ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA U BOSNI I HERCEGOVINI 2006 2015

ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA U BOSNI I HERCEGOVINI

("Sl. glasnik BiH", br. 25/2006 i 88/2015)

 

I - OPŠTE ODREDBE

Član 1

(1) Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon) uređuje odnose između potrošača, proizvođača i trgovaca na teritoriji Bosne i Hercegovine.

(2) Na odnose i slučajeve iz oblasti zaštite potrošača koji nisu regulisani ovim Zakonom primjenjivaće se odredbe Zakona o hrani ("Službeni glasnik BiH", broj 50/04), Zakona o opštoj bezbjednosti proizvoda ("Službeni glasnik BiH", broj 45/04) te odgovarajuće odredbe zakona kojima se uređuju obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini. U slučaju nedoumice ili sukoba odredaba, primjenjivaće se odredba koja pruža veći stepen zaštite potrošačima.

(3) Potrošač je svako fizičko lice koje kupuje, stiče ili koristi proizvode ili usluge za svoje lične potrebe i za potrebe svog domaćinstva.

(4) Proizvođač je svako fizičko ili pravno lice koje posluje u Bosni i Hercegovini, bez obzira na vrstu ili oblik vlasništva, javno ili privatno, koji u cjelini ili djelimično proizvodi proizvod ili pruža uslugu.

Prema definiciji, proizvođač je:

1. a) svako lice koje uvozi proizvod ili uslugu u Bosnu i Hercegovinu;
2. b) svako lice koje stavljajući svoje ime, robni žig, logotip, etiketu ili drugu karakterističnu oznaku na proizvod predstavlja sebe kao proizvođača.

(5) Trgovac je svako lice koje direktno ili kao posrednik među drugim licima prodaje proizvode ili pruža usluge potrošaču.

(6) Proizvođač koji direktno dostavlja robu ili usluge potrošačima takođe se smatra trgovcem.

(7) Proizvod je svaka stvar nastala kao rezultat ljudske djelatnosti namijenjena potrošačima ili je vjerovatno da će je koristiti potrošači, isporučena, bez obzira da li će biti plaćen ili ne, u toku komercijalne djelatnosti, i bez obzira da li je nova, korišćena ili prepravljena.

(8) Proizvodi obuhvataju gotove proizvode kao i sirovine i sastavne dijelove. Oni obuhvataju sve vrste proizvoda, uključujući i poljoprivredne proizvode.

(9) Robom se smatraju i proizvodi i nepokretna imovina.

(10) Usluga je svaka djelatnost čija je namjena da bude ponuđena potrošačima.

Član 2

Potrošač se ne može odreći niti biti uskraćen za prava koja su mu data ovim Zakonom.

Član 3

Osnovna prava potrošača su:

1. a) pravo pristupa osnovnoj robi i uslugama;
2. b) pravo na obrazovanje o pitanjima potrošača,
3. c) pravo na sigurnost i zaštitu života i zdravlja;
4. d) pravo na informisanost;
5. e) pravo na izbor;
6. f) pravo da bude saslušan i zastupan;
7. g) pravo na naknadu štete i kompenzaciju;
8. h) pravo na život i rad u zdravoj i održivoj okolini.

Član 4

Nadležni organi za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini imaju glavnu odgovornost za promovisanje i implementaciju prava potrošača.

Član 5

Zahtjevi iz oblasti zaštite potrošača uzimaće se u obzir prilikom definisanja i implementacije ostalih politika i aktivnosti nadležnih organa u Bosni i Hercegovini.

Član 6

Trgovci i druga pravna i fizička lica koji, u skladu sa ovim Zakonom, potrošačima isporučuju proizvode ili pružaju usluge obavezni su da posluju na jezicima u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini i da u pisanim dokumentima koriste puni naziv firme i sjedišta, ili skraćeni naziv firme, ako je takav naziv upisan u sudski ili zanatski registar i sjedište.

II - OBAVEZA OBAVLjANjA TRGOVINSKE DJELATNOSTI NA POŠTEN NAČIN

Član 7

(1) Trgovac je obavezan da prodaje proizvod, odnosno pruža uslugu potrošaču na način koji nije u suprotnosti s dobrim poslovnim običajima.

(2) Trgovac je obavezan da prodaje proizvode, odnosno pruža usluge svim potrošačima pod istim uslovima. Ako pojedinim grupama odobrava posebne uslove (porodilje, mladenci, invalidi, penzioneri i dr.), oni treba da su jasno istaknuti na prodajnom mjestu.

(3) Trgovac je obavezan da isporuči potrošaču plaćeni proizvod ili uslugu.

(4) Trgovcu je zabranjena diskriminacija bilo kojeg potrošača, naročito odbijanjem prodaje proizvoda koji je izložen ili na drugi način pripremljen za prodaju, ili odbijanjem pružanja usluga koje se mogu obaviti, ili uslovljavanjem prodaje proizvoda, ili pružanjem usluga prodajom drugih proizvoda, ili pružanjem drugih usluga.

Član 8

(1) Trgovac je dužan da rasprodaju proizvoda objavi na način uobičajen u mjestu prodaje.

(2) Proizvod koji je na rasprodaji mora biti jasno i vidljivo označen cijenom prije i cijenom nakon sniženja.

(3) Ako je procenat sniženja cijena objavljen u rasponu, najveći procenat sniženja treba da se odnosi najmanje na jednu petinu vrijednosti svih proizvoda na rasprodaji.

Član 9

Proizvod koji je na rasprodaji jer mu uskoro ističe rok upotrebe treba dodatno da ima vidljivo istaknut krajnji rok upotrebe.

Član 10

(1) Trgovac koji putem na rasprodaji prodaje proizvod sa nedostatkom ili greškom, dužan je da takav proizvod fizički odvoji od redovne prodaje ispravnog proizvoda i da vidljivo istakne da se radi o prodaji proizvoda sa nedostatkom ili greškom, te svaki pojedinačni proizvod posebno da označi.

(2) Trgovac je dužan da upozna kupca o tome u čemu se sastoji nedostatak ili greška na proizvodu.

(3) Trgovac koji prodaje proizvode kojima uskoro ističe rok upotrebe dužan je da takve proizvode fizički odvoji od redovne prodaje ostalih proizvoda i vidljivo istakne da se radi o prodaji proizvoda kojima uskoro ističe rok upotrebe.

III - PRODAJA PROIZVODA I PRUŽANjE USLUGA

Član 11

(1) Trgovac je obavezan da vidljivo istakne prodajnu cijenu proizvoda i usluga u službenoj valuti Bosne i Hercegovine.

(2) Prodajna cijena proizvoda i usluga je konačna cijena u koju su uključeni svi porezi, doprinosi i takse i jednaka je prodajnoj cijeni iz knjige popisa.

(3) Osim prodajne cijene proizvoda, treba biti vidljivo istaknuta cijena za jedinicu mjere istog proizvoda, te naziv i tip proizvoda.

(4) Cijenu za jedinicu mjere nije potrebno isticati ako je jednaka prodajnoj cijeni proizvoda.

