Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku RSrpska 2010 2020

 

Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku RS

("Sl. glasnik RS", br. 13/2010, 61/2013 i 68/2020)

I - OSNOVNE ODREDBE

Predmet i primjena Zakona

Član 1

Ovim zakonom se utvrđuju posebna pravila postupanja prema djeci koja se nalaze u sukobu sa zakonom, mlađim punoljetnim licima i djeci koja su žrtve ili svjedoci, po kojima su dužni da postupaju sudovi, javna tužilaštva (u daljem tekstu: tužilaštvo), uključujući policijske službenike, organi starateljstva, porodice, škole, institucije na svim nivoima društvene zajednice, kao i drugi učesnici uključeni u krivičnu proceduru na način kojim se bez diskriminacije unapređuje osjećaj dostojanstva i lične vrijednosti djeteta, uzima u obzir uzrast djeteta, najbolji interesi djeteta, njegovo pravo na život, opstanak i razvoj, omogućava da dijete u skladu sa uzrastom i zrelošću izrazi svoje mišljenje po svim pitanjima koja se na njega odnose, pri čemu sva zalaganja treba da vode rehabilitaciji i socijalnoj reintegraciji djeteta i njegovom preuzimanju konstruktivne uloge u društvu.

Definicija djeteta i primjena krivičnih sankcija

Član 2

(1) Dijete je, u skladu sa ovim zakonom, svako lice koje nije navršilo 18 godina života.

(2) Prema djetetu koje u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina ne mogu se izreći krivične sankcije niti primijeniti druge mjere predviđene ovim zakonom.

(3) Maloljetnik je dijete koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 14 godina, a nije navršilo 18 godina života (u daljem tekstu: maloljetnik) i prema kome se mogu izreći krivične sankcije i druge mjere predviđene ovim zakonom.

Uzrast maloljetnika u svrhu ovog zakona

Član 3

(1) Mlađi maloljetnik je maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio 14, a nije navršio 16 godina života.

(2) Stariji maloljetnik je maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio 16, a nije navršio 18 godina života.

(3) Mlađe punoljetno lice je lice koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 18, a nije navršilo 21 godinu života.

Nediskriminacija

Član 4

Prema maloljetnicima i mlađim punoljetnim licima u svim fazama postupka postupa se na isti način bez obzira na: rasu, boju kože, pol, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, status stečen rođenjem ili drugi status maloljetnika, njegovog roditelja, usvojioca ili staraoca, kao i druge oblike različitosti.

Minimalna prava maloljetnika u postupku

Član 5

Maloljetniku pripadaju minimalna prava koja se poštuju u svim fazama krivičnog postupka i ona se odnose na pravo maloljetnika da mu se jasno kaže zbog čega se optužuje, da se smatra nevinim dok se ne dokaže suprotno, da se brani ćutanjem, da mu se priznanje ne iznuđuje silom, pravo na pravnu pomoć advokata, pravo na prisustvo roditelja ili staraoca, pravo na sprovođenje postupka "bez odlaganja", pravo da unakrsno ispituje svjedoke suprotne stranke i pozove i sasluša vlastite svjedoke pod jednakim uslovima i pravo na djelotvoran pravni lijek.

Jezik i pismo

Član 6

Ukoliko maloljetnik ne poznaje jezik i pismo na kom se vodi krivični postupak, sud mu određuje tumača. Razumljivost jezika podrazumijeva i upotrebu terminologije prilagođene uzrastu i stepenu razvijenosti djete .

Zaštita privatnosti

Član 7

Pravo na privatnost maloljetnog učinioca krivičnog djela se poštuju u svim fazama postupka, tako da se u medijima neće objaviti ime i drugi podaci koji otkrivaju identitet maloljetnika.

Preusmjeravanje od redovnog postupka

Član 8

Obaveza je javnog tužioca za maloljetnike (u daljem tekstu: tužilac) i sudije za maloljetnike (u daljem tekstu: sudija) da, u skladu sa principima i pravilima propisanim zakonom i podzakonskim aktima, ne pribjegavaju vođenju formalnog krivičnog postupka, nego da slučaj maloljetnog učinioca krivičnog djela riješe primjenom vaspitnih preporuka.

Princip srazmjernosti

Član 9

Potencirajući dobrobit maloljetnika koji se nalazi u sukobu sa zakonom, ovaj zakon propisuje mogućnost izbora i primjene zakonom predviđene sankcije i mjera koje su prilagođene ličnim svojstvima, sredini i prilikama u kojima maloljetnik živi i u srazmjeri sa okolnostima i težinom učinjenog krivičnog djela i uvažavanjem prava lica oštećenog krivičnim djelom.

Sadržaj Zakona

Član 10

(1) Ovaj zakon sadrži odredbe koje se primjenjuju prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela koje se odnose na materijalno krivično pravo, odredbe o organima koji ga primjenjuju, krivični postupak i izvršenje krivičnih sankcija, kao i odredbe o krivičnopravnoj zaštiti djece na čiju štetu je izvršeno krivično djelo.

(2) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na punoljetna lica kada im se sudi za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici, a ispunjeni su uslovi koje predviđa ovaj zakon, kao i na lica koja su krivično djelo učinila kao mlađa punoljetna lica, a za koja se utvrdi da njihov razvoj nije na tom nivou da bi se mogla smatrati punoljetnim licem.

Shodna primjena odredaba drugih zakona

Član 11

Odredbe Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 64/17), (u daljem tekstu: Krivični zakonik), Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 53/12, 91/17 i 66/18), (u daljem tekstu: Zakon o krivičnom postupku), Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 63/18), (u daljem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija) i drugi propisi primjenjuju se ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Osnovni pojmovi

Član 12

Osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno, pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

1. a) "posebna pravila" se odnose na uređenje sistema maloljetničkog pravosuđa koji čine brojne komponente: lica koja su u njega uključena, način na koji rade, procedure, objekti itd. Aspekti sprovođenja maloljetničkog pravosuđa odnose se i na način na koji policijski organ djecu lišava slobode; kako se djeca ispituju; način postupanja tužilaca, sudija i branilaca; način na koji sudije donose i izriču sankcije i druge mjere; način na koji osoblje u institucijama sprovodi tretman, smještaj, obrazovanje, rekreativne i bezbjednosne uslove u institucijama, kao i programe rehabilitacije i reintegracije. Izraz "maloljetničko pravosuđe" označava pravosudni sistem uspostavljen za djecu za koju postoje osnovi sumnje da su učinila neko krivično djelo i na opšti način definiše zaštitu i promoviše prava djeteta na pravedan tretman,
2. b) "maloljetnik" je dijete ili mlado lice sa kojim se prema važećim pravnim sistemima, shodno učinjenom djelu, može postupati na način koji se razlikuje od načina postupanja sa odraslim licima,
3. v) "mlađe punoljetno lice" je lice koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 18, a nije navršilo 21 godinu života i čiji razvoj nije na tom nivou da bi se moglo smatrati punoljetnim licem, a što se utvrđuje odgovarajućim nalazom vještačenja (psihološko, psihijatrijsko i slično),
4. g) "djeca u sukobu sa zakonom" je termin koji pokazuje da su djeca u kontaktu sa krivičnopravnim sistemom zbog toga što su osumnjičena, optužena ili osuđena za krivično djelo; "mladi u sukobu sa zakonom" je alternativni termin kojim mogu biti obuhvaćena i mlađa punoljetna lica, jer riječ: "mladi" nema jasno određenu dobnu granicu,
5. d) "maloljetni učinilac krivičnog djela, maloljetnik u sukobu sa zakonom i maloljetni prestupnik" su izrazi koji se odnose na maloljetnika bez obzira na to da li je on osumnjičen, optužen ili osuđen za krivično djelo,

