ZAKON O PARNIČNOM POSTUPKU PRED SUDOM BOSNE I HERCEGOVINE
("Sl. glasnik BiH", br. 36/2004, 84/2007, 58/2013, 94/2016 i 34/2021)
Dio prvi - OSNOVNE ODREDBE
I - NADLEŽNOST SUDA
Član 1
(1) Ovim zakonom određuju se pravila postupka pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud) u rješavanju imovinskih sporova (parnični postupak) između države Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: države) i entiteta, između države i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Distrikt), između entiteta, između entiteta i Distrikta i između institucija Bosne i Hercegovine koje vrše javna ovlaštenja.
(2) Odredbe ovog zakona primjenjivaće se i u imovinskim sporovima, proisteklim iz štete koja je nastala pri vršenju poslova organa uprave Bosne i Hercegovine, drugih institucija Bosne i Hercegovine i službenih lica tih organa i institucija.
(3) Odredbe ovog zakona primjenjivaće se i u drugim imovinskim sporovima, kad je nadležnost Suda utvrđena zakonima Bosne i Hercegovine ili međunarodnim ugovorom.
Član 2
(1) Sud će po prijemu tužbe prvo ocijeniti da li je nadležan.
(2) Sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan.
(3) Prilikom ocjenjivanja nadležnosti, Sud će uzeti u obzir navode u tužbi i činjenice koje su Sudu poznate.
Član 3
(1) Sud do pravosnažnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost i vodi računa o svojoj stvarnoj nadležnosti.
Član 4
(1) Kad Sud u toku postupka, do pravosnažnosti odluke utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud, nego neki drugi organ vlasti, oglasiće se nenadležnim, ukinuti sprovedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.
(2) Kad Sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Bosni i Hercegovini, po službenoj dužnosti oglasiće se nenadležnim, ukinuće sprovedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.
(3) Kad u toku postupka Sud utvrdi da je za rješavanje spora nadležan drugi sud u Bosni i Hercegovini, rješenjem će se oglasiti nenadležnim.
Član 5
(1) Nakon pravosnažnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, Sud će bez odgađanja, a najkasnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu.
(2) Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastaviće postupak kao da je kod njega bio pokrenut.
(3) Parnične radnje Suda, kao što su uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo, nisu bez važnosti zato što ih je preduzeo nenadležan sud.
Član 6
Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan neki drugi sud, dostaviće, u roku od tri dana, predmet sudu koji treba da riješi taj sukob nadležnosti, osim ako nađe da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je da bude ustupljen drugom sudu, u kom će slučaju predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti Sud.
Član 6a
Ako Sud zbog isključenja ili izuzeća sudija ne može postupati, Sud će cijeniti mjesto prebivališta tuženog i obavijestiti o tome Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Vrhovni sud Republike Srpske ili Apelacioni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koji će odrediti da u tom predmetu postupa drugi nadležan sud.
II - OSNOVNA NAČELA
Član 7
(1) U parničnom postupku Sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
(2) Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava.
Član 8
(1) Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile tokom postupka.
(2) Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima.
Član 9
Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na osnovu usmene, neposredne i javne rasprave.
Član 10
Svaka stranka ima pravo da se očituje o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke. Samo kad je to ovim zakonom određeno, Sud je ovlašten da odluči o zahtjevu o kojem protivnoj stranci nije bila data mogućnost izjašnjavanja.
Član 11
Parnični postupak vodi se na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini, a službeno pismo je latinica i ćirilica.
Član 12
(1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
(2) Sud će razmotriti i utvrditi samo činjenice koje su stranke iznijele i odrediti izvođenje samo onih dokaza koje su stranke predložile, ako zakonom nije drugačije određeno.
(3) Sud je ovlašten da utvrdi i činjenice koje stranke nisu iznijele i naložiti izvođenje dokaza koje stranke nisu predložile, ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (član 8. stav 2).
Član 13
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje Sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno.
Član 14
Stranke su dužne pred Sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim zakonom.
Član 15
(1) Stranka ima pravo na to da Sud u razumnom roku odluči o njenim zahtjevima i predlozima.
(2) Sud je dužan sprovesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 16
(1) Prvostepeni postupak sastojaće se, u pravilu, od dva ročišta i to jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.
(2) U složenijim parnicama, u rješavanju imovinskih sporova iz člana 1. stav 1. ovog zakona može se odrediti da pripremno ročište može trajati više dana, a najduže 30 dana od dana otvaranja pripremnog ročišta.
Član 17
(1) Kad odluka Suda zavisi od rješavanja nekog prethodnog pitanja koje se odnosi na to da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), Sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
(2) U parničnom postupku Sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim.
Član 18
(1) U prvostepenom postupku sudi sudija pojedinac iz Upravnog odjeljenja Suda BiH.
(2) U drugostepenom postupku sudi vijeće Apelacionog odjeljenja Suda, sastavljeno od trojice sudija (drugostepeno vijeće).
(3) U postupku odlučivanja po reviziji odlučuje vijeće Apelacionog odjeljenja Suda, sastavljeno od trojice sudija, koji nisu učestvovali u drugostepenom postupku (revizijsko vijeće).
(4) U postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje sudija Apelacionog odjeljenja Suda, kao sudija pojedinac.
(5) (brisano)
Član 19
Stranke preduzimaju parnične radnje pismeno izvan ročišta ili usmeno na ročištu, ako za pojedine radnje nije zakonom određen poseban oblik u kome se mogu preduzeti.
Dio drugi - TOK POSTUPKA
III - TUŽBA
Član 20
(1) Parnični postupak pokreće se tužbom.
(2) Tužba mora sadržavati:
1) određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (tužbeni zahtjev),
2) činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev,
3) dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,
4) naznaku vrijednosti spora i
5) druge podatke koje u skladu sa odredbama člana 274. ovog zakona mora imati svaki podnesak.
(3) Ako je tužilac u tužbi naveo pravni osnov, Sud nije vezan za njega.
(4) Sud će postupiti po tužbi i kad tužilac nije naveo pravni osnov tužbenog zahtjeva.
Član 20a
(1) Lice koje namjerava Sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud) podnijeti tužbu protiv Bosne i Hercegovine može se prije podnošenja tužbe obratiti zahtjevom za mirno rješenje spora Pravobranilaštvu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Pravobranilaštvo).