(5) U rasutom stanju su oni proizvodi ponuđeni na prodaju koji nisu prethodno zamotani i koji su izmjereni u prisustvu potrošača. Kod proizvoda u rasutom stanju ističe se samo cijena za jedinicu mjere.

(6) Prodajna cijena i cijena za jedinicu mjere treba da budu jasno, vidljivo, čitko i jednoznačno napisani na proizvodu, odnosno omotu, te na prodajnom mjestu proizvoda i usluge, kao i na proizvodu u izlogu. Na proizvodu, osim prodajne cijene iz stava (2) ovog člana, ne smiju se isticati druge cijene, osim u slučaju rasprodaje.

(7) Trgovac je dužan da za prodati proizvod, odnosno pruženu uslugu, izda račun potrošaču, u skladu sa zakonom i posebnim propisima.

(8) Osim Zakonom propisanih sadržaja, račun može sadržavati i druge sadržaje korisne za potrošače.

(9) Trgovac je dužan da omogući potrošaču provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kvalitet i količinu kupljenog proizvoda, odnosno pružene usluge.

(10) Trgovac je dužan da se pridržava prodajne cijene proizvoda i usluga.

Član 12

Nezavisno od opštih odredaba o ugovornim odnosima, novčana obaveza potrošača koju plaća putem pošte, banke ili neke druge ustanove za platni promet smatraće se da je izmirena na dan kada je takva ustanova primila od potrošača nalog za plaćanje.

Član 13

(1) Ako trgovac uz prodaju proizvoda nudi dostavu proizvoda u kuću ili stan potrošača ili neko drugo mjesto, obavezan je da potrošaču dostavi proizvod u ispravnom stanju, u ugovorenom kvalitetu i količini i u dogovorenom roku, te da mu tom prilikom uruči sve prateće dokumente.

(2) Dostavom proizvoda iz stava (1) ovog člana ne smatra se ostavljanje proizvoda ispred vrata kuće ili stana potrošača.

Član 14

(1) Trgovac je dužan da sačuva sva svojstva proizvoda koji je namijenjen prodaji na način utvrđen važećim propisima o kvalitetu proizvoda ili preporuci proizvođača, a naročito proizvoda koji ima ograničen rok upotrebe.

(2) Na omotu proizvoda koji ima propisani rok upotrebe, rok treba da bude jasno, vidljivo i čitko označen.

(3) Trgovac ne smije da prodaje proizvod koji zbog svojih svojstava ne odgovara uobičajenoj upotrebi i propisanom kvalitetu.

Član 15

(1) Trgovac je dužan da potrošača, na njegov zahtjev, upozna sa svojstima ponuđenog proizvoda.

(2) Na izabranom uzorku proizvoda trgovac je dužan da prikaže rad proizvoda i dokaže njegovu ispravnost. Ako to nije moguće, obaveza trgovca je da potrošaču da detaljnja uputstva i objašnjenja o proizvodu koji prodaje.

(3) Trgovac koji ne može ispuniti obavezu iz stava (1) ovog člana dužan je da povuče proizvod iz prodaje.

Član 16

Prilikom prodaje proizvoda, trgovac treba potrošaču da obezbijedi dokumente iz čl. 26. i 27. ovog Zakona, propisane oznake, podatke i deklaraciju, te spisak sopstvenih i ovlašćenih servisa.

Član 17

(1) Trgovac treba da prodaje proizvod s originalnim omotom ili ambalažom, a na zahtjev potrošača, dužan je da proizvod posebno zamota.

(2) U slučaju ponude posebnog papira za zamotavanje i upotrebe dodatnih ukrasa, cijena tih dekoracija treba da bude jasno i vidljivo istaknuta.

(3) Omot (kesice, poseban papir i dr.) koji ima logotip i/ili naziv proizvođača i/ili trgovca smatra se propagandnim sredstvom koje trgovac ne smije posebno da zaračuna kupcu.

(4) Omot treba da bude neškodljiv za zdravlje, prilagođen obliku i masi proizvoda i ne smije stvarati zabunu kod potrošača u pogledu mase i veličine proizvoda.

Član 18

(1) U slučaju nedostatka na proizvodu, trgovac je, na zahtjev i po izboru potrošača, dužan da:

1. a) zamijeni proizvod sa nedostatkom drugim identičnim novim ispravnim proizvodom;
2. b) vrati plaćeni iznos i nadoknadi stvarne razumne troškove povratka proizvoda sa nedostatkom;
3. c) ukloni nedostatak na proizvodu o svom trošku.

(2) Ako je nedostatak vidljiv, potrošač treba zahtjev iz stava (1) ovog člana da dostavi trgovcu u pisanoj formi u roku od osam dana od dana preuzimanja proizvoda.

(3) Ako potrošač naknadno otkrije skriveni nedostatak na proizvodu, zahtjev treba u pisanoj formi da podnese u roku od dva mjeseca od dana kada je skriveni nedostatak otkriven, a najkasnije u roku od dvije godine od dana preuzimanja proizvoda. Ovaj rok ne odnosi se na proizvode sa garancijom (garantnim listom).

(4) Ako potrošač nakon mjesec dana otkrije skriveni nedostatak na proizvodu, osim vraćenog plaćenog iznosa iz stava (1) tačka b) ovog člana, potrošaču pripadaju i kamate po stopama poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, od dana kupovine do dana isplate.

Član 19

(1) Ako je usluga obavljena nepravilno ili djelimično, trgovac je, na zahtjev i po izboru potrošača, dužan da:

1. a) uslugu ponovo obavi, odnosno dovrši; ili
2. b) umanji ugovorenu cijenu usluge zbog slabijeg kvaliteta.

(2) Ako je nedostatak vidljiv, potrošač treba da dostavi trgovcu zahtjev iz stava (1) u pisanoj formi u roku od osam dana od dana pružene usluge.

(3) Ako potrošač naknadno otkrije skriveni nedostatak na pruženoj usluzi, zahtjev u pisanoj formi treba da podnese u roku od dva mjeseca od dana kada je skriveni nedostatak otkriven, a najkasnije u roku od dvije godine od dana pružene usluge. Ovaj rok ne odnosi se na usluge za koje je obavezan garantni list.

(4) Ako potrošač nakon mjesec dana otkrije skriveni nedostatak na pruženoj usluzi, osim vraćenog plaćenog iznosa iz stava (1) tačka b) ovog člana, potrošaču pripadaju i kamate po stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, od dana pružene usluge do dana isplate.

Član 20

(1) Ako u slučajevima iz čl. 18. i 19. ovog Zakona trgovac ne osporava nedostatak, dužan je da bez odgađanja zadovolji zahtjev potrošača.

(2) Ako trgovac osporava nedostatak, dužan je da potrošaču odgovori u pisanoj formi u roku od osam dana od prijema zahtjeva.

(3) Ako trgovac osporava nedostatak, a potrošač ne odustaje od svog zahtjeva, stručno mišljenje o opravdanosti zahtjeva daje ovlašćeni sudski vještak ili nadležni institut u Bosni i Hercegovini.

(4) Ako se vještačenjem dokaže nedostatak na proizvodu ili usluzi, troškove vještačenja namiruje trgovac.

