Zakon o zdravstvenoj zaštiti RS
("Sl. glasnik RS", br. 57/2022)
GLAVA I
OSNOVNE ODREDBE
Predmet Zakona
Član 1
Ovim zakonom uređuje se društvena briga za zdravlje građana, prava i obaveze građanina i pacijenta u ostvarivanju zdravstvene zaštite, zdravstvena djelatnost, organizovanje zdravstvene djelatnosti, osnivanje, rad i prestanak rada zdravstvene ustanove, prava i obaveze zdravstvenog radnika i zdravstvenog saradnika, usluge zdravstvene zaštite, procjena i unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene ustanove, finansiranje, nadzor, kao i druga pitanja od značaja za obavljanje djelatnosti zdravstvene zaštite.
Zdravstvena zaštita
Član 2
(1) Zdravstvena zaštita je organizovana i sveobuhvatna djelatnost društva čiji je cilj dostizanje najvišeg mogućeg nivoa očuvanja i unapređenja zdravlja građana.
(2) Zdravstvena zaštita obuhvata skup društvenih, individualnih i grupnih mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja građana, sprečavanje i suzbijanje bolesti i povreda, rano otkrivanje poremećaja zdravlja, pravovremenu dijagnostiku, blagovremeno i efikasno liječenje, zdravstvenu i palijativnu njegu i rehabilitaciju oboljelih i povrijeđenih građana.
Zdravstvena djelatnost
Član 3
(1) Zdravstvena djelatnost je djelatnost od opšteg interesa za Republiku Srpsku (u daljem tekstu: Republika).
(2) Zdravstvena djelatnost je djelatnost kojom se građanima obezbjeđuje zdravstvena zaštita.
(3) Zdravstvena djelatnost se obavlja u javnim i privatnim zdravstvenim ustanovama, u skladu sa utvrđenim standardima, normativima, planiranim razvojem zdravstvenog sistema i prioritetnim mjerama i aktivnostima u pružanju zdravstvene zaštite, po stručno-medicinskoj doktrini i uz upotrebu odobrenih zdravstvenih tehnologija.
(4) Izuzetno od stava 3. ovog člana, zdravstvenu djelatnost mogu da obavljaju i: ustanova za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija, ustanova socijalne zaštite, dom penzionera i ustanova vaspitanja i obrazovanja, u skladu sa ovim zakonom, kao i pravna lica koja koriste prirodne ljekovite faktore, u skladu sa ovim zakonom.
(5) Zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici, u skladu sa ovim zakonom i propisima kojima se uređuju djelatnosti u zdravstvu, uključujući i apotekarsku djelatnost.
Načela zdravstvene zaštite
Član 4
Zdravstvena zaštita zasniva se na sljedećim načelima:
1) pravičnosti,
2) dostupnosti,
3) efikasnosti,
4) sveobuhvatnosti,
5) kontinuiteta,
6) koordinacije,
7) stalnog unapređenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite,
8) jednakosti,
9) zdravlja u svim politikama,
10) multisektorske saradnje.
Načelo pravičnosti
Član 5
Načelo pravičnosti ostvaruje se na način da građani sa istim zdravstvenim potrebama ostvaruju isti nivo zdravstvene zaštite, a građani sa različitim zdravstvenim potrebama ostvaruju različit nivo zdravstvene zaštite.
Načelo dostupnosti
Član 6
Načelo dostupnosti ostvaruje se obezbjeđivanjem fizički, geografski i finansijski dostupne zdravstvene zaštite za sve građane.
Načelo efikasnosti
Član 7
Načelo efikasnosti ostvaruje se postizanjem najboljih mogućih rezultata u odnosu na raspoloživa sredstva, odnosno postizanjem najvišeg nivoa zdravstvene zaštite uz najniži utrošak sredstava.
Načelo sveobuhvatnosti
Član 8
Načelo sveobuhvatnosti ostvaruje se uključivanjem svih građana u sprovođenje objedinjenih mjera i aktivnosti zdravstvene zaštite.
Načelo kontinuiteta
Član 9
Načelo kontinuiteta ostvaruje se organizovanjem, funkcionalnim povezivanjem i usklađivanjem svih nivoa zdravstvene zaštite, radi neprekidnog pružanja zdravstvene zaštite građaninu u svakom životnom dobu, koja je usklađena sa zdravstvenim i društvenim potrebama građana različite životne dobi.
Načelo koordinacije
Član 10
Načelo koordinacije ostvaruje se na način da se svi nivoi zdravstvene zaštite nadopunjuju jedan na drugi, odnosno da se zdravstvene ustanove istog nivoa zdravstvene zaštite nadopunjuju međusobno, radi postizanja maksimalne efikasnosti i efektivnosti.
Načelo stalnog unapređenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite
Član 11
Načelo stalnog unapređenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite ostvaruje se mjerama i aktivnostima kojima se povećavaju mogućnosti povoljnog ishoda i smanjuju rizici i neželjene posljedice po zdravlje i zdravstveno stanje građanina i društvene zajednice u cjelini, u skladu sa savremenim dostignućima medicinske nauke i prakse.
Načelo jednakosti
Član 12
Načelo jednakosti ostvaruje se primjenom pristupa kojim se obezbjeđuje da građanin i društvena zajednica stiču veću kontrolu nad odlukama i aktivnostima koje utiču na zdravlje.
Načelo zdravlja u svim politikama
Član 13 Načelo zdravlja u svim politikama ostvaruje se uključivanjem zdravstvenih interesa i ciljeva u sve društvene politike
Načelo multisektorske saradnje
Član 14
Načelo multisektorske saradnje ostvaruje se koordinisanim uključivanjem aktera sa svih nivoa u aktivnosti prevencije i kontrole bolesti.
Shodna primjena propisa
Član 15
Na pitanja koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju se propisi kojima se uređuje: opšti upravni postupak, obligacioni odnosi, zdravstveno osiguranje, zaštita stanovništva od zaraznih bolesti, zaštita mentalnog zdravlja, zdravstvena dokumentacija i evidencije u oblasti zdravstva, transplantacija ljudskih organa, transplantacija ljudskih tkiva i ćelija, liječenje neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje, zdravstvena zaštita sportista, apotekarska djelatnost, oblast lijekova i medicinskih sredstava, djelatnosti u zdravstvu i zdravstvene komore, zaštita od nejonizujućih zračenja, krivično zakonodavstvo, krivični postupak, izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija, vođenje registra lica pravosnažno osuđenih za krivična djela seksualne zloupotrebe i iskorištavanja djece, kao i za izvršenje radnji nasilja u porodici i oblast zaštite ličnih podataka.