đ) "tužilac za maloljetnike" je tužilac koji posjeduje afinitet za rad sa djecom i specijalna znanja o pravima djeteta i prestupništvu mladih, kao i druga znanja i vještine koji ga čine kompetentnim za rad na slučajevima maloljetničkog prestupništva,

1. e) "sudija za maloljetnike" je sudija koji posjeduje afinitet za rad sa djecom i specijalna znanja iz oblasti prava djeteta i prestupništva mladih, kao i druga znanja i vještine koji ga čine kompetentnim za rad na slučajevima maloljetničkog prestupništva,

ž) "stručni savjetnici" suda i tužilaštva su socijalni pedagozi - defektolozi, socijalni radnici, specijalni pedagozi - defektolozi i psiholozi koji imaju aktivnu ulogu u predmetima maloljetničkog prestupništva: daju stručno mišljenje, prikupljaju potrebne podatke, vode evidencije i obavljaju i druge poslove po nalogu tužioca ili sudije,

1. z) "organ starateljstva" je centar za socijalni rad, a gdje nema centra za socijalni rad, odgovarajuća opštinska služba socijalne zaštite koja ima ista prava i dužnosti prema djeci u sukobu sa zakonom i sprečavanju društveno neprihvatljivog ponašanja,
2. i) "centar za socijalni rad" je organ starateljstva i socijalne zaštite,
3. j) "socijalna anamneza" predstavlja nalaz i mišljenje koje socijalni radnik dostavlja na zahtjev tužioca ili sudije i ona sadrži podatke o identitetu i ličnosti maloljetnika, razloge zbog kojih je došlo do prikupljanja podataka, analizu prikupljenih podataka, podatke o porodici, socijalnu dijagnozu i prognozu, kao i prijedlog mjera koje treba preduzeti,
4. k) "fizički razvoj" pojedinca označava stepen usklađenosti visine, težine i drugih fizičko-fizioloških karakteristika pojedinca sa utvrđenim normama za ciljani uzrast,
5. l) "mentalni razvoj" se odnosi na promjene u mentalnom funkcionisanju od oživljavanja fetusa do smrti jedinke ili neki dio tih promjena. Mentalni razvoj posljedica je učenja i sazrijevanja, s tim što na ranijim uzrastima preovladava sazrijevanje, a na starijim učenje,
6. lj) "kognitivni razvoj" podrazumijeva psihički proces kojim ličnost postaje svjesna činjenica iz svoje spoljašnje i djelimično unutrašnje stvarnosti. Odvija se kroz percipiranje, pažnju, rasuđivanje, memorisanje i reprodukciju opaženog,
7. m) "osjetljiva grupa djece" podrazumijeva djecu kojoj treba obezbijediti poseban tretman, aktivnosti i mjere zaštite, kao što su djeca u sukobu sa zakonom, beskućnici, djeca bez roditelja, djeca sa posebnim potrebama, djeca pripadnika manjina, imigranata itd.,
8. n) "vaspitne preporuke" predstavljaju oblik alternativnih mjera koje tužioci ili sudije, na osnovu principa oportuniteta, primjenjuju prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela, vršeći tako skretanje (diverziju) sa uobičajenog krivičnog postupka,
9. nj) "medijacija" je proces posredovanja u kome neutralno treće lice (medijator) pomaže žrtvi i učiniocu krivičnog djela da kroz komunikaciju postignu obostrano prihvatljivo rješenje spora,
10. o) "lišenje slobode" je oblik zatvaranja ili pritvaranja ili smještaja u javnu ili privatnu zatvorenu instituciju naredbom suda, upravnog ili drugog organa vlasti, lica koje je mlađe od 18 godina. U ovom smislu, lišenjem slobode smatra se i smještaj maloljetnog učinioca krivičnog djela u zdravstvenu ili socijalnu ustanovu,
11. p) "pripremni postupak" obuhvata aktivnosti preduzete od strane tužioca ili policijskog službenika u skladu sa ovim zakonom, uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza,
12. r) "prihvatilište za djecu i maloljetnike" je ustanova socijalne zaštite čiji je osnovni zadatak prihvat, privremeno zbrinjavanje i opservacija, a u koju maloljetni učinilac krivičnog djela može biti smješten po odluci suda umjesto pritvora,
13. s) "resocijalizacija" označava proces koji podrazumijeva preduzimanje sistematske, planske i organizovane aktivnosti društva sa ciljem osposobljavanja maloljetnika da ubuduće poštuje društvene norme i pravila kako više ne bi dolazio u sukob sa zakonom i kako bi postao koristan član društvene zajednice,
14. t) "rehabilitacija" označava prestanak svih negativnih, štetnih dejstava koja nastupaju u vezi i kao posljedica krivične odluke, odnosno osude, tako da se maloljetniku omogućava potpuna reintegracija i povratak u društvo i

ć) "reintegracija" označava potpuno uključivanje maloljetnika u život kao punopravnog, ravnopravnog člana društvene zajednice tako da uživa status neosuđivanosti, a time i sva prava kao drugi punopravni građani. Krivično djelo maloljetnika se zaboravlja, a u službenoj evidenciji se ne spominje njegov sudski tretman i osuđivanost.

II - ORGANI U POSTUPKU PREMA MALOLjETNICIMA

Opšta odredba

Član 13

U krivičnim predmetima maloljetnika postupak vode sudovi određeni ovim zakonom.

Uzrast učinioca

Član 14

Nadležnost sudova za suđenje maloljetniku i mlađem punoljetnom licu prestaje s navršenom 23. godinom života.

Stvarna nadležnost

Član 15

(1) Za sva krivična djela učinjena od strane maloljetnika nadležan je da odlučuje sud prvog stepena.

(2) Sud drugog stepena nadležan je da odlučuje o žalbama protiv odluka prvostepenih sudova, a u slučajevima iz člana 79. stav 2. ovog zakona sudi u prvom stepenu.

(3) Trećestepeno vijeće Vrhovnog suda Republike Srpske sastavljeno od triju sudija sudi u slučaju predviđenom članom 17. stav 4. ovog zakona.

Sudija za maloljetnike i vijeće za maloljetnike

Član 16

(1) U sudovima prvog stepena formira se odjeljenje za maloljetnike, koje se sastoji od jednog ili više sudija i stručnih savjetnika.

(2) U sudovima prvog i drugog stepena formira se vijeće za maloljetnike sastavljeno od triju sudija (vanpretresno vijeće).

Sastav suda

Član 17

(1) U prvom stepenu za krivična djela učinjena u vrijeme maloljetstva, bez obzira na propisanu kaznu, sudi sudija kao pojedinac.

(2) Kada sudi u drugom stepenu u skladu sa članom 15. stav 2. ovog zakona, vijeće za maloljetnike drugostepenog suda sastavljeno je od triju sudija, određenih rasporedom poslova u tom sudu, koji imaju posebna znanja iz oblasti prava djeteta i prestupništva mladih (u daljem tekstu: posebna znanja).

(3) Vijeće sastavljeno od tri sudije koji imaju posebna znanja, odlučuje o žalbama protiv odluka sudije i donose druge odluke izvan sjednice ili glavnog pretresa kada je to određeno ovim zakonom i propisano odredbama Zakona o krivičnom postupku (vanpretresno vijeće).

(4) Vijeće sastavljeno od tri sudije koji imaju posebna znanja, u trećem stepenu odlučuje povodom žalbe izjavljene na odluku drugostepenog suda iz člana 118. ovog zakona.

(5) Ako nije moguće u potpunosti sastaviti vijeće tri sudije sa posebnim znanjem iz člana 18. ovog zakona, obezbijediće se da najmanje jedan sudija ima posebna znanja, a koji će istovremeno biti predsjednik vijeća za maloljetnike.