(2) Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.
(3) Podnošenjem zahtjeva iz stava (1) ovog člana zastarijevanje zastaje.
(4) Nagodba postignuta između Pravobranilaštva i podnosioca zahtjeva za mirno rješenje spora može biti potpuna i djelimična.
(5) U slučaju djelimične nagodbe, podnosilac zahtjeva može podnijeti tužbu Sudu za dio tužbenog zahtjeva koji nije obuhvaćen nagodbom.
(6) Ako zahtjev za mirno rješenje spora bude odbijen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegovog podnošenja, podnosilac zahtjeva može podnijeti tužbu Sudu, uz dokaz da je zahtjev odbijen u potpunosti ili djelimično ili o njemu nije odlučeno u ostavljenom roku.
(7) Odredbe ovog člana na odgovarajući način će se primjenjivati i u slučajevima u kojima Bosna i Hercegovina namjerava da tuži neko lice sa prebivalištem ili boravištem u Bosni i Hercegovini.
Član 20b
Nagodba zaključena u postupku rješavanja po zahtjevu za mirno rješenje spora iz člana 20a. ovog zakona ima snagu izvršne isprave.
Član 20c
Odredbe čl. 20a. i 20b. ovog zakona ne primjenjuju se u slučajevima kada je posebnim zakonom propisan postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nekom drugom organu."
Član 21
(1) Tužilac može u tužbi tražiti da Sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa povredu prava ličnosti, ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave.
(2) Takva tužba može se podići kad je to posebnim propisima predviđeno ili kad tužilac ima pravni interes da Sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa.
(3) Tužba za utvrđivanje može se podnijeti radi utvrđivanja postojanja, odnosno nepostojanja činjenice, ako je to predviđeno posebnim zakonom ili drugim propisom.
(4) Tužba za utvrđivanje povrede prava ličnosti može se podnijeti bez obzira da li je postavljen zahtjev za naknadu štete ili drugi zahtjev, u skladu sa posebnim zakonom.
(5) Ako odluka o sporu zavisi od toga da li postoji ili ne postoji neki pravni odnos koji je tokom parnice postao sporan, tužilac može pored postojećeg zahtjeva istaknuti i tužbeni zahtjev da Sud utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, ako je Sud nadležan za takav zahtjev.
(6) Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 5. ovog člana neće se smatrati preinačenjem tužbe.
Član 22
(1) U jednoj tužbi tužilac može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženog kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom i to kad je Sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka, a Sud ocijeni da isticanje takvih tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi doprinosi ekonomičnosti postupka.
(2) Ako Sud, u slučaju iz stava 1. ovog člana, ocijeni da isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi ne doprinosi ekonomičnosti postupka, najkasnije na pripremnom ročištu donijeće rješenje o razdvajanju postupaka.
(3) Tužilac može u jednoj tužbi istaknuti dva ili više tužbenih zahtjeva koji su u međusobnoj vezi i tražiti da Sud usvoji sljedeći od tih zahtjeva ako nađe da onaj koji je u tužbi istaknut ispred njega nije osnovan.
(4) Zahtjevi se mogu, prema stavu 3. ovog člana, istaknuti u jednoj tužbi samo ako je Sud stvarno nadležan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka.
Član 23
(1) Preinačenje tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
(2) Ako tužilac preinačuje tužbu zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe tako da iz iste činjenične osnove zahtijeva drugi predmet ili novčanu sumu, tuženi se takvom preinačenju ne može protiviti.
(3) Tužba nije preinačena ako je tužilac promijenio pravni osnov tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode.
Član 24
(1) Tužilac može da preinači tužbu najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta ili do početka glavne rasprave, ako pripremno ročište nije održano.
(2) Nakon održavanja pripremnog ročišta, a najkasnije do zaključenja glavne rasprave, Sud može da dopusti preinačenje tužbe samo ako ocijeni da preinačenje nije usmjereno na odugovlačenje postupka i ako tuženi pristaje na preinačenje.
(3) Smatraće se da postoji pristanak tuženog na preinačenje tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinačenju.
(4) Sud će, u slučaju iz stava 2. ovog člana, dopustiti preinačenje tužbe i kad se tuženi protivi preinačenju, ako su ispunjeni svi sljedeći uslovi:
1) tužilac bez svoje krivice nije mogao tužbu preinačiti ranije;
2) tuženi je u mogućnosti da raspravlja po preinačenoj tužbi bez odgađanja glavne rasprave.
(5) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija preinačenje tužbe nije dopuštena posebna žalba.
Član 25
(1) Tužilac može, do zaključenja glavne rasprave, tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženog tuži drugo lice.
(2) Za preinačenje tužbe prema stavu 1. ovog člana potreban je pristanak lica koje treba da stupi u parnicu umjesto prvobitnog tuženog. Ako se prvobitni tuženi već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i njegov pristanak.
(3) Lice koje stupa u parnicu umjesto prvobitnog tuženog mora primiti parnicu u onom stanju u kom se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.
Član 26
(1) Tužilac može povući tužbu bez pristanka tuženog prije nego što je tužba dostavljena tuženom. Tužba se može povući i nakon dostave tuženom, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženi na to pristane. Ako se tuženi u roku od osam dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatraće se da je pristao na povlačenje.
(2) Tužba se uz izričiti pristanak tuženog može povući i nakon zaključenja glavne rasprave do pravosnažnosti odluke kojom se prvostepeni postupak dovršava. U tom slučaju tuženi svoj zahtjev za naknadu troškova postupka mora postaviti najkasnije u svojoj saglasnosti za povlačenje tužbe.
(3) Ako u slučaju iz stava (2) ovoga člana dođe do povlačenja tužbe prije nego što je sudija u prvostepenom postupku donio svoju odluku, odnosno prije nego što je ona povodom žalbe otpravljena drugostepenom vijeću, sudija u prvostepenom postupku će rješenjem utvrditi da je tužba povučena, odnosno rješenjem utvrditi da je tužba povučena i da je presuda bez pravnog dejstva. Tim će rješenjem odlučiti i o zahtjevu tuženog za naknadu troškova postupka.
