ZAKON O POSTUPKU INDIREKTNOG OPOREZIVANjA BIH 2005 2013

ZAKON O POSTUPKU INDIREKTNOG OPOREZIVANjA

("Sl. glasnik BiH", br. 89/2005 i 100/2013)

 

DIO I Opšte odredbe propisa o indirektnom oporezivanju 

 

GLAVA I - OSNOVNE ODREDBE 

Član 1

(Osnovni princip)

(1) Ovim zakonom uređuje se postupak utvrđivanja, naplate i kontrole indirektnih poreza i poreski prekršaji.

(2) Postupak sprovođenja i izvršavanja aktivnosti iz oblasti carinskih dažbina regulisan je Zakonom o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 57/04 i 12/05) i supsidijarno ovim zakonom. 

Član 2

(Odnos prema drugim zakonima)

(1) Ako ovim zakonom nije drugačije propisano, na postupak indirektnog oporezivanja supsidijarno se primjenjuje Zakon o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", broj 29/02). Opšti principi biće dopunski samo ako odredbe ovog zakona, zakona o indirektnim porezima i podzakonskih akata donesenih na osnovu ovog zakona i zakona o indirektnim porezima nisu dovoljne.

(2) U slučaju da su odredbe drugih zakona u suprotnosti s odredbama ovog zakona, primjenjuju se odredbe ovog zakona. 

Član 3

(Mjesna nadležnost)

(1) Postupak indirektnog oporezivanja primjenjuje se na teritoriji Bosne i Hercegovine.

(2) Postupak indirektnog oporezivanja primjenjuje se na strance i na lica koja nemaju stalno prebivalište u Bosni i Hercegovini samo ako je to potrebno, sa ciljem poštovanja obaveza iz međunarodnih sporazuma kojima je pristupila Bosna i Hercegovina i gdje se primjenjuje princip međunarodnog reciprociteta. 

Član 4

(Stvarna nadležnost)

(1) Odredbe ovog zakona primjenjuje Uprava za indirektno oporezivanje (u daljnjem tekstu: UIO) u skladu sa svojim ovlašćenjima i obavezama propisanim zakonima. UIO je obavezan da obezbijedi jedinstvenost u primjeni propisa o indirektnim porezima na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

(2) Odredbe ovog zakona primjenjuju se na sva lica koja su obavezna da plaćaju indirektne poreze ili da obračunavaju i plaćaju indirektne poreze za drugog poreskog obveznika ili da obavljaju druge poslove u vezi sa razrezom poreza obveznika indirektnih poreza. 

Član 5

(Pretpostavka zakonitosti i istinitosti)

Akti koji se donose u postupku indirektnog oprezivanja i kojima se utvrđuje obaveza po osnovu indirektnih poreza i iznosi poreskog duga, smatraju se zakonitim i istinitim i mogu se osporavati samo u žalbenom postupku i putem vanrednih pravnih lijekova. 

DIO II Indirektni porezi 

 

GLAVA I - OPŠTE ODREDBE 

Član 6

(Definicija indirektnih poreza)

U smislu ovog zakona, pojam indirektni porezi odnosi se na uvozne i izvozne dažbine kada se isključivo navedu, akcize, porez na dodatu vrijednost, putarinu i sve druge poreze na državnom nivou zaračunate na robu i usluge pored, ili umjesto gore navedenih obaveza. 

Član 7

(Obaveza indirektnih poreza)

Obaveza indirektnih poreza sastoji se od glavne i sporedne obaveze. 

Član 8

(Glavna obaveza)

Glavna obaveza je plaćanje tačne obaveze po osnovu indirektnih poreza. 

Član 9

(Sporedne obaveze)

Sporedne obaveze su sljedeće: 

1. a) zatezne kamate, 
2. b) naknadni teret prinude, 
3. c) sankcije koje su izrečene za prekršaje propisa o indirektnom oporezivanju i 
4. d) sve ostale zakonom propisane obaveze u vezi s indirektnim oporezivanjem. 

Član 10

(Zatezna kamata)

(1) Na iznose indirektnih poreza koji nisu uplaćeni u zakonskom roku i na propisani račun plaća se zatezna kamata po stopi od 0,04 % dnevno za svaki dan zakašnjenja.

(2) Za potraživanja zatezne kamate nije potreban prethodni razrez UIO. 

Član 11

(Naknadni teret prinude)

(1) Pokretanje postupka prinudne naplate povlači za sobom potraživanje naknadnog tereta u iznosu od 5 % od dužnog iznosa.

(2) Osim zatezne kamate, potražuje se i naknadni teret prinude.

(3) Pokretanje i sprovođenje postupka prinudne naplate regulisaće se posebnim zakonom. 

Član 12

(Redovne obaveze)

(1) Redovne obaveze su one nenovčane obaveze koje se moraju izvršiti u toku postupka indirektnog oporezivanja i koje su nametnute obveznicima indirektnih poreza propisima indirektnog oporezivanja, bez obzira da li su odgovorni ili ne za dug po osnovu indirektnog poreza.

(2) Obveznici, u postupku indirektnog oporezivanja, dužni su da: 

1. a) se registruju radi dobijanja identifikacionog broja indirektnog poreza koji će koristiti u svojim odnosima sa UIO, 
2. b) podnesu prijave, obavještenja i sva druga obavještenja (postavljenje zastupnika, promjena adrese itd.), 
3. c) se pridržavaju računovodstvenih propisa, vode evidencije u skladu sa zakonskim i UIO standardima, kao i sistema informacione podrške i razvoja koji će dozvoliti tumačenje podataka i olakšati pretvaranje tih podataka u čitak format ako su kodirani. Lica koja podliježu plaćanju indirektnih poreza i koja elektronski dostavljaju podatke UIO dužna su da čuvaju kopije programa, spise dokumenata i arhivu koja sadrži originalne podatke, 
4. d) ispostavljaju i podnose fakture ili druga zakonom prihvaćena sredstva dokazivanja prijema, čuvaju fakture, blagajničke račune i sve druge dokumente u vezi s njihovim obavezama indirektnih poreza, 
5. e) olakšaju nadzor i provjere UIO, 
6. f) dostavljaju UIO knjige, registre, dokumente ili podatke koje je obveznik indirektnog poreza dužan da vodi za sebe ili u ime trećih lica, a u vezi sa poštovanjem indirektnog poreza. Ako se informacije pohranjuju elektronski, na taj način će se i dostavljati UIO na njegov zahtjev, 
7. g) omoguće UIO da: 

1) napravi kopije kompjuterskih spisa i drugih podataka u vezi sa porezima koji su elektronski pohranjeni, 

2) pristupi kompjuterskim sistemima pod zaštitom, 

3) izuzme kompjutere i računarsku opremu ako je to neophodno radi provjere poslovnih transakcija.

(3) Sve obaveze utvrđene ovim članom mogu biti predmet regulisanja podzakonskim aktima. 

Član 13

(Obaveze UIO)

(1) UIO je obavezan da poreskom obvezniku izvrši povrat novčanih sredstava, saglasno odredbama ovog zakona, i to: 

1. a) izvrši povrate koji proizlaze iz propisa za svaki indirektni porez, 
2. b) izvrši povrat neosnovano izvršenih uplata, 
3. c) izvrši povrat troškova za garancije i 
4. d) plati zatezne kamate.

(2) Osim obaveza navedenih u stavu (1) ovog člana, UIO je dužan da izvršava i druge obaveze utvrđene ovim zakonom, a u vezi sa postupkom indirektnog oporezivanja i pravnim sistemom Bosne i Hercegovine. 

Član 14

(Povrati koji proizlaze iz svakog indirektnog poreza)

(1) Nakon poravnanja drugih obaveza obveznika indirektnih poreza, UIO vrši povrat svakog iznosa u skladu s odredbama propisanim zakonom za svaki indirektni porez.

(2) Povrat se vrši u roku utvrđenom zakonom za svaki indirektni porez. Ako propisima o indirektnim porezima nije utvrđen rok, povrati se vrše u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva ili saznanja UIO da je potrebno izvršiti povrat.

(3) Kada UIO ne izvrši povrat u datom roku, obavezan je po službenoj dužnosti da plati zateznu kamatu prema članu 10. ovog zakona.

(4) Zatezna kamata teče od dana isteka roka za povrat do dana izdavanja naloga za povrat. 

Član 15

(Povrat neosnovano izvršenih uplata)

(1) Nakon poravnanja drugih obaveza obveznika indirektnih poreza, UIO vrši povrat svih neosnovano izvršenih uplata poreskom obvezniku za indirektni porez ili njegovim nasljednicima.