(6) Sastav vijeća za maloljetnike, po pravilu, čine sudije koje nisu istog pola.

Posebna znanja

Član 18

Sudija i tužilac moraju imati izraženu sklonost za vaspitanje, potrebe i interese mladih i posebna znanja.

Odjeljenje za maloljetnike pri tužilaštvu

Član 19

U tužilaštvima se formiraju odjeljenja za maloljetnike, koja se sastoje od jednog ili više tužilaca i jednog ili više stručnih savjetnika.

Postavljanje na određeni period i raspoređivanje poslova

Član 20

(1) Sudiju postavlja na vrijeme od pet godina opšta sjednica suda, a tužioca na vrijeme od pet godina kolegijum tužilaca. Nakon isteka pet godina sudija, odnosno tužilac, može biti ponovo postavljen na istu funkciju.

(2) Sudije koje sude u vijeću za maloljetnike određuju se godišnjim rasporedom poslova i uz uzimanje u obzir zainteresovanosti i sklonosti.

Stručni savjetnici

Član 21

(1) Sudovi i tužilaštva, u pravilu, imaju stručne savjetnike: socijalne pedagoge - defektologe, specijalne pedagoge - defektolog, socijalne radnike i psihologe.

(2) Stručni savjetnik tužilaštva može u toku pripremnog postupka prikupljati podatke koji se tiču ličnosti maloljetnika; prikupljati podatke i davati mišljenje tužiocu za donošenje odluke o cjelishodnosti pokretanja postupka; prikupljati podatke koji se odnose na primjenu vaspitnih preporuka; davati mišljenje o potrebi preduzimanja mjera smještaja maloljetnika u prihvatilište i preduzimanja drugih mjera za obezbjeđenje prisustva maloljetnika tokom postupka; obilaziti pritvorene maloljetnike i tužiocu podnositi izvještaje i, ako je potrebno, predlagati preduzimanje potrebnih mjera; davati mišljenje o opravdanosti primjene konkretnih vaspitnih preporuka, vaspitnih mjera i mjera bezbjednosti i njihovoj zamjeni drugim mjerama ili obustavi postupka; voditi evidencije i prikupljati statističke i druge podatke i mišljenja po nalogu i zahtjevu tužioca, i pruža stručnu pomoć kada tužilac saslušava dijete kao svjedoka oštećenog krivičnim djelom, odnosno koji je svjedok-očevidac učinjenog krivičnog djela iz člana 184. ovog zakona.

(3) Stručni savjetnik suda može u toku postupka prikupljati podatke potrebne za donošenje odluke o primjeni vaspitnih preporuka; prikupljati podatke koji se odnose na primjenu vaspitnih preporuka; davati mišljenje o potrebi smještaja maloljetnika u prihvatilište i preduzimanja drugih mjera za obezbjeđenje prisustva maloljetnika tokom postupka; obilaziti pritvorene maloljetnike i sudiji podnositi izvještaje i, ako je potrebno, predložiti preduzimanje potrebnih mjera; prisustvovati sjednici ili glavnom pretresu i davati stručno mišljenje o potrebi preduzimanja određenih mjera prema djeci koja su žrtve ili svjedoci učinjenog krivičnog djela; voditi evidencije i prikupljati statističke i druge podatke po nalogu i zahtjevu sudije i davati mišljenje o drugim pitanjima kada postoji saglasnost stranaka i branioca ili sud ocijeni da je to neophodno, i pruža stručnu pomoć kada sud saslušava dijete kao svjedoka oštećenog krivičnim djelom, odnosno koji je svjedok-očevidac učinjenog krivičnog djela iz člana 184. ovog zakona.

(4) Stručni savjetnik tužilaštva ili suda prikuplja podatke iz st. 2. i 3. ovog člana u saradnji sa nadležnim organom starateljstva, a po potrebi može obavještenja prikupljati direktno od roditelja, odnosno staraoca ili usvojioca maloljetnika, ustanova, drugih lica, a kada je neophodno, i od maloljetnika.

(5) Tužilac u toku pripremnog postupka može odlučiti da stručni savjetnik prisustvuje radnjama koje se preduzimaju u prisustvu maloljetnog učinioca krivičnog djela, a naročito tokom njegovog ispitivanja. Sud određuje prisustvo stručnog savjetnika kada se u krivičnim postupcima za krivična djela iz člana 184. ovog zakona vrši saslušanje djece na čiju štetu je učinjeno krivično djelo ili su bili svjedoci učinjenog krivičnog djela.

(6) Ukoliko tužilaštva ili sudovi nemaju stručne savjetnike, sudija i tužilac zatražiće da radnje i zadatke iz st. 2. i 3. ovog člana izvrše stručna lica organa starateljstva, a u svrhu saslušanja djece svjedoka oštećenih krivičnim djelom, odnosno koji su svjedoci-očevici učinjenog krivičnog djela iz člana 184. ovog zakona, da angažuju stručno lice (psihologe, pedagoge, socijalne pedagoge - defektologe, specijalne pedagoge - defektologe i socijalne radnike) iz organa starateljstva.

(7) Stručni savjetnici tužilaštava i sudova imaju posebna znanja iz oblasti prestupništva mladih i krivičnopravne zaštite djece, o čemu stiču certifikate iz člana 197. stav 3. ovog zakona.

III - ALTERNATIVNE MJERE I KRIVIČNE SANKCIJE KOJE SE PREDUZIMAJU PREMA MALOLjETNICIMA

1. Alternativne mjere koje se preduzimaju prema maloljetnicima

1.1. Policijsko upozorenje

Policijsko upozorenje

Član 22

(1) Prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela može se izreći policijsko upozorenje za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, ako su ispunjeni uslovi iz člana 88. ovog zakona i ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela u skladu sa članom 9. ovog zakona.

(2) Policijsko upozorenje se može izreći pod sljedećim uslovima:

1. a) da maloljetnik priznaje krivično djelo,
2. b) da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno,
3. v) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo i
4. g) da prema maloljetniku nije ranije izricano policijsko upozorenje, primijenjena vaspitna preporuka ili izricana krivična sankcija.

(3) Policijsko upozorenje izriče policijski službenik sa posebnim znanjima uz odobrenje tužioca.

(4) Svrha izricanja policijskog upozorenja određena je članom 25. ovog zakona.

Evidencija izrečenih mjera policijskog upozorenja

Član 23

Policijski organi vode evidenciju izrečenih mjera policijskog upozorenja koja nema karakter krivične evidencije o osuđivanosti maloljetnika i ne može se upotrijebiti na bilo koji način koji bi štetio maloljetniku.

1.2. Vaspitne preporuke

Uslovi primjene vaspitnih preporuka

Član 24

(1) Prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela mogu se primijeniti vaspitne preporuke za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, a za krivična djela za koja je propisana kazna teža od pet godina ako su ispunjeni uslovi iz člana 89. stav 1. ovog zakona i ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela u skladu sa članom 9. ovog zakona.

(2) Vaspitne preporuke mogu se primijeniti uz uslov:

1. a) da maloljetnik priznaje krivično djelo,
2. b) da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno,
3. v) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo,
4. g) da maloljetnik u pisanoj formi izražava spremnost za pomirenje sa oštećenim,
5. d) da maloljetnik u pisanoj formi da pristanak za primjenu vaspitne preporuke, a mlađi maloljetnik i uz pristanak roditelja ili staraoca i

đ) da u pisanoj formi pristanak da i oštećeni u slučaju kada se to po zakonu zahtijeva.

Svrha vaspitnih preporuka

Član 25

Vaspitne preporuke imaju svrhu:

1. a) da se ne pokreće krivični postupak prema maloljetniku i
2. b) da se primjenom vaspitnih preporuka utiče na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove lične odgovornosti kako ubuduće ne bi činio krivična djela.

