava u vrijeme odlaganja donošenja rješenja.
Član 39
Kad prestanu razlozi zbog kojih je oduzeta poslovna sposobnost, sud će po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovlašćenih lica iz člana 29. ovog zakona sprovesti postupak i zavisno od njegovih rezultata donijeti rješenje kojim se protivniku predlagača potpuno ili djelimično vraća poslovna sposobnost.
Član 40
U postupku vraćanja poslovne sposobnosti shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o oduzimanju poslovne sposobnosti.
Član 41
(1) Protiv rješenja o oduzimanju ili vraćanju poslovne sposobnosti žalbu mogu izjaviti lica koja su učestvovala u postupku u roku od tri dana od dana prijema rješenja.
(2) Lice kome se oduzima poslovna sposobnost može izjaviti žalbu bez obzira na svoje zdravstveno stanje.
(3) Žalba ne zadržava izvršenje rješenja, ako sud, iz opravdanih razloga, drugačije ne odluči. Prvostepeni sud će žalbu sa spisima bez odlaganja dostaviti drugostepenom sudu, koji je dužan da donese odluku u roku od tri dana od dana prijema rješenja.
Član 42
Pravosnažno rješenje o oduzimanju, odnosno o vraćanju poslovne sposobnosti sud će dostaviti organu jedinice lokalne samouprave nadležnom za poslove vođenja matičnih knjiga radi upisa u matičnu knjigu rođenih i organu nadležnom za vođenje evidencije o stvarnim pravima.
Član 43
Troškove postupka oduzimanja i vraćanja poslovne sposobnosti snosi predlagač.
Član 44
(1) U postupku zadržavanja u zdravstvenoj ustanovi sud odlučuje o zadržavanju duševo bolesnog lica u zdravstvenoj ustanovi kada je zbog prirode bolesti neophodno da to lice bude ograničeno u slobodi kretanja ili kontaktiranja sa spoljnim svijetom, kao i njegovom otpuštanju kad prestanu razlozi zbog kojih je zadržano.
(2) Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti u roku koji ne može biti duži od osam dana.
Član 45
Prilikom smještaja duševno oboljelog lica u zdravstvenu ustanovu mora se obezbijediti pravo na zaštitu njegovog ljudskog dostojanstva, fizičkog i psihičkog integriteta uz poštovanje njegove ličnosti, privatnosti te moralnih i drugih uvjerenja.
Član 46
(1) Zdravstvena ustanova može primiti na liječenje duševno bolesno lice, uz njegovu saglasnost, ako je prema prirodi bolesti u stanju da da takvu saglasnost.
(2) Saglasnost iz stava 1. ovog člana daje se u pismenom obliku pred ovlašćenim organom zdravstvene ustanove, uz prisustvo dva punoljetna lica, koja su poslovno sposobna i pismena, a nisu zaposlena u toj zdravstvenoj ustanovi i nisu u krvnom srodstvu primljenog lica u pravoj liniji, u pobočnoj liniji zaključno sa četvrtim stepenom, po tazbini do drugog stepena, ni njegov bračni drug, kao ni lice koje ga je dovelo u zdravstvenu ustanovu. Ako se licu iz stava 1. ovog člana ograniči sloboda kretanja ili kontaktiranja sa spoljnim svijetom, zdravstvena ustanova je dužna da u roku od 24 sata o tom obavijesti sud podnošenjem pismene obavijesti i na način propisan članom 47. ovog zakona.
Član 47
(1) Kad zdravstvena ustanova primi na liječenje duševno bolesno lice bez njegove saglasnosti ili bez odluke suda, dužna je da o tome odmah, a najkasnije u roku od 24 časa, pismeno obavijesti sud na čijem području se nalazi ta ustanova.
(2) Obavještenje iz stava 1. ovog člana sadrži podatke o primljenom licu i licu koje ga je dovelo u zdravstvenu ustanovu.
(3) Uz obavještenje zdravstvena ustanova dostavlja sudu, po mogućnosti, podatke o prirodi i stepenu bolesti sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom.
Član 48
(1) Zdravstvena ustanova je dužna da postupi u skladu sa odredbama člana 47. ovog zakona i u slučaju kad lice koje je primljeno u zdravstvenu ustanovu uz svoju saglasnost opozove datu saglasnost, a ovlašćeno lice ili organ te zdravstvene ustanove smatra da je potrebno njegovo dalje zadržavanje.
(2) Rok za obavještavanje suda teče od dana opozivanja date saglasnosti.
Član 49
Obavještenja iz čl. 46. i 47. ovog zakona ne podnose se ako je duševno bolesno lice zadržano u zdravstvenoj ustanovi na osnovu odluke donesene u postupku za oduzimanje poslovne sposobnosti ili u krivičnom, odnosno prekršajnom postupku.
Član 50
Ako prijem u zdravstvenu ustanovu nije izvršen na osnovu odluke nadležnog suda, sud na čijem se području nalazi zdravstvena ustanova dužan je odmah po prijemu obavještenja iz čl. 46. i 47. ovog zakona ili kad na drugi način sazna za boravak duševno bolesnog lica u zdravstvenoj ustanovi bez njegove sagalasnosti, po službenoj dužnosti pokrenuti postupak za zadržavanje u zdravstvenoj ustanovi.