(2) Povrat neosnovano izvršenih uplata vrši se po službenoj dužnosti ili na zahtjev obveznika indireknih poreza ili njegovog nasljednika, u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva ili od dana kada UIO utvrdi neosnovano izvršenu uplatu.

(3) Postupak povrata neosnovano izvršenih uplata vrši se u skladu sa članom 14. ovog zakona. 

Član 16

(Povrat zatezne kamate i troškova garancija u slučajevima poništenog iznosa duga)

(1) Kada su iznosi plaćeni ili garancije podnesene da bi se spriječilo izvršenje rješenja, UIO će izvršiti povrat plaćenog iznosa ili troškova garancije ako su rješenje ili iznos duga poništeni rješenjem UIO ili od nadležnog suda. Povrat se vrši sa obračunatom zateznom kamatom od dana kada je iznos ili trošak garancije plaćen.

(2) Troškovi garancije i njihovo plaćanje dokumentuju se dokazima koje izdaje davalac garancije. UIO će prihvatiti traženi iznos ako ga smatra razumnim u poređenju sa uobičajenim tržišnim cijenama koje se traže za ovakve garancije.

(3) Odredbe iz ovog člana ne primjenjuju se na druge slučajeve garancija koje su podnesene za obezbjeđenje obaveza po osnovu indirektnih poreza ili iznosa duga. 

Član 17

(Prava obveznika indirektnih poreza)

Obveznik ima pravo da: 

1. a) dobije informaciju i pomoć od UIO u ostvarivanju njegovih prava i izvršavanju njegovih obaveza u vezi s indirektnim porezima, 
2. b) dobije, bez zahtjeva i u vremenskim periodima utvrđenim ovim zakonom, povrate koji proizlaze iz svakog indirektnog poreza, povrate neosnovano izvršenih uplata i povrat troškova garancije kako je propisano ovim zakonom, uz utvrđenu zateznu kamatu, 
3. c) je u svakom trenutku upoznat sa situacijom postupaka indirektnog oporezivanja u kojem je poreski obveznik za indirektne poreze stranka, 
4. d) poznaje identitet organa i personala koji radi za UIO, pod čijom odgovornošću su izvršene radnje i postupci indiretnog oporezivanja u kojima je poreski obveznik za indirektne poreze stranka, 
5. e) dobije uvjerenja i obrasce prijava za indirektni porez koje podnosi poreski obveznik za indirektni porez, 
6. f) na zahtjev dobije potvrdu za svaki dokument koji podnese UIO, 
7. g) na povjerljivost, kako je propisano zakonom, svih podataka, izvještaja ili zapisa pribavljenih od UIO, u smislu da se isključivo koriste u upravljanju i sprovođenju indirektnih poreza ili kazni i da nikada ne budu dati ili proslijeđeni trećim stranama, osim u slučajevima propisanim zakonom, 
8. h) se službenici UIO prema njemu ophode s dužnim poštovanjem i uvažavanjem, 
9. i) se svaki postupak UIO koji uključuje prisustvo poreskog obveznika za indirektni porez vrši tako da se izbjegne bilo kakvo zadiranje u njegovo lično dostojanstvo ili bilo kakva nepotrebna neugodnost, 
10. j) podnosi zahtjeve i dokumente i druge relevantne dokaze koje će razmatrati nadležni organi koji donose rješenje, 
11. k) se izjasni na saslušanju u skladu s onim što je propisano zakonom, 
12. l) bude informisan o procjeni vrijednosti nekretnine koja će biti predmet sticanja ili prenosa, 
13. m) bude informisan o pokretanju inspekcijskih radnji, o njihovom karakteru i obimu, kao i o pravima i dužnostima za vrijeme tih radnji i rokovima utvrđenim zakonom u okviru kojih će se te radnje vršiti, 
14. n) podnese predloge i prigovore u pogledu obavljanja poslova UIO, 
15. o) se njegovi zahtjevi sa relevantnim dokazima razmatraju i navode u zvaničnim dokumentima koje sačinjavaju radnici UIO u postupcima indirektnog oporezivanja, 
16. p) traži podršku i podnosi zahtjeve i obavezujuće dokumente po zakonima o indirektnim porezima službi UIO po svom izboru. 

GLAVA II - LICA KOJA PODLIJEŽU PLAĆANjU INDIREKTNIH POREZA 

Član 18

(Lica koja podliježu plaćanju indirektnog poreza)

(1) Obveznici su fizička i pravna lica i drugi subjekti koji nemaju svojstvo pravnog lica i koji su dužni da izvršavaju obaveze indirektnog poreza propisane zakonom.

(2) Poreskim obveznicima smatraju se ona lica koja su, po zakonu o indirektnom oporezivanju, dužna da poštuju redovne obaveze indirektnih poreza.

(3) Kada je to propisano zakonom, obaveze po osnovu indirektnih poreza mogu se naplatiti iz imovine umrlog lica, u periodu dok nasljednik nije prihvatio nasljeđe sa pravima i obavezama, ili je odbio da prihvati, zajedničke imovine i imovine subjekata i udruženja koja nemaju svojstvo pravnog lica a koja su osnovana sa ciljem obavljanja privredne djelatnosti koja podliježe plaćanju indirektnog poreza.

(4) Poreskim obveznicima smatraju se i ona lica koja su, saglasno odredbama ovog zakona, nosioci pojedinačne, solidarne ili supsidijarne odgovornosti za izmirenje obaveza indirektnog poreza.

(5) Lica koja su odgovorna za istu obavezu indirektnog poreza biće pojedinačno i solidarno odgovorna UIO za izmirenje obaveza.

(6) Zakonom se mogu propisati i drugi oblici pojedinačne i solidarne odgovornosti. 

Član 19

(Nasljednici pojedinaca)

(1) U slučaju smrti obveznika indirektnog poreza, neplaćene obaveze indirektnog poreza biće prenesene se na zakonske ili testamentarne nasljednike, saglasno građanskim propisima u vezi sa prihvatanjem nasljedstva. Obaveze indirektnog poreza glavnog obveznika indirektnog poreza prenose se samo ako su nastale prije smrti glavnog obveznika indirektnog poreza. Ni pod kojim okolnostima obaveza nasljednika ne može prelaziti iznos primljenog nasljeđa.

(2) U periodu do prihvatanja nasljedstva s obavezama, odgovornost izvršavanja redovnih obaveza indirektnog poreza preminulog lica je na predstavniku zaostavštine.

(3) Obaveze indirektnog poreza mogu se namiriti iz zaostavštine. 

Član 20

(Nasljednici pravnih lica i subjekata i udruženja koja nemaju svojstvo pravnih lica)

(1) Neplaćene obaveze indirektnog poreza registrovanih pravnih lica koja su prestala da obavljaju djelatnost ili su likvidirana, prenijeće se na osnivače ili suvlasnike ako: 

1. a) je novčana obaveza osnivača ili suvlasnika ograničena zakonom, ista lica biće pojedinačno i solidarno odgovorna do granice vrijednosti njihovog likvidacionog iznosa (kvote), 
2. b) novčana obaveza osnivača ili suvlasnika nije ograničena zakonom, ista lica biće pojedinačno i solidarno odgovorna za ukupni iznos neplaćene obaveze.

(2) Obaveza indirektnog poreza može se prenijeti na nasljednike čak i ako preduzeće nije likvidirano kada dođe do prestanka obavljanja djelatnosti preduzeća.

(3) Kada je preduzeće ustupljeno bez prethodno obavljenog postupka likvidacije ili je prestalo da obavlja djelatnost, neplaćene obaveze indirektnog poreza prenijeće se na lica ili subjekte koji su primaoci, odnosno korisnici tih djelatnosti. Ovo pravilo se takođe primjenjuje u bilo kojem slučaju ustupanja, bez obzira na imovinu ili potraživanja i dugovanja preduzeća.

(4) U slučajevima gašenja fondacija ili subjekata i udruženja koja nemaju svojstvo pravnih lica, neplaćene obaveze indirektnog poreza biće prenesene na primaoce robe i prava osnovanih subjekata ili na osnivače ili suvlasnike subjekata i udruženja koja nemaju svojstvo pravnih lica.

(5) Sankcije protiv preduzeća pomenutih u ovom članu biće prenesene na njihove nasljednike na način propisan u prethodnim stavovima i do visine likvidacionog iznosa koji im pripada. 

