ZAKON O STRANCIMA BIH 2015 2021 2023

ZAKON O STRANCIMA

("Sl. glasnik BiH", br. 88/2015, 34/2021 i 63/2023)

 

GLAVA I - OPŠTE ODREDBE

Član 1

(Predmet ovog zakona)

(1) Ovim zakonom propisuju se: uslovi i postupak ulaska stranaca u Bosnu i Hercegovinu (u daljem tekstu: BiH), uključujući vizni i bezvizni režim, putne isprave za strance, boravak stranaca u BiH, udaljenje stranaca iz BiH, prihvat stranaca i stavljanje stranaca pod nadzor, kao i nadležnosti organa vlasti u primjeni ovog zakona, te druga pitanja u vezi sa boravkom stranaca u BiH.

(2) Ovim zakonom propisuju se i prekršaji i kazne za prekršaje počinjene povredom odredaba ovog zakona.

(3) Ovim zakonom vrši se usklađivanje sa:

1. a) Uredbom (EU) 2019/1155 Evropskog parlamenta i Savjeta od 20. juna 2019. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 810/2009 o uspostavljanju Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama),
2. b) Uredbom (EU) 2016/399 Evropskog parlamenta i Savjeta od 9. marta 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o šengenskim granicama),
3. c) Direktivom (EU) 2016/801 Evropskog parlamenta i Savjeta od 11. maja 2016. o uslovima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjene učenika ili obrazovnih projekata i obavljanja poslova au pair i
4. d) Direktivom (EU) 2021/1883 Evropskog parlamenta i Savjeta od 20. oktobra 2021. o uslovima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalifikovanih radnika te stavljanju van snage Direktive Savjeta 2009/50/EZ.

(4) Navođenje uredbi i direktiva iz stava (3) ovog člana vrši se isključivo u svrhu praćenja i informisanja o preuzimanju pravne tekovine EU u zakonodavstvo BiH.

Član 2

(Upotreba roda)

Svi izrazi u ovom zakonu dati u jednom gramatičkom rodu odnose se bez diskriminacije i na muškarce i na žene.

Član 3

(Nadležni organi)

(1) Prema ovom zakonu i podzakonskim propisima donesenim na osnovu ovog zakona, postupak sprovode i odluke donose:

1. a) Savjet ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savjet ministara),
2. b) Ministarstvo bezbjednosti Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ministarstvo),
3. c) Ministarstvo inostranih poslova Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: MIP),
4. d) Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: MCP),
5. e) Služba za poslove sa strancima (u daljem tekstu: Služba),
6. f) Granična policija Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Granična policija),
7. g) ostali policijski organi u BiH (u daljem tekstu: policija),
8. h) Agencija za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija za rad i zapošljavanje BiH) i
9. i) drugi nadležni organi.

(2) Ako je zahtjev ili drugi podnesak po ovom zakonu upućen stvarno nenadležnom organu u BiH, službeno lice tog organa na to upozorava podnosioca i podnesak dostavlja nadležnom organu.

(3) Ako je zahtjev ili drugi podnesak po ovom zakonu upućen stvarno nenadležnoj organizacionoj jedinici nekog organa, službeno lice te organizacione jedinice o tome obavještava podnosioca i podnesak dostavlja nadležnoj organizacionoj jedinici istog organa.

(4) Ako je zahtjev ili drugi podnesak po ovom zakonu upućen mjesno nenadležnoj organizacionoj jedinici Službe ili drugog organa, organizaciona jedinica ga po službenoj dužnosti dostavlja mjesno nadležnoj organizacionoj jedinici Službe, odnosno drugog organa.

(5) Kad je propisano da Služba izvršava odluku donesenu po ovom zakonu ili po zakonu kojim se uređuje nadležnost Službe, druge organizacione jedinice Ministarstva i policija dužni su da joj, na njen zahtjev, pruže pomoć.

Član 4

(Upravni postupak)

(1) Na upravni postupak koji se vodi pred nadležnim organima u skladu sa ovim zakonom primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje oblast upravnog postupka BiH, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

(2) U slučajevima kada stranac ne obavijesti nadležni organ o promjeni adrese ili ga na adresi na kojoj je prijavljen nije moguće pronaći, dostava odluka koje se donose na osnovu ovog zakona vrši se putem oglasne table nadležnog organa.

(3) Dostavljanje se smatra izvršenim poslije isteka 15 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu tablu organa koji vodi postupak.

(4) Ako je stranac po čijem zahtjevu ili protiv kojeg se vodi postupak bez obavještavanja nadležnog organa napustio BiH, pozivi, odluke i druga pismena ne dostavljaju se na adresu u inostranstvu.

Član 5

(Upravni spor)

(1) Protiv konačnih upravnih akata donesenih prema ovom zakonu može se pokrenuti upravni spor.

(2) Upravni spor pokreće se tužbom koja se podnosi Sudu Bosne i Hercegovine, u skladu sa zakonom kojim se uređuje oblast upravnih sporova u BiH, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

(3) Tužba ne odgađa izvršenje konačnog upravnog akta.

Član 6

(Definicije)

U smislu ovog zakona, pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:

1. a) stranacje lice koje nije državljanin BiH;
2. b) lice bez državljanstvaje stranac kojeg nijedna država, u skladu sa domaćim zakonodavstvom, ne smatra svojim državljaninom;
3. c)država porijeklaje država čije državljanstvo ima stranac ili država u kojoj lice bez državljanstva ima svoje uobičajeno boravište, a ako stranac ima više od jednog državljanstva, država porijekla je svaka država čije državljanstvo ima;
4. d) država uobičajenog boravkaje država u kojoj stranac ima privremeni ili stalni boravak;
5. e) putna ispravaje važeći pasoš ili drugi putni identifikacioni dokument koji je izdao strani nadležni organ vlasti i koji BiH priznaje, te važeća lična karta ili drugi lični identifikacioni dokument sa fotografijom koji se može koristiti za prelazak državne granice, a priznat je međunarodnim ugovorom čija je BiH ugovorna strana, kao i putna isprava izdata strancu u BiH, u skladu sa ovim zakonom ili zakonom kojim se uređuje oblast azila u BiH;
6. f) radna dozvolaje dozvola koju izdaje organ nadležan za poslove zapošljavanja stranaca, a kojom se dozvoljava plaćeni rad stranca u BiH;
7. g) odobrenje boravkaje odobrenje koje izdaje organ nadležan za poslove sa strancima, a kojim se strancu odobrava da u periodu naznačenom u odobrenju zakonito boravi u BiH;
8. h) plava kartaje odobrenje boravka izdato u svrhu visokokvalifikovanog zapošljavanja koje omogućava strancu boravak i rad u BiH u skladu sa ovim zakonom;
9. i) nadležni organje organ koji vodi postupak u skladu sa ovim ili drugim zakonom;
10. j) maloljetnikje stranac mlađi od 18 godina;
11. k) maloljetnik bez pratnjeje stranac mlađi od 18 godina koji dođe na teritoriju BiH bez pratnje lica starijeg od 18 godina, koje je za maloljetnika odgovorno po zakonu ili punomoći sve dok se ne stavi pod zaštitu takvog lica, kao i maloljetnik koji je ostavljen bez pratnje nakon ulaska u BiH;
12. l) brakje zakonom uređena zajednica života jednog muškarca i jedne žene;
13. m) vanbračna zajednicaje zajednica života jednog muškarca i jedne žene koji nisu u braku ili vanbračnoj zajednici sa trećim licem, a koja traje najmanje tri godine, ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete;
14. n) brak iz koristi, odnosno vanbračna zajednica iz koristije brak koji je sklopljen, odnosno vanbračna zajednica koja je zasnovana isključivo s ciljem omogućavanja strancu da uđe, odnosno boravi u BiH;
15. o) usvojenje iz koristije usvojenje zasnovano isključivo s ciljem omogućavanja strancu da uđe, odnosno boravi u BiH;
16. p) spajanje porodicepodrazumijeva ulazak i boravak u BiH stranaca koji su članovi uže porodice lica koje zakonito boravi u BiH, kako bi se sačuvala porodična zajednica, bilo da je porodični odnos nastao prije ili nakon ulaska u zemlju;
17. r)prevoznikje svako fizičko ili pravno lice koje pruža usluge prevoza lica u međunarodnom saobraćaju bilo kojim prevoznim sredstvom;
18. s) prijetnja javnom zdravljuje bolest sa potencijalnom epidemijom, kao što je definisano u međunarodnim zdravstvenim propisima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), ali i druge infektivne bolesti ili zarazne parazitske bolesti ako su one predmet odredaba o zaštiti koja se primjenjuje na državljane BiH;
19. t)poslodavacje pravno ili fizičko lice koje je sa strancem zasnovalo radni odnos ili se koristi njegovim radom;
20. u) dnevni migrantje državljanin susjedne države u kojoj ima prebivalište i svakodnevno dolazi na rad ili radi obrazovanja u BiH i vraća se u matičnu državu;
21. v) sezonski radnikje stranac koji zadržava svoje prebivalište u drugoj državi, a zakonito i privremeno boravi u BiH, kako bi obavljao djelatnost koja zavisi od smjene godišnjih doba u okviru jednog ili više ugovora o radu na određeno vrijeme, koje su direktno sklopili stranac i poslodavac iz BiH;
22. z) studentje stranac kojeg je visokoškolska ustanova primila, te mu je odobren privremeni boravak u BiH kako bi obavljao svoju glavnu djelatnost redovnog studiranja nakon kojeg će steći visokoškolsku kvalifikaciju koju BiH priznaje, uključujući diplome, svjedočanstva, uvjerenja ili akademske stepene doktora nauka na visokoškolskim ustanovama, što može obuhvatati pripremni program koji prethodi takvom obrazovanju ili obavezno osposobljavanje;
23. aa) pripravnikje stranac koji je stekao visokoškolsku kvalifikaciju ili studira u inostranstvu s ciljem sticanja visokoškolske kvalifikacije i kojem je odobren privremeni boravak u BiH radi učestvovanja u programu osposobljavanja u svrhu sticanja znanja, prakse i iskustva u profesionalnom okruženju,
24. bb) istraživačje stranac koji je stekao akademski stepen doktora nauka ili odgovarajuću visokoškolsku kvalifikaciju koja tom strancu omogućava pristup doktorskim programima, kojeg izabira naučnoistraživačka organizacija i kojem je odobren privremeni boravak na teritoriji BiH u svrhu sprovođenja istraživačkih aktivnosti za koje se takva kvalifikacija uobičajeno zahtijeva.