Objašnjenje izraza i pojmova
Član 16
Pojedini izrazi i pojmovi u smislu ovog zakona imaju sljedeće značenje:
1) pacijent je lice koje traži zdravstvenu uslugu ili kome se pruža zdravstvena usluga,
2) dežurstvo je vrijeme u kojem je radnik obavezan da bude prisutan u zdravstvenoj ustanovi nakon isteka redovnog radnog vremena, a najduže 24 sata neprekidno, uključujući i dnevno radno vrijeme,
3) pripravnost je vrijeme kada radnik nije prisutan u zdravstvenoj ustanovi, ali je obavezan da bude dostupan radi pružanja neodložne zdravstvene usluge u zdravstvenoj ustanovi i da se odmah odazove na poziv odgovornog radnika u zdravstvenoj ustanovi,
4) zdravstveni radnik je lice sa stečenim srednjim obrazovanjem u struci zdravstvo, integrisanim akademskim studijem prvog i drugog ciklusa medicine, stomatologije, farmacije ili prvim ciklusom akademskog ili strukovnog studija ili ekvivalent iz oblasti obrazovanja zdravlja i zaštite zdravlja, koje neposredno pruža zdravstvene usluge,
5) zdravstveni saradnik je lice koje nije završilo obrazovanje zdravstvenog usmjerenja, a u zdravstvenoj ustanovi učestvuje u javnozdravstvenim aktivnostima, dijagnostičkim, terapijskim ili rehabilitacionim procedurama,
6) dijete je lice do navršenih 18 godina,
7) kontinuirana edukacija je poseban vid stručnog usavršavanja zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika, koji se organizuje radi sticanja i unapređenja znanja i vještina, s ciljem praćenja savremenih naučnih dostignuća i unapređenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga,
8) prehospitalno hitno zbrinjavanje oboljelih i povrijeđenih je pružanje zdravstvenih usluga iz oblasti urgentne medicine na mjestu medicinske hitnosti, u zdravstvenoj ustanovi na primarnom nivou zdravstvene zaštite i tokom prevoza oboljelih i povrijeđenih, radi izbjegavanja dovođenja pacijenta u životnu opasnost, nepopravljivog oštećenja zdravlja ili smrti pacijenta,
9) hitno hospitalno zbrinjavanje oboljelih i povrijeđenih je pružanje zdravstvenih usluga u zdravstvenoj ustanovi na sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite u roku od 12 sati od momenta prijema, radi izbjegavanja dovođenja pacijenta u životnu opasnost, nepopravljivog oštećenja zdravlja ili smrti pacijenta,
10) sanitetski prevoz je prevoz pacijenta između zdravstvenih ustanova različitog nivoa zdravstvene zaštite, prevoz pacijenta na dijalizu, prevoz nepokretnog pacijenta i u izuzetnim slučajevima, na osnovu medicinskih indikacija, prevoz pacijenta od zdravstvene ustanove do kuće,
11) hitni sanitetski prevoz je prevoz pacijenta sanitetskim vozilom zbog bolesti ili povrede koja je opasna po život do najbliže zdravstvene ustanove koja je osposobljena za nastavak daljeg liječenja oboljelog, odnosno povrijeđenog pacijenta,
12) zdravstvene tehnologije podrazumijevaju zdravstvene metode i postupke koji se mogu koristiti radi unapređenja zdravlja ljudi u prevenciji, dijagnostici, liječenju, zdravstvenoj i palijativnoj njezi i rehabilitaciji, a obuhvataju i bezbjedne, kvalitetne i efikasne lijekove i medicinska sredstva, medicinski softver i medicinske procedure,
13) procjena zdravstvene tehnologije je multidisciplinarni, stručni, nepristrasni, objektivni i transparentan proces koji objedinjuje načela medicine zasnovane na dokazima i ekonomske analize, radi davanja mišljenja o opravdanosti uvođenja nove tehnologije, odnosno zamjene dosadašnje zdravstvene tehnologije novom tehnologijom,
14) komplementarna medicina obuhvata tradicionalne i alternativne metode i postupke prevencije, liječenja, zdravstvene njege i rehabilitacije, koji blagotvorno utiču ili koji bi mogli blagotvorno uticati na zdravlje građana i koji, u skladu sa važećom medicinskom doktrinom, nisu obuhvaćeni metodama i postupcima konvencionalne medicine,
15) kvalitet zdravstvene zaštite je stepen u kojem zdravstveni sistem, zdravstvene usluge i repromaterijali povećavaju vjerovatnoću pozitivnog ishoda u vezi sa zdravljem,
16) sigurnost zdravstvene zaštite je stepen u kojem je rizik od intervencije i rizik od okolnosti u kojima se obavlja intervencija smanjen za pacijenta, kao i za sva lica koja učestvuju u pružanju zdravstvene zaštite,
17) strukovno udruženje je udruženje zdravstvenih radnika ili zdravstvenih saradnika koji obavljaju istu ili sličnu djelatnost,
18) neželjeni događaj je svaki neplanirani i neočekivani događaj nastao tokom procesa pružanja zdravstvenih usluga,
19) certifikacija je propisan postupak kojim se ocjenjuje i potvrđuje da zdravstvena ustanova ili dio zdravstvene ustanove zadovoljava unaprijed definisane i objavljene standarde za certifikaciju, čijim ispunjavanjem se obezbjeđuje sigurnost u procesu pružanja zdravstvene zaštite,
20) akreditacija je postupak kojim se ocjenjuje i potvrđuje da certifikovana zdravstvena ustanova ili dio zdravstvene ustanove zadovoljava unaprijed definisane i objavljene standarde za akreditaciju, čijim ispunjavanjem se obezbjeđuje kvalitet u procesu pružanja zdravstvene zaštite,
21) kliničko istraživanje je istraživačka studija na čovjeku, radi ispitivanja sigurnosti, efikasnosti, efektivnosti ili drugih aspekata novih lijekova, medicinskih sredstava, procedura liječenja ili kombinacije navedenog, u svrhu sticanja novih saznanja koja se mogu primijeniti za očuvanje ili unapređenje zdravlja građana u skladu sa smjernicama dobre kliničke prakse,
22) rijetke bolesti su oboljenja koja pogađaju pet i manje pojedinaca na 10.000 građana,
23) toksična supstanca je svaka hemijska supstanca, smješa ili proizvod koji nakon izloženosti izaziva toksične efekte u organizmu,
24) članom uže porodice smatraju se: bračni i vanbračni supružnici, njihova djeca (bračna, vanbračna i usvojena), pastorčad, djeca uzeta pod starateljstvo i druga djeca bez roditelja uzeta na izdržavanje, majka, otac, očuh i maćeha,
25) članom šire porodice smatraju se: srodnik po krvi, po pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno, odnosno srodnik po tazbini zaključno do drugog stepena.
Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu
Član 17
Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba pola.
GLAVA II
STRUČNA TIJELA I STRUČNE KOMISIJE
Savjet za zdravlje
Član 18
(1) Savjet za zdravlje je stručno i savjetodavno tijelo za oblast zdravstva, koje na prijedlog ministra zdravlja i socijalne zaštite (u daljem tekstu: ministar) imenuje Vlada Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada).
(2) Savjet za zdravlje ima najmanje devet članova iz reda istaknutih stručnjaka iz pojedinih grana medicine, stomatologije i farmacije, uz zastupljenost oba pola.
(3) Svaka zdravstvena komora predlaže po jednog člana Savjeta za zdravlje.
(4) Administrativno-tehničke poslove za Savjet za zdravlje obavlja Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite (u daljem tekstu: Ministarstvo).
(5) Mandat članova Savjeta za zdravlje traje četiri godine.
(6) Članovi Savjeta za zdravlje nemaju pravo na naknadu.
(7) Savjet za zdravlje donosi poslovnik o radu.
Nadležnosti Savjeta za zdravlje
Član 19
(1) Nadležnosti Savjeta za zdravlje su:
1) analiza stanja u oblasti zdravstvene zaštite,
2) predlaganje i podsticanje donošenja mjera za unapređenje zdravstvene zaštite, obaveznog zdravstvenog osiguranja, planiranja, programiranja i razvoja zdravstvenog sistema,
3) utvrđivanje oblasti od interesa za Republiku u kojima se proglašavaju referentni centri,
4) analiza izvještaja o radu referentnih centara,
5) davanje mišljenja o sprovođenju sistemskih, organizacionih i implementacionih istraživanja u zdravstvenom sistemu Republike,
6) davanje sugestija i prijedloga prilikom upisa na visokoškolske ustanove i srednje škole u kojima se obrazuju zdravstveni radnici,
7) razmatranje prijedloga plana specijalizacija i supspecijalizacija na osnovu pristiglih prijedloga Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske,
8) razmatranje drugih pitanja iz oblasti zdravstvene zaštite od interesa za Republiku.
(2) Savjet za zdravlje može zatražiti mišljenje drugih stručnjaka u razmatranju specifičnih pitanja, u skladu sa stavom 1. ovog člana.
Savjet za transfuzijsku djelatnost
Član 20
(1) Savjet za transfuzijsku djelatnost Republike Srpske je savjetodavno tijelo Vlade.
(2) Rad Savjeta iz stava 1. ovog člana uređen je u skladu sa propisom kojim se uređuje oblast transfuzijske djelatnosti.
Etički komitet
Član 21
(1) Etički komitet je stručno tijelo Ministarstva koje prati pružanje i sprovođenje zdravstvene zaštite na načelima profesionalne etike i deontologije.
(2) Ministar, uz mišljenje zdravstvenih komora, rješenjem imenuje i razrješava predsjednika i članove Etičkog komiteta, uz zastupljenost oba pola.
(3) Etički komitet ima pet članova koji se biraju iz reda istaknutih stručnjaka koji imaju značajne rezultate u radu i doprinos u oblasti zdravstvene zaštite, profesionalne etike zdravstvenih radnika i humanističkih nauka.