(4) Ako dođe do povlačenja tužbe pred sudijom koji je vodio prvostepeni postupak dok je postupak povodom žalbe u toku pred drugostepenim vijećem, sudija u prvostepenom postupku će bez odgode zatražiti - telefonom, telefaksom ili elektronskom poštom - od drugostepenog vijeća da ga obavijesti o tome da li je već odlučeno povodom žalbe te obavijestiti drugostepeno vijeće da je došlo do povlačenja tužbe.
(5) Ako u slučaju iz stava (2) ovoga člana dođe do povlačenja tužbe nakon što je predmet dostavljen drugostepenom vijeću, drugostepeno vijeće će, ako prije toga nije odlučio povodom žalbe, rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog dejstva i utvrditi da je tužba povučena. Tim će se rješenjem odlučiti i o zahtjevu tuženog za naknadu troškova postupka.
(6) Podnesak kojim se u slučaju iz stava (2) ovog člana povlači tužba podnosi se posredstvom sudije u prvostepenom postupku koji može, ako ocijeni da je to potrebno, održati ročište sa strankama radi provjere da li su ispunjeni uslovi za povlačenje tužbe.
(7) Ako se pred drugostepenim vijećem održava rasprava uz učešće stranaka, tužilac može svoju tužbu povući i na ročištu pred tim vijećem.
(8) Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovo podnijeti.
Član 27
(1) Parnica počinje teći dostavom tužbe tuženom.
(2) U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila tokom postupka, parnica počinje teći od trenutka kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka.
(3) Dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, Sud će tužbu odbaciti.
(4) Ako među istim strankama već teče druga parnica o istom zahtjevu pred sudom u Bosni i Hercegovini, stranke su dužne da o tome obavijeste Sud.
(5) Sud će tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti teče li već druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama pred sudom u Bosni i Hercegovini.
Član 28
(1) Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.
(2) Lice koje je pribavilo stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužioca, odnosno tuženog, samo ako na to pristanu obje stranke.
IV - PRIPREMANjE GLAVNE RASPRAVE
Član 29
(1) Sud će odmah nakon prijema tužbe početi pripreme za glavnu raspravu.
(2) Pripreme za glavnu raspravu obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
Član 30
U toku pripremanja glavne rasprave stranke mogu upućivati podneske u kojima će navesti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Član 31
(1) Sud u toku pripremanja glavne rasprave donosi odluke o upravljanju postupkom u skladu sa odredbama ovog zakona.
(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.
Član 32
Sud može u toku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu na osnovu priznanja, presudu na osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja, te primiti na zapisnik nagodbu stranaka.
Član 33
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 20. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, Sud će radi otklanjanja tih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 239. i 276. ovog zakona.
Član 34
(1) Nakon prethodnog ispitivanja tužbe Sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi:
1) da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost;
2) da je tužba podnesena neblagovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe;
3) da o istom zahtjevu već teče parnica;
4) da je stvar pravosnažno presuđena;
5) da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba;
6) da se tužilac pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva;
7) da ne postoji pravni interes tužioca za podnošenje tužbe za utvrđenje; ili
8) da tužilac u roku koji je Sud odredio nije otklonio nedostatke iz člana 33. ovog zakona;
9) da je tužba podnesena protiv Bosne i Hercegovine prije donošenja odluke Pravobranilaštva po podnesenom zahtjevu za mirno rješavanje spora ili je podnesena prije isteka roka od tri mjeseca od njegovog podnošenja.
(2) Sud donosi rješenje kojim se Sud oglašava nenadležnim i predmet ustupa drugom sudu, ako utvrdi da nije stvarno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu.
Član 35
Ako smatra da nema dovoljno činjenica za donošenje odluke o pitanju koje se postavilo u toku prethodnog ispitivanja tužbe, Sud će o tom pitanju odluku donijeti naknadno, čim bude raspolagao sa dovoljno činjenica.
Član 36
Tužba sa prilozima dostavlja se tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u Sudu.
Član 37
(1) Nakon prijema tužbe sa prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti Sudu pismeni odgovor na tužbu.
(2) Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, Sud će poučiti tuženog o obavezi iz stava 1. ovog člana, o tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku.
Član 38
(1) U odgovoru na tužbu tuženi će istaći moguće procesne prigovore i izjasniti se da li priznaje ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev, te navesti i druge podatke koje, u skladu sa odredbama člana 274. ovog zakona, mora imati svaki podnesak.
(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržavati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Član 39
Kad je u ovom zakonu predviđeno da stranka može staviti određen prigovor ili prijedlog ili preduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor, odnosno prijedlog može se staviti dok Sud ne primi odgovor na tužbu.
Član 40
(1) Kad utvrdi da je odgovor na tužbu nerazumljiv ili nepotpun, Sud će radi otklanjanja tih nedostataka postupiti u skladu sa odredbom člana 276. ovog zakona.
(2) Ako odgovor na tužbu bude odbačen ili povučen (član 276. ZPP), smatraće se da tuženi nije odgovorio na tužbu.
Član 41
(1) Tuženi može u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, podnijeti protivtužbu, ako je zahtjev protivtužbe u vezi sa tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protivtužbom traži utvrđenje nekog prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju zavisi u cjelini ili djelimično odluka o tužbenom zahtjevu.
(2) Nakon održavanja pripremnog ročišta, protivtužba se može podnijeti samo ako tuženi na to pristane i ako Sud ocijeni da podnošenje protivtužbe nije usmjereno na odugovlačenje postupka.
(3) Protivtužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protivtužbe stvarno nadležan drugi sud.
(4) Odredbe ovog zakona o tužbi i odgovoru na tužbu na odgovarajući način primjenjuju se i na protivtužbu i odgovor na protivtužbu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 42
(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, Sud će zakazati pripremno ročište.
(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, Sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.
(3) Datum održavanja pripremnog ročišta Sud će, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
(4) Pripremno ročište održaće se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u Sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
Član 43
Održavanje pripremnog ročišta je obavezno, osim u slučajevima u kojima Sud, nakon ispitivanja tužbe i odgovora na tužbu, utvrdi da među strankama nema spornih činjenica ili da zbog jednostavnosti spora održavanje pripremnog ročišta nije potrebno.
Član 44
U pozivu za pripremno ročište Sud će obavijestiti stranke o posljedicama izostanka sa pripremnog ročišta, kao i o tome da su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti sve dokaze koje žele izvesti u toku postupka, te na pripremno ročište donijeti sve isprave i predmete koje žele upotrijebiti kao dokaz.