Član 21

(Odgovornost)

(1) Zajedno sa glavnom odgovornošću, zakonom se mogu utvrditi i dodatne obaveze u obliku posebne i solidarne odgovornosti ili supsidijarne odgovornosti za dug indirektnog poreza. Za ovu svrhu, licima sa glavnom odgovornošću smatraće se ona lica navedena u članu 18. ovog zakona.

(2) Ako nije drugačije propisano zakonom, dodatna odgovornost u svrhu indirektnog poreza biće supsidijarna odgovornost.

(3) Dodatna odgovornost odnosiće se na ukupan dug po osnovu indirektnog poreza potraživanog u zakonom propisanom redovnom periodu za izmirivanje obaveza indirektnih poreza.

(4) Kada odgovorno lice ne plati dug indirektnog poreza u propisanom dobrovoljnom periodu, počeće period prinudne naplate i potraživaće se kazne i zatezne kamate.

(5) Odgovornost se neće proširiti na sankcije, osim ako nije drugačije propisano zakonom.

(6) Ako nije drugačije propisano zakonom, za potraživanje plaćanja duga od dodatno odgovornih lica biće potrebno sprovođenje upravne radnje kojom se, nakon saslušanja odgovornog lica, proglašava dodatna odgovornost i utvrđuje iznos i obim u skladu sa odredbama koje regulišu postupak prinudne naplate. Prije proglašavanja odgovornosti, UIO može preduzeti mjere obezbjeđenja, kao što je propisano u članu 46. ovog zakona i sprovesti istrage i provjere, kao što je propisano u čl. 71. i 93. ovog zakona. Da bi se proglasila supsidijarna odgovornost, potrebno je proglasiti nesolventnost (neuspjeh) glavnog dužnika i pojedinačno i solidarno odgovornih lica.

(7) Ako su dva ili više lica pojedinačno, solidarno ili supsidijarno odgovorna za isti dug, ukupan iznos duga može se potraživati od bilo kojeg lica.

(8) Odgovorna lica imaju pravo na povrat od onih lica koja imaju glavnu odgovornost, kao što je propisano zakonom. 

Član 22

(Pojedinačno i solidarno odgovorna lica)

(1) Pojedinačnu i solidarnu odgovornost za dug indirektnog poreza imaju: 

1. a) lica koja prouzrokuju ili aktivno sarađuju u činjenju bilo kojeg kršenja zakona i propisa o indirektnom porezu. Obaveze će se proširiti i na sankcije izrečene za prekršaje, 
2. b) članovi ili suvlasnici subjekata i udruženja koja nemaju svojstvo pravnih lica, zajednički stečene imovine ili zaostavštine, srazmjerno njihovom udjelu u tim privrednim jedinicama, 
3. c) pravni sljednici bilo kojeg oblika reorganizovanja (vlasništvo, vođenje posla, udruživanje, spajanje, dijeljenje, izdvajanje itd.) odgovorni su za obaveze preuzete od pravnog prethodnika, a koje su proistekle iz poslovanja. Odgovornost u prinudnoj naplati biće ograničena u skladu sa propisima koji regulišu ovu oblast, 
4. d) odgovornost utvrđena ovim stavom neće se odnositi na: 

1) kupce dijela imovine, osim ako osnuju posebno preduzeće koje može nastaviti svoje poslovne aktivnosti, 

2) slučajeve nasljeđivanja koji su propisani odredbom člana 19. ovog zakona i 

3) kupce imovine kupljene u stečajnom postupku.

(2) Pojedinačnu ili solidarnu odgovornost za plaćanje neplaćenog duga i to do iznosa koji UIO može da zaplijeni ili da na drugi način obezbijedi dug ima: 

1. a) lice koje prouzrokuje ili sarađuje u prikrivanju ili prenosu novca, imovine ili prava od odgovornih lica, s namjerom da spriječi ili omete radnje UIO, 
2. b) lice koje greškom ili nemarom ne poštuje naloge za zapljenu, 
3. c) lice koje po saznanju o zapljeni, mjerama obezbjeđenja ili datoj garanciji, izričito ili prećutno sarađuju ili odobrava prikrivanje zaplijenjene imovine ili prava, ili one robe ili prava koji su opterećeni (založeni) mjerama obezbjeđenja ili garancijom, 
4. d) depozitari imovine dužnika koji nakon prijema rješenja o zapljeni sarađuju ili dozvole oslobađanje onoga što je predmet zapljene, 
5. e) zakonom se mogu utvrditi i drugi slučajevi pojedinačne i solidarne odgovornosti.

(3) Postupak utvrđivanja i potraživanja pojedinačne i solidarne odgovornosti regulisan je propisima koji regulišu postupak prinudne naplate. 

Član 23

(Supsidijarna odgovornost)

(1) Supsidijarnu odgovornost za obavezu duga indirektnog poreza, pored odgovornosti propisane u članu 22. stav (1) tačka a) ovog zakona, imaju stvarni i pravni upravnik pravnog lica koji: 

1. a) nisu preduzeli odgovarajuće mjere koje su u njihovoj nadležnosti kako bi učinili da pravno lice poštuje obaveze indirektnih poreza, 
2. b) su izričito ili prećutno odobrili podređenima nepoštovanje obaveza po osnovu indirektnih poreza, 
3. c) su sklopili ugovore koji olakšavaju nepoštovanje obaveza po osnovu indirektnih poreza, 
4. d) odgovornost iz stava (1) ovog člana će se proširiti na sankcije za: 

1) stvarne i pravne upravnike pravnih lica koja su prekinula svoje djelatnosti ukoliko upravnik nije preduzeo odgovarajuće mjere za plaćanje neplaćene obaveze, ili je sklopio bilo kakve ugovore ili preduzeo mjere koje su prouzrokovale neplaćanje. Odgovornost će se proširiti samo na one neplaćene obaveze u momentu prekida djelatnosti, 

2) primaoce i upravnike u postupcima obustavljanja plaćanja prije stečajnog postupka koji nisu preduzeli odgovarajuće mjere u smislu poštovanja obaveza indirektnog poreza koje su bile zaračunate licu koje ima glavne obaveze indirektnog poreza, likvidacioni upravnici i primaoci u stečajnim postupcima, 

3) carinske posrednike kada djeluju u ime ili za račun njihovih poslodavaca.

(2) Zakonom se mogu utvrditi i drugi slučajevi supsidijarne odgovornosti.

(3) Postupak utvrđivanja i potraživanja supsidijarne odgovornosti utvrđen je u propisima koji regulišu oblast prinudne naplate. 

Član 24

(Ovlašćenje za postupanje)

U pitanjima indirektnih poreza maloljetna lica ili druga lica koja su procesno nesposobna mogu postupati u pitanjima indirektnih poreza koja proizlaze iz radnji koje im zakon omogućava. 

Član 25

(Zakonsko zastupanje)

(1) U ime lica koja nemaju ovlašćenje za postupanje postupaju zakonski zastupnici.

(2) U ime pravnih lica postupaju lica koja su, u skladu sa zakonom ili prema valjano usvojenom sporazumu, ovlašćena da zastupaju pravno lice.

(3) U ime subjekata i udruženja koja nemaju svojstvo pravnog lica postupa imenovano lice. Ako niko nije imenovan, lice koje očigledno upravlja datim subjektima smatra se zastupnikom, a u slučaju da nema takvog lica, svaki od članova ili učesnika subjekata. 

Član 26

(Dobrovoljno zastupanje)

(1) Lice koje podliježe plaćanju indirektnog poreza može da postupa posredstvom zastupnika sa kojim UIO ima pravo da preduzima sve upravne radnje, osim u slučaju da je lice koje podliježe plaćanju indirektnog poreza izričito povuklo ovlašćenje obavještavajući UIO.

(2) U svim slučajevima gdje je potreban potpis lica koje podliježe plaćanju indirektnog poreza, odnosno da bi zastupnik mogao: postupati u ime tog lica, pokrenuti postupak, obustaviti postupak, odustati od njega, odreći se prava, priznati obaveze u ime lica koje ima obavezu po osnovu indirektnog poreza, podnijeti zahtjev za povrat, zastupništvo se u tim slučajevima dokazuje svakim sredstvom koje je prihvaćeno u zakonu.

(3) Smatra se da zastupnik koji se profesionalno bavi zastupanjem lica koja podliježu plaćanju indirektnih poreza posjeduje dovoljno ovlašćenja.

(4) Ako je više lica odgovorno za plaćanje iste obaveze indirektnog poreza, smatra se da svako od njih može zastupati sva lica koja podliježu plaćanju, osim ako izričito nije drugačije ugovoreno. Bez obzira na to, o preduzetim radnjama moraju se obavijestiti sva ta lica.