Član 51
Nakon pokretanja postupka o zadržavanju duševno bolesnog lica u zdravstvenoj ustanovi sud će preduzeti mjere da to lice odmah pregleda vještak medicinske struke odgovarajuće specijalnosti i da da nalaz i mišljenje o njegovom duševnom stanju i sposobnosti za rasuđivanje.
Član 52
(1) Sud je dužan da ispita sve okolnosti koje su od značaja za donošenje rješenja i da sasluša sva lica koja imaju saznanje o bitnim činjenicama.
(2) Ukoliko je to moguće i ako to neće štetno uticati na zdravlje duševno bolesnog lica, sud će saslušati i to lice.
Član 53
(1) Po završenom postupku sud je dužan odmah, a najkasnije u roku od tri dana, da donese rješenje kojim će odlučiti da li se duševno bolesno lice, zadržano u zdravstvenoj ustanovi, može i dalje zadržavati ili će se pustiti iz zdravstvene ustanove.
(2) O svojoj odluci sud obavještava nadležni organ starateljstva.
Član 54
(1) Kad sud odluči da se primljeno duševno bolesno lice zadrži u zdravstvenoj ustanovi, odrediće i vrijeme zadržavanja, koje ne može biti duže od godinu dana.
(2) Zdravstvena ustanova je dužna da sudu, po potrebi, dostavlja izvještaje o promjenama u zdravstvenom stanju zadržanog lica.
Član 55
Ako zdravstvena ustanova ocijeni da zadržano lice treba da ostane na liječenju i po isteku vremena određenog rješenjem suda, dužna je da 30 dana prije isteka tog vremena predloži sudu produženje zadržavanja.
Član 56
Sud može i prije isteka vremena određenog za zadržavanje u zdravstvenoj ustanovi, po službenoj dužnosti ili na prijedlog zadržanog lica ili njegovog staratelja, odlučiti o puštanju lica iz zdravstvene ustanove, ako utvrdi da se njegovo zdravstveno stanje poboljšalo u tolikoj mjeri da su prestali razlozi za dalje zadržavanje.
Član 57
Rješenje iz čl. 55. i 56. ovog zakona sud donosi na osnovu novog pregleda zadržanog lica i u postupku sprovedenom na isti način kao i kad je vođen postupak za zadržavanje u zdravstvenoj ustanovi.
Član 58
(1) Protiv rješenja o zadržavanju u zdravstvenoj ustanovi i puštanju iz ove organizacije žalbu mogu izjaviti zdravstvena ustanova koja je zadržala duševno bolesno lice, zadržano lice, njegov staratelj, odnosno privremeni zastupnik i nadležni organ starateljstva, i to u roku od osam dana od dana prijema rješenja.
(2) Žalba ne zadržava izvršenje rješenja, ako sud iz opravdanih razloga drugačije ne odluči.
(3) Prvostepeni sud će žalbu sa spisima bez odlaganja dostaviti drugostepenom sudu, koji je dužan da donese odluku u roku od tri dana od dana prijema žalbe.
Član 59
Troškove postupka zadržavanja u zdravstvenoj ustanovi snosi jedinica lokalne samouprave na čijem području zadržano lice ima posljednje prebivalište, a ako nema prebivalište u Republici Srpskoj ili je ono nepoznato, troškove snosi jedinica lokalne samouprave na čijem području zadržano lice ima boravište.
Član 60
U postupku proglašenja nestalih lica umrlim i dokazivanja smrti sud odlučuje o proglašenju nestalih lica umrlim i o dokazivanju smrti.
Član 61
(1) Umrlim će se proglasiti lice:
(2) Rokovi iz stava 1. ovog člana računaju se od dana kad je prema posljednjim vijestima nestalo lice nesumnjivo bilo živo, a ako se taj dan ne može tačno utvrditi, ti rokovi počinju teći istekom mjeseca, odnosno godine u kojoj je nestalo lice, prema posljednjim vijestima, bilo živo.
Član 62
(1) Smrt nekog lica može se dokazivati po odredbama ovog zakona samo kad se smrt ne može dokazati ispravama predviđenim propisima o matičnim knjigama.
(2) U postupku dokazivanja smrti shodno će se primijeniti odredbe o proglašenju nestalih lica umrlim, s tim što oglasni rok ne može biti kraći od 15, niti duži od 30 dana.
Član 63
Za proglašenje nestalog lica umrlim i za dokazivanje smrti nadležan je sud na čijem području je to lice imalo posljednje prebivalište, a ako nije imalo prebivalište, sud na čijem području je to lice imalo posljednje boravište.
Član 64
(1) Prijedlog za proglašenje nestalog lica umrlim i prijedlog za dokazivanje smrti može podnijeti svako fizičko i pravno lice koje za to ima pravni interes, kao i zainteresovani republički organ.
(2) Prijedlog iz stava 1. ovog člana sadrži naročito: naziv suda, ime i prezime lica za koje se predlaže da se proglasi umrlim, odnosno čiju smrt treba dokazati, datum rođenja i posljednje prebivalište, odnosno boravište tog lica, činjenice na kojima se zasniva prijedlog, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, pravni interes predlagača za podnošenje prijedloga, ime i prezime, odnosno naziv predlagača i njegovu adresu.
(3) Uz prijedlog se podnosi izvod iz matične knjige rođenih za lice na koje se prijedlog odnosi.