Član 45
(1) Pripremno ročište počinje tako što tužilac ukratko izlaže tužbu, a zatim tuženi ukratko izlaže odgovor na tužbu.
(2) Kad je potrebno, Sud će zatražiti od stranaka razjašnjenje u vezi sa njihovim navodima ili prijedlozima.
Član 45a
Ako stranka ili njen zakonski zastupnik nije u stanju da se jasno i određeno izjasni o predmetu raspravljanja, a nema opunomoćenika, Sud će upozoriti na potrebu da uzme opunomoćenika.
Član 46
(1) Nakon izlaganja tužbe i odgovora na tužbu, raspravljaće se o pitanjima koja se odnose na smetnje za dalji tok postupka. O tim pitanjima mogu se na pripremnom ročištu izvoditi dokazi kad je to potrebno.
(2) Sud će, po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti, postupiti u skladu sa odredbama člana 34. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.
(3) Ako Sud ne usvoji prigovor da postoji koja od smetnji za vođenje postupka, odluku o prigovoru donijeće zajedno sa odlukom o glavnoj stvari.
(4) Protiv odluke iz stava 3. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.
Član 47
U daljem toku pripremnog ročišta raspravljaće se o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge.
Član 48
(1) Sud će prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu odlučiti o čemu će se raspravljati i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi.
(2) Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke Sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja.
(3) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.
(4) Sud nije u daljem toku parnice vezan za svoja ranija rješenja iz ovog člana.
Član 49
(1) Ako Sud, na prijedlog stranke, odredi izvođenje dokaza vještačenjem, uvijek će odrediti rok u kom vještak treba pripremiti i dostaviti svoj nalaz i mišljenje.
(2) Pri određivanju ovog roka Sud će voditi računa o tome da pismeni nalaz i mišljenje mora dostaviti strankama najkasnije osam dana prije održavanja ročišta za glavnu raspravu.
Član 50
(1) Ako pred Sudom teče više parnica između istih lica ili u kojim je isto lice protivnik raznih tužilaca ili raznih tuženih, Sud može, na predlog stranaka ili po službenoj dužnosti, rješenjem spojiti sve te parnice radi zajedničkog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Za sve spojene parnice Sud će donijeti zajedničku presudu.
(2) Sud može, na predlog stranaka ili po službenoj dužnosti, odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima iz iste tužbe, te će nakon završetka odvojenog raspravljanja donijeti posebne odluke o tim zahtjevima.
(3) Rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana mogu se, u pravilu, donijeti najkasnije na pripremnom ročištu ili do početka glavne rasprave, ako pripremno ročište nije održano.
(4) Protiv rješenja iz st. 1 i 2. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.
Član 51
(1) Ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatraće se da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi.
(2) Ako na pripremno ročište ne dođe uredno obaviješten tuženi, ročište će se održati bez njegovog prisustva.
Član 52
Na pripremnom ročištu Sud ima u pogledu upravljanja postupkom sva ovlaštenja koja ima i na glavnoj raspravi.
Član 53
(1) Najkasnije na pripremnom ročištu, Sud može, ukoliko ocijeni da je to svrsishodno s obzirom na prirodu spora i druge okolnosti, predložiti strankama da spor riješe u postupku medijacije, kako je predviđeno posebnim zakonom.
(2) Takav prijedlog mogu staviti i stranke sporazumno do zaključenja glavne rasprave.
Član 54
(1) Stranke mogu zaključiti nagodbu o predmetu spora tokom cijelog postupka do njegovog pravosnažnog okončanja (sudska nagodba).
(2) Ako je sudska nagodba zaključena nakon donošenja prvostepene presude, Sud će donijeti rješenje kojim će utvrditi da je prvostepena presuda bez dejstva.
Član 55
(1) Sud će, na način koji ne ugrožava njegovu nepristrasnost, na pripremnom ročištu, kao i u toku cijelog postupka, nastojati da stranke zaključe sudsku nagodbu.
(2) U cilju doprinošenja nagodbi, Sud može, kada ocijeni da je to osnovano, strankama predložiti kako da se nagode, vodeći računa o željama stranaka, prirodi spora, odnosima među strankama i drugim okolnostima.
Član 56
(1) Sudska nagodba može se odnositi na tužbeni zahtjev ili na jedan njegov dio.
(2) Pred Sudom se ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati (član 8. stav 2).
(3) Kada Sud donese rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka, zastaće sa postupkom dok to rješenje ne postane pravosnažno.
Član 57
(1) Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik.
(2) Nagodba je zaključena kad stranke potpišu zapisnik.
(3) Nagodba sadrži i sporazum o troškovima. Ako stranke ne postignu sporazum o troškovima, mogu se dogovoriti da odluku o troškovima donese Sud.
(4) Sud će strankama izdati ovjeren prepis zapisnika u koji je unesena nagodba.
Član 58
Sudska nagodba ima snagu izvršnog naslova.
Član 59
(1) Sudska nagodba može se pobijati samo tužbom.
(2) Sudska nagodba može se pobijati ako je zaključena u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare.
(3) Tužba iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana saznanja za razloge pobijanja, a najkasnije u roku od pet godina od dana zaključenja sudske nagodbe.
(4) Ako sudska nagodba bude poništena, postupak se nastavlja kao da sudska nagodba nije ni bila zaključena.
Član 60
Sud će u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti da li se vodi parnica o predmetu o kojem je ranije bila zaključena sudska nagodba, pa ako utvrdi da se radi o takvoj parnici, odbaciće tužbu.
Član 61
(1) Na pripremnom ročištu Sud će rješenjem odrediti:
1) dan i sat održavanja glavne rasprave;
2) pitanja o kojima će se raspravljati na glavnoj raspravi;
3) dokaze koji će se izvesti na glavnoj raspravi;
4) lica koja će biti pozvana na glavnu raspravu.
(2) Glavna rasprava će se, u pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
(3) Sud može odrediti da se glavna rasprava održi odmah nakon pripremnog ročišta.
(4) Ako se procjenjuje da će glavna rasprava trajati duže od jednog dana, ročište će biti zakazano za onoliko dana uzastopno koliko je neophodno da se rasprava održi u kontinuitetu.