(4) Administrativno-tehničke poslove za Etički komitet obavlja Ministarstvo.
(5) Mandat članova Etičkog komiteta traje četiri godine.
(6) Članovi Etičkog komiteta nemaju pravo na naknadu.
(7) Etički komitet donosi poslovnik o radu.
Nadležnosti Etičkog komiteta
Član 22
(1) Nadležnosti Etičkog komiteta su da:
1) prati primjenu načela profesionalne etike i deontologije zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene djelatnosti na teritoriji Republike,
2) sarađuje sa etičkim odborima u zdravstvenim ustanovama,
3) prati sprovođenje naučnih istraživanja i kliničkih ispitivanja lijekova i medicinskih sredstava u zdravstvenim ustanovama na teritoriji Republike,
4) daje mišljenje o spornim pitanjima koja su od značaja za sprovođenje naučnih istraživanja i kliničkih ispitivanja lijekova i medicinskih sredstava u zdravstvenim ustanovama u Republici,
5) prati sprovođenje odluka i razmatra stručna pitanja u vezi sa postupkom uzimanja dijelova ljudskog tijela u naučno-nastavne svrhe u zdravstvenim ustanovama na teritoriji Republike, u skladu sa ovim zakonom,
6) podnosi ministru godišnji izvještaj o sprovođenju naučnih istraživanja i kliničkih istraživanja lijekova i medicinskih sredstava u zdravstvenim ustanovama na teritoriji Republike,
7) razmatra i druga pitanja profesionalne etike i deontologije u sprovođenju zdravstvene zaštite.
(2) Etički komitet može zatražiti mišljenje drugih stručnjaka u razmatranju specifičnih pitanja, u skladu sa stavom 1. ovog člana.
Komisija
Član 23
(1) Ministar rješenjem može imenovati i razriješiti komisiju za pojedinu oblast zdravstvene djelatnosti radi izrade i usklađivanja stručnih prijedloga.
(2) Članovi komisije su istaknuti stručnjaci koji imaju značajan doprinos u radu i razvoju određene oblasti zdravstvenog sistema Republike.
(3) Članovi komisije iz stava 1. ovog člana nemaju pravo na naknadu.
(4) Komisija može biti stalna ili imenovana za pojedinačni slučaj.
(5) Mandat članova stalne komisije traje najduže četiri godine.
(6) Stalna komisija donosi poslovnik o radu.
Koordinator
Član 24
(1) Ministar rješenjem može imenovati i razriješiti koordinatora za određenu oblast zdravstvene zaštite na nivou Republike.
(2) Koordinator iz stava 1. ovog člana nema pravo na naknadu.
(3) Po prijedlogu koordinatora iz stava 1. ovog člana, a uz saglasnost strukovnog udruženja, ministar može donijeti instrukciju za organizovanje rada u pojedinoj oblasti zdravstvene zaštite.
GLAVA III
DRUŠTVENA BRIGA ZA ZDRAVLjE GRAĐANA
Obuhvat društvene brige za zdravlje građana
Član 25
(1) Društvena briga za zdravlje građana, obuhvata mjere zdravstvene i socijalne politike i programa ekonomskih reformi kojima se stvaraju uslovi za obezbjeđivanje i ostvarivanje zdravstvene zaštite, uslovi za očuvanje i unapređenje zdravlja građana, kao i mjere i aktivnosti kojima se usklađuje funkcionisanje i razvoj zdravstvene zaštite.
(2) Društvena briga za zdravlje građana ostvaruje se na nivou Republike, jedinice lokalne samouprave (u daljem tekstu: lokalna samouprava), poslodavca i pojedinca.
(3) U okviru društvene brige za zdravlje građana obezbjeđuju se informacije koje su građaninu potrebne za odgovorno postupanje i ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu.
Strategija u oblasti zdravstva
Član 26
(1) Vlada na prijedlog Ministarstva donosi strategiju u oblasti zdravstva, za period od deset godina.
(2) Strategija iz stava 1. ovog člana je planski dokument kojim se uspostavljaju prioriteti razvoja zdravstvene zaštite i na osnovu kojih ministar donosi posebne planske dokumente za obezbjeđivanje zdravstvene zaštite i unapređenje i očuvanje zdravlja građana.
Briga za zdravlje građana na nivou Republike
Član 27
U skladu sa strategijom u oblasti zdravstva iz člana 26. stav 1. ovog zakona briga za zdravlje građana na nivou Republike obuhvata:
1) uspostavljanje prioriteta, planiranje i donošenje planskih dokumenata i programa za obezbjeđivanje zdravstvene zaštite i unapređenje i očuvanje zdravlja građana za određeni period,
2) osnivanje zdravstvenih ustanova od interesa za Republiku,
3) obezbjeđivanje uslova za razvoj integrisanog zdravstvenog informacionog sistema,
4) podsticanje razvoja naučnoistraživačke djelatnosti u oblasti zdravstvene zaštite i unapređenja i očuvanja zdravlja građana,
5) obezbjeđivanje uslova za stručno usavršavanje zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika,
6) donošenje mjera u oblasti javnog zdravstva koje su od interesa za Republiku i obezbjeđivanje uslova za njihovo sprovođenje,
7) vođenje registara bolesti i drugih registara od interesa za Republiku,
8) utvrđivanje standarda sigurnosti i kvaliteta u pružanju zdravstvene zaštite i obezbjeđivanje uslova za pružanje kvalitetne, sigurne i efikasne zdravstvene zaštite građanima,
9) obezbjeđivanje zdravstvene zaštite žrtvama nasilja u porodici, u skladu sa propisima kojima se uređuje zaštita žrtava nasilja u porodici,
10) obezbjeđivanje zdravstvene zaštite žrtvama trgovine ljudima, u skladu sa propisima kojima se uređuje zaštita žrtava trgovine ljudima,
11) obezbjeđivanje zdravstvene zaštite korisnicima prava po propisima iz oblasti boračko-invalidske zaštite, zaštite civilnih žrtava i žrtava ratne torture,
12) obezbjeđivanje zdravstvene zaštite licima koja se nalaze u pritvoru i na izdržavanju kazne zatvora, u skladu sa propisima sa kojima se uređuje izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija,
13) obezbjeđenje zdravstvene zaštite izbjeglim, raseljenim licima i povratnicima u skladu sa propisima kojima se uređuju prava raseljenih lica, povratnika i izbjeglica u Republici,
14) obezbjeđivanje saradnje sa humanitarnim i strukovnim organizacijama, udruženjima građana i drugim subjektima u stvaranju uslova za unapređenje i očuvanje zdravlja građana i za unapređenje zdravstvene zaštite,
15) obezbjeđivanje sredstava za izgradnju i opremanje zdravstvenih ustanova, kao i za kontinuirano održavanje objekata i opreme, za zdravstvene ustanove čiji je osnivač,
16) sufinansiranje razvoja i pružanja zdravstvenih usluga u javnoj zdravstvenoj ustanovi, u oblasti kardiohirurgije, transplantacije i biomedicine, medicinske genetike i drugog najsloženijeg oblika zdravstvene zaštite od interesa za zdravlje građana,
17) sufinansiranje sprovođenja preventivnih programa, u skladu sa Programom prevencije i kontrole nezaraznih bolesti,
18) sprovođenje nadzora nad radom zdravstvenih ustanova,
19) organizovanje sprovođenja postupaka centralizovanih javnih nabavki koje se finansiraju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja,
20) obezbjeđivanje dostupnosti kvalitetnih, bezbjednih i efikasnih lijekova i medicinskih sredstava i njihovog korišćenja u zdravstvenom sistemu,
21) podsticanje aktivnosti na omasovljavanju dobrovoljnog davalaštva krvi, radi obezbjeđivanja dovoljnih količina bezbjedne krvi za potrebe građana Republike, kao i aktivnosti na promociji transplantacije ljudskih organa, tkiva i ćelija,
22) praćenje, procjena i stalno unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite u zdravstvenim ustanovama,
23) praćenje i primjenu međunarodnih zdravstvenih propisa, s ciljem poboljšanja praćenja i odgovora na međunarodne javnozdravstvene prijetnje,
24) obavještavanje građana u vezi sa zaštitom zdravlja u slučaju vanrednih situacija i vanrednih događaja,
25) sprovođenje aktivnosti prevencije i otklanjanje zdravstvenih posljedica prouzrokovanih slučajnim ili namjernim izlaganjem toksičnim supstancama, vanrednim situacijama i vanrednim događajima, u saradnji sa drugim nadležnim subjektima,
26) sprovođenje mjera zdravstvene zaštite koje odredi nadležni organ republičke uprave tokom proglašene vanredne situacije i vanrednog stanja.