Vrste vaspitnih preporuka

Član 26

(1) Vaspitne preporuke su:

1. a) lično izvinjenje oštećenom,
2. b) naknada štete oštećenom,
3. v) redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao,
4. g) uključivanje u rad, bez naknade, u humanitarne organizacije ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja,
5. d) liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi (bolničko ili ambulantno) i

đ) uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman vaspitnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta.

(2) Tužilac ili sudija mogu za konkretni slučaj odrediti primjenu jedne ili više vaspitnih preporuka iz stava 1. ovog člana.

(3) Prilikom primjene vaspitne preporuke iz stava 1. t. a) i b) ovog zakona, pored maloljetnika, svoj pristanak u pisanoj formi daje i lice oštećeno krivičnim djelom. U ovom slučaju posredovanje (medijaciju) vrši službeno lice organa starateljstva osposobljeno za sprovođenje postupka posredovanja, praćenja i izvještavanja.

(4) Ako u okviru nadležnog organa starateljstva nema osposobljenog lica za sprovođenje postupka posredovanja (medijacije), tužilac ili sudija može odrediti da postupak posredovanja između maloljetnika i oštećenog sprovede organizacija ovlašćena za sprovođenje medijacije.

(5) Ako postupak medijacije sprovodi organizacija iz stava 4. ovog člana, službeno lice organa starateljstva je obavezno da prati proces medijacije i o postignutom sporazumu i njegovoj primjeni obavještava tužilaštvo, odnosno sud.

(6) (brisano)

Izbor vaspitnih preporuka

Član 27

(1) Pri izboru vaspitnih preporuka tužilac ili sudija uzimaju u obzir mišljenje i sveukupne interese maloljetnika, kao i interese oštećenog, vodeći računa da se primjenom vaspitnih preporuka ne ometa redovno školovanje ili rad maloljetnika.

(2) Vaspitne preporuke mogu trajati najduže jednu godinu i izriču se na pune časove, dane i mjesece.

(3) Vaspitne preporuke se mogu tokom njihovog trajanja zamijeniti drugom vaspitnom preporukom ili ukinuti.

(4) Izbor i primjenjivanje vaspitnih preporuka vrši se u saradnji sa roditeljima, usvojiocem ili staraocem maloljetnika i nadležnim organom starateljstva. Maloljetniku se omogućava savjetovanje i sa braniocem.

Evidencija vaspitnih preporuka

Član 28

(1) Tužilaštva i sudovi vode evidenciju o izrečenim vaspitnim preporukama.

(2) Evidencija o izrečenim vaspitnim preporukama nema karakter kaznene evidencije o osuđivanosti maloljetnika i ne može se upotrijebiti na bilo koji način koji bi štetio maloljetniku.

(3) Način vođenja evidencije iz stava 1. ovog člana propisuje se Pravilnikom iz člana 124. stav 2. ovog zakona.

1. Krivične sankcije prema maloljetnicima

Postupnost u izricanju krivičnih sankcija

Član 29

Ako nije postupano po principu oportuniteta i nisu primijenjene vaspitne preporuke, u skladu sa članom 9. ovog zakona, prednost u izricanju vaspitnih mjera uvijek će imati mjere upozorenja, zatim mjere pojačanog nadzora, zavodske mjere i kazna maloljetničkog zatvora.

Vrste sankcija i njihova primjena

Član 30

(1) Maloljetnicima se za učinjena krivična djela mogu izreći vaspitne mjere, kazna maloljetničkog zatvora i mjere bezbjednosti.

(2) Prema mlađem maloljetniku mogu se izreći samo vaspitne mjere, a prema starijem maloljetniku, osim vaspitnih mjera, izuzetno se može izreći kazna maloljetničkog zatvora.

(3) Pod uslovima iz čl. 61. i 62. ovog zakona maloljetniku se mogu izreći mjere bezbjednosti.

(4) Maloljetniku se ne mogu izreći sudska opomena i uslovna osuda.

Svrha vaspitnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora

Član 31

(1) U okviru opšte svrhe krivičnih sankcija, svrha krivičnih sankcija prema maloljetnicima je da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora, kao i obezbjeđenjem opšteg i stručnog osposobljavanja utiče na razvoj i jačanje lične odgovornosti maloljetnika, obezbijedi vaspitanje i pravilan razvoj njegove ličnosti, kako bi se obezbijedilo ponovno uključivanje maloljetnika u društvenu zajednicu.

(2) Svrha maloljetničkog zatvora je i vršenje pojačanog uticaja na maloljetnog učinioca krivičnog djela da ubuduće ne vrši krivična djela, kao i na druge maloljetnike da ne vrše krivična djela.

2.1. Vaspitne mjere

Vrste vaspitnih mjera

Član 32

(1) Vaspitne mjere su:

1. a) mjere upozorenja i usmjeravanja: sudski ukor, posebne obaveze i upućivanje u vaspitni centar,
2. b) mjere pojačanog nadzora: pojačani nadzor od strane roditelja, usvojioca ili staraoca; pojačani nadzor u drugoj porodici i pojačani nadzor nadležnog organa starateljstva i
3. v) zavodske mjere: upućivanje u vaspitnu ustanovu, upućivanje u vaspitno-popravni dom i upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.

(2) Mjere upozorenja i usmjeravanja izriču se kada je potrebno i dovoljno takvim mjerama uticati na ličnost i ponašanje maloljetnika.

(3) Mjere pojačanog nadzora izriču se kada za vaspitanje i razvoj maloljetnika treba preduzeti trajnije mjere vaspitanja i prevaspitanja, uz odgovarajući stručni nadzor i pomoć, a nije potrebno potpuno odvajanje maloljetnika iz dotadašnje sredine.

(4) Zavodske mjere izriču se maloljetniku prema kome treba preduzeti trajnije i intenzivnije mjere vaspitanja ili liječenja, uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. Zavodske mjere primjenjuju se kao posljednje sredstvo i smiju trajati u granicama određenim ovim zakonom samo koliko je potrebno da bi se ostvarila svrha vaspitnih mjera.

Izbor vaspitne mjere

Član 33

Pri izboru vaspitne mjere sud uzima u obzir uzrast i zrelost maloljetnika, druga svojstva njegove ličnosti i stepen poremećaja u društvenom ponašanju, njegove sklonosti, težinu djela, pobude iz kojih je djelo učinio, sredinu i prilike u kojima je živio, dotadašnje vaspitanje, njegovo ponašanje nakon izvršenja krivičnog djela, posebno da li je spriječio ili pokušao da spriječi nastupanje štetne posljedice, naknadio ili pokušao naknaditi pričinjenu štetu, da li je prema njemu ranije bila izrečena krivična sankcija, kao i sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izbor one vaspitne mjere kojom se može najbolje ostvariti svrha vaspitnih mjera.

Sudski ukor

Član 34

(1) Sudski ukor se izriče ako se iz odnosa maloljetnika prema učinjenom krivičnom djelu i njegove spremnosti da ubuduće ne čini krivična djela može zaključiti da će se i prijekorom postići svrha vaspitnih mjera.

(2) Pri izricanju sudskog ukora sud maloljetniku ukazuje na društvenu neprihvatljivost i štetnost njegovog ponašanja, posljedice koje takvo ponašanje može na njega imati, kao i da mu u slučaju ponovnog izvršenja krivičnog djela može biti izrečena druga sankcija.

Posebne obaveze

Član 35

(1) Sud može maloljetniku izreći jednu ili više posebnih obaveza ako ocijeni da je odgovarajućim nalozima ili zabranama potrebno uticati na maloljetnika i njegovo ponašanje.