Član 65
(1) Po prijemu prijedloga iz prethodnog člana sud će, po potrebi, saslušati predlagača i svjedoke, pribaviti potrebne podatke i izvještaje i zatražiti od nadležnog organa starateljstva da licu na koje se prijedlog odnosi odredi staratelja.
(2) Ako sud ocijeni da nisu ispunjeni uslovi da se postupak pokrene, donijeće rješenje kojim će prijedlog odbaciti.
(3) Ako sud ocijeni da su ispunjeni uslovi da se postupak pokrene, objaviće u "Službenom glasniku Republike Srpske" oglas da je postupak pokrenut. U oglasu o pokretanju postupka za proglašenje nestalog lica umrlim navešće se bitne okolnosti na kojima se prijedlog zasniva, nestalo lice pozvati da se javi, a ostala lica kojima su poznati bilo kakvi podaci o životu ili smrti nestalog pozvati da to jave sudu u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja oglasa.
(4) Oglas o pokretanju postupka za dokazivanje smrti nekog lica treba da sadrži naznaku dana, mjeseca i godine za koje se smatra da je to lice umrlo i poziv licima koja o tome nešto znaju da to jave sudu u roku od 30 dana od dana objavljivanja oglasa u "Službenom glasniku Republike Srpske".
Član 66
(1) Po isteku roka označenog u oglasu, sud će saslušati staratelja, a po potrebi i predlagača, i nakon što sprovede i druge dokaze, odlučiće o prijedlogu.
(2) Ako sud utvrdi da nisu ispunjeni uslovi da se nestalo lice proglasi umrlim, odnosno da se utvrdi smrt, donijeće rješenje kojim se prijedlog odbija.
Član 67
(1) U rješenju kojim se nestalo lice proglašava umrlim, odnosno kojim se utvrđuje smrt, naznačiće se dan, mjesec i godina, a po mogućnosti i sat koji se ima smatrati kao vrijeme smrti nestalog lica.
(2) Kao dan smrti smatra se dan kada je nestalo lice vjerovatno umrlo ili dan koji vjerovatno nije preživjelo. Ako taj dan ne može da se utvrdi, kao dan smrti smatra se prvi dan poslije isteka roka iz člana 61. ovog zakona.
Član 68
Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu žalbu mogu izjaviti predlagač i staratelj lica koje je nestalo, odnosno lica za koje se smrt dokazuje.
Član 69
Pravosnažno rješenje o proglašenju nestalog lica umrlim, odnosno o dokazivanju smrti sud će dostaviti organu jedinice lokalne samouprave nadležnom za poslove vođenja matičnih knjiga, radi upisa u matičnu knjigu umrlih.
Član 70
(1) Ako je lice koje je proglašeno umrlim živo ili je umrlo drugog dana, a ne onog dana koji se po rješenju suda smatra kao dan njegove smrti, svako fizičko i pravno lice koje za to ima pravni interes, kao i zainteresovani državni organ, mogu zahtijevati od suda da se rješenje o proglašenju nestalog lica umrlim stavi van snage, odnosno preinači.
(2) O pokretanju postupka u slučajevima iz stava 1. ovog člana bez odlaganja će se obavijestiti sud koji je nadležan za raspravljanje zaostavštine tog lica. Postupak za raspravljanje zaostavštine koji je u toku prekinuće se, a ako je zaostavština pravosnažno raspravljena i ako je izvršen upis u zemljišne knjige ili druge javne knjige o nepokretnostima, narediće se da se u ove knjige stavi zabilješka o pokretanju postupka za stavljanje van snage, odnosno preinačenje rješenja o proglašenju nestalog lica umrlim.
Član 71
(1) Ako se utvrdi da je nestalo lice koje je proglašeno umrlim živo ili da je umrlo drugog dana, a ne onog koji se po rješenju suda smatra kao dan njegove smrti, sud će staviti van snage, odnosno preinačiti svoje ranije rješenje.
(2) Ako sud na osnovu sprovedenog postupka ocijeni da nema mjesta stavljanju van snage ili preinačenju ranijeg rješenja, dostaviće pravosnažno rješenje o tome sudu nadležnom za raspravljanje zaostavštine radi daljeg postupanja, odnosno brisanja zabilješke u zemljišnoj knjizi i drugim javnim knjigama o nepokretnostima.
Član 72
(1) Ako se lice proglašeno za umrlo javi sudu i predloži da se stavi van snage rješenje kojim je proglašeno umrlim, sud će, pošto utvrdi njegovu istovjetnost sa licem koje je proglašeno umrlim, bez daljeg postupka staviti van snage to rješenje.
(2) Pravosnažno rješenje o stavljanju van snage ili preinačenju rješenja o proglašenju nestalog lica umrlim dostaviće se organu jedinice lokalne samouprave nadležnom za poslove vođenja matičnih knjiga, sudu nadležnom za raspravljanje zaostavštine i nadležnom organu starateljstva.
Član 73
Troškove postupka za proglašenje nestalog lica umrlim i za dokazivanje smrti snosi predlagač.
3a. Utvrđivanje vremena i mjesta rođenja
Član 73a
Prijedlog za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja sudu može podnijeti:
Član 73b
Za postupak utvrđivanja vremena i mjesta rođenja mjesno je nadležan svaki stvarno nadležan sud.