Član 7

(Višestruko državljanstvo stranca ili državljanina BiH na teritoriji BiH)

(1) Stranac koji ima višestruko državljanstvo smatra se državljaninom države koja mu je izdala putnu ispravu s kojom je prešao državnu granicu BiH, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Državljanin BiH koji ima i državljanstvo neke druge države ne smatra se strancem na teritoriji BiH.

(3) Stranac koji ima višestruko državljanstvo dužan je da se za vrijeme boravka služi i izađe iz BiH sa putnom ispravom sa kojom je ušao u BiH.

Član 8

(Sloboda kretanja)

(1) Stranac može ulaziti u BiH i boraviti na njenoj teritoriji sa važećom putnom ispravom u koju je unesena viza ili dozvola boravka, ako ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom čija je BiH ugovorna strana nije drugačije propisano. Ulazak, boravak, kretanje i izlazak stranaca mogu biti ograničeni pod uslovima propisanim ovim ili drugim zakonom.

(2) Stranci koji zakonito borave u BiH pod uslovima koje propisuje ovaj zakon uživaju pravo na slobodu kretanja unutar BiH i slobodan izbor mjesta boravka, ako nije drugačije određeno ovim ili drugim zakonom u posebnim oblastima iz razloga javnog interesa u demokratskom društvu.

(3) Prava iz stava (2) ovog člana mogu biti djelimično ili potpuno ograničena u skladu sa zakonom u mjeri koja je neophodna u demokratskom društvu u interesu državne ili javne bezbjednosti, radi očuvanja javnog poretka, sprečavanja kriminala, zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

(4) Bezbjednosnu provjeru za stranca s ciljem utvrđivanja prijetnji po bezbjednost BiH sprovodi Obavještajno-bezbjednosna agencija Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Obavještajno-bezbjednosna agencija).

(5) U postupku donošenja odluke koja se zasniva na informacijama sadržanim u dokumentu sa oznakom tajnosti, koju je odredio organ iz stava (4) ovog člana ili drugi nadležni organ, primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje zaštita tajnih podataka u BiH.

(6) Služba može, na obrazložen prijedlog nadležnog organa, privremeno zabraniti izlazak stranca iz BiH ukoliko postoji opravdana sumnja da bi izlaskom iz BiH mogao da izbjegne krivično, odnosno prekršajno gonjenje, izvršenje kazne, izvršenje sudske naredbe, lišenje slobode ili izvršenje dospjele imovinsko-pravne obaveze, što evidentira u Centralnu bazu podatka o strancima ili o tome na drugi način obavještava Graničnu policiju.

(7) Služba, iz razloga navedenih u stavu (6) ovog člana, privremeno, najduže do 30 dana, oduzima putne isprave i druge dokumente koje stranac može koristiti za prelazak državne granice.

(8) Po isteku roka iz stava (7) ovog člana ili po prestanku razloga iz stava (6) ovog člana, strancu se vraćaju putne isprave i drugi dokumenti i dopušta izlazak iz BiH.

(9) U postupku utvrđivanja zakonitosti boravka stranca u BiH, kao i u toku postupka izricanja mjere prema strancu zbog nepoštovanja propisa BiH, Služba može uz potvrdu privremeno oduzeti putnu ispravu stranca do donošenja odluke, a najduže 15 dana.

(10) Strancima koji borave na teritoriji BiH može se kolektivno i privremeno ograničiti sloboda kretanja u BiH, u mjeri koja je neophodna radi zaštite javnog zdravlja, o čemu odluku donosi Savjet ministara na prijedlog Ministarstva, nakon pribavljenog mišljenja MCP-a.

Član 9

(Zabrana diskriminacije)

Zabranjena je diskriminacija stranaca po bilo kojem osnovu, kao što su: rod odnosno pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nacionalnom manjinom, imovinsko stanje, status koji se stiče rođenjem ili drugi status.

Član 10

(Obaveza poštovanja javnog poretka BiH)

Stranac je dužan da za vrijeme ulaska, kretanja, boravka u BiH i izlaska iz BiH poštuje javni poredak, odnosno da se pridržava zakona i propisa, te odluka organa vlasti u BiH.

Član 11

(Udruživanje stranaca te nošenje oružja i uniformi u BiH)

(1) Strancima je zabranjeno osnivanje političkih partija.

(2) Stranci mogu osnivati udruženja prema propisima kojima se uređuju osnivanje, registracija, prestanak rada, kao i druga pitanja značajna za osnivanje i rad udruženja u BiH.

(3) Stranac može unijeti, posjedovati i nositi, te nabavljati oružje i municiju u BiH prema zakonu kojim se uređuje oblast granične kontrole BiH i propisima kojima se uređuju nabavljanje, držanje i nošenje oružja.

(4) Stranac može ući i kretati se u BiH u stranoj vojnoj, policijskoj ili carinskoj uniformi pod uslovima propisanim zakonom kojim se uređuje oblast granične kontrole BiH i članom 126. (Kretanje u stranoj uniformi) ovog zakona.

Član 12

(Obaveze nadležnih organa u postupku)

(1) U svim fazama postupka stranci se obavještavaju o pravima i obavezama koje proizlaze iz ovog zakona.

(2) Organ koji vodi postupak po službenoj dužnosti dužan je da strancu koji ne razumije jezik na kojem se postupak vodi omogući da tok postupka prati uz pomoć prevodioca, odnosno tumača na jeziku koji stranac razumije ili se opravdano može pretpostaviti da razumije, a usluge prevođenja može obezbijediti i putem informaciono-komunikacionih tehnologija. Ako se postupak vodi po zahtjevu stranca, organ koji vodi postupak nije dužan da obezbijedi prevodioca, odnosno tumača.

(3) Zahtjevi za ostvarivanje prava po ovom zakonu i dokazi koji opravdavaju zahtjev, kao i pozivi, rješenja i druga pismena, dostavljaju se na jednom od jezika u službenoj upotrebi u BiH.

(4) U slučaju da je strancu određen pritvor, zadržavanje ili stavljanje pod nadzor, organ koji je takvu mjeru odredio omogućava mu, na njegov zahtjev, kontakt sa diplomatsko-konzularnim predstavništvom države koja strancu pruža zaštitu.

(5) Policijski organi u BiH dužni su da odmah po saznanju obavijeste Službu o smrti stranca, a Služba o tome hitno obavještava MIP radi informisanja diplomatsko-konzularnog predstavništva države koja strancu pruža zaštitu.