(2) Sud maloljetniku može izreći obavezu:

1. a) da redovno pohađa školu,
2. b) da ne izostaje s posla,
3. v) da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima,
4. g) da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja,
5. d) da se uzdrži od posjećivanja određenih lokala, odnosno priredbi i kloni društva i određenih lica koja na njega mogu štetno uticati,

đ) da se maloljetnik uz saglasnost zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih vrsta zavisnosti,

1. e) da se uključi u pojedinačni ili grupni rad u savjetovalištu za mlade,

ž) da pohađa kurseve za stručno osposobljavanje ili da se priprema i polaže ispite na kojima se provjerava određeno znanje,

1. z) da se uključi u određene sportske i rekreativne aktivnosti i
2. i) da bez posebne saglasnosti suda ne može da napusti mjesto prebivališta ili boravišta.

(3) Pri izboru pojedinih obaveza sud vodi računa o spremnosti maloljetnika da sarađuje u njihovom ostvarivanju, kao i o tome da one budu prilagođene njemu i uslovima u kojima maloljetnik živi.

(4) Izrečene obaveze mogu trajati najduže jednu godinu.

(5) U okviru obaveze iz stava 2. tačka g) ovog člana maloljetnik može raditi najviše 120 časova u periodu od šest mjeseci, koliko može trajati ova posebna obaveza, ali tako da se ne ometa njegovo školovanje ili zaposlenje i ne šteti njegovom zdravlju.

(6) Nadzor nad izvršenjem posebnih obaveza vrši sud, koji o tome može tražiti izvještaj i mišljenje organa starateljstva.

(7) Sud može, dok traje izvršenje, obavezu naknadno izmijeniti ili je obustaviti od izvršenja.

(8) Kada izriče ovu mjeru, sud posebno ukazuje maloljetniku, njegovim roditeljima ili usvojiocu, odnosno staraocu da se u slučaju nemogućnosti ispunjenja jedna ili više posebnih obaveza mogu zamijeniti drugim obavezama, a u slučaju kada maloljetnik posebne obaveze ne izvršava bez opravdanog razloga, da mu mogu biti izrečene vaspitne mjere pojačanog nadzora.

(9) Pravilnik o primjeni posebnih obaveza prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela donosi ministar pravde (u daljem tekstu: ministar).

Upućivanje u vaspitni centar

Član 36

(1) Sud izriče mjeru upućivanja u vaspitni centar kada je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utiče na ličnost i ponašanje maloljetnika.

(2) Maloljetnika kome je izrečena mjera iz stava 1. ovog člana sud može uputiti u vaspitni centar:

1. a) na određeni broj časova tokom dana u trajanju od najmanje 14 dana, a najduže 30 dana i
2. b) na neprekidni boravak u trajanju od najmanje 15 dana, ali ne duže od tri mjeseca.

(3) Pri izricanju mjere iz stava 1. ovog člana sud će voditi računa da zbog njenog izvršenja maloljetnik ne izostane s redovne školske nastave ili posla.

(4) Boravak maloljetnika u vaspitnom centru mora biti ispunjen djelatnostima primjerenim njegovim osobinama, učenjem, korisnim radom koji odgovara njegovim sposobnostima i interesima, kao i drugim vaspitnim sadržajima usmjerenim na razvijanje osjećaja odgovornosti.

(5) Uz odluku o upućivanju u vaspitni centar sud može izreći i neku od mjera pojačanog nadzora.

(6) Ako maloljetnik neopravdano odbija ili na drugi način ometa izvršenje izrečenih posebnih obaveza, sud može odlučiti da ga zbog toga uputi u vaspitni centar na neprekidni boravak u trajanju od najduže mjesec dana.

Pojačani nadzor roditelja, usvojioca ili staraoca

Član 37

(1) Mjeru pojačanog nadzora roditelja, usvojioca ili staraoca sud izriče ako su roditelji, usvojilac ili staralac propustili da vrše brigu i nadzor nad maloljetnikom, a u mogućnosti su da ovakvu brigu i nadzor vrše.

(2) Pri izricanju mjere iz stava 1. ovog člana sud može roditelju, usvojiocu ili staraocu dati potrebna uputstva i naložiti mu određene dužnosti u pogledu mjera koje treba preduzeti radi vaspitanja maloljetnika, njegovog liječenja i otklanjanja štetnih uticaja na njega.

(3) Pri izricanju mjere iz stava 1. ovog člana, sud određuje da nadležni organ starateljstva provjerava njeno izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju, usvojiocu ili staraocu.

(4) Ova mjera može da traje najmanje šest mjeseci, a najviše dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku.

(5) Kada organ starateljstva zadužen za sprovođenje ove mjere utvrdi da roditelj, usvojilac ili staralac ne postupa po posebnim uputstvima i ne sarađuje sa stručnim licem, mora o tome obavijestiti tužioca. U tom slučaju tužilac sudu podnosi prijedlog radi postupanja u skladu sa članom 45. ovog zakona.

Pojačani nadzor u drugoj porodici

Član 38

(1) Ako roditelj, usvojilac ili staralac maloljetnika nisu u mogućnosti da nad njim vrše nadzor ili ako se od njih opravdano ne može očekivati da takav nadzor vrše, maloljetnik će se smjestiti u drugu porodicu koja je voljna da ga primi i koja ima mogućnosti da nad njim vrši pojačani nadzor.

(2) Mjera pojačanog nadzora u drugoj porodici može da traje najmanje šest mjeseci, a najduže dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku. Izvršenje ove mjere obustaviće se kada roditelji, usvojilac ili staralac maloljetnika steknu mogućnost da nad njim vrše pojačani nadzor ili kada prema rezultatu izvršenja mjere prestane potreba za pojačanim nadzorom.

(3) Pri izricanju vaspitne mjere iz stava 1. ovog člana, sud određuje da organ starateljstva provjerava njeno izvršavanje i ukazuje potrebnu pomoć porodici u kojoj je maloljetnik smješten.

(4) Kada organ starateljstva zadužen za sprovođenje mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici utvrdi da porodica u kojoj je maloljetnik smješten ne postupa po posebnim uputstvima i ne sarađuje sa stručnim licem, mora o tome obavijestiti tužioca. U tom slučaju tužilac sudu podnosi prijedlog radi postupanja u skladu sa članom 45. ovog zakona.

Pojačani nadzor nadležnog organa starateljstva

Član 39

(1) Ako roditelji, usvojilac, odnosno staralac maloljetnika nisu u mogućnosti vršiti pojačani nadzor, a ne postoje uslovi za izricanje vaspitne mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici, maloljetnik stavlja se pod pojačani nadzor organa starateljstva.

(2) Dok traje ova mjera maloljetnik ostaje kod svojih roditelja, usvojioca, odnosno kod drugih lica koja se o njemu staraju, a pojačani nadzor nad njim vrši određeno lice nadležnog organa starateljstva ili drugo stručno lice koje odredi organ starateljstva.

(3) Organ starateljstva brine se o školovanju maloljetnika, njegovom zaposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče, potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi.

(4) Ova mjera može da traje najmanje šest mjeseci, a najviše dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku.

(5) Kada organ starateljstva zadužen za sprovođenje mjere pojačanog nadzora utvrdi da roditelj ne postupa po posebnim uputstvima i ne sarađuje sa stručnim licem, mora o tome obavijestiti tužioca. U tom slučaju tužilac sudu podnosi prijedlog u skladu sa članom 45. ovog zakona.

Posebne obaveze uz mjere pojačanog nadzora

Član 40

(1) Pri izricanju neke od vaspitnih mjera pojačanog nadzora iz čl. 37, 38. i 39. ovog zakona, sud može maloljetniku odrediti jednu ili više posebnih obaveza iz člana 35. ovog zakona ako je to potrebno za uspješno izvršenje izrečene vaspitne mjere.