Član 73v
(1) Prijedlog za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja sadrži sljedeće podatke o licu čije se rođenje dokazuje:
(2) Ako je prijedlog iz stava 1. ovog člana za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja podnijelo lice iz člana 73a. tačka v) ovog zakona, prijedlog sadrži činjenice iz kojih proizlazi da predlagač ima pravni interes da pokrene postupak za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja.
(3) Uz prijedlog iz stava 1. ovog člana dostavljaju se i dokazi kojima se činjenice iz st. 1. i 2. ovog člana mogu utvrditi ili učiniti vjerovatnim.
Član 73g
(1) Prije zakazivanja ročišta sud pribavlja izvještaj ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove i matičara na čijem području je boravilo lice čije se rođenje dokazuje o tome da li u njihovim evidencijama postoje podaci o vremenu i mjestu rođenja tog lica.
(2) Sud može zatražiti izvještaj i potrebna obavještenja i od drugih organa i ustanova koje vode evidencije o fizičkim licima.
(3) Rok za dostavljanje izvještaja iz st. 1. i 2. ne može biti duži od 30 dana od dana prijema zahtjeva suda.
(4) Ako izvještaj iz stava 1. ovog člana sudu ne bude dostavljen u ostavljenom roku, smatra se da o licu čije se rođenje dokazuje nema podataka u evidencijama organa od kojih je zatraženo da izvrše provjeru.
(5) Ako ima nagovještaja da je lice čije se rođenje dokazuje imalo boravište u stranoj državi, sud donosi rješenje o prekidu postupka dok ne pribavi potrebna obavještenja od nadležnih organa strane države u skladu s pravilima o međunarodnoj pravnoj pomoći.
Član 73d
(1) Na ročište za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja nekog lica sud poziva predlagača i lice čije se rođenje dokazuje i izvodi potrebne dokaze.
(2) Da bi utvrdio vrijeme i mjesto rođenja licu čije se rođenje dokazuje, sud mora da sasluša najmanje dva punoljetna svjedoka čiji identitet utvrđuje uvidom u javnu ispravu s fotografijom.
(3) Sud može odrediti da ljekar odgovarajuće specijalnosti pregleda lice čije se rođenje dokazuje i dâ nalaz i mišljenje o njegovim godinama života.
Član 73đ
Rješenje kojim se utvrđuje vrijeme i mjesto rođenja sadrži sljedeće podatke o licu čije rođenje se dokazuje:
Član 73e
Ako sud na osnovu izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću da utvrdi kada je rođeno lice čije se rođenje dokazuje, smatra se da je ono rođeno 1. januara u 00.01 časova one godine za koju se na osnovu izvedenih dokaza može uzeti da je vjerovatno godina njegovog rođenja.
Član 73ž
Ako sud na osnovu izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću da utvrdi gde je rođeno lice čije se rođenje dokazuje, kao mjesto rođenja smatra se sjedište grada, odnosno opštine za koju se na osnovu izvedenih dokaza može uzeti da je vjerovatno mjesto rođenja, a ako se mjesto rođenja ne može utvrditi na takav način, smatra se da je lice čije se rođenje dokazuje rođeno u mjestu gde je nađeno, odnosno gdje je imalo boravište u vrijeme podnošenja prijedloga za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja.
Član 73z
(1) Rješenje o vremenu i mjestu rođenja sud je dužan da donese u roku od 90 dana od dana podnošenja prijedloga.
(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba drugostepenom sudu u roku od osam dana od dana prijema rješenja.
(3) Prvostepeni sud žalbu sa spisima bez odgađanja dostavlja drugostepenom sudu, koji je dužan da donese odluku u roku od 30 dana od dana prijema žalbe.
Član 73i
Troškove postupka za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja snosi predlagač.
Član 73j
Pravnosnažno rješenje o vremenu i mjestu rođenja prvostepeni sud dostavlja nadležnom matičaru u roku od osam dana od dana pravosnažnosti rješenja radi upisa činjenice rođenja u matičnu knjigu rođenih.
Član 73k
(1) Ako se naknadno utvrdi da je lice čije se rođenje dokazuje već upisano u matičnu knjigu rođenih, sud koji je donio rješenje o vremenu i mjestu rođenja po službenoj dužnosti sprovodi postupak stavljanja van snage tog rješenja.
(2) Pravosnažno rješenje o stavljanju van snage rješenja o vremenu i mjestu rođenja prvostepeni sud u roku od osam dana od dana pravosnažnosti rješenja dostavlja nadležnom matičaru.
III - UREĐENjE PORODIČNIH ODNOSA
Član 74
U postupku davanja dozvole za zaključenje braka sud odlučuje o davanju dozvole za zaključenje braka između određenih lica kada je zakonom propisano da se brak između njih može zaključiti samo na osnovu dozvole suda.
Član 75
(1) Postupak za davanje dozvole za zaključenje braka pokreće se na prijedlog maloljetnog lica.
(2) Prijedlog za pokretanje postupka sadrži lične podatke lica koja žele da zaključe brak, lične podatke o roditeljima predlagača, činjenice na kojima se zasniva prijedlog i dokaze o iznesenim činjenicama.