Član 21

(1) Ako se proizvod koji je potrošač dao trgovcu ili ovlašćenom servisu na popravku, održavanje ili doradu izgubi ili uništi, trgovac je dužan da potrošaču po njegovom izboru:

1. a) u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva potrošača isporuči novi proizvod s istim svojstvima i za istu namjenu ili
2. b) bez odgađanja namiri učinjenu štetu u visini maloprodajne cijene novog proizvoda.

(2) Ako trgovac ili ovlašćeni servis ošteti ili pokvari proizvod koji je primio na popravku, održavanje ili doradu, dužan je da o vlastitom trošku popravi oštećenje, odnosno otkloni kvar u roku od tri dana, ako se na taj način ne smanjuje vrijednost i upotrebljivost proizvoda. Ako to nije moguće, potrošaču pripada pravo iz stava (1) ovog člana.

IV - DEKLARISANjE PROIZVODA

Član 22

Proizvodi namijenjeni potrošačima moraju imati deklaraciju u skladu sa zakonom, tehničkim i drugim propisima, odnosno standardima, napisanu na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.

Član 23

(1) Deklarisanje proizvoda je navođenje na proizvodu ili omotu podataka kojima se identifikuju proizvodi, svojstva proizvoda, te podaci o proizvođaču i pravnom ili fizičkom licu koje proizvod stavlja u prodaju.

(2) Deklaracijom se smatraju svi podaci, oznake, proizvođački ili trgovački žigovi, slike (ilustracije) i znakovi na proizvodu i njegovom omotu.

(3) Deklarisanjem se smatra i pisani dodatak, pločica, karika, kopča i drugo što se nalazi na proizvodu i/ili omotu, te prati proizvod ili se na njega odnosi.

(4) Deklaracija je obavezna za svaki proizvod i treba da sadržava najmanje sljedeće podatke:

1. a) naziv proizvoda, naziv pod kojim se proizvod prodaje;
2. b) tip proizvoda ili model proizvoda;
3. c) naziv i punu adresu proizvođača, a za uvozne proizvode i naziv i sjedište uvoznika, te zemlju porijekla.

(5) Kod prethodno zamotanog proizvoda, deklaracija treba da sadržava i neto masu, minimalni rok trajanja te, ako postoje, modifikovana svojstva proizvoda i organizama, sastavne dijelove i dodatke, kao i postupak kojim je to ostvareno.

(6) Naziv pod kojim se proizvod prodaje je oznaka ili opis proizvoda i njegove upotrebe, ako je potrebno, koje je dovoljno da tačno omogući kupcu da prepozna traženi proizvod i razlikuje ga od drugih sličnih proizvoda s kojima bi ga bilo moguće zamijeniti.

(7) Sadržaj deklaracije za pojedine proizvode ili grupe proizvoda propisuje nadležni organ.

(8) Puna adresa iz stava (4) tačkac) ovog člana obavezno sadrži: mjesto, ulicu i kućni broj, broj telefona i telefaksa, te adresu elektronske pošte, a može sadržavati i broj poštanskog faha.

(9) Smatraće se da proizvod, njegovi sastojci ili dodaci kao i organizmi imaju modifikovana svojstva u smislu stava (5) ovog člana ako:

1. a) stručno mišljenje zasnovano na odgovarajućoj analizi može pokazati da su utvrđena svojstva različita u poređenju sa uobičajenim za taj proizvod, sastavom ili dodatkom kao i organizmi uzevši u obzir prihvaćene granice prirodnih različitosti za ta svojstva;
2. b) postoji prisustvo materije u proizvodu, sastavu ili dodatku kao i organizmu, koja nije prisutna u istom takvom već postojećem, a koja može ili za koju se procjenjuje da bi mogla uticati na zdravlje;
3. c) postoji prisustvo materije u proizvodu, sastavu ili dodatku kao i organizmu, koja nije prisutna u istom takvom već postojećem, a koja izaziva opravdanu sumnju da proizvod nije podesan za upotrebu;
4. d) postoji prisustvo genetski modifikovanog organizma ili njegovih metabolita.

(10) Na proizvodima se ne smiju uklanjati ili mijenjati oznake ili drugi podaci navedeni u deklaraciji.

V - ODGOVORNOST ZA PROIZVOD

Član 24

Proizvođač će biti odgovoran za štetu uzrokovanu greškom u njegovom proizvodu u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini.

VI - GARANCIJA ZA PROIZVOD ILI USLUGU

Član 25

Prodavač je odgovoran za nedostatke na robi koji postoje u trenutku prenosa rizika na potrošača, bez obzira da li je on svjestan ove činjenice u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini.

Član 26

(1) Za tehnički složene proizvode proizvođač, odnosno dobavljač, dužan je da utvrdi i u tehničkom uputstvu navede rok obezbijeđenog servisiranja i da snabdije tržište rezervnim dijelovima, priborom i drugim proizvodima bez kojih se taj proizvod ne može upotrebljavati prema predviđenoj namjeni (u daljnjem tekstu: rezervni dijelovi).

(2) Rok iz stava (1) ovog člana ne smije biti kraći od tri godine za aparate za domaćinstvo, odnosno pet godina za druge tehnički složene proizvode, ako propisom donesenim na osnovu ovog Zakona nije drugačije određeno.

(3) Nakon prestanka proizvodnje proizvoda, proizvođač ili dobavljač dužan je da obezbijedi nabavku rezervnih dijelova radi održavanja proizvoda, u roku koji za tehnički složene proizvode ne može biti kraći od deset godina.

(4) Ako proizvođač, odnosno dobavljač nema sopstveni servis u Bosni i Hercegovini, dužan je da za tehnički složene proizvode obezbijedi i spisak pravnih i fizičkih lica (servisa) koje je ovlastio za pružanje usluga u Bosni i Hercegovini.

Član 27

(1) Proizvođač, odnosno dobavljač, dužan je da ovlašćene servise i tržište redovno snabdijeva potrebnom vrstom i količinom rezervnih dijelova.

(2) Ovlašćen je servis koji ima punovažnu punomoć proizvođača da može servisirati proizvode i ima potpisan ugovor za nabavku rezervnih dijelova.

VII - OGLAŠAVANjE PROIZVODA I USLUGA

Član 28

(1) Oglašavanje je bilo kakva komunikacija u vezi sa trgovinom, poslovanjem, zanatom ili profesijom kako bi se promovisala nabavka robe i usluga, uključujući sve oblike nepokretne imovine.

(2) Oglašavanjem se smatra i ponuda robe ili usluge u bilo kojem obliku, a naročito u obliku letaka, plakata, postera.

Član 29

(1) Oglašavanje proizvoda i usluga ne smije biti u suprotnosti sa zakonima i drugim propisima, ne smije vrijeđati ljudsko dostojanstvo, niti kršiti osnovna ljudska, privredna, društvena i kulturna prava.