(2) Posebne obaveze iz člana 35. stav 2. t. od v) do i) ovog zakona traju koliko i izrečena mjera pojačanog nadzora, s tim da sud može u tom vremenu izmijeniti ili obustaviti obaveze koje je izrekao.

Upućivanje u vaspitnu ustanovu

Član 41

(1) Sud izriče mjeru upućivanja u vaspitnu ustanovu kada je potrebno maloljetnika izdvojiti iz sredine u kojoj živi i obezbijediti mu pomoć i stalni nadzor stručnih vaspitača u ustanovi za vaspitanje maloljetnika.

(2) U vaspitnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje šest mjeseci, a najduže dvije godine, s tim da sud svakih šest mjeseci razmatra da li ima osnova za obustavu izvršenja mjere ili zamjenu nekom drugom vaspitnom mjerom prema članu 45. stav 2. tačka b) ovog zakona.

Upućivanje u vaspitno-popravni dom

Član 42

(1) Sud izriče mjeru upućivanja u vaspitno-popravni dom maloljetniku kada ga je neophodno izdvojiti iz dotadašnje sredine i ako je potrebno primijeniti pojačane mjere i stručne programe prevaspitanja.

(2) Pri odlučivanju hoće li izreći mjeru iz stava 1. ovog člana, sud posebno uzima u obzir težinu i prirodu učinjenog krivičnog djela i okolnosti da li je prema maloljetniku ranije bila izrečena neka vaspitna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora.

(3) U vaspitno-popravnom domu maloljetnik ostaje najmanje šest mjeseci, a najduže četiri godine, s tim da sud svakih šest mjeseci razmatra da li postoje osnovi za obustavu izvršenja ove mjere ili za njenu zamjenu nekom drugom vaspitnom mjerom prema članu 45. stav 2. tačka v) ovog zakona.

Uslovni otpust

Član 43

(1) Kada je maloljetniku izrečena zavodska vaspitna mjera, sud ga može uslovno otpustiti iz zavodske ustanove ako je u toj ustanovi proveo najmanje šest mjeseci i ako se na osnovu uspjeha postignutog u vaspitanju može opravdano očekivati da maloljetnik ubuduće neće činiti krivična djela i da će se u sredini u kojoj bude živio dobro ponašati.

(2) Sud može odlučiti da se prema maloljetniku za vrijeme uslovnog otpusta izrekne mjera pojačanog nadzora uz mogućnost primjene jedne ili više posebnih obaveza predviđenih članom 35. ovog zakona.

(3) Uslovni otpust traje najduže do isteka zakonskog roka trajanja izrečene zavodske mjere ili dok sud ovu mjeru ne obustavi od izvršenja ili je zamijeni nekom drugom mjerom.

(4) Ako za vrijeme trajanja uslovnog otpusta maloljetnik učini novo krivično djelo ili ako određena mjera pojačanog nadzora ne postiže svrhu ili maloljetnik ne ispunjava posebne obaveze koje su mu određene uz vaspitnu mjeru pojačanog nadzora, sud može opozvati uslovni otpust. Vrijeme provedeno na uslovnom otpustu se neće uračunati u vrijeme zakonskog trajanja izrečenih zavodskih vaspitnih mjera iz člana 32. stav 1. tačka v) ovog zakona.

Upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje

Član 44

(1) Maloljetniku ometenom u psihičkom ili fizičkom razvoju sud može umjesto vaspitne mjere upućivanja u vaspitnu ustanovu ili vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom, izreći mjeru upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.

(2) Maloljetnik kome je izrečena mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi može se uputiti u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje maloljetnika samo ako se u toj ustanovi može obezbijediti čuvanje i liječenje i ostvariti svrha mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.

(3) Maloljetnik ostaje u posebnoj ustanovi za liječenje i osposobljavanje dok je to potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja, ali ne duže od tri godine, s tim da će sud svaka tri mjeseca ispitati da li postoje osnovi za obustavu izvršenja ove mjere ili njenu zamjenu drugom mjerom. Ako maloljetnik u toku izvršenja ove mjere postane punoljetan, ispituje se potreba njegovog daljnjeg zadržavanja u toj ustanovi, a kada navrši 23 godine života, izvršenje mjere se nastavlja u ustanovi u kojoj se izvršava mjera bezbjednosti.

Obustava izvršenja i zamjena izrečene vaspitne mjere drugom vaspitnom mjerom

Član 45

(1) Ako se, poslije donošenja odluke o izricanju posebne obaveze, mjere pojačanog nadzora ili zavodske mjere pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo, a one bi značajno uticale na iz bor mjere ili ako se odluka o izricanju posebne obaveze ili mjere pojačanog nadzora ne može izvršiti usljed odbijanja maloljetnika ili njegovih roditelja, usvojioca, odnosno staraoca da postupe po izrečenoj vaspitnoj mjeri ili po nalogu onoga ko mjeru izvršava ili nastupe druge okolnosti predviđene zakonom, a one bi bile od uticaja za donošenje odluke, sud može obustaviti izvršenje ili izrečenu mjeru zamijeniti drugom mjerom.

(2) Osim u slučajevima iz stava 1. ovog člana, ukoliko za pojedine mjere nije šta drugo propisano, sud može tokom izvršenja posebnih obaveza, mjera pojačanog nadzora ili zavodskih mjera, s obzirom na postignuti uspjeh u vaspitanju, obustaviti ih ili zamijeniti drugom takvom mjerom kojom se bolje postiže svrha vaspitnih mjera, s tim što se:

1. a) izvršenje mjere pojačanog nadzora ne može obustaviti prije isteka roka od šest mjeseci, a do isteka ovog roka zamjena mjere se može vršiti prema članu 35. stav 7. ovog zakona,
2. b) izvršenje mjere upućivanja u vaspitnu ustanovu ne može obustaviti prije isteka roka od šest mjeseci, a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo mjerom iz čl. 36. ili 44. ovog zakona i
3. v) izvršenje mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom ne može obustaviti prije isteka roka od šest mjeseci, a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo mjerom iz člana 44. ovog zakona.

Ponovno odlučivanje o vaspitnim mjerama

Član 46

(1) Ako je od pravosnažnosti odluke kojom je izrečena neka od posebnih obaveza, mjera pojačanog nadzora ili zavodska vaspitna mjera, prošlo šest mjeseci, a izvršenje nije započeto, sud ponovo cijeni potrebu izvršenja izrečene mjere. Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši, ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom mjerom.

(2) Ako je od pravosnažnosti odluke kojom je izrečena vaspitna mjera upućivanja u vaspitni centar prošlo više od šest mjeseci, a izvršenje nije započeto, sud ponovo cijeni potrebu izvršenja izrečene mjere. Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši, ne izvrši ili da se zamijeni nekom od mjera pojačanog nadzora.

Dejstvo kazne na vaspitne mjere

Član 47

(1) Ako za vrijeme trajanja vaspitne mjere sud izrekne starijem maloljetniku kaznu maloljetničkog zatvora, vaspitna mjera prestaje kada maloljetnik započne izdržavanje te kazne.

(2) Ako za vrijeme trajanja vaspitne mjere sud izrekne punoljetnom licu kaznu maloljetničkog zatvora ili kaznu zatvora najmanje šest mjeseci, vaspitna mjera prestaje kada to lice započne izdržavanje kazne.

(3) Ako sud u slučaju iz stava 2. ovog člana izrekne kaznu maloljetničkog zatvora ili zatvora u trajanju kraćem od šest mjeseci, sud u presudi odlučuje hoće li se po izdržanoj kazni nastaviti izvršenje izrečene vaspitne mjere ili se izvršenje mjere obustavlja.