Član 76
(1) Sud će na odgovarajući način ispitati sve okolnosti koje su od značaja za utvrđenje da li postoji slobodna volja i želja maloljetnika da zaključe brak, kao i da li je maloljetno lice tjelesno i duševno sposobno za vršenje prava i dužnosti koje proizilaze iz braka.
(2) Prije donošenja rješenja, sud će pribaviti nalaz i mišljenje zdravstvene ustanove i mišljenje nadležnog organa starateljstva, saslušaće predlagača i lice sa kojim želi da zaključi brak, roditelja ili staratelja, odnosno usvojioca predlagača, a po potrebi može da izvede i druge dokaze. Sud neće saslušati roditelja kome je oduzeto roditeljsko pravo, a ocijeniće da li će saslušati roditelja koji bez opravdanih razloga ne vrši roditeljsko pravo.
(3) Sud će, u pravilu, saslušati predlagača bez prisustva ostalih učesnika u postupku.
(4) Sud je dužan da utvrdi i lična svojstva, imovinsko stanje i druge bitne okolnosti koje se odnose na lice sa kojim predlagač želi da zaključi brak.
(5) U postupku sud će na odgovarajući način ispitati opravdanost prijedloga vodeći računa o ostvarivanju ciljeva braka i o zaštiti porodice, kao i važećim shvatanjima sredine u kojoj žive lica koja žele da zaključe brak.
Član 77
(1) Rješenje o davanju dozvole za zaključenje braka dostavlja se predlagaču i licu sa kojim predlagač želi da zaključi brak, roditeljima, odnosno starateljima predlagača i nadležnom organu starateljstva.
(2) Rješenje kojim se odbija prijedlog dozvole za zaključenje braka dostavlja se predlagaču.
Član 78
Protiv rješenja kojim se dozvoljava zaključenje braka žalbu mogu da izjave svi učesnici u postupku iz člana 77. stav 1. ovog zakona, a protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za davanje dozvole žalbu može izjaviti samo predlagač.
Član 79
Lica kojima je dozvoljeno zaključenje braka ne mogu brak zaključiti prije pravosnažnosti rješenja o davanju dozvole za zaključenje braka.
Član 80
Prijedlog za davanje dozvole za zaključenje braka može se povući do pravosnažnosti rješenja o davanju dozvole za zaključenje braka.
Član 81
(1) U postupku produženja i prestanka roditeljskog prava, sud odlučuje o produženju i prestanku roditeljskog prava kad je to zakonom propisano.
(2) Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti u roku koji ne može biti duži od 15 dana od dana podnošenja prijedloga.
Član 82
Postupak za produženje i prestanak roditeljskog prava pokreće se na prijedlog roditelja, odnosno usvojitelja ili nadležnog organa starateljstva.
Član 83
Lice nad kojim se produžuje roditeljsko pravo ili se određuje prestanak tog prava u postupku iz člana 82. ovog zakona zastupa poseban staratelj kojeg odredi nadležni organ starateljstva ili privremeni zastupnik kojeg odredi sud koji sprovodi postupak za produženje ili prestanak roditeljskog prava.
Član 84
(1) Sud će po službenoj dužnosti utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje rješenja.
(2) Radi donošenja rješenja sud će održati ročište na koje će pozvati predlagača, nadležni organ starateljstva i roditelje lica iz člana 83. ovog zakona bez obzira na to da li su oni predložili pokretanje postupka, a na ročištu obavezno saslušati roditelje i predstavnike nadležnog organa starateljstva, te pribaviti mišljenje o cjelishodnosti produženja roditeljskog prava.
(3) Stanje duševnog zdravlja i sposobnosti lica iz člana 83. ovog zakona utvrđuju se na način određen u članu 36. ovog zakona.
Član 85
U postupku produženja i prestanka roditeljskog prava shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o oduzimanju i vraćanju poslovne sposobnosti.
Član 86
(1) U postupku oduzimanja i vraćanja roditeljskog prava sud odlučuje o oduzimanju i vraćanju roditeljskog prava kada je to zakonom propisano.
(2) Postupak iz stava 1. ovog člana je hitan, a završiće se najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema prijedloga.
Član 87
Postupak za oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava pokreće se na prijedlog roditelja, odnosno usvojioca koji ima roditeljsko pravo ili nadležnog organa starateljstva, a postupak za vraćanje roditeljskog prava i na prijedlog roditelja kome je bilo oduzeto to pravo.
Član 88
Ako postupak nije pokrenut na prijedlog nadležnog organa starateljstva, sud će bez odlaganja obavijestiti ovaj organ o pokretanju postupka i pozvati ga da učestvuje u postupku.
Član 89
(1) Sud će, po službenoj dužnosti, utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje rješenja.
(2) Radi utvrđivanja bitnih činjenica sud će održati ročište na koje će pozvati predlagača, nadležni organ starateljstva, oba roditelja i staratelja lica čijem se roditelju oduzima, odnosno vraća roditeljsko pravo.
(3) Sud je obavezan da sasluša roditelje, a maloljetnik se saslušava samo kad je to neophodno i nije štetno za njegovo duševno stanje.
(4) Pri donošenju rješenja o oduzimanju i vraćanju roditeljskog prava sud će uzeti u obzir i želje maloljetnika ako je sposoban da ih izrazi.
Član 90
U postupku oduzimanja i vraćanja roditeljskog prava shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o oduzimanju i vraćanju poslovne sposobnosti.