Član 13

(Obaveza nošenja i predočavanja dokaza o identitetu)

(1) Za vrijeme boravka na teritoriji BiH, stranac mora uz sebe imati putnu ispravu s kojom je ušao u BiH ili drugi identifikacioni dokument, odnosno odgovarajuću potvrdu izdatu u BiH s ciljem dokazivanja ili potvrde identiteta i zakonitosti ulaska i boravka u BiH. Stranac je dužan da identifikacioni dokument ili potvrdu izdatu u BiH da na uvid, na zahtjev ovlašćenog lica Službe, policije ili drugog nadležnog organa kada je drugi nadležni organ za to zakonom ovlašćen.

(2) Pravna i fizička lica koja pružaju usluge prevoza, smještaja ili organizacije putovanja mogu od stranca zatražiti predočavanje putne isprave ili drugog identifikacionog dokumenta, ali im je zabranjeno da ih zadrže.

(3) Stranac je dužan da gubitak, uništenje ili krađu putne isprave odmah po saznanju prijavi nadležnoj policiji koja je dužna da bez odgađanja o tome obavijesti Službu.

Član 14

(Utvrđivanje identiteta i osnovna provjera)

(1) Prema ovom zakonu, Služba je nadležna da pokreće i vodi postupak utvrđivanja identiteta stranca ako se radi o postupcima koji su propisani ovim zakonom.

(2) Ako je postupak utvrđivanja identiteta stranca, čiji identitet nije moguće odmah utvrditi ili postoje osnovi sumnje u istinitost njegovih navoda o identitetu, započela Granična policija ili policija i ne može ga okončati u roku od šest sati, o tome obavještava Službu što je moguće prije.

(3) Postupak utvrđivanja identiteta stranca sprovodi se po odredbama zakona kojim se uređuje nadležnost Službe i zakona kojim se uređuje nadležnost policijskih službenika u BiH.

(4) Postupak utvrđivanja identiteta stranca može obuhvatati i utvrđivanje zakonitosti njegovog boravka u BiH, odnosno utvrđivanje mjesta boravišta ili prebivališta u BiH, dok osnovna provjera uključuje uzimanje biometrijskih podataka u skladu sa ovim zakonom i bezbjednosne provjere, a može obuhvatiti i utvrđivanje okolnosti nezakonitog prelaska državne granice.

(5) Služba može zadržati stranca najduže šest sati ako je potrebno utvrditi njegov identitet ili je potrebno izvršiti osnovnu provjeru iz stava (4) ovog člana, a postoji opasnost da će stranac pobjeći.

(6) Prilikom zadržavanja stranca u skladu sa stavom (5) ovog člana, Služba obavještava stranca o svrsi i načinima osnovne provjere, pravima i obavezama stranca tokom osnovne provjere, uključujući njegovu obavezu da tokom osnovne provjere ostane u određenim objektima, načinu ostvarivanja međunarodne zaštite, te obavezi stranca sa nezakonitim boravkom da napusti teritoriju BiH, na jeziku koji stranac razumije ili se opravdano može pretpostaviti da razumije, i to u pisanoj formi ili posredstvom prevodioca.

(7) O zadržavanju stranca maloljetnika bez pratnje Služba će obavijestiti centar za socijalni rad.

(8) Služba će strancu bez odgađanja omogućiti slobodu kretanja kada prestanu razlozi za zadržavanje, a najkasnije do isteka roka iz stava (5) ovoga člana, osim ako je doneseno rješenje o stavljanju stranca pod nadzor.

(9) Stranac koji nema dokaze o identitetu dužan je da Službi da izjavu o svom identitetu, te biometrijske podatke.

(10) Prema strancu koji je dao izjavu o svom identitetu Služba postupa na osnovu ustupljenih podataka do dobijanja drugih podataka ili utvrđivanja stvarnog identiteta stranca.

(11) Stranac čiji se identitet ne može odmah utvrditi ili postoje osnovi sumnje u istinitost njegovih navoda o identitetu ili se njegov identitet ne može sa sigurnošću utvrditi u roku iz stava (5) ovog člana može se staviti pod nadzor i može mu se izreći i mjera protjerivanja iz BiH.

(12) Nadzor iz stava (11) ovog člana određuje se u skladu s odredbama čl. od 118. do 122, a mjera protjerivanja u skladu s odredbama čl. 105. (Mjera protjerivanja) i 106. (Razlozi za izricanje mjere protjerivanja) ovog zakona.

(13) Uslovi, način i druga pitanja značajna za osnovnu provjeru izadržavanje stranca u smislu st. (4) i (5) ovog člana uređuju se podzakonskim propisima koje donosi Savjet ministara na prijedlog Ministarstva.

GLAVA II - ULAZAK STRANACA U BiH

 

Odjeljak A. Ulazak u BiH

Član 15

(Prelazak državne granice)

(1) Smatra se da je stranac ušao u državu kada je prešao državnu granicu BiH, odnosno kada je prošao mjesto obavljanja graničnih provjera.

(2) Stranac može preći državnu granicu BiH samo na graničnim prelazima otvorenim za međunarodni saobraćaj, u vrijeme kada granični prelaz radi, osim ako Zakonom o graničnoj kontroli ili međunarodnim ugovorom čija je BiH ugovorna strana nije drugačije određeno.

(3) Stranac koji želi ući ili izaći iz BiH dužan je da se zaustavi na graničnom prelazu, dâ na uvid dokumente potrebne za prelazak granice i podvrgne sebe, svoj prtljag i svoje prevozno sredstvo graničnim provjerama u skladu sa zakonom kojim se uređuje oblast granične kontrole BiH i službenom licu nadležnog organa objasni sve okolnosti u vezi sa ispunjavanjem uslova za prelazak državne granice, te da postupa po upozorenjima i naređenjima policijskog službenika Granične policije.

(4) Granične provjere stranca koji ulazi u BiH obuhvataju i utvrđivanje ispunjavanja opštih uslova za ulazak iz člana 19. (Opšti uslovi za ulazak) ovog zakona.

(5) U putnu ispravu stranca koji prelazi državnu granicu policijski službenik Granične policije unosi otisak ulaznog, odnosno izlaznog štambilja, osim ako to nije moguće s obzirom na vrstu putne isprave ili je drugačije propisano ovim zakonom ili drugačije određeno međunarodnim ugovorom čija je BiH ugovorna strana.

(6) Datumom ulaska smatra se prvi dan boravka na teritoriji BiH, a datumom izlaska smatra se posljednji dan boravka na teritoriji BiH. Period boravka dozvoljen prema boravišnoj dozvoli ili vizi za dugoročni boravak ne uzima se u obzir prilikom izračuna trajanja boravka na teritoriji BiH.

(7) Zadržavanje stranca u tranzitnom području na međunarodnom aerodromu, u sidrištu luke ili na pristaništu ne smatra se ulaskom u BiH.

Član 16

(Nezakonit prelazak državne granice BiH)

Nezakonitim prelaskom državne granice smatra se ako stranac:

1. a) pređe ili pokuša preći državnu granicu van graničnog prelaza otvorenog za međunarodni saobraćaj ili van graničnog prelaza namijenjenog za saobraćaj između BiH i susjednih država ako je državljanin susjedne države i nije drugačije određeno zakonom koji uređuje oblast granične kontrole BiH, odnosno međunarodnim ugovorom čija je BiH ugovorna strana, ili van vremena u kojem granični prelaz radi ili prije isteka roka u kojem ne može ući u BiH;
2. b) izbjegne ili pokuša izbjeći granične provjere;
3. c) pri prelasku državne granice upotrijebi tuđu, nevažeću, lažnu, krivotvorenu ili falsifikovanu putnu ispravu;
4. d) policijskom službeniku Granične policije navede neistinite podatke;
5. e) uđe u državu za vrijeme trajanja zabrane ulaska u BiH,
6. f) uđe u državu bez potrebne vize za ulazak u BiH ili dozvole privremenog ili stalnog boravka, a dolazi iz države koja je u viznom režimu sa BiH.

Član 17

(Zajedničke putne isprave i posebna pažnja prema maloljetnicima)

(1) Stranac koji je upisan u putnu ispravu drugog lica može ulaziti i izlaziti iz BiH samo sa licem u čiju je putnu ispravu upisan.