(2) Oglasi ne smiju sadržavati bilo kakvu izjavu ili vidljivi prikaz koji bi neposredno ili posredno izostavljanjem, nedorečenošću ili pretjerivanjem potrošače dovodili u zabludu, a naročito u vezi sa:

1. a) svojstvima proizvoda ili usluga kao što su: priroda, sastav, postupak i datum proizvodnje, mogućnost upotrebe djelotvornosti i efekata, količine, kvaliteta trgovačkog ili geografskog porijekla ili uticaja na okolinu;
2. b) vrijednošću proizvoda ili usluge i ukupne cijene koju treba stvarno platiti;
3. c) isporukom, zamjenom, povratom ili održavanjem;
4. d) uslovima garancije;
5. e) autorskim i srodnim pravima, pravima industrijskog vlasništva kao što su: patenti, žigovi, industrijski oblici, crteži i modeli, oznake geografskog porijekla i planovi rasporeda integrisanih sklopova (topografija), te trgovačkim imenima;
6. f) potvrde skladnosti (homogenizacije) i službenog priznavanja, dodjele medalja, nagrada i dostignuća napredaka ostvarenih u dobrotvorne ciljeve.

(3) Oglašavanje ne smije nedolično upotrijebiti rezultate istraživanja ili navode izdvojene iz tehničkih i naučnih djela. Statistički podaci ne smiju da budu prikazivani radi pretjerivanja ispravnosti tvrdnji u oglasnim porukama. Ne smiju se upotrijebiti naučni pojmovi da bi se neistinito pripisale naučne vrijednosti oglasnim porukama.

(4) Oglašavanje proizvoda i usluga ne smije biti neprimjereno, prevarno, dvosmisleno i treba poštovati dobre poslovne običaje. Oglasne poruke treba da budu na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini, ako su namijenjene potrošačima u Bosni i Hercegovini. Izuzetno, slogani ili drugi dijelovi oglasne poruke mogu biti na drugom jeziku ili drugom pismu.

(5) Neprimjerenim oglašavanjem proizvoda i usluga smatraju se oglasne poruke koje imaju uvredljive dijelove ili koje bi mogle biti uvredljive za potrošače, čitaoce, gledaoce ili slušaoce.

(6) Neprimjerenim oglašavanjem proizvoda i usluga smatraju se oglasne poruke koje nisu etičke, te djeluju nedostojno, odnosno prevarantski, ili sadrže elemente koji prouzrokuju ili bi mogli prouzrokovati tjelesnu, duševnu ili drugu štetu kod djece, ili sadrže elemente koji iskorišćavaju ili zloupotrebljavaju, ili bi mogli zloupotrijebiti njihovu lakovjernost ili neiskustvo.

(7) Prevarnim oglašavanjem proizvoda i usluga smatraju se oglasne poruke i djelovanje kojim se potrošač vara ili može prevariti, te time uticati na njegovo privredno ponašanje, ili šteti ili može štetiti drugim učesnicima u tržišnom takmičenju, uključujući prikazivanje manjim slovima, brojkama, slikama i znakovima (piktogramima) bitnih sastojaka ponude, naročito cijene.

(8) Prevarno oglašavanje proizvoda i usluga iskorišćava ili može iskoristiti neiskustvo, neznanje ili odvući pažnju potrošača od bitnih sastojaka ponude, radi ostvarivanja dobiti, te ono oglašavanje koje sadrži nejasnoće, dvosmislenosti, neistinitosti, pretjerivanja, uveličavanja, umanjivanja ili druge slične komponente koje potrošača varaju ili bi ga mogle prevariti.

(9) U oglasu obavezno treba da budu navedeni ime oglašivača i njegova adresa.

Član 30

(1) Uporedno oglašavanje označava svako oglašavanje koje eksplicitno ili implicitno identifikuje konkurenta ili robu ili usluge koje je konkurent ponudio.

(2) Uporedno oglašavanje će biti dozvoljeno pod uslovom da:

1. a) upoređuje robu i usluge koje zadovoljavaju iste potrebe ili su namijenjene u istu svrhu;
2. b) upoređuje jedan ili više materijala, relevantne, potvrđene i reprezentativne karakteristike robe i usluga;
3. c) ne stvara pometnju na tržištu između promotora i konkurenta;
4. d) ne diskredituje ili degradira zaštitne znake, zaštitna imena, ili druge prepoznatljive oznake, robu ili usluge konkurenta;
5. e) ne zloupotrebljava reputaciju zaštitnog znaka, zaštitnog imena, drugih prepoznatljivih oznaka konkurenata ili naznačenog porijekla proizvoda konkurenta;
6. f) ne predstavlja robu ili usluge kao imitacije ili replike robe i usluga koje nose zaštitni znak ili zaštitna imena.

Član 31

(1) Oglašivač i njegova agencija za oglašavanje biće odgovorni za prevarno oglašavanje, nezakonito uporedno oglašavanje ili nekorektno oglašavanje.

(2) Postupke koji imaju za cilj prevarno oglašavanje, nezakonito uporedno oglašavanje ili nekorektno oglašavanje nadležni organi moraju zabraniti. Takođe mogu narediti zabranu prevarnog oglašavanja, nezakonitog uporednog oglašavanja, ili nekorektnog oglašavanja koji još nisu objavljeni čak i bez dokaza o stvarnom gubitku ili šteti ili o namjeri ili o nemaru oglašivača.

(3) Nadležni organi mogu zatražiti od oglašivača da dostavi dokaz o stvarnim tvrdnjama u oglasu. Stvarne tvrdnje mogu smatrati netačnim ako zahtijevani dokaz nije dostavljen ili se smatra nedovoljnim.

(4) Nadležni organi mogu narediti objavljivanje:

1. a) odluke u cjelini ili jednog dijela;
2. b) korektivne izjave.

Član 32

Na zahtjev nadležnog organa ili organizacije za zaštitu potrošača, nadležni organ za informisanje daje stručno mišljenje o tome da li je neka oglasna poruka nezakonita ili prevarantska.

VIII - EKONOMSKE USLUGE OD OPŠTEG INTERESA

Član 33

(1) Ekonomske usluge su usluge koje ispunjavaju osnovne potrebe potrošača na tržištu, tj. isporuku energije (struja, gas, za grijanje) i vode, telekomunikacione usluge, poštanske usluge i javni prevoz.

(2) Pružanje ekonomskih usluga od opšteg interesa potrošaču je u režimu ugovornog odnosa.

Član 34

(1) Svaki potrošač koji zaključuje novi ugovor ili mu se, na njegov zahtjev, pružaju ekonomske usluge od opšteg interesa, mora dobiti, bez naplate, obrazac ugovora koji će sadržavati uslove ugovora.

(2) Obaveza plaćanja usluga mora se odnositi samo na stvarnog korisnika i/ili na stranu koja je potpisala ugovor.

Član 35

(1) Prodaja energije (električna energija, za grijanje, gas i sl.) i vode potrošačima treba da bude obračunata na osnovu stvarnih isporuka očitanih na brojilu potrošača.

(2) Ako se prodaja (isporuka energije) ne obračunava na osnovu mjerenja potrošnje na brojilu potrošača, na zahtjev potrošača, isporučilac usluga za isporuku energije navedene u stavu (1) ovog člana dužan je da omogući potrošaču ugradnju potrošačkog mjerila na svoj trošak, na osnovu projekta o tehničkoj izvodljivosti. Projekat o tehničkoj izvodljivosti izrađuje i ovjerava ovlašćeno stručno pravno ili fizičko lice, u skladu sa zakonom.