Obezbjeđivanje i ostvarivanje zdravstvene zaštite za grupe od posebnog socijalno-medicinskog značaja
Član 28
(1) Društvena briga za zdravlje građana na nivou Republike ostvaruje se obezbjeđenjem zdravstvene zaštite populacionim i nozološkim grupama od posebnog socijalno-medicinskog značaja, i to:
1) dijete do navršene 18. godine, školska djeca i studenti do kraja školovanja, a najkasnije do 26. godine,
2) žena u procesu u vezi sa planiranjem porodice, u toku trudnoće, porođaja i materinstva do 12 mjeseci poslije porođaja, odnosno za blizance, ili treće i svako naredno dijete do 18 mjeseci poslije porođaja,
3) lice starije od 65 godina,
4) lice sa invaliditetom,
5) lice sa mentalnim poremećajem, klinički ispoljenim i dijagnostikovanim psihijatrijskim oboljenjem koje, u različitoj mjeri, interferira sa kognitivnim, emocionalnim ili socijalnim sposobnostima nekog lica i u različitom stepenu ometa ili utiče na svakodnevno funkcionisanje,
6) lice bez prihoda,
7) lice koje ima HIV infekciju, ili koje boluje od AIDS-a, ili drugih zaraznih bolesti koje su utvrđene posebnim propisom kojim se uređuje oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti,
8) lice koje boluje od maligne bolesti, hemofilije, šećerne bolesti, epilepsije, multiple skleroze, cistične fibroze, reumatske groznice ili progresivnih mišićnih oboljenja u koje spadaju oboljenja klasifikovana prema šiframa Međunarodne klasifikacije bolesti (u daljem tekstu: MKB) G 12, G 36, G 37, G 70 i G 71,
9) lice u terminalnoj fazi hronične bubrežne insuficijencije,
10) lice kojem je potrebno hitno zbrinjavanje u smislu propisa o zdravstvenoj zaštiti,
11) lice u procesu u vezi sa davanjem i primanjem ljudskih organa, tkiva i ćelija,
12) lice oboljelo od rijetke bolesti čiji status je utvrdio Centar za rijetke bolesti Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske (u daljem tekstu: Centar za rijetke bolesti),
13) lice u stanju vigilne kome.
(2) Lica iz stava 1. ovog člana pravo na zdravstvenu zaštitu ostvaruju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja u skladu sa propisima kojima je uređena oblast zdravstvenog osiguranja.
Briga za zdravlje građana na nivou jedinice lokalne samouprave
Član 29
Društvena briga za zdravlje građana na nivou lokalne samouprave obuhvata mjere i aktivnosti obezbjeđivanja zdravstvene zaštite, koje su od interesa za građane na teritoriji lokalne samouprave, i to:
1) zdravstvenog stanja stanovništva, iniciranje i predlaganje mjera u oblasti primarne zdravstvene zaštite,
2) osnivanje zdravstvenih ustanova od interesa za lokalnu samoupravu,
3) obezbjeđivanje kontinuiranog snabdijevanja lijekovima i medicinskim sredstvima u skladu sa potrebama lokalne jedinice putem dežurstva ili pripravnosti u najmanje jednoj apoteci koja ima ugovorene usluge izdavanja lijekova na recept i određenih vrsta medicinskih sredstava na nalog osiguranim licima,
4) ostvarivanje osnivačkih prava u skladu sa propisom kojim je uređen sistem javnih službi i ovim zakonom,
5) utvrđivanje plana mreže zdravstvenih ustanova na teritoriji lokalne samouprave,
6) obezbjeđivanje multisektorske saradnje,
7) sprovođenje javnozdravstvenih aktivnosti,
8) obezbjeđivanje sredstava za finansiranje izgradnje i opremanja zdravstvenih ustanova čiji je osnivač,
9) obezbjeđivanje sredstava za finansiranje kontinuiranog održavanja objekata i opreme, obnavljanja i nabavke nove opreme, za zdravstvene ustanove čiji je osnivač,
10) obezbjeđivanje sredstava za finansiranje prehospitalnog hitnog zbrinjavanja oboljelih i povrijeđenih i hitnog sanitetskog prevoza za zdravstvene ustanove čiji je osnivač,
11) obezbjeđivanje sredstava za rad dodatnih laboratorija u objektima izvan sjedišta zdravstvene ustanove čiji je osnivač,
12) obezbjeđivanje sredstava za sufinansiranje pružanja stomatoloških usluga u ambulantama u osnovnim školama,
13) obezbjeđivanje sredstava za obezbjeđivanje zdravstvene zaštite na svojoj teritoriji, koja je iznad obima i sadržaja usluga utvrđenih propisom kojim se uređuje obavezno zdravstveno osiguranje,
14) obezbjeđivanje sredstava za pokrivanje tekućeg finansijskog gubitka zdravstvene ustanove čiji je osnivač,
15) obezbjeđivanje sredstava za sufinansiranje programa i projekata zdravstvene zaštite od interesa za lokalnu samoupravu,
16) obezbjeđivanje sredstava za zdravstveno osiguranje socijalno ugroženih lica u skladu sa propisom koji uređuje oblast socijalne zaštite,
17) prevenciju i otklanjanje zdravstvenih posljedica tokom proglašene vanredne situacije i vanrednog stanja, u saradnji sa drugim subjektima zaštite,
18) obezbjeđivanje mrtvozorstva,
19) obezbjeđivanje uslova za pružanje drugih zdravstvenih usluga na primarnom nivou zdravstvene zaštite, u skladu sa zakonom,
20) obezbjeđivanje sredstava za finansiranje.
Odbor za zdravlje lokalne samouprave
Član 30
(1) Skupština grada, odnosno opštine osniva Odbor za zdravstvo jedinice lokalne samouprave (u daljem tekstu: Odbor), s ciljem aktivnog učešća u kreiranju planskih dokumenata za očuvanje i unapređenje zdravlja građanina, ostvarivanja definisanih ciljeva na nivou primarne zdravstvene zaštite, podrške i pomoći zdravstvenim ustanovama, zdravstvenim radnicima i zdravstvenim saradnicima, kao i neposrednog učešća građana u iskazivanju zdravstvenih potreba.
(2) Članovi Odbora se biraju iz reda odbornika lokalne samouprave i predstavnika drugih zainteresovanih organizacija, kao što su: zdravstvene ustanove, obrazovne ustanove, ustanove socijalne zaštite, privredna društva, udruženja građana i reprezentativni sindikati u oblasti zdravstva.
(3) Odbor čini devet članova, od kojih se četiri imenuju iz reda odbornika lokalne samouprave, a pet iz reda drugih zainteresovanih organizacija.
(4) Nadležnosti Odbora su da:
1) prati zdravstveno stanje stanovništva, te inicira i predlaže mjere u oblasti primarne zdravstvene zaštite,
2) predlaže plan mreže zdravstvenih ustanova na teritoriji lokalne samouprave,
3) učestvuje u obezbjeđivanju uslova za multisektorsku saradnju,
4) predlaže javnozdravstvene aktivnosti na teritoriji lokalne samouprave.
(5) Odbor donosi poslovnik o radu.
Zaštita i zdravlje na radu
Član 31
(1) Poslodavac obezbjeđuje zaštitu i zdravlje na radu zaposlenih radnika u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast zaštite na radu.
(2) Ministar, uz saglasnost ministra rada i boračkoinvalidske zaštite, pravilnikom propisuje vrstu i količinu sredstava i opreme, koji moraju biti obezbijeđeni za pružanje prve pomoći na radnom mjestu.
Učešće pojedinca u društvenoj brizi za zdravlje
Član 32
(1) Pojedinac je dužan da se, u granicama svojih znanja i mogućnosti, uključi u društvenu brigu za zdravlje, kao i da povrijeđenom ili bolesnom licu u hitnom slučaju pruži prvu pomoć.