(2) Stranci koji imaju zajedničku putnu ispravu mogu ulaziti, kretati se i izlaziti iz BiH samo zajedno, a punoljetna lica koja su upisana u zajedničku putnu ispravu moraju imati dokument sa fotografijom na osnovu kojeg se može utvrditi njihov identitet. Izuzetno se članu grupe može dozvoliti pojedinačno napuštanje države, ako je to neophodno iz njegovih privatnih razloga ili ako tako odredi nadležni organ. Vođa grupe mora imati ličnu putnu ispravu i ne može napustiti BiH bez grupe. Na zajedničku putnu ispravu može putovati od pet do 50 lica.

(3) Stranac koji je mlađi od 14 godina i ima ličnu putnu ispravu može prelaziti granicu BiH u pratnji roditelja, zakonskog zastupnika ili staratelja, odnosno lica koje je opunomoćeno da ga prati uz potpisanu i ovjerenu punomoć roditelja, zakonskog zastupnika ili staratelja, ili mora imati saglasnost roditelja, odnosno zakonskog zastupnika ili staratelja ako putuje bez pratnje.

(4) Policijski službenik Granične policije dužan je da obrati posebnu pažnju prilikom kontrole stranca mlađeg od 18 godina koji namjerava da pređe državnu granicu BiH, kao i lica u čijoj se pratnji maloljetnik nalazi.

Član 18

(Obaveze prevoznika i organizatora turističkog ili sličnog putovanja)

(1) Prevoznik može dovesti stranca na granični prelaz ako stranac ispunjava uslove za ulazak u BiH iz člana 19. (Opšti uslovi za ulazak) st. (1) i (2) ovog zakona.

(2) Prevoznik je dužan da:

1. a) stranca kojem ulazak u BiH bude odbijen jer ne ispunjava uslove za ulazak u BiH iz člana  (Opšti uslovi za ulazak)ovog zakona odveze sa graničnog prelaza i vrati u državu iz koje je dovezen ili u državu koja je izdala putnu ispravu s kojom je doputovao ili u bilo koju drugu državu za koju je siguran da će biti prihvaćen ili obezbijedi drugi način prevoza, i to bez odgađanja i o svom trošku; i
2. b) podmiri troškove boravka stranca iz tačke a) ovog stava u BiH.

(3) Obaveze prevoznika iz st. (1) i (2) ovog člana ne odnose se na stranca koji dolazi na teritoriju BiH direktno sa teritorije gdje su mu život ili sloboda ugroženi i koji zatraži međunarodnu zaštitu BiH.

(4) Obaveze iz stava (2) ovog člana odnose se i na prevoznika koji je dovezao stranca u tranzit:

1. a) ako je prevoznik koji je trebalo da ga preveze u državu odredišta odbio da ga preveze ili
2. b) ako mu je zabranjen ulazak u državu odredišta.

(5) Obaveze iz stava (2) ovog člana odnose se i na organizatora turističkog ili sličnog putovanja u BiH koji se pojavljuje i kao organizator prevoza.

Član 19

(Opšti uslovi za ulazak)

(1) Stranac može ući u BiH ako ima važeći pasoš ili drugi identifikacioni dokument koji može koristiti za ulazak u BiH koji važi najmanje tri mjeseca duže od namjeravanog datuma odlaska sa teritorije BiH i izdat je unutar posljednjih deset godina ili je izdat sa trajnim rokom važenja. U opravdanim hitnim slučajevima, odnosno ako to zahtijevaju razlozi bezbjednosti BiH, humanitarni, ozbiljni profesionalni ili lični razlozi, rok važenja putne isprave može biti i kraći.

(2) Uz osnovni opšti uslov iz stava (1) ovog člana stranac za ulazak u BiH mora ispunjavati i sljedeće osnovne opšte uslove da:

1. a) ima važeću vizu za ulazak, boravak ili prelazak preko teritorije BiH čiji rok važenja ne ističe na dan ulaska u BiH, ako u BiH ne ulazi sa putnom ispravom koju je izdala država čiji su državljani oslobođeni od obaveze pribavljanja vize prema članu  (Oslobađanje od obaveze pribavljanja vize)ovog zakona ili
2. b) ima dozvolu boravka propisanu ovim zakonom.

(3) Uz osnovne opšte uslove propisane st. (1) i (2) ovog člana, za ulazak u BiH stranac mora ispunjavati i sljedeće ostale opšte uslove da:

1. a) posjeduje dovoljno sredstava za izdržavanje za vrijeme namjeravanog boravka i za izlazak iz BiH, uključujući i sredstva za zdravstvenu zaštitu, odnosno dokaz da ih može zakonito pribaviti, što se dokazuje na način propisan članom  (Dokazi o posjedovanju sredstava za izdržavanje)ovog zakona,
2. b) posjeduje dokumente ili može pružiti informacije na osnovu kojih se može razumno zaključiti o svrsi i uslovima namjeravanog boravka u BiH, ako je to moguće i potrebno,
3. c) ima ulaznu vizu susjedne države u koju putuje ili preko čije teritorije nastavlja putovanje, ako mu je ta viza potrebna,
4. d) ima potvrdu o vakcinaciji ako dolazi sa područja na kojem vlada epidemija zarazne bolesti,
5. e) da mu nije izrečena mjera protjerivanja, odnosno da mu nije zabranjen ulazak u BiH, ako period na koji mu je izrečena ta mjera, odnosno period zabrane još traje,
6. f) da se ne vodi u evidencijama kod nadležnog organa kao prekršilac propisa u BiH ili prekršilac međunarodnih propisa ili kao međunarodni prestupnik,
7. g) da ne predstavlja prijetnju za javni poredak, bezbjednost BiH, javni red i mir ili međunarodne odnose BiH,
8. h) da ne predstavlja prijetnju za javno zdravlje u BiH.

(4) Stranci koji su, u skladu sa članom 21. (Oslobađanje od obaveze pribavljanja vize) ovog zakona, oslobođeni pribavljanja vize za ulazak na teritoriju BiH te ne moraju ispunjavati uslov propisan stavom (2) ovog člana, prilikom ulaska u BiH moraju ispunjavati ostale opšte uslove za ulazak propisane stavom (3) ovog člana.

(5) Stranci koji za ulazak u BiH moraju posjedovati vizu, prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje vize, kao i prilikom ulaska u BiH moraju ispunjavati ostale opšte uslove za ulazak propisane stavom (3) ovog člana.

(6) Kada to zahtijevaju razlozi zaštite bezbjednosti BiH, javnog poretka, javnog reda i mira ili javnog zdravlja u BiH ili drugi razlozi koji proističu iz međunarodnih obaveza BiH, uz uslove za ulazak propisane st. (1), (2) i (3) ovog člana, Savjet ministara može propisati dodatne uslove za ulazak stranaca u BiH.

Član 20

(Ulazak pod posebnim uslovima)

Strancu se može odobriti ulazak i boravak u BiH i kada ne ispunjava uslove iz ovog zakona, ako je tako predviđeno međunarodnim ugovorom čija je BiH ugovorna strana ili odlukom Savjeta ministara, suda ili tužilaštva u BiH.

Član 21

(Oslobađanje od obaveze pribavljanja vize)

(1) Savjet ministara, na prijedlog MIP-a, određuje države čijim državljanima nije potrebna viza za ulazak u BiH (u daljem tekstu: države bezviznog režima), kao i države čiji državljani mogu ući u BiH sa drugim dokumentom osim pasoša. Savjet ministara je nadležan da, na prijedlog MIP-a, oslobodi od pribavljanja vize nosioce posebnih vrsta putnih isprava.

(2) Stranci koji su, u skladu sa ovim zakonom, oslobođeni pribavljanja vize za ulazak na teritoriju BiH imaju pravo na ulazak i boravak u zemlji (u daljem tekstu: bezvizni boravak) ukupno u trajanju do 90 dana u bilo kojem periodu od 180 dana koji podrazumijeva uzimanje u obzir perioda od 180 dana koji prethodi svakom danu boravka, ako drugačije nije određeno međunarodnim ugovorom čija je BiH ugovorna strana.

Član 22

(Izuzeci od obaveze posjedovanja vize)

(1) Stranci koji imaju dozvolu privremenog ili stalnog boravka u BiH, u periodu važenja te dozvole, izuzeti su od obaveze posjedovanja vize.

(2) Stranci – članovi posade i kabinsko osoblje aviona u civilnom avio-saobraćaju koji posjeduju važeći certifikat člana posade, a koji namjeravaju ostati na aerodromu ili unutar granica obližnjeg naseljenog mjesta, u BiH mogu ulaziti bez vize i na teritoriji BiH boraviti do svog prvog sljedećeg redovnog leta.