(5) Ako zastupnik u trenutku preduzimanja određenih radnji nije pružio dokaz da posjeduje ovlašćenje za zastupanje, smatraće se da je bio ovlašćen za preduzimanje tih radnji ako pravo na zastupanje dokaže UIO u roku od tri dana od dana preduzimanja radnje. 

Član 27

(Zastupanje nerezidenata)

(1) Lica koja podliježu plaćanju indirektnog poreza a koja nemaju sjedište, odnosno prebivalište u Bosni i Hercegovini, obavezna su da imenuju zastupnika na teritoriji Bosne i Hercegovine, ako: 

1. a) posluju u Bosni i Hercegovini preko stalne firme, 
2. b) nemaju stalnu firmu, a privremeno obavljaju privredne aktivnosti što podrazumijeva nastupanje obaveze za plaćanje indirektnog poreza, 
3. c) je to izričito propisano zakonskim propisima koji se odnose na indirektni porez, 
4. d) UIO to smatra neophodnim zbog karakteristika poslovanja ili aktivnosti ili zbog iznosa ostvarenog prihoda.

(2) O imenovanju i poništenju zastupništva UIO se obavještava u roku od pet dana od tog roka ili u roku koji je propisan zakonom o indirektnim porezima. 

Član 28

(Adresa sjedišta odnosno prebivališta za potrebe indirektnih poreza)

(1) Adresa za potrebe indirektnog oporezivanja je mjesto obveznika određeno za njegove njegove odnose sa UIO.

(2) Adresa sjedišta, odnosno prebivališta za potrebe indirektnih poreza je: 

1. a) za fizička lica, adresa mjesta gdje su ona stalno nastanjena, a ako ta lica obavljaju privrednu djelatnost, UIO može uzeti u obzir mjesto gdje ta lica obavljaju svoju privrednu djelatnost, 
2. b) za pravna lica, adresa sjedišta firme upisana u sudski registar, ako se sa tog mjesta zaista upravlja i rukovodi poslovima. U slučaju da se sa adrese sjedišta firme upisane u sudski registar ne vrši upravljanje i rukovođenje poslovima, sjedištem se smatra mjesto gdje se vrši upravljanje i rukovođenje u praksi. Ako se to ne može utvrditi, sjedištem se prvenstveno smatra mjesto gdje se nalazi najvrednija nekretnina pravnog lica, a sekundarno mjesto gdje se nalaze ostala najvrednija sredstva, 
3. c) za subjekte i udruženja koja nemaju svojstvo pravnog lica, adresa predstavnika, a ako je ona nepoznata ili ako nema predstavnika i ne zna se gdje se vrši upravljanje i rukovođenje u praksi, sjedištem se smatra mjesto gdje se nalazi najvrednija imovina i 
4. d) za fizička i pravna lica koja nemaju prebivalište, odnosno sjedište u Bosni i Hercegovini, sjedište, odnosno prebivalište zastupnika koji je imenovan u skladu sa članom 27. ovog zakona.

(3) Poreski obveznici indirektnih poreza dužni su da dostave UIO adresu svog sjedišta, odnosno prebivališta i sve promjene u vezi s tim, u roku od osam dana, osim ako nije drugačije propisano drugim zakonima o indirektnim porezima.

(4) UIO ima pravo da provjeri i usmjeri mjesto adrese sjedišta, odnosno prebivališta za potrebe indirektnih poreza. 

GLAVA III - DUG PO OSNOVU INDIREKTNIH POREZA 

Član 29

(Dug po osnovu indirektnog poreza)

(1) Dug po osnovu indirektnog poreza je dužni iznos, koji proističe iz glavne obaveze indirektnog poreza ili iz obaveza da se izvrši plaćanje unaprijed.

(2) Osim duga iz stava (1) ovog člana, dug po osnovu indirektnog poreza obuhvata: 

1. a) zatezne kamate, 
2. b) naknadni teret za prinudu, 
3. c) bilo koji poseban trošak koji se zahtijeva po poreskom zakonu i 
4. d) kazne indirektnih poreza. 

Član 30

(Gašenje duga po osnovu indirektnog poreza)

Dug po osnovu indirektnog poreza može se ugasiti plaćanjem, zastarjelošću, prebijanjem, otpisom, na načine propisane carinskim zakonom i na bilo koji drugi način propisan zakonom. 

Član 31

(Način plaćanja)

(1) Plaćanje duga po osnovu indirektnog poreza vrši se zakonskim sredstvom plaćanja (valutom) Bosne i Hercegovine na način propisan zakonom.

(2) UIO može propisati zahtjeve i uslove da se omogući plaćanje elektronskim putem ili drugim bezgotovinskim sredstvima plaćanja. 

Član 32

(Vrijeme plaćanja)

Dug po osnovu indirektnog poreza smatra se plaćenim kada je dužni iznos uplaćen na račun UIO koji je otvoren kod ovlašćene organizacije platnog prometa. 

Član 33

(Rok plaćanja)

(1) Iznosi indirektnih poreza koji proizlaze iz samooporezivanja plaćaju se u rokovima propisanim posebnim zakonom za svaki indirektni porez.

(2) Dobrovoljna plaćanja iznosa indirektnog poreza koja proizlaze iz razreza izvršenog od UIO vrše se do 15. u mjesecu nakon isteka mjeseca u kojem je izvršen razrez, tj. od kada je predlog razreza postao konačan.

(3) Nakon početka perioda prinudne naplate i nakon uručenja naloga za prinudnu naplatu dužniku, plaćanje se vrši u roku od 10 dana od dana uručenja naloga za prinudnu naplatu. 

Član 34

(Raspodjela uplata)

(1) Plaćanje duga sa računa poreskog obveznika UIO raspoređuje prema redoslijedu dospijevanja poreskih i drugih obaveza.

(2) Ako UIO sklopi bilo kakav sporazum o saradnji za izvršavanje postupaka prinudne naplate u ime bilo koje državne administracije, dugovanja po osnovu indirektnog poreza imaće prioritet prilikom raspodjele uplata. 

Član 35

(Odgođena plaćanja)

(1) Plaćanje iznosa duga po osnovu indirektnog poreza u redovnom ili u periodu prinudne naplate može se odgoditi ili vršiti u ratama, u skladu s odredbama propisanim podzakonskim aktima.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, plaćanje indirektnih poreza koje se vrši sredstvom taksiranih dokumenata ne može se odgoditi.

(3) Za odgođena plaćanja potrebne su garancije koje su propisane u ovom i u Zakonu o prinudnoj naplati.

(4) Podnošenje zahtjeva za odgođeno plaćanje spriječiće pokretanje postupka prinudne naplate navedenog iznosa duga po osnovu indireknog poreza, ali neće obustaviti obračunavanje zatezne kamate.

(5) UIO će odbiti u pisanoj formi bilo koji zahtjev za odgođeno plaćanje koji podnese obveznik indirektnog poreza u periodu prinudne naplate kada je rješenje o oduzimanju imovine uručeno dužniku.

(6) Odgođeno plaćanje može se sastojati od odgađanja iznosa duga ili plaćanja u ratama, ali se ni u kom slučaju odgađanje neće odobriti na period duži od jedne godine, a plaćanje u ratama na period duži od tri godine.

(7) UIO je dužna da donese rješenje o odobravanju ili odbijanju zahtjeva za odgođeno plaćanje u roku od mjesec dana. Obveznik indirektnog poreza mora biti obaviješten u oba slučaja. 

Član 36

(Rok zastarjelosti)

Istekom roka od pet godina zastarijevaju sljedeća prava i obaveze: 

1. a) pravo UIO na razrez prethodno nerazrezanih obaveza po osnovu indirektnih poreza, 
2. b) pravo UIO da zahtijeva plaćanje iznosa po osnovu indirektnih poreza, 
3. c) pravo obveznika indirektnih poreza da: 

1) zahtijeva povrat po osnovu indirektnih poreza, 

2) zahtijeva povrat neosnovano plaćenih poreza, 

3) zahtijeva povrat troškova za garancije, 

1. d) obaveze UIO da izvrši povrat indirektnih poreza, neosnovano plaćenih i troškova za garancije. 