Član 62
Sa sadržajem rješenja iz stava 1. člana 61. ovog zakona upoznaće se prisutna stranka, te joj se neće dostavljati rješenje, niti poziv za glavnu raspravu. Sud će obavijestiti prisutnu stranku i o posljedicama izostanka sa ročišta za glavnu raspravu.
Član 63
(1) Sud će na ročište za glavnu raspravu pozvati stranke koje nisu bile prisutne na pripremnom ročištu, kao i svjedoke i vještake koje je na pripremnom ročištu odlučio pozvati.
(2) U pozivu za glavnu raspravu Sud će obavijestiti pozvane o posljedicama izostanka sa ročišta.
(3) Stranci koja nije bila prisutna na pripremnom ročištu, uz poziv za glavnu raspravu, dostavlja se ovjeren prepis rješenja iz stav člana 61.stav 1. ovog zakona.
V - GLAVNA RASPRAVA
Član 64
(1) Sudija u prvostepenom postupku otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja.
(2) Nakon toga, sudija u prvostepenom postupku utvrđuje da li su došla sva pozvana lica, pa ako nisu, provjerava da li su odsutna lica uredno pozvana i da li imaju opravdan razlog za izostanak.
(3) Ako tužilac bez opravdanog razloga ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a bio je uredno pozvan, smatraće se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ročištu upusti u raspravljanje.
(4) Ako na ročište za glavnu raspravu bez opravdanog razloga ne dođe tuženi, a bio je uredno pozvan, rasprava će se održati bez njegovog prisustva.
Član 65
(1) Sud će prvo, po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti, utvrditi postoje li procesne smetnje za dalje postupanje i postupiti u skladu sa odredbama člana 34. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije drugačije predviđeno.
(2) Ako Sud ne usvoji prigovor iz stava 1. ovog člana, bez obzira da li je o njemu raspravljano odvojeno od glavne stvari ili zajedno sa njom, odluku o prigovoru donijeće zajedno sa odlukom o glavnoj stvari.
(3) Protiv rješenja kojim se odbijaju prigovori stranaka iz stava 1. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.
Član 66
(1) Glavna rasprava odvija se sljedećim redom:
1) Tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja iz tužbe, uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava;
2) Tuženi ukratko izlaže odgovor na tužbu, uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava i daje odgovor na bitne navode tužioca iz tačke 1. ovog stava;
3) Ako je stavljen prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, saslušavaju se stranke, i to prvo tužilac, a zatim tuženi;
4) Saslušavaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tužioca, a zatim svjedoci tuženog;
5) Izvode se ostali dokazi, uključujući i vještačenje;
6) Nakon izvođenja svih dokaza, obje stranke, počevši od tužioca, imaju pravo da se obrate Sudu završnim izlaganjem, kojim se rezimiraju pravni i činjenični aspekti predmeta;
7) Sud može dopustiti tužiocu da se ukratko izjasni na završno izlaganje tuženog;
8) Ako je tužiocu dopušteno da se izjasni na završno izlaganje tuženog, i tuženi će imati pravo da se ukratko izjasni na konačne navode tužioca.
(2) Izuzetno, Sud može odrediti redoslijed odvijanja glavne rasprave drugačiji od redoslijeda predviđenog u stavu 1. ovog člana.
Član 67
(1) Sud će voditi računa da se glavna rasprava odvija na pravilan način, bez nepotrebnih odgađanja, te da se raspravlja samo o pitanjima bitnim za donošenje odluke.
(2) Sudija u prvostepenom postupku se u toku glavne rasprave brine o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu Suda.
(3) Sud će kazniti lica koja narušavaju red u sudnici ili vrijeđaju dostojanstvo suda i drugih učesnika u postupku u skladu sa odredbama ovog zakona o nepoštivanju Suda.
Član 68
Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode neposredno pred Sudom, ukoliko nije drugačije predviđeno ovim zakonom.
Član 69
(1) Stranka treba u izlaganjima iznijeti činjenice potrebne za obrazloženje svojih prijedloga, ponuditi dokaze potrebne za utvrđivanje svojih navoda, te se izjasniti o navodima i ponuđenim dokazima protivne stranke.
(2) Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako učine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogućnosti iznijeti, odnosno predložiti na pripremnom ročištu.
Član 70
Stranke mogu iznijeti i svoja pravna shvatanja koja se odnose na predmet spora.
Član 71
(1) Prilikom izvođenja dokaza saslušanjem stranaka, stranku prvo ispituje njen punomoćnik, a nakon toga suprotna stranka.
(2) Ako stranka koja se saslušava nema punomoćnika, najprije je ispituje Sud.
Član 72
Stranke ispituju svjedoke i vještake. Sudija u prvostepenom postupku prvo daje riječ stranci koja je predložila svjedoka ili vještaka, zatim suprotnoj strani, a zatim, ukoliko je potrebno, ponovo stranci koja ih je predložila.
Član 73
Sudija u prvostepenom postupku, predsjednik drugostepenog vijeća, a po njegovom odobrenju i članovi vijeća, mogu postavljati pitanja strankama, svjedocima ili vještacima u svakoj fazi saslušanja.
Član 74
(1) Sud će odbiti sprovođenje procesnih radnji koje nisu bitne za postupak.
(2) Sud neće dopustiti postavljanje pitanja u kojima je sadržano kako na njih treba odgovoriti.
(3) Sud neće dopustiti pitanja koja su nebitna za predmet i pitanja na koja je već dovoljno odgovoreno.
(4) Na zahtjev stranke, u zapisnik će se unijeti pitanja koja Sud nije dopustio.
(5) Sud neće dopustiti vrijeđanje i uznemiravanje stranaka, svjedoka i vještaka za vrijeme ispitivanja.
Član 75
(1) Saslušani svjedoci i vještaci ostaju u sudnici, ako im Sud to naloži.
(2) Ako stranka to zahtijeva, a svjedok je još uvijek prisutan, Sud može odlučiti da svjedoka koji je već saslušan na istom ročištu za glavnu raspravu još jednom pozove na ponovno saslušanje.
Član 76
(1) Sud nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom.
(2) Protiv rješenja koja se odnose na rukovođenje raspravom nije dopuštena posebna žalba.
Član 77
Nakon što budu okončane sve faze glavne rasprave i predmet bude spreman za presuđenje, Sud će proglasiti da je glavna rasprava zaključena.