IV - UREĐENjE IMOVINSKIH ODNOSA
Član 91
U postupku za raspravljanje zaostavštine sud utvrđuje ko su nasljednici umrlog, koja imovina sačinjava njegovu zaostavštinu i koja prava iz zaostavštine pripadaju nasljednicima, legatarima i drugim licima.
Član 92
Učesnikom u postupku raspravljanja zaostavštine smatraju se nasljednici i legatari, kao i druga lica koja ostvaruju neko pravo iz zaostavštine.
Član 93
(1) Postupak za raspravljanje zaostavštine sud pokreće po službenoj dužnosti, čim sazna da je neko lice umrlo ili da je proglašeno umrlim.
(2) Zahtjev za pokretanje tog postupka mogu podnijeti nasljednici, legatari, kao i druga lica koja mogu ostvariti neko pravo iz zaostavštine.
Član 94
(1) Ostavinski postupak se sprovodi pred osnovnim sudom, odnosno pred notarom, kao povjerenikom suda.
(2) U osnovnom sudu ostavinski postupak sprovodi sudija pojedinac.
(3) Sud povjerava notaru sprovođenje ostavinskog postupka, u skladu sa odredbama ovog zakona, u roku od osam dana od dana prijema smrtovnice iz člana 102. ovog zakona, osim u slučaju kada neki od nasljednika zahtijeva sprovođenje postupka isključivo pred sudom.
(4) Kad notar sprovodi radnje u ostavinskom postupku, kao povjerenik suda, ovlašćen je kao sudija osnovnog suda preduzimati sve radnje u postupku i donositi sve odluke, osim za odluke koje su u isključivoj nadležnosti osnovnog suda.
Član 95
(1) O radnjama izvršenim u postupku sastavlja se zapisnik.
(2) O manje važnim izjavama učesnika i obavještenjima koje sud prikuplja može se, umjesto zapisnika, sačiniti samo bilješka u spisu.
(3) Zapisnik potpisuju učesnici ako su prisustvovali radnji u postupku, sudija i zapisničar, odnosno drugi ovlašćeni radnik koji je sastavio zapisnik.
(4) Bilješku u spisu potpisuje njen sastavljač.
Član 96
(1) Za raspravljanje zaostavštine lica koje je u času smrti imalo prebivalište u Republici Srpskoj, a koje je državljanin Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, u pogledu nepokretne imovine koja se nalazi u Republici Srpskoj i u pogledu njegove pokretne imovine, bez obzira gdje se nalazi, isključivo je nadležan sud u Republici Srpskoj.
(2) Ako se nepokretna imovina lica iz stava 1. ovog člana nalazi u inostranstvu, sud u Republici Srpskoj biće nadležan samo ako po zakonima države u kojoj se nalazi imovina nije nadležan inostrani organ.
Član 97
(1) Za raspravljanje zaostavštine mjesno je nadležan osnovni sud na čijem je području ostavilac imao prebivalište u vrijeme smrti, a ako ostavilac u vrijeme smrti nije imao prebivalište, nadležan je osnovni sud na čijem području je ostavilac imao boravište (u daljem tekstu: sud), ukoliko zakonom nije drugačije određeno.
(2) Ako ostavilac u vrijeme smrti nije imao prebivalište ni boravište u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini, nadležan je sud na čijem području se nalazi zaostavština ili pretežan dio zaostavštine.
(3) Privremene mjere za obezbjeđenje zaostavštine može narediti ostavinski sud na čijem području je ostavilac umro, kao i ostavinski sud na čijem području se nalazi zaostavština.
Član 98
Učesnici u postupku za raspravljanje zaostavštine ne mogu ugovoriti ni stvarnu ni mjesnu nadležnost suda.
1.1. Prethodne radnje
Član 99
(1) Kad je neko lice umrlo ili proglašeno za umrlo, organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove vođenja matičnih knjiga koji vrši upis činjenice smrti u matičnu knjigu umrlih dužan je da u roku od 15 dana po izvršenom upisu dostavi sudu smrtovnicu za umrlog.
(2) Ako organ iz stava 1. ovog člana nije u mogućnosti da pribavi podatke za sastavljanje smrtovnice, dostaviće smrtovnicu samo sa onim podacima kojima raspolaže (u daljem tekstu: nepotpuna smrtovnica), navodeći razloge zbog kojih nije mogao sastaviti potpunu smrtovnicu i ukazujući na podatke koji bi mogli poslužiti sudu na pronalaženje nasljednika i imovine umrlog.
(3) Ako je neko lice umrlo van područja jedinice lokalne samouprave u kojoj je imalo prebivalište ili boravište, organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove vođenja matičnih knjiga dostaviće sudu izvod iz matične knjige umrlih, kao i podatke kojima raspolaže, a koji mogu poslužiti za sastavljanje smrtovnice. Smrtovnica se sastavlja i u slučaju kad umrli nije ostavio imovinu.
Član 100
Smrtovnica se sastavlja na osnovu podataka dobijenih od srodnika umrlog, od lica sa kojima je umrli živio, kao i od drugih lica koja mogu pružiti podatke koji se unose u smrtovnicu.