Član 37

(Izračunavanje roka zastarjelosti)

(1) Rok zastarjelosti računa se na sljedeći način: 

1. a) pravo na razrez prethodno nerazrezanih obaveza po osnovu indirektnog poreza teče od dana nakon isteka roka za podnošenje prijave, 
2. b) pravo da zahtijeva plaćanje iznosa po osnovu indirektnih poreza od dana nakon isteka roka za plaćanje u redovnom roku, 
3. c) pravo obveznika indirektnih poreza da zahtijeva povrat po osnovu: 

1) indirektnih poreza od dana nakon isteka roka u kojem se povrat može tražiti, 

2) neosnovano plaćenog poreza od dana nakon što je izvršeno neosnovano plaćanje, 

3) troškova garancije od dana nakon donošenja rješenja o poništenju obaveza, 

1. d) obaveza UIO da izvrši povrat indirektnih poreza, neosnovanih plaćanja i troškova za garancije od dana nakon isteka roka u kojem UIO ima obavezu izvršenja povrata.

(2) Zastarjelost obaveza lica sa pojedinačnom i solidarnom odgovornošću teče od dana nakon isteka redovnog roka za plaćanje glavnog dužnika. Izuzetno od prethodno rečenog, zastarjelost za solidarno odgovorna lica za plaćanje kao posljedica radnji prinudne naplate računa se od dana saznanja za činjenice kojima se utvrđuje solidarna odgovornost.

(3) Za obaveze supsidijarno odgovornih lica zastarijevanje se računa od dana nakon uručenja posljednjeg obavještenja o radnjama prinudne naplate glavnom dužniku ili, ako postoje, drugim pojedinačno ili solidarno odgovornim licima. 

Član 38

(Prekid zastarjelosti)

(1) Prekid zastarjelosti iznosa duga nastupa svakom radnjom: 

1. a) UIO koja se odnosi na iznos duga o kojem je obveznik indirektnog poreza obaviješten, 
2. b) obveznika indirektnog poreza, a u vezi s iznosom dugova podnesenih UIO.

(2) Ako je zastarjelost prekinuta, novi rok zastarjelosti počinje da teče od dana nakon prekinutog roka.

(3) Ako je zastarjelost prekinuta za glavnog obveznika, isto se odnosi i na ostala odgovorna lica.

(4) Ako se dug sastoji od više iznosa sa različitim vremenom dospijeća, prekid zastarjelosti odnosi se samo na iznos čiji je rok zastarjelosti prekinut. 

Član 39

(Apsolutna zastarjelost)

Apsolutno zastarjelost nastupa u svakom slučaju nakon isteka 10 godina od dana kada je prvi put počelo teći. 

Član 40

(Obim i dejstvo zastarjelosti)

(1) Zastarjelost se odnosi na sva odgovorna lica za plaćanje iznosa duga.

(2) Zastarjelost se proglašava po službenoj dužnosti.

(3) Zastarjelost gasi iznos duga . 

Član 41

(Prebijanje)

(1) Iznosi dugovanja po osnovu indirektnih poreza mogu se potpuno ili djelimično ugasiti prebijanjem preko potraživanja koje je UIO priznala u korist istog odgovornog lica.

(2) Prebijanje se može odobriti po službenoj dužnosti kada su potraživanja UIO i potraživanja obveznika dospjela za naplatu ili po zahtjevu stranke. 

Član 42

(Otpis indirektnih poreza)

Indirektni porezi mogu se otpisati samo pod uslovima i u iznosima propisanim zakonom. 

Član 43

(Privremeni otpis zbog nesolventnosti)

(1) Iznosi dugovanja po osnovu indirektnog poreza koji nisu naplaćeni u postupku prinudne naplate zbog dokazane nesolventnosti dužnika privremeno se otpisuju proglašavanjem iznosa duga potpuno ili djelimično nenaplativim.

(2) Iznosi dugovanja po osnovu indirektnog poreza biće trajno otpisani ako: 

1. a) je dužnik nesolventan u momentu kada je dug postao predmet otpisa zbog zastarjelosti i 
2. b) zastarjelost nije prekinuta u skladu sa članom 38. ovog zakona. 

Član 44

(Pravo prvenstva UIO)

(1) UIO ima pravo prvenstva da naplati dospjele iznose duga po osnovu indirektnih poreza u odnosu na druge povjerioce, izuzev u slučajevima kad su drugi povjerioci registrovali svoja prava u odgovarajućem registru prije nego što je UIO registrovao svoj iznos duga.

(2) U slučaju stečaja, ona dugovanja po osnovu indirektnih poreza koja su ugrožena namirivanjem povjerioca u stečajnom postupku tretiraće se u skladu sa važećim zakonskim propisima o stečaju. 

Član 45

(Pravo zadržavanja UIO)

UIO ima pravo prvenstva zadržavanja robe za plaćanje duga po osnovu indirektnog poreza, ako plaćanje duga nije dovoljno zagarantovano. Pravo zadržavanja UIO ima prioritet nad bilo kojim zakonskim pravima bilo kojih drugih lica. Pravo zadržavanja ograničeno je na određenu robu za koju su obračunate obaveze po osnovu indirektnog poreza i na iznos u visini tih obaveza po osnovu indirektnih poreza. 

Član 46

(Mjere obezbjeđenja)

(1) Da bi se obezbijedilo plaćanje iznosa duga po osnovu indirektnih poreza, UIO može preduzeti privremene mjere obezbjeđenja ako postoji razumna vjerovatnoća da se na drugi način plaćanje neće izvršiti ili da će se veoma teško izvršiti.

(2) Obveznik indirektnog poreza biće obaviješten o mjerama obezbjeđenja sa izričito navedenim razlozima koji opravdavaju preduzimanje tih mjera.

(3) Mjere obezbjeđenja strogo su proporcionalne svrsi definisanoj u ovom članu i ograničene su na vrijeme, a neće se preduzimati one mjere koje mogu prouzrokovati štetu koju je nemoguće ili vrlo teško otkloniti.

(4) Mjere obezbjeđenja mogu biti sljedeće: 

1. a) zadržavanje povrata po osnovu indirektnih poreza ili bilo kojeg iznosa koji UIO mora platiti dužniku, 
2. b) zahtjev odgovarajuće garancije kao uslova za dozvolu registracije ili davanje dozvola ili prednosti po zakonima o indirektnim porezima u slučajevima kada UIO ima opravdanu sumnju da će obveznik indirektnih poreza ispuniti svoje obaveze, 
3. c) zabilježba na bilo koji oblik vlasništva (imovine ili prava) upisivanjem zabilježbe u odgovarajući registar ili deponovanje robe na mjesto za koje se UIO odluči, 
4. d) zabrana otuđenja, opterećenja ili raspolaganja bilo kojom imovinom ili nekom određenom imovinom ili pravom i 
5. e) sve drugo propisano zakonom.

(5) Mjere obezbjeđenja prestaće najkasnije šest mjeseci od dana njihovog preduzimanja, izuzev u sljedećim slučajevima kada: 

1. a) su preduzete u postupku prinudne naplate. Zapljena će u ovakvim slučajevima stupiti na snagu od datuma kada je upisana zabilježba, 
2. b) prestanu okolnosti koje su bile osnov za preduzimanje mjera obezbjeđenja, 
3. c) se na zahtjev stranke mjere mogu zamijeniti nekom drugom garancijom koja se smatra dovoljnom, 
4. d) postoji dovoljno razloga za produženje perioda od šest mjeseci, s tim da se taj rok ne može produžiti za više od jednog perioda od šest mjeseci.

(6) UIO može kao mjeru zaštite zaplijeniti sredstva ostvarena prodajom karata za javne manifestacije o kojima UIO nije prethodno informisana. Takođe, UIO može zaplijeniti gotovinu i robu od pokretnih neprijavljenih djelatnosti u iznosu koji je dovoljan da se obezbijedi plaćanje poreskih obaveza koje će se utvrditi kao rezultat tih poslovnih djelatnosti.

(7) Osim opštih mjera zaštite utvrđenih u ovom članu, UIO može da zadrži bilo koji povrat zbog krivičnog gonjenja, bilo kojih lica, za bilo koju povredu indirektnog poreza ili strana u postupku prekršaja zbog povrede obaveze po propisima o indirektnom oporezivanju. Iznos koji se zadržava je onaj koji se smatra neophodnim da se obezbijedi plaćanje obaveza po osnovu indirektnog poreza i troškova postupka koji su utvrđeni odgovarajućim postupkom.

(8) Bilo koje mjere obezbjeđenja treba odmah ukinuti ako je podnesena bankovna garancija koja obezbjeđuje plaćanje iznosa pokrivenog mjerama obezbjeđenja. 