Član 78
(1) Sud može odgoditi zakazano ročište za glavnu raspravu prije njegovog održavanja, ako utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo održavanje ili da dokazi čije je izvođenje određeno neće biti pribavljeni do ročišta (odgađanje ročišta).
(2) Sud je dužan, najkasnije osam dana prije održavanja ročišta, provjeriti da li su ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana.
(3) Kad odgodi ročište, Sud će o vremenu održavanja novog ročišta odmah obavijestiti sve pozvane.
Član 79
(1) Sud može, na prijedlog stranke, odgoditi započeto ročište (odađanje ročišta) samo iz sljedećih razloga:
1) ako bez krivice stranke, koja predlaže odgađanje ročišta, na ročištu nije moguće izvesti neki od dokaza čije je izvođenje određeno, a koji je važan za pravilno donošenje odluke;
2) ako obje stranke predlažu odgađanje radi pokušaja mirnog rješenja spora ili zaključenja sudske nagodbe.
(2) Stranka može samo jednom tražiti odgađanje ročišta iz istog razloga.
(3) Kad se ročište odgodi, Sud će prisutnima odmah saopštiti mjesto i vrijeme novog ročišta. Sud nije dužan o mjestu i vremenu novog ročišta obavijestiti stranku koja nije bila prisutna na odloženom ročištu, a bila je uredno obaviještena, osim ako su na tom ročištu iznesene nove činjenice.
(4) Sud može po službenoj dužnosti odgoditi započeto ročište samo u slučajevima predviđenim ovim zakonom.
Član 80
Ako na ročištu nije moguće izvesti neki od dokaza čije je izvođenje određeno, Sud može odlučiti da se rasprava nastavi, s tim da se naknadno, na novom ročištu, izvede samo taj dokaz, i iznesu navodi u vezi s njim.
Član 81
(1) Na novom ročištu zakazanom nakon odgađanja rasprave, radnje koje su već sprovedene ponovo se sprovode samo ako se ročište drži pred novim sudijom u prvostepenom postupku ili ako sud smatra da je to neophodno za pravilno donošenje presude.
(2) Ako se ročište održava pred novim sudijom, Sud može, uz saglasnost stranaka odlučiti da se ponovo ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza.
Član 82
(1) Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi na neodređeno vrijeme.
(2) Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi duže od 30 dana, osim u slučaju iz člana 96. ovog zakona.
(3) Prilikom odgađanja ročišta Sud će datum održavanja novog ročišta, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
(4) Kada odgodi ročište, Sud je dužan preduzeti sve radnje koje mu stoje na raspolaganju kako bi se do sljedećeg ročišta otklonili uzroci koji su doveli do odgađanja, te kako bi se na tom ročištu rasprava mogla zaključiti.
(5) Protiv rješenja Suda kojim se odgađa ročište ili rješenja kojim se odbijaju prijedlozi stranaka za odgađanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.
Član 83
Ako se započeto ročište ne može okončati u toku istog dana, Sud će odrediti nastavak ročišta za sljedeći radni dan (nastavak ročišta).
Član 84
Odredbe čl.78, 79, 82. i 83. ovog zakona na odgovarajući način primjenjuju se na pripremno ročište.
Član 85
(1) Glavna rasprava je javna.
(2) Raspravi mogu da prisustvuju samo punoljetna lica.
(3) Lica koja su prisutna raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe.
(4) Odredba stava 3. ovog člana ne odnosi se na pripadnike policije, ako je nošenje oružja neophodno za vršenje njihove dužnosti.
Član 86
(1) Sud može isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njen dio ako to zahtijevaju interesi čuvanja službene, poslovne ili lične tajne, zaštita interesa maloljetnika, interesi javnog reda ili razlozi morala.
(2) Sud može isključiti javnost i kada se mjerama za održavanje reda predviđenim u ovom zakonu ne bi moglo obezbijediti nesmetano održavanje rasprave.
Član 87
(1) Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike, punomoćnike i umješače i ombudsmena.
(2) Sud može dopustiti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isključena budu prisutna pojedina službena lica, kao i naučni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu, odnosno naučnu ili javnu djelatnost.
(3) Sud će upozoriti lica koja budu prisutna raspravi na kojoj je javnost isključena da su dužna kao tajnu čuvati ono što su na raspravi saznala, a što nije već poznato javnosti, i upozoriti ih na posljedice odavanja tajne.
Član 88
(1) O isključenju javnosti odlučuje Sud rješenjem koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno.
(2) Protiv rješenja o isključenju javnosti nije dopuštena posebna žalba.
Član 89
Odredbe o javnosti na glavnoj raspravi na odgovarajući način će se primjenjivati i na pripremnom ročištu, na ročištu izvan glavne rasprave pred Sudom, te na ročištu pred zamoljenim sudom.
VI - DOKAZI I IZVOĐENjE DOKAZA
Član 90
(1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
(2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.
Član 91
(1) Sud će naložiti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za donošenje odluke, a koje stranke nisu predložile, ako utvrdi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu člana 8. stav 2. ovog zakona.
(2) Ako stranka ne postupi po nalogu Suda, Sud je ovlašćen da po službenoj dužnosti izvede te dokaze.
Član 92
(1) Ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred Sudom tokom parnice.
(2) Ako stranka porekne činjenice koje je priznala, Sud će ocijeniti da li će te činjenice smatrati priznatim ili osporenim.
(3) Činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se može dokazivati da te činjenice ne postoje, ako zakonom nije šta drugo određeno.
(4) Ne treba dokazivati činjenice koje su opštepoznate.
Član 93
Ako Sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiće primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Član 94
Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčani iznos ili na zamjenjive stvari, ali se tačna visina iznosa, odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo sa nesrazmjernim teškoćama, Sud će o tome odlučiti prema svojoj ocjeni.
Član 95
(1) Dokazi se izvode na glavnoj raspravi.
(2) Na prijedlog stranke, podnesen najkasnije na pripremnom ročištu, Sud može odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred drugim sudom (zamoljeni sud). U tom slučaju, zapisnici o izvedenim dokazima pročitaće se na glavnoj raspravi.
(3) Kad Sud donese odluku iz stava 2. ovog člana, u zamolnici za izvođenje dokaza ukratko će opisati predmet spora, izložiti stanje parnice i odrediti koji će se dokazi izvesti, uz naznaku o kojim okolnostima treba posebno voditi računa.