(3) Ako je potrebno da neki član posade zbog obaveza putuje u drugu državu kao putnik bilo kojim prevoznim sredstvom kako bi se pridružio posadi aviona, njegov certifikat prihvata se kao zamjena za pasoš i vizu, te mu se omogućava neophodna sloboda kretanja unutar teritorije BiH.

(4) Važeći certifikat člana posade priznaje se kao valjan dokument za utvrđivanje identiteta i u slučaju kada njegov nosilac nije državljanin države registra aviona.

(5) Savjet ministara, na prijedlog MIP-a i pod uslovom uzajamnosti, može izuzeti od obaveze posjedovanja vize državljane određenih država koji su:

1. a) civilni članovi posade aviona, uz postojanje odgovarajuće potvrde i bilješke u opštoj deklaraciji i planu leta,
2. b) civilni članovi posade ili prateća lica aviona koji učestvuju u havarijsko-spasilačkim letovima, uz postojanje odgovarajuće bilješke u opštoj deklaraciji i planu leta, ili
3. c) civilni članovi posade broda, ako su upisani u popis posade i osoblja.

Član 23

(Dokazi o posjedovanju sredstava za izdržavanje)

(1) Postojanje sredstava za izdržavanje stranca iz člana 19. (Opšti uslovi za ulazak) stava (3) tačke a) ovog zakona dokazuje se na sljedeći način:

1. a) posjedovanjem gotovog novca u domaćoj ili stranoj konvertibilnoj valuti;
2. b) posjedovanjem sredstava bezgotovinskog plaćanja prihvaćenih od bankarskog sistema BiH ili sredstva koje omogućava podizanje novca u BiH, ili garancije banke iz BiH koja priznaje bezgotovinska sredstva plaćanja koja stranac posjeduje;
3. c) pozivnim pismom iz člana  (Pozivno pismo)ovog zakona;
4. d) posjedovanjem dokaza o uplaćenom smještaju ili o organizovanom putovanju; ili
5. e) posjedovanjem drugih sredstava kao što su nepokretna imovina u BiH na osnovu koje je moguće obezbijediti sredstva za izdržavanje za vrijeme boravka u BiH, sredstava po osnovu direktnih stranih ulaganja, proizvodno-tehničke saradnje ili kooperacije i slično.

(2) Ako stranac ima dokaze o uplaćenom pojedinačnom ili kolektivnom putničkom zdravstvenom osiguranju, podrazumijeva se da ima obezbijeđena sredstva za zdravstvenu zaštitu u smislu člana 19. (Opšti uslovi za ulazak) stava (3) tačke a) ovog zakona.

(3) Smatra se da stranac koji ima radnu dozvolu u BiH zadovoljava uslove koji se odnose na posjedovanje sredstava za izdržavanje.

(4) Postojanje sredstava za izlazak stranca iz BiH može se dokazivati posjedovanjem važeće putne karte za nastavak putovanja ili za povratak, kao i time što stranac zakonito posjeduje prevozno sredstvo.

Odjeljak B. Odbijanje ulaska u BiH

Član 24

(Razlozi odbijanja ulaska)

(1) Strancu se odbija ulazak u BiH ako ne ispunjava uslove za ulazak iz člana 19. (Opšti uslovi za ulazak) niti se na njega primjenjuje međunarodni ugovor čija je BiH ugovorna strana ili odluka iz člana 20. (Ulazak pod posebnim uslovima) ovog zakona.

(2) Strancu može biti odbijen ulazak u BiH i pored razloga iz stava (1) ovog člana:

1. a) ako prilikom pokušaja ulaska u BiH predoči falsifikovanu putnu ispravu;
2. b) ako prilikom pokušaja ulaska u BiH predoči falsifikovanu vizu ili dozvolu boravka;
3. c) ako je već proveo na teritoriji BiH 90 dana u bilo kojem periodu od 180 dana koji podrazumijeva uzimanje u obzir perioda od 180 dana koji prethodi svakom danu boravka, a radi se o državljaninu države bezviznog režima, osim ako se na njega ne primjenjuje odredba člana  (Ulazak pod posebnim uslovima)ovog zakona;
4. d) ako je već proveo na teritoriji BiH vrijeme dozvoljenog boravka propisano međunarodnim ugovorom čija je BiH ugovorna strana, osim ako nije ostvario uslove za ulazak po drugom osnovu;
5. e) ako postoje osnovi sumnje da će obavljati poslove za koje je potrebna radna dozvola, a na njega se ne primjenjuju odredbe člana  (Boravak u svrhu rada bez radne dozvole i potvrda o prijavi rada)ovog zakona,
6. f) ako mu je viza BiH na ulasku poništena ili ukinuta.

Član 25

(Postupak i posljedica odbijanja ulaska)

(1) Granična policija odlučuje o odbijanju ulaska na granici.

(2) Strancu kojem je odbijen ulazak u BiH jer ne ispunjava uslove za ulazak propisane ovim zakonom izdaje se rješenje o odbijanju ulaska.

(3) Rješenje o odbijanju ulaska sadrži razlog odbijanja ulaska donosi se po skraćenom postupku, osim ako se radi o maloljetniku bez pratnje, a izdaje se na obrascu koji popunjava nadležni policijski službenik Granične policije. Stranac potpisuje prijem rješenja na obrascu rješenja i jedan primjerak zadržava za sebe. Ako stranac odbije da potpiše prijem rješenja, ta činjenica se unosi kao napomena na obrascu rješenja i smatra se da je rješenje uredno dostavljeno.

(4) Nadležni policijski službenik Granične policije na graničnom prelazu upozorava stranca kojem je odbijen ulazak u BiH da je dužan da odmah napusti područje graničnog prelaza i zabranjuje mu ulazak na teritoriju BiH.

(5) Rješenje o odbijanju ulaska mora sadržavati razlog odbijanja ulaska, a izdaje se na obrascu i dostavlja se strancu. Ako stranac odbije da primi rješenje, ta činjenica se unosi kao zabilješka i smatra se da je rješenje dostavljeno.

(6) Rješenje o odbijanju ulaska izvršava se odmah, unošenjem otiska štambilja ODBIJEN ULAZAK, odnosno druge odgovarajuće oznake u putnu ispravu stranca. Ako stranac nema putnu ispravu u koju bi se mogao unijeti otisak štambilja, odnosno druga odgovarajuća oznaka, ta činjenica se unosi kao napomena u obrazac rješenja.

(7) Protiv rješenja o odbijanju ulaska žalba se može podnijeti Ministarstvu u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(8) Stranac kojem je odbijen ulazak može ući u BiH nakon što otkloni razloge zbog kojih mu je odbijen ulazak.

(9) Ukoliko se u žalbenom postupku utvrdi da je strancu neosnovano odbijen ulazak u BiH, ta činjenica se unosi u Centralnu bazu podataka o strancima, te se prilikom ponovnog ulaska stranca u BiH poništava štambilj o odbijanju ulaska otiskom štambilja PONIŠTENO.

Odjeljak C. Vize

Član 26

(Opšte odredbe o vizama)

(1) Viza je odobrenje za tranzit kroz međunarodni tranzitni prostor aerodroma ili teritoriju BiH ili odobrenje za namjeravani boravak na teritoriji BiH u roku određenom u vizi.

(2) U pravilu, stranac je dužan da pribavi vizu prije dolaska na granični prelaz BiH.

(3) Viza se može izdati strancu koji posjeduje pasoš koji mora biti važeći najmanje tri mjeseca nakon planiranog datuma odlaska iz BiH ili u slučaju nekoliko posjeta nakon posljednjeg planiranog datuma odlaska iz BiH, ima najmanje dvije prazne stranice i izdat je u prethodnih 10 godina. U opravdanim hitnim slučajevima, odnosno ako to zahtijevaju razlozi bezbjednosti BiH, humanitarni, ozbiljni profesionalni ili lični razlozi, važenje putne isprave može biti i kraće od tri mjeseca.

(4) Posjedovanje vize ne predstavlja bezuslovno pravo ulaska u BiH.

(5) Viza ne pruža strancu pravo na rad u BiH, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 27

(Vrste viza)

Nadležni organi BiH izdaju sljedeće vize:

1. a) aerodromsku tranzitnu vizu (Viza A),
2. b) vizu za kratkoročni boravak (Viza C),
3. c) vizu za dugoročni boravak (Viza D).