(3) Organi nadležni za energetiku i ovlašćena lica za vodoprivredu, sporazumno s ovlašćenim licem iz nadležnog instituta u Bosni i Hercegovini, propisaće način mjerenja stvarno isporučene energije, odnosno vode.

Član 36

(1) Račun za pružene telekomunikacione usluge potrošaču treba da sadržava sve potrebne podatke koji potrošaču omogućavaju provjeru ispravnosti obračuna pružanih usluga (pozivani broj s kojim je ostvarena veza, vrijeme trajanja poziva, broj impulsa i iznos) u obračunskom periodu.

(2) Račun za pružanje usluge isporuke energije iz člana 35. ovog Zakona, telekomunikacione, komunalne i druge usluge (RTV i sl.), potrošaču se mora dostaviti posebno za svaku uslugu.

(3) Troškovi izdavanja računa za korisnike ekonomskih usluga od opšteg interesa su besplatni.

Član 37

Ako trgovac ili pružalac usluga zahtijeva ili izričito uslovljava kupovinu proizvoda ili pružanje usluge sa djelimičnim ili ukupnim predujmom i isporuči proizvod ili pruži uslugu nakon prijema avansa, dužan je da potrošaču nakon isporuke proizvoda ili pružene usluge obračuna i isplati kamate po stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, ako je rok isporuke duži od jednog mjeseca.

Član 38

Kriterijumi koji obezbjeđuju efikasno pružanje ekonomskih usluga od opšteg interesa u korist potrošača biće definisani zakonom, obezbjeđujući:

1. a) kvalitet i kontinuitet usluge;
2. b) osnovnu univerzalnu uslugu;
3. c) jednakost u pristupu i tretmanu svih potrošača;
4. d) adekvatno informisanje potrošača o korisniku;
5. e) efikasna sredstva kompenzacije i načine za rješavanje potrošačkih sporova;
6. f) adekvatnost usluge u smislu tehnološke evolucije i strukturalnih i organizacionih promjena;
7. g) transparentnost finansiranja i tarifa;
8. h) efikasno konsultovanje i predstavljanje potrošača u donošenju odluka.

IX - UGOVORI ZAKLjUČENI IZVAN POSLOVNIH PROSTORIJA

Član 39

(1) Ugovori zaključeni izvan poslovnih prostorija su ugovori na osnovu kojih trgovac prodaje robu ili usluge potrošaču i koji se zaključuju:

1. a) u toku poslovnog putovanja trgovca, izvan njegovih poslovnih prostorija;
2. b) u toku posjete trgovca kući potrošača ili njegovom radnom mjestu kada se ta posjeta ne dešava na zahtjev potrošača;
3. c) kao rezultat neočekivanog pristupa trgovca potrošaču u sredstvima javnog prevoza ili na bilo kojem drugom javnom mjestu.

(2) Trgovac koji sklapa ugovor na način iz stava (1) tač. a), b) i c) ovog člana mora se potrošaču legitimisati identifikacionom karticom.

Član 40

(1) U slučaju ugovora zaključenih izvan poslovnih prostorija, trgovac je obavezan da da potrošačima pisano obavještenje o njihovom pravu da raskinu ugovor u roku iz člana 41. ovog Zakona zajedno sa imenom i adresom lica kojem se raskid upućuje.

(2) Obavještenje mora sadržavati ime, odnosno firmu trgovca, njegovu adresu, datum slanja obavještenja, podatke potrebne radi identifikovanja ugovora, posebno naznaku ugovornih strana, te predmet ugovora i njegovu cijenu, kao i rok za raskid ugovora iz člana 41. ovog Zakona.

(3) U slučaju spora trgovac je dužan da dokaže da je potrošač na vrijeme predao obavještenje iz ovog člana.

Član 41

(1) Potrošač ima pravo da ne prihvati posljedice ugovora na način da pošalje pisano obavještenje trgovcu u roku od 15 dana od dana zaključenja ugovora.

(2) Potrošač nije obavezan da navede bilo koji razlog za raskid ugovora niti da plati bilo kakve troškove ili naknadu u vezi s tim. Potrošač je jedino obavezan da plati troškove vraćanja proizvoda.

(3) Dostavljanje obavještenja iz stava (1) ovog člana imaće za posljedicu oslobađanje potrošača od bilo koje obaveze iz zaključenog ugovora izuzev obaveze vraćanja proizvoda koji mu je isporučen.

(4) Teret dokazivanja biće obaveza trgovca od momenta nastupanja roka za raskid ugovora.

(5) Kada potrošač iskoristi svoje pravo da raskine ugovor, trgovac je dužan da izvrši povrat novca uplaćenog za proizvod bez odlaganja u roku od 15 dana od dana kada je primio obavještenje o raskidu ugovora.

X - PRODAJA NA OSNOVU UGOVORA NA DALjINU

Član 42

(1) Ugovor o prodaji na daljinu je svaki ugovor koji se odnosi na prodaju proizvoda ili usluga, organizovanu od trgovca putem nekog sredstva za prodaju na daljinu, a zaključuje se između trgovca i potrošača. Do konačnog zaključenja ugovora koristi se jedno ili više sredstava za komunikaciju na daljinu.

(2) Sredstva za komunikaciju na daljinu u smislu ovog Zakona su sva sredstva koja bez stvarnog fizičkog prisustva trgovca i potrošača mogu biti korišćena za zaključivanje ugovora dviju strana (štampani materijal, pisma, štampana reklamna poruka sa naruxbenicom, katalog, telefon, videofon-telefon sa zaslonom, telefaks, radio, televizija, kablovska televizija, elektronska pošta i dr.).

Član 43

Odredbe o zaštiti potrošača u ugovorima o prodaji na daljinu ne odnose se na ugovore zaključene putem prodajnih automata ili na automatizovanim prodajnim mjestima, ugovore koji se odnose na nekretnine, osim ugovora o najmu, i ugovore zaključene na licitacijama.

Član 44

(1) Prije zaključenja ugovora na daljinu trgovac je dužan da putem sredstva za komunikaciju na daljinu obavijesti potrošača o:

1. a) imenu, matičnom broju i punoj adresi trgovca i dobavljača, poreskom broju, brojevima telefona i faksa te e-mail adresi ako postoji;
2. b) imenu proizvoda ili usluge, imenu pod kojim se proizvod prodaje;
3. c) glavnim osobinama i upotrebnim vrijednostima proizvoda, odnosno usluge;
4. d) cijeni i svim dodatim troškovima za potrošača, uključujući sve poreze;
5. e) bilo kojim ostalim troškovima uključujući i troškove isporuke;
6. f) načinu plaćanja, te načinu i predviđenom roku isporuke proizvoda ili pružanja usluge;
7. g) uslovima za ispunjenje i raskid ugovora;
8. h) podatke o garancijama i uslugama poslije prodaje (servisiranje i prodaja rezervnih dijelova za vrijeme i poslije garantnog roka i dr.);
9. i) pravu i roku za odustajanje od ugovora, osim u slučajevima iz člana 48. ovog Zakona;
10. j) periodu (opciji) za koji vrijedi ponuda ili cijena;
11. k) najkraćem roku trajanja ugovora, ako se radi o neprekinutoj ili redovnoj ponavljajućoj zaštiti;
12. l) sudskoj nadležnosti i primjeni određenog materijalnog prava u slučaju spora.