(2) Pojedinac je dužan da čuva i unapređuje sopstveno zdravlje, zdravlje drugih lica, kao i životnu i radnu sredinu.
(3) Pojedinac je dužan da se odazove na poziv za ciljani preventivni pregled, odnosno skrining, u skladu sa ovim zakonom.
(4) U skladu sa stavom 3. ovog člana, poslodavac je dužan da radniku obezbijedi jedan plaćen slobodan radni dan.
(5) Pojedinac je dužan da se liječi od zarazne bolesti koja može ugroziti zdravlje drugih lica, u skladu sa propisima kojim se uređuje oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti.
GLAVA IV
PRAVA I OBAVEZE GRAĐANINA I PACIJENTA U OSTVARIVANjU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
Pravo građanina na zdravstvenu zaštitu
Član 33
(1) Građanin ima pravo da zdravstvenu zaštitu ostvaruje uz poštovanje najvišeg standarda ljudskih prava i ima pravo na fizički i psihički integritet i na bezbjednost svoje ličnosti, kao i na uvažavanje njegovih moralnih, kulturnih i religijskih ubjeđenja.
(2) Građanin ima pravo na dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, u skladu sa svojim zdravstvenim stanjem i u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast zdravstvenog osiguranja.
(3) U ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu građani su jednaki, bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo koje može biti uzrok diskriminacije.
Pravo građanina na preventivne mjere i usluge
Član 34
(1) Građanin ima pravo na preventivne zdravstvene mjere i usluge u svrhu očuvanja i unapređenja zdravlja, kao i sprečavanja, suzbijanja i ranog otkrivanja bolesti i povreda.
(2) Zdravstvena ustanova je obavezna obezbijediti preventivne mjere podizanjem svijesti građana i pružanjem preventivnih zdravstvenih usluga u odgovarajućim vremenskim intervalima, za grupacije stanovništva koje su izložene povećanom riziku od obolijevanja.
(3) Programi u vezi sa preventivnim zdravstvenim mjerama i uslugama iz stava 1. ovog člana sprovode se u skladu sa godišnjim programom mjera prevencije i ranog otkrivanja masovnih nezaraznih bolesti, godišnjim programom mjera za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti i drugim programima u skladu sa posebnim zakonima.
(4) Javna zdravstvena ustanova Institut za javno zdravstvo Republike Srpske (u daljem tekstu: Institut za javno zdravstvo) do 30. septembra tekuće godine za narednu godinu priprema i dostavlja na mišljenje Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (u daljem tekstu: Fond) godišnji program mjera prevencije i ranog otkrivanja masovnih nezaraznih bolesti i godišnji program mjera za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti.
(5) Ministar, na prijedlog Instituta za javno zdravstvo, uz mišljenje Fonda, do 31. decembra tekuće godine za narednu godinu, donosi godišnje programe iz stava 3. ovog člana.
(6) Programi mjera iz stava 3. ovog člana sprovode se u zdravstvenoj ustanovi u Republici sa kojom Fond zaključuje ugovor za pružanje zdravstvene zaštite, a sredstva za finansiranje se obezbjeđuju iz budžeta Republike, budžeta Fonda, donacija i drugih izvora.
Pravo građanina na slobodan izbor doktora medicine na primarnom nivou zdravstvene zaštite
Član 35
(1) Građanin ima pravo na slobodan izbor i registraciju kod doktora medicine u timu porodične medicine u domu zdravlja, specijalističkoj ambulanti porodične medicine ili specijalističkom centru.
(2) Za dijete ili lice lišeno poslovne sposobnosti, izbor doktora medicine iz stava 1. ovog člana vrši roditelj, odnosno staratelj ili zakonski zastupnik.
(3) Roditelj, odnosno staratelj djeteta do navršenih sedam godina ima pravo na izbor i registraciju djeteta kod doktora medicine specijaliste pedijatrije u domu zdravlja, specijalističkoj ambulanti ili specijalističkom centru.
(4) Izuzetno od stava 3. ovog člana, roditelj, odnosno staratelj djeteta oboljelog od rijetke bolesti ima pravo na registraciju djeteta do navršenih 18 godina kod doktora medicine - specijaliste pedijatrije.
(5) Izuzetno od stava 3. ovog člana, dijete do navršenih sedam godina može ostvariti pristup primarnom nivou zdravstvene zaštite preko tima porodične medicine.
(6) Žena i maloljetnica koja ima više od 15 godina imaju pravo na slobodan izbor i registraciju kod doktora medicine specijaliste ginekologije i akušerstva u domu zdravlja, specijalističkoj ambulanti ili specijalističkom centru.
(7) Izuzetno od stava 6. ovog člana, žena i maloljetnica koja ima više od 15 godina može ostvariti pristup zaštiti reproduktivnog i seksualnog zdravlja preko tima porodične medicine.
(8) Izbor doktora medicine iz st. 1, 3. i 6. ovog člana nije uslovljen mjestom prebivališta građanina.
(9) Ukoliko građanin odabere da se registruje u tim porodične medicine koji mu nije najbliži mjestu stanovanja, zdravstvena ustanova kod koje se registrovao može od njega tražiti da se pismenim putem odrekne prava na kućne posjete te zdravstvene ustanove.
(10) Doktor medicine, odnosno specijalista porodične medicine u timu porodične medicine, doktor medicine specijalista pedijatrije i doktor medicine specijalista ginekologije i akušerstva ima pravo odbiti izbor i registraciju građanina samo u slučaju ako je broj registrovanih pacijenata toliki da dalja registracija građana dovodi u pitanje pristup registrovanih pacijenata zdravstvenoj zaštiti.
(11) Zabranjeno je doktoru medicine u timu porodične medicine, doktoru medicine specijalisti pedijatrije i doktoru medicine specijalisti ginekologije i akušerstva da odbije registraciju građanina samo iz razloga što se radi o licu starije životne dobi, bolesnom ili nepokretnom licu, licu koje boluje od zarazne bolesti, licu sa smetnjama u mentalnom zdravlju, licu koje boluje od bolesti zavisnosti ili iz drugih razloga suprotno stavu 10. ovog člana.
Pravo građanina na uvid u listu čekanja
Član 36
(1) Odgovorni zdravstveni radnik u zdravstvenoj ustanovi, nakon izvršene procjene zdravstvenog stanja pacijenta, može pacijenta rasporediti na listu čekanja.
(2) Zdravstvena ustanova uspostavlja listu čekanja za pojedinu vrstu zdravstvene usluge koja nije hitna i za koju vrijeme čekanja na dijagnostičku ili terapijsku proceduru ne ugrožava zdravlje ili život pacijenta.
(3) Lista čekanja se po potrebi uspostavlja i za uvođenje pojedinog lijeka koji se nabavlja u ograničenim količinama.
(4) Listu čekanja iz stava 3. ovog člana uspostavlja Fond ili zdravstvena ustanova.
(5) Zdravstvena ustanova je dužna obavijestiti pacijenta o:
1) stavljanju na listu čekanja,
2) rednoj poziciji na kojoj se nalazi na dan stavljanja na listu čekanja, odnosno na dan ažuriranja liste,
3) načinu na koji će biti dalje kontaktiran i informisan o terminu pružanja zdravstvene usluge.
(6) Izuzetno od stava 2. ovog člana, Fond uspostavlja listu čekanja na usluge radiološke dijagnostike - kompjuterizovane tomografije i magnetne rezonance, te druge usluge iz oblasti zdravstvene zaštite za osiguranike Fonda koji se ne nalaze na bolničkom liječenju.
(7) Lista čekanja iz st. 2. i 6. ovog člana objavljuje se i ažurira na internet stranici zdravstvene ustanove, odnosno Fonda, uz zaštitu privatnosti i identiteta pacijenta na način koji je uređen propisom o zaštiti ličnih podataka.
(8) Kontrolu nad vođenjem i ažuriranjem liste čekanja iz stava 2. ovog člana vrše kontrolori Fonda, u skladu sa propisima kojima je uređena oblast zdravstvenog osiguranja, a na osnovu zaključenog ugovora između Fonda i zdravstvene ustanove.