Član 28

(Aerodromska tranzitna viza - Viza A)

(1) Aerodromska tranzitna viza (Viza A) omogućava strancu prolazak kroz međunarodno tranzitno područje aerodroma bez stvarnog ulaska u zemlju, tokom zaustavljanja ili nastavljanja međunarodnog leta.

(2) U pravilu, strancu koji za vrijeme neprekinutog putovanja ne napušta međunarodno tranzitno područje aerodroma ili avion koji se nalazi na aerodromu u BiH nije potrebna viza.

(3) Izuzetno, Savjet ministara može odlučiti da državljani određenih zemalja treba da posjeduju aerodromske tranzitne vize.

(4) Strancu se može na njegov zahtjev izdati aerodromska tranzitna viza za određeni broj prolazaka kroz međunarodno područje aerodroma u periodu tranzita.

Član 29

(Viza za kratkoročni boravak - Viza C)

(1) Viza za kratkoročni boravak (Viza C) omogućava strancu tranzit, jedan ili više ulazaka ili boravaka u BiH. Nijedan neprekidan boravak ni ukupno trajanje više uzastopnih boravaka u BiH ne mogu biti duži od 90 dana u bilo kojem periodu od 180 dana.

(2) Viza za kratkoročni boravak izdaje se sa rokom važenja najduže do jedne godine.

(3) Izuzetno od stava (2) ovog člana, uz prethodnu saglasnost Službe, viza za kratkoročni boravak može se izdati i s rokom važenja do pet godina kada stranac:

1. a) dokaže potrebu ili opravda namjeru čestog odnosno redovnog putovanja, posebno zbog poslovnog ili porodičnog statusa, kao što su poslovna lica, državni službenici angažovani u redovnim zvaničnim kontaktima sa institucijama BiH, predstavnici organizacija civilnog društva koji putuju radi edukativnih seminara ili konferencija, članovi porodice državljana BiH, članovi porodice državljana stranaca sa stalnim boravkom u BiH i pomorci i
2. b) dokaže svoj integritet i pouzdanost zakonite upotrebe prethodno izdatih viza za ulazak u BiH, svoju ekonomsku situaciju u državi porijekla i iskrenu namjeru da napusti teritoriju BiH prije isteka roka važenja vize za koju je podnio zahtjev.

(4) Viza za kratkoročni boravak izdaje se za poslovna putovanja, putovanja u svrhu obrazovanja, obuke ili u sličnu svrhu, za turistička ili druga putovanja u privatne svrhe, za putovanja na političke, naučne, kulturne, sportske, vjerske ili druge događaje, kao i za putovanja iz ostalih razloga za koja je dovoljan kratkoročni boravak.

(5) U postupku izdavanja vize iz stava (1) ovog člana, Služba po zahtjevu MIP-a ili Granične policije vrši provjere kroz službene evidencije. Rezultati provjera dostavljaju se organu nadležnom za izdavanje vize.

(6) Kada viza za više ulazaka vrijedi duže od 180 dana, trajanje boravaka je 90 dana u bilo kojem periodu od 180 dana.

Član 29a

(Saradnja sa počasnim konzulom BiH, komercijalnim posrednikom i spoljnim pružaocem usluga)

(1) Počasni konzul BiH, komercijalni posrednik i/ili spoljni pružalac usluga može učestvovati u prikupljanju zahtjeva za izdavanje vize za kratkoročni boravak (Viza C).

(2) Spoljni pružalac usluga može prikupljati i biometrijske podatke od podnosioca zahtjeva za izdavanje vize na osnovu ugovora o saradnji sa MIP-om.

(3) Počasni konzul BiH, komercijalni posrednik i/ili spoljni pružalac usluga nema pristup Centralnoj bazi podataka o strancima ni pod kojim uslovima.

Član 30

(Viza za dugoročni boravak - Viza D)

(1) Viza za dugoročni boravak (Viza D) omogućava strancu ulazak i boravak u BiH u periodu od 180 dana u toku jedne godine i omogućava strancu podnošenje zahtjeva za odobrenje privremenog boravka u BiH.

(2) Viza za dugoročni boravak izdaje se izuzetno u situacijama kada je za svrhu boravka u BiH potreban period duži od 90 dana u periodu od 180 dana. Ako se viza za dugoročni boravak izdaje u svrhu podnošenja zahtjeva za odobrenje privremenog boravka u BiH, period važenja vize može biti kraći od 90 dana.

(3) Viza za dugoročni boravak izdaje se sa rokom važenja najviše do jedne godine i izdaje se za jedan ili više ulazaka u BiH.

(4) Izuzetno od stava (3) ovog člana, viza za dugoročni boravak može se izdati i sa rokom važenja dužim od jedne godine ako je to u interesu BiH.

(5) Za izdavanje vize za dugoročni boravak potrebna je prethodna saglasnost Službe.

(6) Po prijemu zahtjeva za izdavanje vize za dugoročni boravak, diplomatsko-konzularno predstavništvo BiH (u daljem tekstu: DKPBiH) dužno je da prikupi svu potrebnu dokumentaciju i proslijedi je Službi radi davanja saglasnosti iz stava (5) ovog člana.

(7) Viza za dugoročni boravak (Viza D) može se izdati i državljanima država bezviznog režima kada je za svrhu boravka u BiH potreban period duži od 90 dana u periodu od 180 dana.

Član 31

(Uslovi za izdavanje vize)

(1) Podnosilac zahtjeva za izdavanje vize dužan je da dâ lične podatke kao i biometrijske podatke koji se od njega traže, druge potrebne informacije, te da navede svrhu ulaska u BiH. Zahtjev za izdavanje vize za kratkotrajni boravak podnosi se na propisanom tačno popunjenom obrascu najranije šest mjeseci, a za pomorce koji obavljaju svoje dužnosti najranije devet mjeseci prije početka namjeravanog putovanja, te u pravilu najkasnije 15 kalendarskih dana prije početka namjeravanog putovanja, a izuzetno, u opravdanim pojedinačnim hitnim slučajevima može se omogućiti podnošenje zahtjeva manje od 15 kalendarskih dana prije početka namjeravanog putovanja.

(2) Za izdavanje vize za kratkoročni boravak (Viza C) podnosilac zahtjeva dužan je da, osim dokaza o putnom zdravstvenom osiguranju koje pokriva troškove koji mogu nastati u vezi sa vraćanjem u državu porijekla iz zdravstvenih razloga, hitnom medicinskom pomoći odnosno hitnim bolničkim liječenjem ili smrti tokom njegova boravka u BiH, uz zahtjev priloži dokaz kojim opravdava svrhu i uslove namjeravanog boravka u BiH, i to:

1. a) pozivno pismo iz člana  (Pozivno pismo)ovog zakona;
2. b) kopiju sudskog ili drugog službenog poziva kojim se poziva da se odazove u pravnom postupku koji se vodi u BiH;
3. c) kopiju dokaza o uplaćenom turističkom putovanju, uključujući smještaj i prevoz, ili dokaz o organizovanom putovanju ili uplaćenom smještaju;
4. d) potvrdu o prijemu na obrazovanje ili obuku; ili
5. e) drugi dokument na osnovu kojeg se može razumno zaključiti o svrsi i uslovima namjeravanog boravka u BiH, ako je to moguće i potrebno.

(3) Izuzetno od stava (2) ovog člana, od obaveze dostavljanja dokaza o putnom zdravstvenom osiguranju izuzeti su nosioci diplomatskih pasoša, a mogu se izuzeti i profesionalne grupe, kao što su pomorci, koje već imaju putno zdravstveno osiguranje zbog svoje profesionalne djelatnosti.

(4) U slučaju sumnje u svrhu ulaska u BiH koju je stranac naveo u zahtjevu za izdavanje vize, službeno lice DKP-a BiH može zahtijevati da stranac dostavi uvjerenje o posjedovanju nekretnine ili uvjerenje o stalnim izvorima prihoda u državi porijekla ili državi polaznog odredišta ili uvjerenje o upisanom studiju ili druge dokaze, odnosno dokaz iz kojeg se razumno može zaključiti da će stranac nakon zakonitog boravka napustiti BiH.

(5) Službeno lice može zahtijevati dodatne dokaze ili pojašnjenje podataka ili informacija iz zahtjeva za izdavanje vize, kao i razgovor sa podnosiocem zahtjeva.