(2) Obavještenje iz stava (1) ovog člana treba da bude jednoznačno, jasno, lako razumljivo, prilagođeno sredstvu za komunikaciju na daljinu, uz poštovanje dobre vjere u trgovini, dobrih poslovnih običaja i principa koja uređuju zaštitu maloljetnika i drugih lica koja nisu ovlašćena za davanje pristanka na kupovinu.

(3) Prilikom prodaje na daljinu putem sredstava za komunikaciju na daljinu, na početku svake komunikacije trgovac treba da saopšti svoj identitet i jasnu trgovačku namjeru.

Član 45

(1) Za vrijeme ugovaranja, a najkasnije prije isporuke, potrošač treba da dobije obavještenje u pisanoj ili drugoj trajnoj formi sa svim podacima iz člana 44. ovog Zakona.

(2) Neposredno nakon otpreme proizvoda, trgovac je dužan da na prikladan način obavijesti potrošača o vremenu i načinu otpreme.

Član 46

Obavještenje iz čl. 44. i 45. ovog Zakona treba da sadržava obavezu trgovca da podatke o potrošaču neće saopštiti trećoj strani, niti strani koja kao pravno ili fizičko lice djeluje unutar iste grupe preduzeća (koncern) kojoj pripada trgovac, osim ako to potrošač odobri trgovcu u pisanoj formi.

Član 47

(1) Potrošač ima pravo da bez troškova i bez obrazloženja odustane od ugovora na daljinu u roku od 15 dana. U slučaju odustajanja, potrošač nadoknađuje samo trošak vraćanja proizvoda.

(2) Rok za odustajanje počinje teći od dana kada je potrošač primio proizvod.

(3) Kod usluga rok za odustajanje počinje teći od dana zaključenja ugovora.

(4) Ako trgovac potrošaču nije dostavio obavještenje iz člana 44. ovog Zakona, rok za vraćanje traje tri mjeseca, i to:

1. a) kada se radi o proizvodu - od dana kada ga je potrošač primio;
2. b) kada se radi o usluzi - od dana zaključenja ugovora.

(5) Ako trgovac potrošaču dostavi obavještenje iz člana 44. ovog Zakona u roku od tri mjeseca, rok za vraćanje od 15 dana iz stava (1) ovog člana počinje teći od dana prijema pisanog obavještenja.

(6) Kada potrošač odustane od ugovora o prodaji na daljinu, trgovac je dužan da mu bez odgađanja vrati plaćeni iznos novca, a u svakom slučaju u roku od 15 dana od dana kada je primio pisano obavještenje od potrošača.

(7) Ako trgovac ne vrati plaćeni iznos, dužan je da, osim cijene, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, plati i dodatih 10 % iznosa za svakih 30 dana kašnjenja.

Član 48

(1) Ako se strane nisu drugačije dogovorile, potrošač ne može odustati od prava na raskid ugovora iz člana 47. ovog Zakona u vezi sa ugovorima:

1. a) o pružanju usluga - ako je uz njihov pristanak počeo da radi prije nego što je istekao rok od 15 dana za odustajanje iz člana 47. ovog Zakona;
2. b) o uslugama igara na sreću;
3. c) o prodaji robe ili usluga - ako cijena proizvoda ili usluga zavisi od promjena na finansijskom tržištu na koje potrošač ne može uticati;
4. d) o prodaji robe - kada je potrošač dao ličnu pisanu naruxbu ili specifikaciju za proizvod;
5. e) o prodaji robe kada se proizvod zbog njegove prirode ne može vratiti;
6. f) kod isporuke audio i video-snimaka ili računarskog uputstva koje je potrošač upotrijebio;
7. g) kod isporuke štampe, periodike i časopisa.

(2) Ako trgovac ugovorom o prodaji na daljinu obezbjeđuje potrošaču kredit sam ili putem trećeg lica, ne može, u slučaju odustajanja od ugovora, zahtijevati zatezne kamate ili druge troškove raskida ugovora o kreditu kada potrošač koristi svoje pravo na raskid iz člana 47. ovog Zakona.

(3) Ako je došlo do prevare u upotrebi platne kartice u vezi sa ugovorom na daljinu, potrošač ima pravo na povrat cjelokupnih sredstava u novcu ili na platnu karticu.

Član 49

(1) Trgovac treba da isporuči proizvod ili da pruži uslugu u roku od 15 dana od dana kada mu je potrošač poslao naruxbu.

(2) Kada trgovac ne izvrši svoju obavezu isporuke naručene robe ili usluge zbog toga što je nema ili mu nije na raspolaganju, potrošač mora da bude informisan o tome i mora mu se izvršiti povrat bilo koje sume novca koju je uplatio što prije je to moguće, a u bilo kojem slučaju u roku od 15 dana od dana kad je primio informaciju o nemogućnosti isporuke.

Član 50

(1) Zabranjuje se isporuka potrošaču proizvoda ili usluga koje nije naručio, ako takva isporuka zahtijeva plaćanje.

(2) Potrošač koji primi proizvod ili uslugu koje nije naručio ima pravo da ih zadrži bez obaveze da plati ili obavijesti trgovca o tome. Njegova ćutnja se ne može smatrati pristankom na ugovor.

Član 51

Bez prethodnog pristanka potrošača, trgovac ne smije prema potrošaču da upotrijebi pojedinačna sredstva za komunikaciju na daljinu (telefon, telefaks, elektronsku poštu i dr.).

XI - POTROŠAČKI KREDIT

Član 52

Ugovori o kreditu su ugovori kojima kreditor dodjeljuje ili obećava da će dodijeliti potrošaču kredit u formi odgođenog plaćanja, zajam ili sličnu finansijsku pogodnost.

Član 52a

Ugovori o kreditu iz člana 52. ovog zakona ne smiju sadržavati odredbu o indeksiranoj valutnoj klauzuli u stranoj valuti, osim u evrima.

Član 53

Odredbe ovog poglavlja ne primjenjuju se na ugovore o kreditu čija je namjena kupovina, iznajmljivanje ili renoviranje nekretnina.

Član 54

(1) Potrošač mora prije zaključenja ugovora o kreditu biti upoznat u pisanoj formi sa svim ugovornim odredbama.

(2) Informacija iz stava (1) ovog člana treba da sadržava:

1. a) generalno za sve ugovore o kreditu:

1) neto iznos kredita;

2) ukupne troškove kredita;

3) uslove za raniju otplatu kredita;

4) uslove za raskid ugovora uključujući i one kada potrošač kasni sa plaćanjem;

5) godišnju kamatu za kredit obračunatu na godišnjem nivou;

6) uslove za promjene godišnje kamatne stope;

7) troškove osiguranja za postojeći dug ili bilo koje drugo osiguranje zaključeno u vezi sa kreditom;

8) zalog koji se mora dati;

1. b) za ugovore o kreditiranju kupovine robe ili usluga koji predviđaju otplatu na rate:

1) ukupna kupovna cijena;

2) iznos rate;

3) iznos i broj rata, plan otplate uključujući kamatnu stopu i druge troškove;

4) realnu godišnju kamatnu stopu;

5) troškove osiguranja vezane za ugovor o kreditu;

6) odredba o pridržaju prava vlasništva ili o bilo kojem zalogu koji je dat.