(9) Direktor Fonda podnosi ministru godišnji izvještaj o vođenju i ažuriranju liste čekanja iz stava 6. ovog člana.
(10) Direktor zdravstvene ustanove, odnosno Fonda donosi Uputstvo o načinu i postupku utvrđivanja i vođenja liste čekanja.
(11) Uputstvom iz stava 10. ovog člana propisuju se vrste zdravstvenih usluga za koje zdravstvena ustanova ili Fond uspostavlja listu čekanja, vrste lijekova za čije uvođenje u terapiju se formira lista čekanja, medicinski kriterijumi i standardizovane mjere za procjenu zdravstvenog stanja pacijenta prilikom stavljanja na listu čekanja, najduže vrijeme čekanja na zdravstvenu uslugu, podaci i metodologija za formiranje i objavljivanje liste čekanja i način informisanja pacijenta o izmjenama liste čekanja.
Obaveze građanina kod ostvarivanja zdravstvene zaštite
Član 37
U ostvarivanju zdravstvene zaštite građanin je obavezan da:
1) aktivno učestvuje u zaštiti, očuvanju i unapređenju svog zdravlja,
2) se lično ili putem roditelja ili staratelja, odnosno zakonskog zastupnika, registruje kod doktora medicine koji pruža usluge iz oblasti porodične medicine, pedijatrije, odnosno ginekologije i akušerstva, prije ostvarivanja zdravstvene zaštite koja se finansira iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Pravo pacijenta na zdravstvenu zaštitu
Član 38
(1) Pacijent ima pravo na zakazivanje pregleda, dijagnostičkog, terapijskog i rehabilitacijskog postupka u najkraćem mogućem roku, u slučaju da ne postoje uslovi da se zdravstvena usluga pruži odmah.
(2) Prednost kod pružanja zdravstvene usluge koja nije hitna imaju ratni vojni invalidi, porodice poginulih i zarobljenih boraca, civilne žrtve rata i žrtve ratne torture, uz predočene dokaze o ostvarenom statusu, žrtve porodičnog nasilja, trudnice, lica sa invaliditetom i lica kojima je izvršena transplantacija.
Pravo pacijenta na samoodlučivanje
Član 39
(1) Pacijent ima pravo da slobodno odlučuje o svom životu i zdravlju, osim u slučajevima kada to direktno ugrožava život i zdravlje drugih lica.
(2) Pravo iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na eutanaziju.
Pravo pacijenta na slobodan izbor zdravstvene ustanove
Član 40
Pacijent u skladu sa ovim zakonom ima pravo na izbor zdravstvene ustanove koja pruža zdravstvene usluge na teritoriji Republike.
Pravo pacijenta na informaciju
Član 41
(1) Pacijent ima pravo na informaciju u vezi sa svojim zdravljem i na slobodan izbor zdravstvene usluge na osnovu odgovarajućih informacija o mogućim rizicima i posljedicama po svoje zdravlje.
(2) Pacijent ima pravo da od ovlašćenog zdravstvenog radnika dobije usmenu i pismenu informaciju, koja mu je potrebna da bi donio odluku u vezi sa predloženom zdravstvenom uslugom.
(3) Informacija iz stava 2. ovog člana obuhvata:
1) dijagnozu i prognozu bolesti, kratak opis, cilj i korist od predložene zdravstvene usluge, dužinu pružanja i moguće posljedice odlaganja ili odbijanja predložene zdravstvene usluge,
2) vrstu mogućih rizika i komplikacija i vjerovatnoću nastanka privremenih ili trajnih posljedica,
3) druge metode liječenja,
4) moguće promjene pacijentovog stanja, kao i moguće promjene u načinu života pacijenta poslije pružanja predložene zdravstvene usluge,
5) očekivano dejstvo lijekova i moguće neželjene posljedice tog dejstva,
6) štetne posljedice povlačenja pristanka na zdravstvenu uslugu.
(4) Informaciju iz stava 2. ovog člana zdravstveni radnik je obavezan dati pacijentu i bez njegovog traženja na način koji je razumljiv pacijentu, vodeći računa o starosti, obrazovanju i emocionalnom stanju pacijenta.
(5) Ako pacijent ne poznaje jezik koji je u službenoj upotrebi u Republici, zdravstvena ustanova mu može obezbijediti prevodioca, a ako je pacijent gluhonijem, može mu se obezbijediti tumač.
(6) Pacijent se može odreći svog prava na informaciju, osim na informaciju da je predložena zdravstvena usluga potrebna i da nije bez znatnog rizika, odnosno da je rizično ne preduzeti medicinski tretman.
(7) Zdravstveni radnik u medicinsku dokumentaciju obavezno unosi podatak da je pacijentu, odnosno članu uže porodice ili zakonskom zastupniku dao informaciju iz stava 2. ovog člana, odnosno da se pacijent odrekao prava na informaciju iz stava 6. ovog člana.
(8) Izuzetno, zdravstveni radnik ne daje informaciju o dijagnozi i toku predloženog medicinskog tretmana i njegovim rizicima ako postoji ozbiljna opasnost da će informisanjem o tome znatno naškoditi zdravlju pacijenta.
(9) U slučaju iz stava 8. ovog člana informacija se obavezno daje članu uže porodice pacijenta, odnosno zakonskom zastupniku pacijenta.
(10) Pacijent ima pravo da nakon pružene zdravstvene usluge bude informisan o rezultatima pružene usluge, kao i o razlozima za eventualno odstupanje od očekivanih rezultata.
(11) Pacijent ima pravo na informaciju o rezultatima naučnih istraživanja i tehnološkim inovacijama u vezi sa zdravstvenom uslugom koja mu se pruža.
(12) Pacijent ima pravo na informaciju o imenu i prezimenu i profesionalnom statusu zdravstvenog radnika, odnosno zdravstvenog saradnika koji učestvuje u pružanju zdravstvene usluge.
(13) Radnik zdravstvene ustanove je obavezan da nosi identifikacionu karticu sa slikom i podacima o nazivu ustanove, svom imenu, prezimenu i profesionalnom statusu.
Pravo pacijenta na pristanak
Član 42
(1) Zabranjeno je bez pristanka pacijenta preduzimati predloženu zdravstvenu uslugu.
(2) Pacijent ima pravo da pismenim putem odredi lice koje će u njegovo ime dati pristanak, odnosno koje će umjesto pacijenta biti obaviješteno o pružanju zdravstvene usluge.
(3) Zdravstvena usluga suprotno volji pacijenta, odnosno volji roditelja, odnosno staratelja djeteta ili zakonskog zastupnika lica lišenog poslovne sposobnosti može se preduzeti samo u izuzetnim slučajevima, u skladu sa ovim zakonom i medicinskom etikom.
(4) Pacijent, roditelj, odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti može dati pristanak na zdravstvenu uslugu usmenim i pismenim putem.
(5) Za invazivne dijagnostičke procedure, operativne zahvate i medicinsku intervenciju nad licem sa smetnjama u mentalnom zdravlju obavezan je pismeni pristanak pacijenta, roditelja, odnosno staratelja djeteta ili zakonskog zastupnika lica lišenog poslovne sposobnosti.
(6) Odgovorni zdravstveni radnik ulaže pismeni pristanak pacijenta na predloženi medicinski tretman u medicinsku dokumentaciju.
(7) Pristanak na predloženu zdravstvenu uslugu pacijent, roditelj, odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti može pismeno opozvati, sve dok ne počne njeno izvođenje.
(8) Odgovorni zdravstveni radnik dužan je da u medicinsku dokumentaciju uloži pismeni opoziv pristanka na zdravstvenu uslugu.
(9) Zdravstveni radnik koji smatra da roditelj, odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti ne postupa u najboljem interesu djeteta ili lica lišenog poslovne sposobnosti obavezan je da o tome odmah pismenim putem obavijesti direktora zdravstvene ustanove, koji će o tome obavijestiti nadležni organ starateljstva.
(10) Izuzetno, dijete nakon navršene 14 godine života koje je u stanju da shvati značaj datog pristanka, u slučaju sumnje ili postojanja zarazne bolesti i bolesti zavisnosti, može samostalno dati pristanak na pružanje zdravstvene usluge i bez pristanka roditelja odnosno staratelja.