(6) Uslovi za izdavanje vize za kratkoročni boravak (Viza C) propisani stavom (2) ovog člana na odgovarajući način se primjenjuju i u slučajevima izdavanja vize za dugoročni boravak (Viza D).

Član 32

(Pozivno pismo)

(1) Pozivno pismo je pismo kojim se stranac poziva da dođe u BiH u određenu svrhu u određenom vremenskom periodu.

(2) Pozivno pismo za ulazak stranca u BiH može izdati državljanin BiH ili stranac sa odobrenim stalnim boravkom u BiH ili stranac koji uživa diplomatski status u BiH, ili domaće ili strano pravno lice registrovano u BiH.

(3) Izuzetno od stava (2) ovog člana, pozivno pismo u svrhu spajanja porodice ili posjete može izdati i stranac sa odobrenim privremenim boravkom u BiH kao nosilac "plave karte", ili stranac koji boravi po osnovu odobrenog privemenog boravka u BiH godinu dana ili duže i koji ima osnovane izglede za odobrenje stalnog boravka u BiH ili stranac sa priznatim izbjegličkim statusom. Stranac sa odobrenim privremenim boravkom do jedne godine može izdati pozivno pismo isključivo u svrhu posjete.

(4) Pozivno pismo izdaje se na propisanom obrascu i sadrži izjavu pozivaoca da na sebe preuzima obavezu da obezbijedi smještaj, pokrije troškove liječenja, osigura izdržavanje i podmiri ostale troškove koji mogu nastati za vrijeme boravka stranca u BiH, troškove stavljanja pod nadzor, dobrovoljnog napuštanja ili prisilnog udaljenja, kao i sve druge troškove izlaska stranca iz BiH, ako te obaveze ne može podmiriti stranac.

(5) Pozivno pismo ovjerava Služba prema mjestu prebivališta, odnosno sjedišta pozivaoca, na osnovu dokaza dostavljenih uz zahtjev i nakon izvršenih operativnih provjera. Rok važenja pozivnog pisma je 180 dana od dana ovjere. Ako nisu ispunjeni uslovi, Služba odbija zahtjev za ovjeru pozivnog pisma, o čemu se podnosilac zahtjeva usmeno obavještava.

(6) U slučaju iz stava (3) ovog člana, Služba ovjerava pozivno pismo i na osnovu dokaza o istinitosti svrhe spajanja porodice.

(7) Služba može ovjeriti i grupno pozivno pismo za najmanje pet, a najviše 50 lica koja putuju na zajednički pasoš.

(8) Pozivnim pismom, u smislu ovog akona, smatra se i službeni akt državnog, entitetskog ili kantonalnog organa vlasti, organa vlasti Brčko Distrikta BiH, kao i diplomatsko-konzularnog predstavništva strane države ili međunarodne organizacije koja ima diplomatski status u BiH.

Član 33

(Izdavanje vize na zajednički pasoš)

(1) Viza na zajednički pasoš izdaje se kao aerodromska tranzitna viza (Viza A), ili kao viza za kratkoročni boravak (Viza C) grupi stranaca, u kojoj može biti najmanje pet i najviše 50 lica i koju predvodi lice koje ima svoj lični pasoš i pojedinačnu vizu ako je potrebna.

(2) Viza za kratkoročni boravak (Viza C) može se izdati na zajednički pasoš s rokom važenja najduže do 30 dana, ako članovi grupe zajedno ulaze na teritoriju BiH i borave i napuštaju je kao grupa.

(3) Za svako lice koje je navedeno u zajedničkom pasošu izdaje se pojedinačna viza.

Član 34

(Nadležnost i mjesto izdavanja vize)

(1) Vizu izdaje DKPBiH, a može je izdati i diplomatsko-konzularno predstavništvo druge države sa kojom je BiH zaključila ugovor.

(2) Stranac je dužan da pribavi vizu prije ulaska u BiH, a na poziv organa iz stava (1) ovog člana dužan je da zahtjev za izdavanje vize podnese lično.

(3) Ne dovodeći u pitanje stav (2) ovog člana, stranac može zahtjev za izdavanje vize uz pripadajuću dokumentaciju podnijeti i elektronskim putem ukoliko je primjenjivo.

(4) Prije izdavanja vize, DKPBiH je dužan da u slučajevima predviđenim ovim zakonom zatražiti prethodnu saglasnost Službe.

(5) Protiv rješenja kojim se zahtjev za izdavanje vize odbija može se podnijeti žalba MIP-u, putem DKP-a, u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.

(6) Izuzetno od st. (1) i (2) ovog člana, ako to zahtijevaju razlozi bezbjednosti BiH, humanitarni, ozbiljni profesionalni ili lični razlozi, vizu za kratkoročni boravak (Viza C) za jedan ulazak do 15 dana ili aerodromsku tranzitnu vizu (Viza A) može izdati na granici Granična policija.

(7) Viza iz stava (5) ovog člana može se izdati samo pod uslovom da stranac:

1. a) ispunjava opšte uslove za ulazak u BiH iz člana  (Opšti uslovi za ulazak)st. (1) i (3) ovog zakona,
2. b) dokaže da nije bio u mogućnosti da unaprijed podnese zahtjev za vizu, i
3. c) predoči dokument ili više njih kojima dokazuje nepredvidiv i neodgodiv razlog za ulazak u BiH, te garantuje povratak u državu porijekla ili uobičajenog mjesta boravka.

(8) Protiv rješenja kojim se zahtjev za izdavanje vize na granici odbija može se podnijeti žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Član 35

(Rok za davanje saglasnosti)

(1) Kad je predviđeno da prije izdavanja vize DKPBiH mora zatražiti prethodnu saglasnost Službe, Služba odgovara što je prije moguće, a najkasnije u roku od sedam dana od dana prijema zahtjeva. O svom odgovoru Služba obavještava MIP.

(2) Ako DKP ne primi odgovor Službe u roku iz stava (1) ovog člana, smatra se da je saglasnost data.

Član 36

(Produženje vize)

(1) Viza za kratkoročni boravak (Viza C) može se produžiti zbog više sile, humanitarnih ili ozbiljnih ličnih razloga, a u skladu sa pravilima koja važe za izdavanje vize.

(2) Zahtjev za produženje vize podnosi se Službi prije isteka važenja vize i odobrenja za boravak odobrenog na osnovu izdate vize. Služba donosi odluku o produženju vize u roku od sedam dana od dana prijema zahtjeva.

(3) Do donošenja odluke po zahtjevu za produženje vize stranac može boraviti na teritoriji BiH.

(4) Viza iz stava (1) ovog člana produžava se izdavanjem nove naljepnice vize.

(5) Protiv odluke kojom se zahtjev za produženje vize odbija, odnosno odbacuje, može se podnijeti žalba Ministarstvu u roku od tri dana od dana dostavljanja odluke. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Član 37

(Odbijanje zahtjeva za izdavanje vize i izuzetno izdavanje vize iz humanitarnih razloga)

(1) Zahtjev stranca za izdavanje vize odbija se ako:

1. a) ne ispunjava uslove za izdavanje vize iz člana  (Uslovi za izdavanje vize)ovog zakona;
2. b) ne ispunjava opšte uslove za ulazak u BiH iz člana  (Opšti uslovi za ulazak)st. (1), (3), (5) i (6) ovog zakona niti se na njega primjenjuje međunarodni ugovor čija je BiH ugovorna strana ili odluka iz člana 20. (Ulazak pod posebnim uslovima) ovog zakona;
3. c) se stranac ne odazove pozivu DKPBiH da zahtjev za izdavanje vize podnese lično;
4. d) je stranac već boravio u BiH 90 dana tokom perioda od 180 dana koji prethodi svakom danu boravka;
5. e) rok važenja pasoša stranca u koji se unosi viza ističe za manje od tri mjeseca od posljednjeg dana namjeravanog boravka u BiH ili pasoš nema najmanje dvije prazne stranice ili nije izdat u prethodnih 10 godina, uvažavajući izuzetke propisane u članu 26. stavu (3) ovog zakona;
6. f) odbije dati biometrijske podatke prilikom predaje zahtjeva;
7. g) postoji opravdana sumnja u vjerodostojnost priloženih isprava i njihovog sadržaja, istinitost izjava stranca ili u njegovu namjeru da će napustiti teritoriju BiH prije isteka roka važenja zatražene vize, ili;
8. h) stranac kod podnošenja zahtjeva za izdavanje vize na granici ne dokaže nepredvidive i neodgodive razloge za ulazak.