Član 47

(Garancije za odgođena plaćanja)

(1) UIO će tražiti bankovnu garanciju da bi obezbijedio odgođeno plaćanje iznosa duga po osnovu indirektnog poreza. Kada je dužnikova nemogućnost dobijanja bankovne garancije opravdana, UIO može prihvatiti i sljedeće vidove garancija: 

1. a) hipoteku, 
2. b) zalog sa izmještanjem pokretne imovine ili bez izmještanja pokretne imovine, 
3. c) dobrovoljna i zajednička garancija trećih lica i 
4. d) svaku drugu hartiju od vrijednosti koju UIO smatra dovoljnom.

(2) Kada je utvrđeno zakonom, poreski obveznik može tražiti da UIO preduzme mjere obezbjeđenja umjesto navedenih garancija. U takvim slučajevima, mjere obezbjeđenja prestaju nakon tri mjeseca nakon isteka roka za plaćanje iznosa na koji je odgađanje odobreno.

(3) Obveznici indirektnog poreza čiji je glavni dug manji od 5.000 KM oslobođeni su podnošenja garancija za odgođena plaćanja. 

DIO III Upravljanje indirektnim porezima 

 

GLAVA I - UPRAVLjANjE INDIREKTNIM POREZIMA 

Član 48

(Obim upravljanja indirektnim oporezivanjem)

(1) Upravljanje indirektnim oporezivanjem obuhvata bilo koju upravnu radnju koja se odnosi na: 

1. a) informisanje i pomoć licima koja imaju obaveze indirektnog poreza, 
2. b) postupak utvrđivanja, kontrole i naplate indirektnih poreza i 
3. c) radnje lica koja imaju obaveze indirektnog poreza u ostvarivanju njihovih prava ili izvršavanju obaveza.

(2) Radnje UIO koje se odnose na naplatu indirektnih poreza izvršavaće se nezavisno od toga da li je uložena žalba protiv rješenja UIO.

(3) Postupak prinudne naplate propisuje se posebnim zakonom. 

Član 49

(Obaveza informisanja i pomoći obveznicima indirektnog poreza)

UIO je dužan da pruža licima koja imaju obaveze indirektnih poreza neophodne informacije i pomoć u vezi s njihovim pravima i obavezama na sljedeći način: 

1. a) objavljivanjem odgovarajućih tekstova koji će sadržavati zakonske odredbe o indirektnim porezima, kao i odgovarajuću upravnu praksu u obliku mišljenja i tumačenja zakonskih propisa koje donese UIO, 
2. b) obavještavanjem i informisanjem od službenika UIO, i 
3. c) pružanjem pomoći licima koja imaju obaveze indireknih poreza prilikom podnošenja prijava, dokumenata i drugih informacija o indirektnim porezima. 

Član 50

(Mišljenja UIO)

(1) Lica koja imaju obaveze indirektnih poreza mogu da podnose zahtjeve za mišljenja UIO, a u vezi s bitnim pitanjima koja se odnose na indirektne poreze.

(2) Zahtjevi za mišljenja podnose se UIO prije preduzimanja radnji koje utiču na nastanak prava i obaveza po osnovu indirektnih poreza ili podnošenja prijava za indirektne poreze ili poštovanja bilo kojih drugih obaveza indirektnih poreza.

(3) Neće se uzeti u razmatranje zahtjevi za mišljenje koji nisu u skladu sa uslovima navedenim u stavu (2) ovog člana, ali u vezi sa tim UIO će poslati obavještenje podnosiocu zahtjeva.

(4) Na zahtjev za mišljenje odgovara direktor UIO.

(5) Podnošenje zahtjeva za mišljenje ne prekida rokove poštovanja obaveza indirektnih poreza propisanih zakonima o indirektnim porezima.

(6) UIO će donijeti interna uputstva za daljnji postupak u vezi s davanjem odgovora na zahtjeve za mišljenje, uključujući postavljanje rokova za odgovore i plaćanje troškova. 

Član 51

(Posljedice mišljenja)

(1) Mišljenja će biti obavezujuća za organizacione jedinice UIO koje su nadležne za naplatu indirektnih poreza u vezi sa licem koje je tražilo mišljenje.

(2) Kriterijumi dati u mišljenju UIO odnosiće se na ono lice koje je uputilo zahtjev sve dok se ne izmijene okolnosti ili bilo koji drugi podaci sadržani u upitu.

(3) Kriterijumi UIO u mišljenjima primjenjivaće se sve dok se u zakonu, sudskom postupku ili postupku po žalbi ne izmijene. Izmjene u sudskom ili upravnom postupku treba objaviti prije njihovog stupanja na snagu za one koji su primili mišljenje.

(4) Mišljenja u vezi sa neriješenim žalbama, prigovorima ili postupcima koji su već pokrenuti po primanju zahtjeva, ako ih je dao UIO, neće biti obavezujuća.

(5) Mišljenja nisu predmet žalbi. 

Član 52

(Povjerljivost podataka o indirektnim porezima)

(1) Podaci, zapisi ili izvještaji koje UIO dobije kao rezultat izvršavanja obaveza po osnovu indirektnih poreza posebno su povjerljivi i mogu se koristiti samo za potrebe indirektnih poreza ili za izvršenje sankcija indirektnih poreza. Podaci se ne mogu ustupiti ili objaviti bilo kojoj drugoj strani, osim u sljedećim slučajevima saradnje sa:

1. a) pravosudnim organima ili sa javnim tužiocem u istragama ili krivičnom gonjenju po službenoj dužnosti,
2. b) pravosudnim organima ili sa javnim organima u zaštiti maloljetnih lica ili drugih lica bez ovlašćenja za postupanje,
3. c) sudijama u izvršenju rješenja. U slučaju zahtjeva za dostavljanje podataka od sudije potrebna su odgovarajuća objašnjenja u vezi sa nemogućnošću dobijanja podataka iz bilo kojih drugih izvora,
4. d) drugim poreskim upravama za potrebe poštovanja poreza u okvirima njihove nadležnosti,
5. e) fondovima koji upravljaju socijalnim doprinosima i drugim javnim administracijama za borbu protiv prevara u sistemima penzione ili javne (socijalne) pomoći ili fiskalnih prevara,
6. f) državnim organima koji su nadležni za naplatu drugih javnih prihoda za potrebe identifikacije poreskih obveznika,
7. g) Savjetom ministara Bosne i Hercegovine, Vladom Republike Srpske, Vladom Federacije Bosne i Hercegovine, kao i saradnje sa Vladom Brčko Distrikta, za potrebe obavljanja poslova iz njihovog djelokruga,
8. h) organima nadležnim za sprovođenje radnji na otkrivanju i sprečavanju krivičnih djela, ako do njih ne mogu doći na drugi način,
9. i) Agencijom za statistiku Bosne i Hercegovine i entitetskim zavodima za statistiku za dostavljanje podataka koji su potrebni za obavljanje poslova iz njihove nadležnosti, i
10. j) Centralnom bankom Bosne i Hercegovine u obimu koji je potreban za obavljanje poslova iz njihove nadležnosti.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana ne smatra se posebno povjerljivim podatak o dospjelom a neplaćenom dugu obveznika indirektnih poreza ako se dostavlja sredstvima javnog informisanja ili objavljuje na internet stranici, izostavljajući identifikacioni broj za pravno lice i jedinstveni matični broj za fizičko lice.

(3) Objavljivanje ili dostavljanje podataka vršiće se elektronskim putem kada je to tehnički i praktično moguće.

(4) UIO i korisnici podataka iz stava (1) ovog člana preduzimaju potrebne mjere za garanciju povjerljivosti i odgovarajuću upotrebu podataka obveznika indirektnih poreza. Lice koje od UIO dobije podatke shodno stavu (1) ovog člana, odnosno koje ima pristup ovim podacima dužno je da zaštiti i poštuje njihovu povjerljivost. Otkrivanje ovakvih podataka smatra se teškom povredom službene dužnosti i rješavaće se primjenom odgovarajućih zakonskih propisa.

(5) Bilo koji službenik UIO koji zna ili ima pristup ovim podacima dužan je da zaštiti i poštuje njihovu povjerljivost, osim u slučajevima navedenim u st. (1) i (2) ovog člana. Otkrivanje ovakvih podataka smatra se teškom povredom službene dužnosti i rješavaće se primjenom odgovarajućih zakonskih propisa.

(6) Oni koji primaju uplate i oni koji su obavezni da vrše plaćanje na račun takođe su dužni da štite i poštuju povjerljivost poreskih podataka.