(11) Pribavljanje pristanka primaoca na transplantaciju ljudskog organa, pribavljanje pristanka živog davaoca na uzimanje organa i uzimanje organa od umrlog davaoca vrši se u skladu sa propisima kojim se uređuje oblast transplantacije ljudskih organa.
(12) Pribavljanje pristanka primaoca na transplantaciju ljudskih tkiva i ćelija, pribavljanje pristanka živog davaoca na uzimanje tkiva i ćelija, odnosno uzimanje ljudskih tkiva i ćelija od umrlog davaoca vrši se u skladu sa propisom kojim se uređuje oblast transplantacije ljudskih tkiva i ćelija.
(13) Pribavljanje pristanka na biomedicinski potpomognutu oplodnju vrši se u skladu sa propisom kojim se uređuje oblast liječenja neplodnosti i biomedicinski potpomognute oplodnje.
(14) Direktor zdravstvene ustanove opštim aktom propisuje sadržaj izjave o pismenom pristanku iz stava 5. ovog člana.
Pravo pacijenta na odbijanje zdravstvene usluge
Član 43
(1) Pacijent ima pravo da odbije predloženu zdravstvenu uslugu, čak i u slučaju kada se njome spašava ili održava njegov život.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, pacijent ili njegov zakonski zastupnik može odbiti obaveznu imunizaciju samo u slučajevima uređenim propisima o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.
(3) Doktor medicine, odnosno doktor stomatologije je obavezan da pacijentu ukaže na posljedice njegove odluke o odbijanju predložene zdravstvene usluge.
(4) Pacijent koji odbija predloženu zdravstvenu uslugu o tome daje pismenu izjavu.
(5) Izuzetno od stava 4. ovog člana, ako pacijent odbije dati pismenu izjavu, sačinjava se službena zabilješka koju potpisuju tri zdravstvena radnika, od kojih je jedan odgovorni doktor medicine ili doktor stomatologije.
(6) Nadležni zdravstveni radnik u medicinsku dokumentaciju upisuje podatak o odbijanju zdravstvene usluge od strane pacijenta, roditelja, odnosno staratelja djeteta ili zakonskog zastupnika lica lišenog poslovne sposobnosti, odnosno ulaže službenu zabilješku iz stava 5. ovog člana u medicinsku dokumentaciju.
(7) Nadležni zdravstveni radnik koji smatra da odbijanje predložene zdravstvene usluge od strane roditelja, odnosno staratelja ili zakonskog zastupnika pacijenta nije u najboljem interesu djeteta ili lica lišenog poslovne sposobnosti, obavezan je da o tome odmah pismenim putem obavijesti direktora zdravstvene ustanove, koji obavještava bez odlaganja nadležni organ starateljstva.
(8) Direktor zdravstvene ustanove opštim aktom propisuje sadržaj izjave o odbijanju zdravstvene usluge.
Prehospitalno hitno zbrinjavanje oboljelih i povrijeđenih
Član 44
(1) Prehospitalno hitno zbrinjavanje oboljelih i povrijeđenih preduzima se nad pacijentom i bez njegovog pristanka ako je vitalno ugrožen i bez svijesti, ili ako iz drugih razloga medicinske prirode nije u stanju dati svoj pristanak.
(2) O prehospitalnom hitnom zbrinjavanju oboljelih i povrijeđenih, iz stava 1. ovog člana, obavještava se član uže porodice ili zakonski zastupnik pacijenta, odnosno nadležni organ starateljstva.
(3) Ako roditelj, odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti nije dostupan ili odbija predloženo prehospitalno hitno zbrinjavanje oboljelih i povrijeđenih, ovakvo zbrinjavanje se može preduzeti ako zdravstveni radnik ocijeni da je to u najboljem interesu djeteta, odnosno lica lišenog poslovne sposobnosti.
(4) Podaci o prehospitalnom hitnom zbrinjavanju oboljelih i povrijeđenih iz stava 3. ovog člana obavezno se evidentiraju u medicinskoj dokumentaciji pacijenta.
(5) Ako se u toku operativnog zahvata pojavi potreba za neodložnim proširenjem zahvata, koja se nije mogla pretpostaviti, proširenje operativnog zahvata može se obaviti samo ako je doktor medicine, odnosno doktor stomatologije koji obavlja taj zahvat, procijenio da je proširenje u najboljem interesu pacijenta.
(6) Podaci o proširenju operativnog zahvata obavezno se evidentiraju u medicinskoj dokumentaciji pacijenta.
Pravo pacijenta na povjerljivost ličnih podataka
Član 45
(1) Pacijent ima pravo na povjerljivost ličnih podataka koje je saopštio odgovornom zdravstvenom radniku, odnosno odgovornom zdravstvenom saradniku, uključujući i informacije koje se odnose na stanje njegovog zdravlja i potencijalne dijagnostičke i terapijske procedure, čak i nakon smrti pacijenta.
(2) Zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik obavezan je da prikupljanje i obradu podataka o pacijentu obavlja na način kojim se obezbjeđuje povjerljivost ličnih informacija.
(3) Pristup podacima o pacijentu u medicinskoj dokumentaciji ima odgovorni zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik, radi ostvarivanja zdravstvene zaštite.
(4) Pristup podacima o pacijentu u zdravstvenom kartonu obavezno mora biti u neposrednoj vezi sa ostvarivanjem zdravstvene zaštite, odnosno biti vremenski vezan sa pružanjem zdravstvene usluge.
(5) Zabranjeno je da zdravstveni radnik, zdravstveni saradnik, kao i drugo lice zaposleno u zdravstvenoj ustanovi ili Fondu, bez pismenog pristanka pacijenta saopšti drugim licima lične podatke o pacijentu iz stava 1. ovog člana, osim kada je na to obavezan posebnim zakonom ili kada je to u skladu sa odlukom nadležnog suda ili tužilaštva u vezi sa postojanjem osnova sumnje o izvršenju krivičnog djela.
(6) Ako je pacijent dao pismeni pristanak, odgovorni zdravstveni radnik može saopštiti podatke o zdravstvenom stanju pacijenta punoljetnom članu uže porodice pacijenta.
(7) Odgovorni zdravstveni radnik je obavezan saopštiti podatke o zdravstvenom stanju pacijenta punoljetnom članu uže porodice i u slučaju kada pacijent nije dao pismeni pristanak za saopštavanje podataka o svom zdravstvenom stanju, ako je to neophodno radi izbjegavanja zdravstvenog rizika za člana porodice.
(8) Obaveze čuvanja povjerljivosti informacija iz stava 1. ovog člana, odgovorni zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik, kao i drugo lice zaposleno u zdravstvenoj ustanovi ili Fondu može biti oslobođeno samo na osnovu pismenog pristanka pacijenta, roditelja, odnosno staratelja ili zakonskog zastupnika djeteta ili lica lišenog poslovne sposobnosti, ili na osnovu odluke suda.
(9) Odgovorni zdravstveni radnik je u slučaju ozbiljne opasnosti po život i zdravlje djeteta obavezan da informacije o zdravstvenom stanju djeteta saopšti njegovom roditelju, usvojitelju odnosno staratelju i pored zahtjeva djeteta starijeg od 14 godina da se informacije o njegovom zdravstvenom stanju ne saopšte njegovom roditelju, odnosno staratelju.
Pravo pacijenta na privatnost
Član 46
(1) Pacijent ima pravo na zaštitu svoje privatnosti tokom procesa pružanja zdravstvenih usluga.
(2) Pregledu pacijenta može prisustvovati zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik koji neposredno učestvuje u pružanju zdravstvene usluge, a pregledu lica uzrasta do 18 godina ili lica lišenog poslovne sposobnosti može prisustvovati i roditelj ili staratelj, odnosno zakonski zastupnik.
(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, pregledu pacijenta i preduzimanju drugih dijagnostičkih i terapijskih postupaka može prisustvovati učenik srednje škole u struci zdravstva ili student prvog, drugog ili trećeg ciklusa studija u obrazovnoj oblasti zdravlja i zaštite zdravlja, u svrhu obavljanja praktične nastave, kao i zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik u toku obavljanja pripravničkog staža, specijalističkog ili supspecijalističkog staža i stručnog usavršavanja, osim ako to pacijent odbije.