Član 101
(1) Ako je sudu dostavljena nepotpuna smrtovnica ili samo izvod iz matične knjige umrlih, sud će sam prema okolnostima upotpuniti ili sastaviti smrtovnicu ili će sastavljanje smrtovnice povjeriti organu jedinice lokalne samouprave nadležnom za poslove vođenja matične knjige.
(2) Sud može, kad je to cjelishodno, sam sastaviti smrtovnicu i van slučajeva iz stava 1. ovog člana ako je izvodom iz matične knjige umrlih ili drugom javnom ispravom dokazana smrt nekog lica ili njegovo proglašenje umrlim.
Član 102
(1) U smrtovnicu se unose podaci:
đ) približna vrijednost nepokretne imovine i posebno približna vrijednost pokretne imovine umrlog.
(2) U smrtovnicu, po mogućnosti, treba navesti još i: mjesto gdje se nalazi imovina koju je umrli ostavio, da li ima imovine za čije držanje, čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, da li ima gotovog novca, hartija od vrijednosti, dragocjenosti, štednih knjižica ili kakvih drugih važnih isprava, da li je umrli ostavio dugove i koliko, da li je ostavio pismeni testament ili ugovor o doživotnom izdržavanju ili sporazum o ustupanju ili raspodjeli imovine za života i gdje se oni nalaze, a ako je umrli sačinio usmeni testament, onda još i ime i prezime, zanimanje i boravište svjedoka pred kojim je usmeni testament sastavljen.
(3) U smrtovnici će se posebno naznačiti da li se očekuje rođenje djeteta umrlog i da li njegova djeca ili bračni drug imaju staratelja.
(4) Ako je prije ostavioca umro njegov bračni drug ili koje njegovo dijete, ili koje drugo lice koje bi moglo biti pozvano na nasljeđe, u smrtovnici će se naznačiti datum i mjesto njihove smrti.
Član 103
(1) Popis i procjena imovine umrlog vrši se po odluci suda kad se ne zna za nasljednike ili za njihovo boravište, kad su nasljednici lica koja usljed maloljetstva, duševne bolesti ili drugih okolnosti nisu sposobna da se sama staraju o svojim poslovima, kad zaostavštinu treba da naslijedi Republika Srpska, kao i u drugim opravdanim slučajevima.
(2) Sud će narediti da se izvrši popis i procjena i u slučaju kad to zahtijevaju nasljednici, legatari ili povjerioci umrlog.
(3) Popis i procjena imovine izvršiće se i bez odluke suda prilikom sastavljanja smrtovnice, ako to traži jedan od nasljednika ili legatara.
Član 104
(1) Popis imovine će obuhvatiti cjelokupnu nepokretnu i pokretnu imovinu koja je bila u posjedu umrlog u vrijeme njegove smrti.
(2) Popis će obuhvatiti i imovinu koja je pripadala umrlom, a nalazi se kod drugog lica, sa naznačenjem kod koga se nalazi ta imovina i po kom osnovu, kao i imovina koju je držao umrli, a za koju se utvrdi da nije njegova svojina.
(3) U popisu imovine zabilježiće se i potraživanja i dugovi umrlog, a posebno neplaćeni porezi i doprinosi.
Član 105
(1) Pokretne stvari popisuju se po vrsti, rodu, broju, mjeri i težini ili pojedinačno.
(2) Nepokretnosti se popisuju pojedinačno sa naznačenjem mjesta gdje se nalaze, vrste i opis objekta, kulture zemljišta i zemljišnoknjižnim podacima ako su poznati.
(3) Prilikom popisivanja imovine istovremeno će se naznačiti vrijednost pojedinih pokretnih i nepokretnih stvari koje ulaze u zaostavštinu.
Član 106
(1) Popis i procjenu imovine vrši mjesno nadležan sud ili notar ako mu sud povjeri obavljanje tih poslova.
(2) Popis i procjena imovine vrši se u prisustvu dva punoljetna lica, a kad je to potrebno, i uz sudjelovanje vještaka.
(3) Popisu i procjeni imovine može prisustvovati svako zainteresovano lice.
Član 107
Kada se u zaostavštini pronađu predmeti za čije držanje, čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, sa njima će se poslije izvršenog popisa postupati po tim propisima.
Član 108
(1) U slučaju prigovora popisu ili procjeni imovine, sud može, ako to smatra potrebnim, odrediti da se ponovo izvrši popis ili procjena imovine.
(2) Ako popis imovine nije izvršen, sud može na osnovu podataka zainteresovanih lica sam utvrditi imovinu koja ulazi u zaostavštinu.
Član 109
(1) Ako se utvrdi da ni jedan od prisutnih nasljednika nije sposoban da upravlja nepokretnom imovinom (zaostavštinom), a nema zakonskog zastupnika, ili ako su nasljednici nepoznati ili odsutni, ili kad druge okolnosti nalažu naročitu opreznost, nadležni organ starateljstva će, na zahtjev suda, odrediti privremenog staratelja koji će se starati o nepokretnoj imovini ili njenom dijelu, i o tome će odmah obavijestiti sud na čijem području se ta imovina nalazi, koji može ovu mjeru izmijeniti ili ukinuti.
(2) Gotov novac, hartije od vrijednosti, dragocjenosti, štedne knjižice i druge važne isprave treba u takvom slučaju predati na čuvanje sudu ili notaru na čijem području se ta imovina nalazi.