Član 53

(Upotreba informatičkih sredstava)

Dokumenti UIO koji se izdaju bilo kojim informatičkim ili elektronskim putem ili oni koje UIO izdaje kao primjerke originala koji su pohranjeni tim sredstvima imaju istu važnost kao i originali u smislu njihove autentičnosti, potpunosti i prihvatanja od zainteresovane strane, kao i poštovanja garancija i uslova koji se traže saglasno zakonima koji su u primjeni. 

GLAVA II - OPŠTA PRAVILA U VEZI SA RADNjAMA I POSTUPCIMA INDIREKTNOG OPOREZIVANjA 

Član 54

(Pokretanje postupaka indirektnog oporezivanja)

(1) Postupci indirektnog oporezivanja pokreću se po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke prijavom, ispravom, obavještenjem, zahtjevom ili bilo kojim drugim sredstvom propisanim u zakonu o indirektnim porezima.

(2) Dokumenti za preduzimanje radnji i pokretanje postupka indirektnog oporezivanja uvijek sadrže: ime, prezime, naziv subjekta i identifikacioni broj obveznika indirektnog poreza ili njegovog zastupnika.

(3) UIO može propisati upotrebu obrazaca za prijave, isprave, obavještenja i zahtjeve.

(4) Obrasce iz stava (3) ovog člana UIO stavlja na raspolaganje obveznicima indirektnih poreza u skladu sa uslovima propisanim u zakonima i propisima o indirektnim porezima.

(5) UIO može odrediti slučajeve u kojima će obveznici indirektnih poreza morati ili moći podnositi svoje prijave indirektnih poreza, isprave, obavještenja ili zahtjeve elektronskim putem. 

Član 55

(Obavljanje radnji u postupku indirektnog oporezivanja)

U postupku indirektnog oporezivanja UIO će uvijek olakšavati obveznicima indirektnih poreza prava i poštovanje obaveza na sljedeći način: 

1. a) obveznici indirektnih poreza nisu obavezni da podnose dokumente koji nisu obavezujući u skladu sa zakonom o indirektnom oporezivanju ili one koje je obveznik ranije podnio i koje UIO već posjeduje. UIO može da traži od obveznika indirektnog poreza da potvrdi već podnesene podatke, 
2. b) obveznici indirektnih poreza imaju pravo da dobiju od UIO potvrde za podnesene prijave, isprave ili obavještenja ili njihov sadržaj, 
3. c) obveznicima koji su uključeni u radnje ili postupke UIO dozvoljeno je da dobiju primjerak dokumenata koji se nalaze u spisu, osim ako bi to štetilo interesima trećih lica ili se odnosi na privatnost drugog lica, ili ako je to zabranjeno zakonom i na zakonu zasnovanom aktu. Pravo iz ove tačke je ograničeno na dokumente koji se moraju smatrati nepoznatim obvezniku indirektnih poreza i nisu u njegovom posjedu. Primjerci će se dostavljati tokom postupka saslušanja, 
4. d) u postupku razreza indirektnih poreza, dozvoljeno je propustiti saslušanje prije donošenja predloga o razrezu, kada se obveznik indirektnog poreza saglasi sa procjenom (razrezom) ili kada je pravilima dozvoljen postupak bez saslušanja. Nakon toga, obveznik indirektnih poreza ima pravo da provjeri spis u roku za podnošenje prigovora. Rok za podnošenje prigovora je pet radnih dana, 
5. e) ispitivanje dokaza i obavještenja o daljnjim radnjama dozvoljeno je kada se smatra odgovarajućim, ali se zainteresovane strane ne obavještavaju prije sprovođenja upravnih radnji, osim ako nije drugačije propisano ovim zakonom, 
6. f) radnje koje je UIO preduzeo u sprovođenju postupaka indirektnog oporezivanja dokumentuju se obavještenjima, pismenim izjavama, izvještajima i svakim drugim dokumentom koji je predviđen posebnim zakonom za svaki indirektni porez: 

1) obavještenja su dokumenti kojima UIO obavještava obveznika indirektnog poreza o početku postupka ili o bilo kojim drugim činjenicama ili okolnostima u vezi s tim. Obavještenja se, takođe, koriste za traženje bilo koje potrebne informacije od bilo kojeg lica ili subjekta. Obavještenja se mogu ujediniti u pisanu izjavu, 

2) pisane izjave su službeni dokumenti u kojima se evidentiraju činjenice, izjave obveznika indirektnih poreza ili lica sa kojima su radnje preduzete. Pisane izjave ne smiju da sadrže predlog razreza indirektnih poreza; 

1. g) UIO donosi, u skladu s onim što je utvrđeno zakonom, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, bilo koji izvještaj koji je: 

1) zakonski (pravno) obavezujući, 

2) tražen od bilo kojeg organa javne uprave, 

3) tražen od zakonodavnih ili sudskih vlasti, 

4) neophodan za primjenu indirektnog oporezivanja. 

Član 56

(Završetak postupaka indirektnog oporezivanja)

(1) Postupak indirektnog oporezivanja završava se: 

1. a) rješenjem, 
2. b) dobrovoljnim odustajanjem od zahtjeva, 
3. c) odricanjem od postojećeg prava, 
4. d) usljed materijalne nemogućnosti ili zbog nepredvidivih okolnosti, 
5. e) obustavljanjem radnji, 
6. f) ispunjenjem obaveza i 
7. g) bilo kojim drugim zakonom predviđenim razlogom.

(2) Poreski akti koji su automatski proizvedeni u elektronskim sistemima UIO imaju snagu rješenja u postupku indirektnog oporezivanja. 

Član 57

(Razrez indirektnih poreza)

(1) Razrez indirektnih poreza je unošenje poreske obaveze poreskog obveznika za zakonom određeni poreski period u evidencije UIO.

(2) Poreski dokumenti na osnovu kojih se obavlja razrez poreske obaveze su: 

1. a) prijava samooporezivanja propisana zakonima o indirektnim porezima, 
2. b) izmijenjene i dopunske prijave samooporezivanja, isprave i drugi dokumenti propisani zakonima o indirektnim porezima, 
3. c) poreske prijave i ostali poreski dokumenti koje UIO donosi u ime poreskog obveznika, a koji se automatski proizvode u elektronskim sistemima UIO, 
4. d) predlog razreza iz člana 86. stav (5) i člana 89. ovog zakona, 
5. e) rješenje o dodatnom razrezu poreske obaveze.

(3) Ako poreski obveznik naknadno podnese prijavu samooporezivanja, ona zamjenjuje poreski dokument iz stava (2) tačka c) ovog člana.

(4) UIO nije dužan da prihvati podatke koje dostavi obveznik indirektnih poreza u samooporezivanju, ispravama, obavještenjima, zahtjevima ili bilo kojem drugom dokumentu. 

Član 58

(Uručenje dokumenta o razrezu indirektnih poreza)

(1) Dokument o razrezu indirektnih poreza uručuje se obveznicima indirektnih poreza na način kako je propisano u članu 64. do 68. ovog zakona.

(2) Izuzetno od procedure propisane stavom (1) ovog člana, dokumenti o razrezu poreske obaveze sačinjeni u slučaju kada poreska prijava nije dostavljena u zakonom propisanom roku, ne uručuju se poreskom obvezniku. Dostavljanje podataka o ovako utvrđenim poreskim obavezama obavlja se u skladu sa propisima koji regulišu prinudnu naplatu.

(3) Dokument sadrži sljedeće: 

1. a) identifikaciju obveznika indirektnih poreza, 
2. b) iznos duga sa glavnicom i drugim dužnim iznosima koji su posebno označeni, 
3. c) mjesto, uslove, način i rok plaćanja, 
4. d) činjenice i dokaze koji su korišćeni pri utvrđivanju iznosa duga sa njegovim zakonskim osnovom, 
5. e) pouku o pravnom lijeku, organ nadležan za rješavanje žalbi i rok za podnošenje žalbi. 

Član 59

(Obaveza rješavanja)

(1) UIO je dužan da se izjasni po svakom zahtjevu stranke koji može da nastane tokom postupka indirektnog oporezivanja i uruči rješenje stranci u postupku.

(2) Stav (1) ovog člana ne primjenjuje se u sljedećim slučajevima: 

1. a) dobrovoljnim odustajanjem i 
2. b) obustavljanjem radnji. 

Član 60

(Rok za donošenje rješenja)

(1) Rok za donošenje rješenja je onaj koji je određen propisima za svaki postupak. Ako nije propisan, rok za donošenje rješenja je šest mjeseci.