Član 55

(1) Ukupni troškovi kredita su svi troškovi, uključujući kamate i sva druga davanja koja je potrošač dužan da plati za odobreni kredit.

(2) Ukupni troškovi kredita koje snosi potrošač ne uključuju:

1. a) troškove koje potrošač plaća ako ne ispunjava uredno obaveze iz ugovora o kreditu;
2. b) troškove doznaka i troškove za vođenje računa za plaćanje otplate, kamate i ostale izdatke u vezi s ugovorenim kreditom;
3. c) troškove osiguranja otplate kredita čiji iznos može biti najviše ukupan iznos kredita, uključujući kamate i ostale troškove;
4. d) troškove članarina u određenim udruženjima ili grupama koji proizlaze iz posebnih ugovora, a utiču na uslove potrošačkog kredita;
5. e) druge troškove, kao što su troškovi koje potrošač treba da plati pri kupovini određenog proizvoda, a ne smatraju se prodajnom cijenom proizvoda.

Član 56

(1) Realna godišnja kamata na kredit je godišnja stopa troškova kredita kojom su za potrošača ukupni troškovi kredita izraženi u godišnjem procentu za odobreni kredit, a kojim se na godišnjem nivou izjednačava vrijednost svih obaveza po kreditu (zajmova, otplata i troškova) o kojima su se sporazumjeli povjerilac i potrošač u ugovoru o kreditu.

(2) Godišnja stopa troškova kredita obračunava se u vrijeme zaključenja ugovora i važi za vrijeme trajanja kredita i za ugovorne obaveze, pod pretpostavkom punovažnosti ugovora za ugovoreno vrijeme i urednog ispunjavanja obaveza povjerioca i potrošača.

Član 57

(1) Ugovori o potrošačkom kreditu zaključuju se u pisanoj formi.

(2) Ugovor koji potpisuje potrošač mora sadržavati sve informacije propisane u članu 54. ovog Zakona.

(3) Kreditor je dužan da uruči potrošaču jedan primjerak potpisanog ugovora.

Član 58

(1) Odredbe člana 57. stav (2) ovog Zakona neće se primjenjivati na ugovore o potrošačkom kreditu kod kojih kreditor priznaje pravo potrošaču da prekorači dozvoljeni iznos na svom tekućem računu pod uslovom da, osim kamate obračunate na taj kredit, neće obračunati druge troškove za period kraći od tri mjeseca.

(2) Kreditor prije zaključenja ugovora mora u pisanoj formi obavijestiti potrošača o:

1. a) dopuštenoj gornjoj granici prekoračenja na tekućem računu potrošača;
2. b) godišnjoj kamatnoj stopi;
3. c) uslovima za promjenu kamatne stope;
4. d) načinima raskida ugovora.

(3) Kreditor je dužan da u pisanoj formi obavijesti potrošača o svakoj promjeni godišnje kamatne stope i troškova osam dana prije nastanka promjene, ili izuzetno u vrijeme saznanja promjene, ako je taj rok kraći od osam dana, kao i prilikom terećenja tekućeg računa potrošača.

(4) Ako kreditor prećutno dozvoljava prekoračenje tekućeg računa potrošača, dužan je da u pisanoj formi obavijesti potrošača o iznosu godišnjih kamata i kamatnih stopa, promjeni kamatnih stopa prilikom prekoračenja na tekućem računu dužem od tri mjeseca i troškovima kojima će teretiti tekući račun potrošača zbog prekoračenja, kao i o svim obavezama koje nastanu za potrošača zbog prekoračenja na njegovom tekućem računu.

Član 59

(1) Kada ugovor nije sačinjen u pisanoj formi ili kada nedostaje neki od podataka iz člana 57. stav (2) ovog Zakona, potrošač ima pravo da zatraži raskid ugovora.

(2) Ako potrošač ostaje pri ugovoru, njegove obaveze su da plati neto iznos kredita i kamate po zakonskoj kamatnoj stopi.

Član 60

Potrošač ima pravo da raskine ugovor pod uslovom da u pisanoj formi obavijesti kreditora u roku od 15 dana od dana zaključenja ugovora.

Član 61

Kada s namjerom da kupi robu ili dobije uslugu potrošač zaključi ugovor o kreditu sa trećim licem a ne sa snabdjevačem, a kreditor i snabdjevač su u neposrednom trgovačkom odnosu, potrošač ima pravo na iste pravne lijekove prema kreditoru kao i prema snabdjevaču robe ili usluga, u slučaju da roba ili usluga nije isporučena ili je djelimično isporučena ili ne odgovara odredbama ugovora o prodaji.

Član 62

(1) Bilo koji sporazum koji potrošaču daje pravo da se odrekne istih pravnih lijekova prema kreditoru ili da izvrši poravnanje svog potraživanja sa potraživanjem kreditora prema njemu je ništavan.

(2) Upotreba mjenica i čekova prilikom zaključenja ugovora o potrošačkom kreditu je zabranjena.

Član 63

(1) Kreditor može raskinuti ugovor zbog neizvršenja obaveze potrošača pod uslovom da:

1. a) potrošač kasni sa uplatom najmanje dvije uzastopne rate kredita u cjelini ili djelimično ali ne manje od jedne osmine ukupnog iznosa kredita ili ukupnog iznosa svih rata;
2. b) je kreditor obavezno obavijestio potrošača u pisanoj formi da će, u slučaju kašnjenja potrošača sa otplatom, zatražiti plaćanje cijelog preostalog iznosa i ostavio potrošaču rok od 15 dana da to učini s tim da potrošač nije postupio po tom obavještenju. Potrošaču mora biti data mogućnost da se spor riješi na prijateljski način.

(2) U slučaju raskida ugovora na osnovu stava (1) ovog člana, preostali iznos duga se smanjuje za kamatu i ostale troškove koji se obračunavaju za period nakon obavještenja o raskidu.

Član 64

(1) Kreditor može raskinuti ugovor zbog potrošačevog kašnjenja otplate kada se radi o ugovoru o isporuci robe ili usluga sa plaćanjem na rate jedino na osnovu razloga propisanih u članu 63 stav (1) ovog Zakona.

(2) Kada kreditor dođe u posjed robe, obračun između ugovornih strana mora biti sačinjen na način da ne dođe do neopravdanog bogaćenja kreditora ponovnim posjedovanjem robe. Prilikom procjene obeštećenja za korišćenje robe koja se vraća, mora se voditi računa o smanjenju njene vrijednosti nastalom njenom upotrebom.

(3) Potrošač je obavezan da vrati proizvod u neizmijenjenom stanju i količini ili da plati naknadu zbog smanjene vrijednosti proizvoda nastale korišćenjem proizvoda do datuma raskida ugovora.