(2) Zahtjev za izdavanje vize može se odbiti strancu koji nije platio troškove nadzora i/ili troškove udaljenja iz BiH.

(3) Izuzetno od stava (1) ovog člana, viza se može izdati iz humanitarnih razloga ili ako je to u interesu BiH ili je to u skladu sa prihvaćenim međunarodnim obavezama.

Član 38

(Poništenje i ukidanje vize)

(1) Viza se poništava ako se naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uslovi za njeno izdavanje ili ako postoje ozbiljni razlozi za sumnju da je dobijena na prevaru.

(2) Viza se ukida ako se utvrdi da više ne postoje uslovi za njeno izdavanje.

(3) Vizu može poništiti ili ukinuti DKPBiH, Granična policija ili Služba.

(4) Rješenje o poništenju ili ukidanju vize dostavlja se strancu na propisanom obrascu.

(5) Protiv rješenja iz stava (4) ovog člana stranac može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja, putem nadležnog DKP-a BiH.

(6) Ako je rješenje iz stava (4) ovog člana donio DKPBiH, o žalbi na rješenje odlučuje MIP, a ako je to rješenje donijela Granična policija ili Služba, o žalbi odlučuje Ministarstvo. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(7) Viza se može ukinuti i na zahtjev stranca kojem je viza izdata, i u tom slučaju žalba nije dopuštena.

(8) Ako je viza poništena ili ukinuta, preko naljepnice vize otiskuje se štambilj "PONIŠTENO" ili "UKINUTO", a optički promjenjivi element naljepnice vize, bezbjednosni element sa učinkom skrivenog prikaza kao i riječ "viza" precrtavaju se i na taj način poništavaju.

(9) Organ koji je poništio ili ukinuo vizu dužan je da o tome obavijesti Ministarstvo i organ koji je izdao vizu.

Član 39

(Razlozi za poništenje ili ukidanje vize)

(1) Viza se strancu poništava ili ukida ako:

1. a) ima lažnu ili falsifikovanu putnu ispravu;
2. b) boravi suprotno svrsi planiranog ulaska i boravka;
3. c) nema sredstva za izdržavanje za vrijeme namjeravanog boravka ili za povratak u državu porijekla ili uobičajenog boravka ili za tranzit u treću državu ili nije u mogućnosti da zakonito pribavi ta sredstva;
4. d) boravi u BiH duže od 90 dana u bilo kojem periodu od 180 dana koji podrazumijeva uzimanje u obzir perioda od 180 dana koji prethodi svakom danu boravka;
5. e) ima na snazi mjeru zabrane ulaska u BiH;
6. f) predstavlja prijetnju javnom poretku, bezbjednosti, javnom zdravlju ili međunarodnim odnosima BiH;
7. g) ne poštuje javni poredak BiH ili preduzme aktivnost koja narušava bezbjednost BiH ili je član organizacije koja planira ili preduzme takve aktivnosti ili organizuje ili je u vezi sa organizovanjem bespravnog ulaska, boravka ili izlaska pojedinca ili grupe u ili iz BiH, ili organizuje ili na bilo koji način učestvuje u trgovini ljudima ili na bilo koji način učestvuje u kriminalnoj aktivnosti ili postoji međunarodna potjernica;
8. h) je prekršio propise kojima se reguliše prelazak državne granice, bez obzira da li je povreda propisa nastala pri ulasku ili izlasku iz BiH;
9. i) je dao pogrešne podatke ili prikrio okolnosti važne za izdavanje vize;
10. j) obavlja djelatnost za koju je potrebna radna dozvola, a nema radnu dozvolu u BiH;
11. k) je pravosnažno osuđen za krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna;
12. l) nema valjano putno zdravstveno osiguranje;
13. m) nema namjeru da napusti teritoriju BiH prije isteka vize;
14. n) podnese zahtjev za ukidanje vize.

(2) Osnovi za utvrđivanje razloga za poništenje ili ukidanje vize koji su propisani u stavu (1) ovog člana mogu biti: dokazi ili saznanja kojima raspolaže Granična policija, Služba ili DKPBiH u skladu sa svojim nadležnostima, postojanje međunarodne potjernice, pravosnažne sudske odluke ili obavještenja ili informacije nadležnih organa i službi bezbjednosti u BiH.

(3) Strancu kojem je viza ukinuta ili poništena na teritoriji BiH iz razloga propisanih u stavu (1) tač. a), e), f), g), h), i), j) i k) ovog člana može se izreći i mjera protjerivanja.

(4) Strancu kojem je viza poništena ili ukinuta na teritoriji BiH, a nije izrečena mjera protjerivanja, određuje se rok u kojem može dobrovoljno napustiti BiH, a koji ne može biti duži od osam dana.

(5) Organ koji je ukinuo ili poništio vizu o tome obavještava organ koji je vizu izdao.

Član 40

(Podzakonski propisi o tehničkim pitanjima u vezi sa ulaskom stranaca)

(1) Savjet ministara, na prijedlog Ministarstva, nakon pribavljenog mišljenja Ministarstva komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ministarstvo komunikacija i transporta), donosi podzakonski propis kojim se detaljnije uređuju obaveze prevoznika koji dovozi stranca na granični prelaz BiH.

(2) Savjet ministara, na prijedlog Ministarstva, nakon pribavljenog mišljenja MIP-a, donosi podzakonski propis kojim se utvrđuje najmanji iznos sredstava potreban za izdržavanje stranca u BiH.

(3) MIP, nakon pribavljenog mišljenja Ministarstva, donosi podzakonski propis kojim se propisuju izgled i sadržaj obrasca zahtjeva za izdavanje vize i naljepnice vize, postupanje prilikom izdavanja aerodromske tranzitne vize (Viza A) i vize za kratkoročni boravak (Viza C) u DKP-u BiH, rok važenja aerodromske tranzitne vize (Viza A), te uređuju i druga pitanja o izdavanju ovih viza. Tehničke specifikacije obrasca naljepnice vize označavaju se odgovarajućim stepenom tajnosti u skladu sa propisima iz oblasti zaštite tajnih podataka.

(4) MIP, nakon pribavljene saglasnosti Ministarstva i Službe, donosi podzakonski propis kojim se uređuju postupak izdavanja vize za dugoročni boravak (Viza D) i druga pitanja o uslovima za izdavanje ove vize.

(5) Savjet ministara, na prijedlog Ministarstva, nakon pribavljenog mišljenja Granične policije, donosi podzakonski propis o graničnim prelazima na kojima je moguće izdavanje vize.

(6) Ministarstvo, nakon pribavljenog mišljenja MIP-a, Službe i Granične policije donosi podzakonski propis kojim se uređuju postupanje prilikom ulaska stranaca u BiH, izdavanje vize na granici, izgled i sadržaj obrasca pozivnog pisma i postupanje prilikom ovjere pozivnog pisma, obrazac rješenja o odbijanju ulaska i postupanje prilikom odbijanja ulaska u BiH, te druga pitanja o uslovima ulaska u BiH.

GLAVA III - PUTNE ISPRAVE ZA STRANCE

Član 41

(Vrste putnih isprava za strance)

Putne isprave za strance u smislu ovog zakona su:

1. a) putna isprava za lice bez državljanstva i
2. b) putni list za stranca.

Član 42

(Izdavanje putnih isprava za strance)

(1) Putne isprave za lica bez državljanstva izdaju se pod uslovima utvrđenim međunarodnim konvencijama, a putni list za stranca u skladu sa ovim zakonom.

(2) Putne isprave za lica bez državljanstva i putne listove za strance izdaje Služba prema boravištu, odnosno prebivalištu stranca.

(3) Putne isprave za lica bez državljanstva izdaju se sa rokom važenja dvije godine, osim u slučaju putnog lista koji se izdaje sa rokom važenja do 30 dana i važi samo za jedno putovanje.

(4) Nosioci putnih isprava za strance mlađi od 14 godina mogu putovati u inostranstvo samo u pratnji roditelja ili zakonskog zastupnika ili staratelja ili opunomoćenika sa ovjerenom punomoći oba roditelja ili zakonskog zastupnika ili staratelja, ili moraju imati saglasnost roditelja, odnosno zakonskog zastupnika ili staratelja ako putuju bez pratnje.

Član 43

(Putni list za stranca)

(1) Putni list za stranca je putna isprava koja važi za jedno putovanje i izdaje se strancu:

1. a) čija je važeća putna is