(2) Rokovi se računaju za postupak pokrenut po: 

1. a) službenoj dužnosti - od dana uručenja obavještenja o pokretanju postupka zainteresovanoj strani, 
2. b) zahtjevu stranke - od dana kada je zahtjev upućen preporučenom poštom, tj. uručen UIO.

(3) Rokovi iz stava (1) ovog člana ne odnose se na postupke prinudne naplate. 

Član 61

(Teret dokazivanja)

(1) Teret dokazivanja je na obvezniku indirektnih poreza.

(2) Lica koja imaju obaveze indirektnih poreza oslobađaju se tereta dokazivanja ako se pozivaju na dokazna sredstva koja UIO već posjeduje. 

Član 62

(Dokazna vrijednost pismenih izjava)

(1) Pismene izjave koje su sačinjene za vrijeme radnji ili postupaka indirektnog oporezivanja službeni su dokumenti i imaju vrijednost dokazanih činjenica koje su navedene u njima, osim ako se ospore dokazivanjem suprotnog.

(2) Činjenice sadržane u pismenim izjavama i prihvaćene od lica koja imaju obaveze indirektnih poreza smatraju se konačnim i mogu se ispravljati samo činjeničnim dokazom greške. 

Član 63

(Pretpostavka po pitanjima indirektnog oporezivanja)

(1) UIO smatra vlasnikom - posjednikom bilo koje robe, prava, preduzeća, usluge ili radnji lice koje je registrovano kao takvo u javnom registru, osim ako se ne dokaže suprotno.

(2) Podaci i činjenice navedeni u prijavi samooporezivanja, ispravama, obavještenjima i bilo kojim drugim dokumentima koje podnese lice koje ima obavezu indirektnih poreza, smatraće se istinitim prijavama obveznika i mogu se ispravljati samo dokazivanjem suprotnog. 

Član 64

(Uručenje dokumenata po pitanjima indirektnog oporezivanja)

Dokumenti se uručuju zainteresovanim stranama u skladu sa posebnim pravilima propisanim ovim zakonom. 

Član 65

(Mjesto uručenja dokumenata)

(1) U postupcima koji su pokrenuti na zahtjev stranaka, dokumenti se uručuju na adresu podnosioca zahtjeva.

(2) U postupcima koji su pokrenuti po službenoj dužnosti, dokumenti se mogu uručiti na adresu lica koje ima obaveze indirektnih poreza, na adresu njegovog zastupnika, na njegovo radno mjesto, na mjesto poslovne djelatnosti ili na bilo koje drugo mjesto koje je odgovarajuće za ove potrebe. 

Član 66

(Lica kojima je dozvoljeno primanje dokumenata)

(1) Kada se dokument mora uručiti na adresu prebivališta koju je navela zainteresovana strana ili njen zastupnik, a utvrđeno je da je lice kojem se uručuje dokument odsutno, dokument se može uručiti bilo kojem licu koje se zatekne na licu mjesta i pod uslovom da se navedeno lice s tim složi i potpiše dokaz uručenja. Na dokazu uručenja (potvrda o prijemu), lice koje ovavlja uručenje navodi ime i prezime primaoca pismena i njegovo srodstvo sa imenovanim licem. Dokument se tada smatra uručenim.

(2) Dokument se, takođe, smatra uručenim ako zainteresovana strana ili njen zastupnik odbiju da potpišu dokaz uručenja (potvrda o prijemu). U takvim slučajevima lice koje obavlja uručenje piše izjavu, navodeći da je odbijen potpis prijema dokumenta. Takva izjava služi kao dokaz o uručenju dokumenta. 

Član 67

(Uručenje po obavještenju)

(1) Ukoliko se dokument ne može uručiti na način propisan u članu 66. ovog zakona i nije utvrđeno privremeno boravište imenovanog lica, lice koje obavlja uručenje ostavlja pismeno obavještenje na vratima ili u poštanski sandučić na adresi prebivališta ili poslovnog prostora imenovanog lica, navodeći mjesto gdje se dokument o kojem se radi mora podići u roku od 15 dana.

(2) Obavještenje iz stava (1) ovog člana sadrži upozorenje da ako imenovano lice ne podigne dokument u navedenom roku, dokument se smatra uručenim onog dana kada je obavještenje ostavljeno.

(3) Ako se dokument ne može uručiti na način propisan u članu 66. ovog zakona, iz razloga što imenovano lice više ne boravi na prijavljenoj adresi, lice koje obavlja uručenje vraća dokument UIO, sa izjavom o trenutnom mjestu stanovanja imenovanog lica.

(4) U slučaju kada UIO ne zna mjesto stanovanja lica, na oglasnoj tabli u prostorijama UIO saopštava posljednju poznatu adresu prebivališta imenovanog lica, sa pozivom da navedeni dokument mora podići u roku od 15 dana.

(5) Saopštenje iz stava (4) ovog člana sadrži upozorenje da ako imenovano lice ne podigne dokument u navedenom roku, dokument se smatra uručenim onog dana kada je saopštenje objavljeno.

(6) Kada je nemoguće uručiti dokument imenovanom licu na način propisan u ovom članu, u tom slučaju UIO nema obavezu da obavještava navedeno lice o bilo kojoj daljnjoj radnji postupka, osim o odluci o prodaji zaplijenjene imovine.

(7) Izuzetno od stava (6) ovog člana, zainteresovana strana ima pravo da se pojavi u bilo kojoj fazi postupka. 

Član 68

(Uručenje putem pošte)

UIO daljnjim instrukcijama propisuje koji se dokumenti mogu uručivati putem preporučene pošte ili drugim odgovarajućim sredstvima koja dozvoljavaju posjedovanje dokaza o prijemu dokumenta ili razloga zašto dokument nije mogao biti uručen. 

Član 69

(Ulazak u prostorije za stanovanje)

U slučaju potrebe ulaska u prostorije za stanovanje koje su ustavom zaštićene, radi izvršavanja bilo kojeg postupka indirektnih poreza, UIO traži pristanak lica koje ima obaveze indirektnih poreza. Ako pristanak nije zatražen ili dat, traži se sudsko odobrenje. 

Član 70

(Prijava mogućih prekršaja)

(1) Svaki građanin, fizičko lice i pravno lice ima pravo da prijavi UIO bilo koju činjenicu ili situaciju koja može biti prekršaj indirektnih poreza ili može biti od značaja za upravljanje indirektnim porezima. Ovo pravo je nezavisno od obaveze informisanja ili obaveze saradnje.

(2) Nakon prijema, prijava se šalje organu koji je nadležan za odgovarajuće radnje.

(3) Ako se prijavljene činjenice pokažu vjerodostojnim i nepoznate su UIO, mogu se pokrenuti odgovarajuće radnje i postupci. U ovom slučaju, prijava neće biti dio spisa.

(4) UIO može da odloži prijavu bez preduzimanja bilo koje radnje kada je smatra neosnovanom ili kada su prijavljeni podaci neuvjerljivi.

(5) Lice koje podnese prijavu nema pravni položaj zainteresovane strane. 

Član 71

(Provjeravanja i istraživanja ovlašćenja i djelovanja)

(1) UIO provjerava i istražuje bilo koju činjenicu, radnju, dokaz, poslovanje, preduzeće, vrijednost i druge okolnosti, uključujući indirektne dokaze na osnovu kojih se mogu utvrditi obaveze indirektnih poreza, uključujući uz sve to i primjenu indirektne procjene poreske obaveze, sa ciljem provjere tačnosti obaveze po osnovi indirektnih poreza.

(2) Izvršavanjem zadataka provjere i istraživanja, UIO će cijeniti bilo koju činjenicu, radnju ili djelatnost koju obavlja lice koje ima obaveze indirektnih poreza bez obaveza prema tvrdnjama koje sačini lice koje ima obaveze indirektnih poreza.

(3) UIO vrši dalje provjere poštovanja propisa o indirektnom oporezivanju. 

GLAVA III - POSTUPAK INDIREKTNOG OPOREZIVANjA 

Član 72

(Postupak indirektnog oporezivanja)

Postupci indirektnog oporezivanja su preduzimanje upravnih radnji koje se odnose na: 

1. a) prijem i obradu isprava koje nisu samooporezovane, prijava samooporezivanja, prenos podataka i bilo kojih drugih dokumenata koji se odnose na indirektne poreze, 
2. b) provjeru i realizaciju povrata koji su propisani u zakonima o indirektnim porezima, 
3. c) sprovođenje radnji nadzora nad poštovanjem obaveza u smislu podnošenja isprava indirektnih poreza i bilo kojih drugih formalnih obaveza, 
4. d) vršenje provjera podataka,