Izricanje vaspitnih mjera za krivična djela u sticaju

Član 48

(1) Ako je maloljetnik učinio više krivičnih djela u sticaju, a sud odluči da izrekne vaspitnu mjeru, cijeni jedinstveno sva djela i izriče samo jednu vaspitnu mjeru, osim u slučaju predviđenom u članu 40. stav 1. ovog zakona.

(2) Po odredbi stava 1. ovog člana sud postupa i kada poslije izrečene vaspitne mjere utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njenog izricanja učinio neko krivično djelo.

Evidencija o izrečenim vaspitnim mjerama

Član 49

(1) Evidenciju o izrečenim vaspitnim mjerama vode nadležni organi starateljstva na osnovu propisa koje donosi ministarstvo nadležno za poslove socijalne zaštite.

(2) Podaci o izrečenim vaspitnim mjerama mogu se dati samo tužilaštvu, sudu, organima unutrašnjih poslova i organima starateljstva u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv lica kome je izrečena vaspitna mjera. Lica koja su na bilo koji način došla do ovih podataka ne smiju upotrijebiti te podatke na način koji bi bio od štete za rehabilitaciju lica protiv koga je vođen krivični postupak.

(3) Podaci o izrečenoj vaspitnoj mjeri brišu se iz evidencije nakon proteka roka od tri godine od dana kada je prestalo izvršenje vaspitne mjere, a u svakom slučaju kada evidentirano lice napuni 23 godine života.

(4) Ako evidentirano lice bude u međuvremenu osuđeno na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora, podaci o vaspitnoj mjeri brišu se iz evidencije kada proteknu rehabilitacijski rokovi utvrđeni ovim zakonom.

2.2. Maloljetnički zatvor

Kažnjavanje starijih maloljetnika

Član 50

Kaznom maloljetničkog zatvora može se kazniti samo stariji maloljetnik koji je učinio krivično djelo s propisanom kaznom zatvora višom od pet godina, ako zbog visokog stepena njegove krivične odgovornosti i teških posljedica krivičnog djela ne bi bilo opravdano izreći vaspitnu mjeru.

Odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora

Član 51

(1) Kazna maloljetničkog zatvora koja se izriče maloljetnom učiniocu krivičnog djela ne može biti kraća od šest mjeseci ni duža od pet godina, a izriče se na pune godine ili na mjesece. Za krivično djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora ili za sticaj najmanje dva krivična djela za koja je propisana kazna zatvora teža od 10 godina, maloljetnički zatvor može trajati do 10 godina.

(2) Pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za krivično djelo, sud ne može izreći kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju dužem od kazne zatvora propisane za to krivično djelo, a nije vezan za najmanju propisanu mjeru te kazne.

(3) Pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora starijem maloljetniku sud uzima u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća u skladu sa članom 52. st. 1. i 4. Krivičnog zakonika, imajući posebno u vidu stepen zrelosti maloljetnika i vrijeme potrebno za njegovo vaspitanje i stručno osposobljavanje.

Izricanje kazne maloljetničkog zatvora za krivična djela u sticaju

Član 52

(1) Ako stariji maloljetnik učini više krivičnih djela u sticaju, a sud nađe da za svako krivično djelo treba izreći kaznu maloljetničkog zatvora, odmjeriće po slobodnoj ocjeni za sva djela jednu kaznu u granicama predviđenim u članu 51. ovog zakona. Ako sud nađe da bi za neko djelo u sticaju starijeg maloljetnika trebalo kazniti, a za druga krivična djela izreći vaspitnu mjeru, za sva djela u sticaju izriče samo kaznu maloljetničkog zatvora.

(2) Ako je sud za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i maloljetničkog zatvora, izriče zatvor kao jedinstvenu kaznu primjenom opštih pravila za sticaj krivičnih djela.

(3) Ako sud nađe da za neka krivična djela u sticaju treba izreći vaspitnu mjeru, a za druga kaznu zatvora, izriče samo kaznu zatvora.

(4) Sud postupa u skladu sa st. 1, 2. i 3. ovog člana i u slučaju ako poslije izrečene kazne utvrdi da je osuđeni prije ili poslije njenog izricanja učinio drugo krivično djelo.

Uslovni otpust iz maloljetničkog zatvora

Član 53

(1) Lice osuđeno na kaznu maloljetničkog zatvora može biti uslovno otpušteno ako je izdržalo najmanje trećinu izrečene kazne i ako se na osnovu postignutog uspjeha izvršenja može opravdano očekivati da će se na slobodi dobro ponašati i da neće vršiti krivična djela, ali ne prije nego što je provelo šest mjeseci u ustanovi za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija (u daljem tekstu: Ustanova). Uz uslovni otpust sud može izreći neku od vaspitnih mjera pojačanog nadzora, uz mogućnost primjenjivanja jedne ili više posebnih obaveza predviđenih članom 35. ovog zakona.

(2) Ako za vrijeme trajanja uslovnog otpusta određena mjera pojačanog nadzora ne postiže svrhu ili maloljetnik ne ispunjava posebne obaveze koje su mu određene uz vaspitnu mjeru pojačanog nadzora, sud može opozvati uslovni otpust.

(3) Ako za vrijeme trajanja uslovnog otpusta maloljetnik učini jedno ili više krivičnih djela, sud postupa u skladu sa članom 48. Krivičnog zakonika.

(4) U slučaju iz st. 2. i 3. ovog člana, vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava se u vrijeme izdržane kazne maloljetničkog zatvora.

Odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora

Član 54

(1) Sud može izreći kaznu maloljetničkog zatvora i istovremeno odrediti da je neće izvršiti kada se opravdano može očekivati da se i prijetnjom naknadnog izricanja kazne može uticati na maloljetnika da ubuduće ne vrši krivična djela. Uz kaznu maloljetničkog zatvora sud može izreći neku od vaspitnih mjera pojačanog nadzora i odrediti uz tu mjeru jednu ili više posebnih obaveza predviđenih članom 35. ovog zakona.

(2) Sud naknadno može izreći izvršenje izrečene kazne maloljetničkog zatvora ako maloljetnik za vrijeme koje sud odredi, a koje ne može biti kraće od jedne ni duže od tri godine (vrijeme provjeravanja), učini novo krivično djelo ili ako odbija da postupi po izrečenoj vaspitnoj mjeri pojačanog nadzora ili izvršenju posebnih obaveza.

(3) Nakon što protekne najmanje jedna godina vremena provjeravanja sud može, nakon što pribavi izvještaj organa starateljstva, izreći konačni odustanak od izricanja kazne, ako nove činjenice potvrđuju uvjerenje da maloljetnik neće učiniti nova krivična djela.

Naknadno izricanje kazne maloljetničkog zatvora

Član 55

(1) Ako maloljetnik kojem je odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora iz člana 54. ovog zakona bude osuđen ili bude izrečena vaspitna mjera zbog novog krivičnog djela učinjenog prije isteka vremena provjeravanja, sud izriče kaznu za ranije učinjeno djelo, ako bi to, s obzirom na novoizrečenu kaznu ili vaspitnu mjeru, bilo potrebno radi odvraćanja maloljetnika od izvršenja krivičnih djela. Kazna za ranije učinjeno djelo može se izreći i ako maloljetnik i pored izrečenog upozorenja suda odbija da postupi po izrečenoj vaspitnoj mjeri ili izvršenju posebnih obaveza.

(2) Pri izricanju jedinstvene kazne, postupa se u skladu sa članom 52. ovog zakona.

(3) Ako sud u slučaju iz stava 1. ovog člana ne izrekne kaznu, odlučuje ostaju li na snazi već izrečene mjere ili izriče druge mjere.