(4) O ročištu za izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom obavijestiće se stranke.
(5) Sudija zamoljenog suda ima pri izvođenju dokaza sva ovlaštenja koja ima sudija u prvostepenom postupku kad se dokazi izvode na glavnoj raspravi.
(6) Protiv rješenja Suda kojim se određuje izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom nije dopuštena posebna žalba.
Član 96
(1) Ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne može izvesti u rokovima predviđenim ovim zakonom, Sud rješenjem može odrediti duži rok za izvođenje dokaza.
(2) Kad određeni rok protekne, rasprava će se provesti bez obzira na to što određeni dokaz nije izveden.
Član 96a
(1) Ako Sudu nije poznato pravo koje važi u stranoj državi, zatražiće obavještenje od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine.
(2) Sud može i od stranke zatražiti da podnese javnu ispravu izdatu od nadležnog inostranog organa kojom se potvrđuje koje pravo važi u stranoj državi.
Član 97
(1) Uviđaj se preduzima kad je za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje neke okolnosti potrebno neposredno opažanje Suda.
(2) Uviđaj se može obavljati i uz učešće vještaka.
Član 98
Ako u postupku treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka, kod trećeg lica, kod organa vlasti ili kod pravnog lica kome je povjereno vršenje javnog ovlaštenja, na odgovarajući način primijeniće se odredbe čl. 101, 102. i 103. ovog zakona o pribavljanju isprava od ovih organa ili pravnih lica.
Član 99
(1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ vlasti u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdalo pravno ili fizičko lice u vršenju javnog ovlaštenja koje mu je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.
(2) Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene sa javnim ispravama.
(3) Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.
(4) Ako se posumnja u autentičnost isprave, stranka može tražiti da Sud traži da se o tome izjasni organ, odnosno pravno lice od koga bi ona trebalo da potiče.
Član 100
Ako međunarodnim ugovorom nije šta drugo određeno, inostrane javne isprave koje su propisno ovjerene imaju, uz uslov uzajamnosti, istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.
Član 101
(1) Stranka je dužna sama da podnese ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda.
(2) Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku, podnosi se i ovjereni prevod.
(3) Ako se isprava nalazi kod organa vlasti ili pravnog lica kome je povjereno vršenje javnog ovlaštenja, a sama stranka ne može isposlovati da se isprava preda ili pokaže, Sud će po prijedlogu stranke narediti tom organu, odnosno licu da ispravu dostave Sudu.
Član 102
(1) Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, Sud može tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok.
(2) Stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati, ili ako se isprava s obzirom na njen sadržaj smatra zajedničkom za obje strane.
(3) U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje drugih isprava na odgovarajući način primjenjivaće se odredbe čl. 106 i 107. ovog zakona.
(4) Kad stranka koja je pozvana da podnese ispravu poriče da se isprava kod nje nalazi, mogu se radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokazi.
(5) Sud će, s obzirom na sve okolnosti, cijeniti od kakvog je značaja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju Suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili poriče da se isprava kod nje nalazi.
(6) Protiv odluke suda iz stava 1. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.
Član 103
(1) Sud može, na prijedlog stranke, narediti trećem licu da podnese ispravu samo kad je ono po zakonu dužno pokazati je ili je podnijeti ili kad je riječ o ispravi koja je po svom sadržaju zajednička za to lice i stranku koja se poziva na ispravu.
(2) Prije nego što donese odluku kojem trećem licu naređuje da podnese ispravu, Sud će pozvati treće lice da se o tome izjasni.
(3) Kad treće lice poriče svoju dužnost da podnese ispravu koja se kod njega nalazi, Sud će riješiti da li je treće lice dužno podnijeti ispravu.
(4) Kad treće lice poriče da se isprava nalazi kod njega, mogu se radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokazi.
(5) Pravosnažno rješenje o dužnosti trećeg lica da podnese ispravu može se izvršiti prema pravilima izvršnog postupka. Sud će ovo rješenje po službenoj dužnosti dostaviti nadležnom izvršnom sudu radi prinudnog izvršenja.
(6) Treće lice ima pravo na naknadu opravdanih troškova koje je imalo u vezi sa podnošenjem isprava. Odredbe člana 113. ovog zakona na odgovarajući način primjenjivaće se i u tom slučaju.
Član 104
(1) Svako lice koje se poziva kao svjedok dužno je odazvati se pozivu, a ako ovim zakonom nije drugačije određeno, dužno je i svjedočiti.
(2) Kao svjedoci mogu se saslušati samo lica koja su sposobna dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju.
(3) Stranka koja predlaže da se određeno lice sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ono treba svjedočiti i navesti njegovo ime, prezime i boravište.
Član 105
Ne može se saslušati kao svjedok lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja službene ili vojne tajne, dok ga nadležni organ ne oslobodi te dužnosti.
Član 106
(1) Svjedok može uskratiti svjedočenje:
1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;
2) o onome o čemu se stranka ili drugo lice svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovijedala;
3) o činjenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog poziva ili neke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti.
(2) Sud će upozoriti ta lica da u slučajevima navedenim u stavu 1. ovog člana mogu uskratiti davanje iskaza.
Član 107
(1) Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio opasnosti od krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno, svoga bračnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stepena zaključno i onda kad je brak prestao, lice s kojim živi u vanbračnoj zajednici ili njegove srodnike do drugog stepena zaključno, te svog staratenja ili štićenika, usvojioca ili usvojenika.
(2) Sud će upozoriti svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje.
Član 108
(1) Opravdanost razloga za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje Sud pred kojim svjedok treba svjedočiti, nakon što se o tome izjasne stranke.
(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana stranke nemaju pravo na posebnu žalbu.
(3) Svjedok može rješenje iz stava 1. ovog člana pobijati u žalbi protiv rješenja o novčanoj kazni ili o zatvoru zbog toga što je uskratio svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.
Član 109
(1) Svjedoci se pozivaju dostavom pismenog poziva u kojem se navodi ime i prezime i ime jednog roditelja pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se poziva kao svjedok. U pozivu će se svjedok upozoriti na posljedice neopravdanog izostanka predviđene odredbama člana 347. ovog zakona i na pravo na naknadu troškova iz člana 113. ovog zakona.