(4) Pacijent može dati pristanak i za prisustvo drugih lica prilikom pružanja zdravstvene usluge.
(5) Zdravstvena ustanova je obavezna da obezbijedi zvučnu i vizuelnu privatnost pacijenta tokom pregleda i preduzimanja drugih dijagnostičkih i terapijskih postupaka.
(6) Izuzetno od stava 5. ovog člana, zdravstvena ustanova u hitnim slučajevima nije obavezna da obezbijedi zvučnu i vizuelnu privatnost pacijenta.
(7) Tokom boravka u zdravstvenoj ustanovi koja pruža bolničku zdravstvenu zaštitu, pacijent ima pravo primanja posjetilaca i pravo da ne dozvoli posjete određenih lica, u skladu sa kućnim redom zdravstvene ustanove.
(8) Izuzetno od stava 7. ovog člana, direktor zdravstvene ustanove može donijeti odluku o zabrani posjeta za određeni period radi sprečavanja širenja zaraznih bolesti.
Pravo pacijenta na drugo stručno mišljenje
Član 47
Pacijent ima pravo da na lični zahtjev od doktora medicine, odnosno doktora stomatologije koji nije direktno učestvovao u pružanju zdravstvene usluge, zatraži drugo stručno mišljenje o stanju svoga zdravlja, odnosno o toku i prognozi svoga oboljenja, stanja ili povrede.
Pravo pacijenta na uvid u svoju medicinsku dokumentaciju i troškove liječenja
Član 48
(1) Pacijent, odnosno njegov roditelj, usvojitelj, staratelj ili zakonski zastupnik ima pravo uvida u medicinsku dokumentaciju, uključujući i podatke koji se vode u njegovom zdravstvenom kartonu.
(2) Pravo uvida iz stava 1. ovog člana pacijent ostvaruje podnošenjem pismenog zahtjeva odgovornom zdravstvenom radniku u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se vodi medicinska dokumentacija.
(3) Pacijent može ostvarivati pravo uvida u sopstveni elektronski zdravstveni karton putem interneta, ako su prethodno ispunjeni tehnički uslovi i mjere zaštite utvrđene propisima kojima se uređuje oblast zaštite ličnih podataka i informacione bezbjednosti.
(4) Pacijent ima pravo uvida u troškove svog liječenja u zdravstvenoj ustanovi.
(5) U slučaju kada je pacijent dijete, odnosno lice lišeno poslovne sposobnosti, pravo uvida u medicinsku dokumentaciju i u troškove liječenja ima roditelj, usvojitelj odnosno staratelj ili zakonski zastupnik.
(6) Izuzetno, član uže porodice pacijenta ima pravo uvida u medicinsku dokumentaciju člana svoje porodice ako su ti podaci od značaja za zdravlje člana porodice.
(7) Pacijent, odnosno njegov roditelj, usvojitelj, staratelj ili zakonski zastupnik ima pravo da od zdravstvene ustanove zahtijeva kopiju medicinske dokumentacije pacijenta i snosi neophodne troškove izrade te kopije.
(8) Izvod iz medicinske dokumentacije, odnosno kopija medicinske dokumentacije za umrlog člana porodice izdaje se punoljetnom članu uže porodice, članu šire porodice ukoliko pacijent nije imao članova uže porodice, odnosno zakonskom zastupniku umrlog lica, na njegov zahtjev.
(9) Uz pismeni zahtjev pacijent, odnosno njegov roditelj ili staratelj, kao i zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti dužan je dokazati svoj identitet.
(10) Izuzetno, član šire porodice pacijenta ima pravo uvida u medicinsku dokumentaciju člana svoje porodice, ako su ti podaci od značaja za zdravlje člana porodice i ukoliko pacijent nema članova uže porodice.
(11) Članovi uže porodice prilikom podnošenja pismenog zahtjeva za uvid u medicinsku dokumentaciju člana svoje porodice dužni su dokazati srodstvo odgovarajućim dokumentom odgovarajućeg organa.
Pravo pacijenta na olakšanje patnje i bola
Član 49
Pacijent ima pravo na najviši nivo olakšanja patnje i boli, u skladu sa opšteprihvaćenim stručnim standardima i etičkim principima.
Pravo pacijenta na prigovor
Član 50
(1) Pacijent, odnosno njegov zakonski zastupnik, roditelj usvojitelj, odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti koji smatra da su mu narušena prava u ostvarivanju zdravstvene zaštite, odnosno pacijent koji nije zadovoljan pruženom zdravstvenom uslugom ili postupkom zdravstvenog radnika ili zdravstvenog saradnika, može podnijeti prigovor direktoru zdravstvene ustanove.
(2) Pacijent, odnosno njegov zakonski zastupnik, roditelj, usvojitelj odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti, može podnijeti prigovor usmeno na zapisnik, u pisanoj ili u elektronskoj formi, u roku od 30 dana od dana navodnog narušavanja njegovih prava, odnosno pružene zdravstvene usluge.
(3) Direktor zdravstvene ustanove dužan je da u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora utvrdi bitne činjenice i okolnosti u vezi sa navodima iz prigovora, na osnovu kojih donosi rješenje po prigovoru iz stava 2. ovog člana.
(4) Rješenje direktora zdravstvene ustanove iz stava 3. ovog člana je konačno, a protiv rješenja se može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom.
Pravo pacijenta na naknadu štete zbog stručne greške
Član 51
(1) Pacijent ima pravo na sigurnost u ostvarivanju zdravstvene zaštite.
(2) Pacijent, odnosno njegov zakonski zastupnik, roditelj, usvojitelj odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti koji zbog stručne greške zdravstvenog radnika, odnosno zdravstvenog saradnika, u ostvarivanju zdravstvene zaštite pretrpi štetu na svom tijelu ili tijelu svog štićenika ili se stručnom greškom prouzrokuje pogoršanje njegovog ili štićenikovog zdravstvenog stanja ima pravo na naknadu nastale materijalne i nematerijalne štete.
(3) Pravo iz stava 2. ovog člana ostvaruje se pred nadležnim sudom.
(4) Pravo na naknadu štete se ne može unaprijed isključiti ili ograničiti.
Pravo pacijenta koji učestvuje u kliničkom istraživanju
Član 52
(1) Kliničko istraživanje dozvoljeno je preduzeti nad punoljetnim, poslovno sposobnim pacijentom, uz njegov pismeni pristanak.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, kliničko istraživanje nad djetetom ili licem lišenim poslovne sposobnosti dozvoljeno je preduzeti samo kada postoji indikacija za medicinski tretman i kada pismeni pristanak dâ roditelj ili staratelj djeteta, odnosno zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti.
(3) Pismeni pristanak lice iz st. 1. i 2. ovog člana daje nakon što je informisano o smislu, cilju, postupcima, očekivanim rezultatima, mogućim rizicima, kao i o mogućim neželjenim posljedicama kliničkog istraživanja.
(4) Odgovorni doktor medicine, odnosno doktor stomatologije koji vrši kliničko istraživanje dužan je pismeno upozoriti lice iz st. 1. i 2. ovog člana da može odbiti kliničko istraživanje i da pristanak na kliničko istraživanje može opozvati pismeno u bilo koje vrijeme.
(5) Odgovorni doktor medicine, odnosno doktor stomatologije iz stava 4. ovog člana dužan je da obezbijedi da život i zdravlje pacijenta imaju prednost u odnosu na ostvarivanje rezultata kliničkog istraživanja.
(6) Pacijent koji zbog kliničkog istraživanja pretrpi tjelesnu povredu ili mu se zdravlje naruši ima pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, u skladu sa propisima kojima su uređeni obligacioni odnosi.
(7) Pacijent koji je podvrgnut istraživanju, prije početka kliničkog istraživanja mora biti osiguran za slučaj nastanka tjelesne povrede ili narušavanja zdravlja koje je izazvano kliničkim istraživanjem u skladu sa smjernicama dobre kliničke prakse.
(8) Pacijent, odnosno njegov zakonski zastupnik, roditelj, usvojitelj odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti zaključuje ugovor kojim se određuju uslovi za učešće pacijenta u kliničkom istraživanju.
(9) Pacijent ima pravo da učestvuje u kliničkom istraživanju lijekova i medicinskih sredstava, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast lijekova i medicinskih sredst