(3) Sud ili notar kome su predati na čuvanje predmeti iz stava 2. ovog člana će obavijestiti mjesno nadležni sud o svim mjerama za obezbjeđenje zaostavštine.
Član 110
Kad je po ovom zakonu potrebno postaviti privremeno staratelja zaostavštine, postavljanje će izvršiti sud. Prije postavljanja privremenog staratelja sud će, po mogućnosti, zatražiti mišljenje u pogledu ličnosti staratelja od lica koja su pozvana na nasljeđe.
Član 111
Prije pokretanja i u toku ostavinskog postupka i sve dok postupak ne bude pravosnažno okončan, sud može na zahtjev stranke, radi osiguranja stvari i prava iz zaostavštine odrediti privremene mjere predviđene Zakonom o parničnom postupku, ako stranka učini vjerovatnim opasnost da bi se bez takve mjere promijenilo postojeće stanje ili ako učini vjerovatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
1.2. Postupak sa testamentom
Član 112
(1) Organ koji sastavlja smrtovnicu provjeriće da li je umrli ostavio pismeni testament, odnosno da li postoji isprava o usmenom testamentu.
(2) Testament koji je umrli ostavio dostaviće se sudu zajedno sa smrtovnicom.
Član 113
(1) Kad sud utvrdi da li je lice koje je ostavilo testament umrlo ili da je proglašeno umrlim, otvoriće njegov testament bez povrede pečata, pročitaće ga i o tome sastaviti zapisnik. Na ovaj način će se postupiti bez obzira da li je testament po zakonu punovažan i da li ima više testamenata.
(2) Otvaranje i čitanje testamenta izvršiće se u prisustvu dva punoljetna lica koja mogu biti i lica koja su pozvana na nasljeđe.
(3) Proglašenju testamenta mogu prisustvovati nasljednici, legatari i druga zainteresovana lica i tražiti prepis testamenta.
(4) Sud kod koga se testament nađe ili kome bude podnesen otvoriće i pročitati testament i ako je za raspravljanje zaostavštine nadležan drugi sud ili inostrani organ.
Član 114
(1) Zapisnik o proglašenju pismenog testamenta treba da sadrži podatke:
(2) Ako je prilikom otavaranja testamenta primijećeno da je pečat povrijeđen ili da je u testamentu nešto brisano, precrtano i ispravljeno ili ako se što drugo nađe sumnjivo, mora se i to u zapisniku navesti.
(3) Zapisnik potpisuju sudija, zapisničar i svjedoci. Na proglašeni testament sud će staviti potvrdu o njegovom proglašenju sa naznačenjem datuma proglašenja, kao i broj i datum ostalih pronađenih testamenata.
Član 115
(1) Ako je umrli sačinio usmeni testament i o tome postoji isprava koju su svjedoci svojeručno potpisali, sud će sadržinu ove isprave proglasiti po odredbama koje važe za proglašenje pismenog testamenta.
(2) Ako takve isprave nema, svjedoci pred kojim je usmeni testament izjavljen saslušaće se pojedinačno o sadržini testamenta, a naročito o okolnostima od kojih zavisi njegova punovažnost, pa će se zapisnik o saslušanju ovih svjedoka proglasiti po odredbama koje važe za proglašenje pismenog testamenta.
(3) Ako učesnik zahtijeva da se svjedoci usmenog testamenta saslušaju pod zakletvom ili ako sud nađe da je takvo saslušanje potrebno, odrediće ročište za saslušanje ovih svjedoka na koje će pozvati predlagače, a ostala zainteresovana lica samo ako se time ne bi odugovlačio postupak.
Član 116
(1) Ako je pismeni testament nestao ili je uništen nezavisno od ostaviočeve volje, a među zainteresovanim licima nema spora o postojanju tog testamenta, o obliku u kome je sastavljen, o načinu nestanka ili uništenja, kao ni o sadržini testamenta, sud će o tome saslušati sva zainteresovana lica i po njihovim prijedlozima izvesti potrebne dokaze, pa će taj zapisnik proglasiti po odredbama koje važe za proglašenje pismenog testamenta.
(2) Ako bi zaostavština, kad ne bi bilo testamenta, postala svojina Republike Srpske, sporazum zainteresovanih lica o ranijem postojanju testamenta, o njegovom obliku i sadržini važi samo uz saglasnost nadležnog pravobranilaštva.
(3) Ako među zainteresovanim licima ima lica koja nisu sposobna da se sama staraju o svojim poslovima, sporazum iz st. 1. i 2. važi samo uz saglasnost nadležnog organa starateljstva.
Član 117
(1) Zapisnik o proglašenju testamenta sa izvornim pismenim testamentom, odnosno sa ispravom o usmenom testamentu ili zapisnik o saslušanju svjedoka usmenog testamenta dostaviće se sudu, a sud koji je testament proglasio zadržaće njihov prepis.
(2) Izvorni pismeni testament, isprava o usmenom testamentu, zapisnik o saslušanju svjedoka usmenog testamenta, kao i zapisnik o sadržini nestalog ili uništenog pismenog testamenta, čuvaće se u sudu odvojeno od drugih spisa, a njihov ovjereni prepis priložiće se spisima.
1.3. Postupak suda po prijemu smrtovnice
Član 118
(1) Po prijemu smrtovnice sud će ispitati da li je nadležan za raspravljanje zaostavštine, pa ako u