(2) Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave.
Član 110
(1) Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva svjedoka koji će se kasnije saslušavati. Svjedok je dužan odgovore davati usmeno.
(2) Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prećutati, a nakon toga će se upozoriti na posljedice davanja lažnog iskaza.
(3) Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, ime jednog roditelja, boravište, mjesto i datum rođenja, godine života i njegov odnos sa strankama.
Član 111
(1) Poslije opštih pitanja, svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a nakon toga suprotna stranka.
(2) Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku.
(3) Svjedok će se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o čemu svjedoči.
Član 112
(1) Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušaće se preko tumača.
(2) Ako je svjedok gluv, postavljaće mu se pitanja pismeno, a ako je nijem, pozvaće se da pismeno odgovara. Ako se saslušanje ne može obaviti na taj način, pozvaće se kao tumač lice koje se sa svjedokom može sporazumjeti.
(3) Sud će tumača upozoriti na dužnost vjernog prenošenja pitanja koja se svjedoku postavljaju i izjava koje svjedok bude davao.
Član 113
(1) Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, te na naknadu izmakle zarade, nastale usljed njegove obaveze da svjedoči.
(2) Naknadu iz stava 1. ovog člana svjedok mora zahtijevati odmah nakon saslušanja, jer u protivnim gubi pravo na nju. Sud je dužan da na to upozori svjedoka.
(3) U rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoku, Sud će odrediti da se određeni iznos isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, narediće stranci da određeni iznos plati svjedoku u roku od osam dana. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.
Član 114
Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kada je radi utvrđenja ili razjašnjenja određenih činjenica potrebno stručno znanje kojim Sud ne raspolaže.
Član 115
(1) Stranka koja predlaže vještačenje dužna je u prijedlogu naznačiti predmet i obim vještačenja, te predložiti lice koje će obaviti vještačenje.
(2) Protivna stranka izjasniće se o predloženom vještaku, kao i o predmetu i obimu vještačenja.
(3) Ako stranke ne postignu sporazum o licu koje treba da bude određeno za vještaka i predmetu i obimu vještačenja, odluku o tome će donijeti Sud.
Član 116
(1) Vještačenje obavlja jedan vještak.
(2) Sud može, na prijedlog stranke, odrediti više vještaka za različite vrste vještačenja.
(3) Vještaci se određuju prvenstveno iz reda imenovanih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja.
(4) Složenija vještačenja povjeriće se prvenstveno stručnim ustanovama kao što su bolnice, hemijski laboratoriji, fakulteti i slično.
(5) Ako postoje ustanove za određene vrste vještačenja, kao što su vještačenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i slično, takva vještačenja povjeriće se, u prvom redu, tim ustanovama.
Član 117
Izvođenje dokaza vještačenjem određuje Sud rješenjem koje sadrži:
1) ime i prezime i zanimanje vještaka,
2) predmet spora,
3) obim i predmet vještačenja,
4) rok za podnošenje pismenog nalaza i mišljenja.
Član 118
(1) Vještak se uvijek poziva na ročište za glavnu raspravu.
(2) Prepis rješenja iz člana 117. ovog zakona dostavlja se vještaku zajedno sa pozivom na ročište za glavnu raspravu.
(3) U pozivu će Sud upozoriti vještaka da svoje mišljenje mora iznijeti savjesno i u skladu sa pravilima nauke i vještine i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja nalaza i mišljenja u ostavljenom roku, odnosno neopravdanog izostanka sa ročišta i pravu na nagradu i naknadu troškova.
Član 119
(1) Vještaci su dužni da se odazovu pozivu Suda i iznesu svoj nalaz i mišljenje.
(2) Sud će vještaka, na njegov zahtjev, osloboditi dužnosti vještačenja iz razloga iz kojih svjedok može uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.
(3) Sud može vještaka, na njegov zahtjev, osloboditi dužnosti vještačenja i iz drugih opravdanih razloga. Oslobođenje od dužnosti vještačenja može tražiti i ovlašteno lice organa ili pravnog lica u kojem vještak radi.
Član 120
(1) Vještak će biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudija, ali se izuzetno za vještaka može uzeti i lice koje je ranije bilo saslušano kao svjedok.
(2) Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem.
(3) U zahtjevu za izuzeće vještaka stranka je dužna navesti okolnosti na kojima zasniva svoj zahtjev za izuzeće.
(4) O zahtjevu za izuzeće odlučuje Sud.
(5) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće nije dopuštena posebna žalba.
(6) Ako je stranka saznala za razlog za izuzeće poslije obavljenog vještačenja i prigovara vještačenju iz tog razloga, Sud će postupiti kao da je zahtjev za izuzeće stavljen prije obavljenog vještačenja.
Član 121
(1) Vještak svoj pismeni nalaz i mišljenje uvijek dostavlja Sudu prije rasprave, ukoliko Sud ne odredi drugačije.
(2) Vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje.
Član 122
(1) Ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku, Sud će, nakon proteka roka koji strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti drugog vještaka.
(2) Ako vještak dostavi nalaz ili mišljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrječni sami sebi ili izvedenim dokazima, Sud će pozvati vještaka da ih dopuni, odnosno ispravi, i odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja.
(3) Ukoliko vještak ni po pozivu Suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, Sud će, uz prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka.
Član 123
Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i mišljenje vještaka najmanje osam dana prije ročišta za glavnu raspravu.
Član 124
(1) Ročište za glavnu raspravu održaće se i ako vještak ne pristupi na glavnu raspravu.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, Sud može, na prijedlog stranke, odgoditi raspravu i zakazati novo ročište na koje će ponovo pozvati vještaka, ako utvrdi da je njegovo prisustvo na raspravi neophodno radi razjašnjenja ili dopune nalaza i mišljenja.
Član 125
Sud će vještaku dopustiti da razmatra spise, kao i da postavlja pitanja strankama i drugim vještacima u vezi sa predmetom vještačenja.
Član 126
Protiv rješenja Suda iz čl. 115, 117, 119. i 122. ovog zakona nije dopuštena žalba.
Član 127
Vještak ima pravo na naknadu putnih troškova, troškova za prehranu i prenoćište i troškova vještačenja, te pravo na razumnu nagradu za obavljeno vještačenje.
Član 128
Ako odredbama ovog zakona nije drugačije odre