(4) Kazna se može izreći najkasnije šest mjeseci nakon proteka vremena provjeravanja ili nakon okončanja postupka zbog novog krivičnog djela.

Organizacija i način izvršenja kazne maloljetničkog zatvora

Član 55a.

(1) Detaljnije odredbe o organizaciji i načinu izvršenja kazne maloljetničkog zatvora pravilnikom propisuje ministar.

(2) Pravilnikom iz stava 1. ovog člana uređuje se način života i organizacija rada sa maloljetnicima u maloljetničkom zatvoru.

Zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora

Član 56

Kazna maloljetničkog zatvora neće se izvršiti kada od dana pravosnažnosti presude kojom je kazna izrečena protekne:

1. a) pet godina ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju dužem od pet godina,
2. b) tri godine ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju dužem od tri godine i
3. v) dvije godine ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju do tri godine.

Davanje podataka iz kaznene evidencije o osudama na kaznu maloljetničkog zatvora

Član 57

(1) Podaci o osudi na kaznu maloljetničkog zatvora mogu se dati samo kada to traži sud, tužilaštvo, policijski organ i organ starateljstva, a u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv lica kome je izrečena kazna maloljetničkog zatvora.

(2) Lica koja su na bilo koji način došla do podataka iz stava 1. ovog člana ne smiju upotrijebiti te podatke na način koji bi bio od štete za rehabilitaciju lica protiv koga je vođen krivični postupak.

Dejstvo vaspitnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora

Član 58

Vaspitne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne mogu imati pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava, i to:

1. a) zabrana vršenja određenih poslova ili funkcija u organima Republike Srpske, privrednim društvima i u drugim pravnim licima,
2. b) zabrana istupanja u štampi, na radiju, televiziji ili javnim skupovima, zabrana vršenja izdavačke djelatnosti ili zabrana učestvovanja u osnivanju udruženja,
3. v) zabrana sticanja određenog poziva ili unapređenja u službi,
4. g) zabrana sticanja određenih dozvola ili odobrenja koja se daju odlukom nadležnih organa.

Brisanje osude

Član 59

(1) Osuda na kaznu maloljetničkog zatvora briše se iz kaznene evidencije u roku od jedne godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne, ako za to vrijeme osuđeni maloljetnik ne učini novo krivično djelo.

(2) Osuda se ne može brisati dok traje primjena mjere bezbjednosti.

(3) Ako je u toku roka za brisanje osude maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zatvora preko pet godina, ne briše se ni ranija ni kasnija osuda.

(4) Ako maloljetnik ima više osuda, može se iz kaznene evidencije brisati svaka osuda pojedinačno ili istovremeno ako postoje uslovi za brisanje svake od tih osuda.

Rehabilitacija

Član 60

Poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne maloljetničkog zatvora, maloljetnici uživaju sva prava utvrđena ustavom, zakonom i drugim propisima, osim ako ta prava nisu ograničena izvršenjem mjera bezbjednosti iz člana 61. t. od a) do đ) ovog zakona.

2.3. Mjere bezbjednosti

Vrste mjera bezbjednosti

Član 61

Prema maloljetniku mogu se izreći sljedeće mjere bezbjednosti:

1. a) obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi,
2. b) obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi,
3. v) obavezno liječenje od zavisnosti,
4. g) zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti,
5. d) zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama,

đ) zabrana približavanja određenom licu i komunikacije sa određenim licem,

1. e) obavezan psihosocijalni tretman,

ž) udaljenje iz zajedničkog domaćinstva,

1. z) oduzimanje predmeta.

Izricanje mjera bezbjednosti

Član 62

(1) Maloljetniku i mlađem punoljetnom licu kojem je izrečena vaspitna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora mogu se, pod uslovima propisanim zakonom, izreći jedna ili više mjera bezbjednosti.

(2) Kada je god moguće mjere liječenja na slobodi imaju prednost nad smještajem maloljetnika u zdravstvenu ustanovu radi sprovođenja mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi i obaveznog liječenja od zavisnosti.

(3) Izuzetno od stava 1. ovog člana, mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, kada su ispunjeni zakonom propisani uslovi, može se izreći samostalno.

(4) Mjere bezbjednosti traju dok ne prestanu razlozi zbog kojih su izrečene, ali najduže do isteka trajanja vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ili dok traje odgođeno izvršenje ove kazne ili uslovni otpust iz zavoda ili Ustanove, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi

Član 63

(1) Kada su ispunjeni uslovi iz člana 74. stav 1. Krivičnog zakonika, maloljetniku se izriče mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.

(2) Mjeru bezbjednosti iz stava 1. ovog člana sud će obustaviti kada utvrdi da je prestala potreba za liječenjem i čuvanjem učinioca u zdravstvenoj ustanovi, o čemu sud odlučuje svakih šest mjeseci, na osnovu izvještaja zdravstvene ustanove i nalaza vještaka.

(3) Mjera bezbjednosti iz stava 1. ovog člana izrečena uz vaspitnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora može trajati i duže od isteka zakonskog roka trajanja izrečene vaspitne mjere ili izrečene kazne maloljetničkog zatvora.

(4) Umjesto mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, maloljetniku se na osnovu nalaza i mišljenja vještaka može izreći vaspitna mjera upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje ako se na takav način može obezbijediti liječenje i postići svrha mjere bezbjednosti koja se umjesto te mjere izriče.

(5) Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi ne može se izreći uz vaspitnu mjeru sudskog ukora i posebnih obaveza.

Obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi

Član 64

(1) Kada su ispunjeni uslovi iz člana 75. stav 1. Krivičnog zakonika, maloljetniku se može izreći mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, kada se na osnovu nalaza i mišljenja vještaka utvrdi da za sprovođenje tih mjera nije potrebno liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, nego samo njegovo liječenje na slobodi.

(2) Kada sud odluči da u skladu sa stavom 1. ovog člana izrekne mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, sud izriče vaspitnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora u skladu sa čl. 63. i 65. ovog zakona.

(3) Pod uslovima iz stava 1. ovog člana sud može izreći obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi i maloljetniku koji je krivično djelo izvršio u stanju bitno smanjene uračunljivosti ili koji je na osnovu čl. 43. i 53. ovog zakona pušten na uslovni otpust.

Obavezno liječenje od zavisnosti

Član 65

Kada su ispunjeni uslovi iz člana 76. stav 1. Krivičnog zakonika, maloljetniku se izriče mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti.

Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti

Član 66

Prema maloljetniku sud može izreći mjeru bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti, u skladu sa članom 77. Krivičnog zakonika.

Zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama

Član 66a

Prema maloljetniku sud može izreći mjeru bezbjednosti zabrane prisustvovanja određenim sportskim priredbama, u skladu sa članom 78. Krivičnog zakonika.

Zabrana približavanja i komunikacije sa određenim licem

Član 66b

Prema maloljetniku sud može izreći mjeru bezbjednosti zabrane približavanja i komunikacije sa određenim licem, u skladu sa članom 79. Krivičnog zakonika.

Obavezan psihosocijalni tretman

Član 66v

Prema maloljetniku sud može izreći mjeru bezbjednosti obaveznog psihosocijalnog tretmana, u skladu sa članom 80. Krivičnog zakonika.

Udaljenje iz zajedničkog domaćinstva

Član 66g

Prema maloljetniku sud može izreći mjeru bezbjednosti udaljenje iz zajedničkog domaćinstva, u skladu sa članom 81. Krivičnog zakonika.

Oduzimanje predmeta

Član 67

Prema maloljetniku može se izreći mjera bezbjednosti oduzimanje predmeta u skladu sa članom 82. Krivičnog zakonika.