Član 65

(1) Potrošač ima pravo da izvrši svoje obaveze po ugovoru prije ugovorenog roka.

(2) U tom slučaju ukupni troškovi kredita smanjuju se za kamate i ostale troškove koji su bili obračunati za period nakon prijevremene otplate.

Član 66

U slučaju izuzetnih okolnosti, sud može, na zahtjev potrošača, produžiti rok za plaćanje zakasnjelih rata, ako potrošač pruži garanciju da će izvršiti svoju obavezu i ako trgovac zbog toga ne trpi štetu.

Član 67

(1) Ugovor o kreditnom posredovanju je ugovor u kojem kreditni posrednik preuzima obavezu da posreduje u korist potrošača prilikom odobravanja kredita za određenu proviziju ili da potrošaču pruži informacije o povoljnom kreditiranju.

(2) Ugovor o kreditnom posredovanju mora biti sačinjen u pisanoj formi i jedan primjerak ugovora mora se dati potrošaču.

(3) Tekst ugovora mora sadržavati jasno određenu naknadu za kreditnog posrednika. Ova naknada mora uključivati sve troškove u vezi sa posredovanjem.

(4) Neispunjenje navedenih uslova čini posredovanje ništavim.

(5) Potrošač ima obavezu da plati naknadu posredniku jedino ako i kada dobije traženi kredit kao rezultat posredovanja.

XII - OSIGURANjE

Član 68

Ugovori o osiguranju koji se zaključuju ili se nude potrošačima moraju biti u skladu sa propisima koji regulišu obligacione odnose u Bosni i Hercegovini kao i sa posebnim propisima o osiguranju.

Član 69

Potrošač ima pravo da, bez navođenja posebnih razloga bilo koje vrste, raskine ugovor, s tim da o tome obavijesti osiguravaoca u pisanoj formi u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora.

XIII - ELEKTRONSKI INSTRUMENTI PLAĆANjA

Član 70

(1) Elektronskim instrumentima plaćanja (u daljnjem tekstu: EIP) smatraju se instrumenti plaćanja na daljinu koji korisniku i vlasniku omogućavaju pristup finansijskim sredstvima na njihovom računu kod neke finansijske institucije, radi obavljanja prenosa novčane vrijednosti (transakcije) prilikom čega se redovno traži identifikacioni broj i/ili sličan dokaz identiteta.

(2) Instrumenti plaćanja na daljinu mogu biti kartice za plaćanje kao što su: kreditne i debitne kartice, prodajne kartice (kartice trgovačkih društava), pomoću kojih se omogućava odgoda terećenja računa, kao i primjena telekomunikacionog i kućnog bankarstva.

(3) Elektronski novac (e-novac) je instrument koji obuhvata karticu za pamćenje (memorisanje) novčanih vrijednosti ili memoriju računara u koji se novčane vrijednosne jedinice pohranjuju elektronski, omogućavajući njegovom vlasniku ili korisniku prenos novčane vrijednosti.

(4) Neke vrste e-novca mogu se ponovo napuniti jedinicama novčane vrijednosti. E-novac ne smatra se instrumentom plaćanja na daljinu.

(5) Odredbe o EIP-u odnose se na:

1. a) doznačavanje novca posredstvom EIP-a, osim plaćanja naručenih ili ostvarenih posredstvom finansijskih institucija;
2. b) ulaganje i povlačenje gotovine pomoću EIP-a iz uređaja kao što su bankomati, u zgradama ili van zgrada izdavaoca EIP-a ili drugih pravnih lica, koji na osnovu ugovora smiju prihvatiti EIP.

(6) Odredbe o EIP-u ne odnose se na plaćanja čekom i na garantne funkcije EIP-a kod određenih kartica EIP-a u vezi sa plaćanjem čekom.

Član 71

(1) Izdavalac EIP-a je lice koje drugom licu, u okviru svog poslovanja, stavlja na raspolaganje EIP na osnovu međusobno zaključenog ugovora u pisanoj formi.

(2) Vlasnik EIP-a je lice koje je na osnovu ugovora sa izdavaocem zaključenog u pisanoj formi vlasnik EIP-a.

(3) Korisnik EIP-a je lice koje na osnovu ugovora zaključenog s vlasnikom u pisanoj formi raspolaže EIP-om. Korisnik može biti i sam vlasnik EIP-a.

Član 72

(1) Izdavalac EIP-a, prilikom zaključenja ugovora, a u svakom slučaju prije isporuke EIP-a, u pisanoj, a po mogućnosti i u elektronskoj formi, zainteresovanoj stranci (mogućem korisniku) treba da saopšti sljedeće podatke:

1. a) opis EIP-a, a po potrebi i tehničke zahtjeve koji se odnose na primjenu odgovarajuće komunikacione opreme vlasnika i korisnika EIP-a, vrstu i način upotrebe EIP-a uključujući, ako postoji, gornju finansijsku granicu plaćanja;
2. b) pregled odgovarajućih obaveza i odgovornosti vlasnika i/ili korisnika i izdavaoca EIP-a, a naročito opis mjera koje izdavalac EIP-a treba da preduzme da bi učinio bezbjednim EIP i sredstva koja omogućavaju njegovu upotrebu (npr., unošenje i upotreba šifre u EIP u formi ličnog matičnog broja ili neke druge šifre);
3. c) uobičajeno vrijeme u kojem se debituje ili kreditira račun vlasnika ili korisnika EIP-a, uključujući i datum pretvaranja, odnosno ako vlasnik ili korisnik EIP-a nema račun kod izdavaoca EIP-a, uobičajeno vrijeme u kojem će primati račune;
4. d) sve troškove koji terete vlasnika, a posebno visinu početnih i godišnjih taksi, provizije i troškove koje vlasnik ili korisnik EIP-a plaća izdavaocu EIP-a za obavljene poslove, a po potrebi i kamate i način njihovog obračuna;
5. e) vrijeme u kojem vlasnik ili korisnik EIP-a može staviti prigovor na određeni prenos novčane vrijednosti, kao i uputstvo o postupku za pomoć i odštetu koji su vlasniku ili korisniku na raspolaganju, stavljanje prigovora, kao i pristup tom postupku;
6. f) pravo koje se primjenjuje na ugovor.

(2) Ako se EIP može upotrijebiti za poslove sa inostranstvom (van zemlje izdavaoca EIP-a, odnosno priključenja), izdavalac EIP-a će vlasniku ili korisniku EIP-a saopštiti:

1. a) iznos svih taksi i cijena za zamjenu stranog sredstva plaćanja, a po potrebi i devizni kurs;
2. b) referentni kurs za obračun posla, uključujući i datum deviznog kursa.

Član 73

(1) Nakon obavljenog prenosa novčane vrijednosti, izdavalac EIP-a treba korisniku EIP-a da uputi u pisanoj, a po mogućnosti i u elektronskoj formi, obavještenje koje, najmanje, sadrži:

1. a) podatke pomoću kojih korisnik EIP-a može identifikovati prenos novčane vrijednosti i podatke o prihvatiocu prenosa;
2. b) iznos prenosa koji će u obračunskoj vrijednosti teretiti vlasnika;
3. c) valuti u kojoj će iznos prenosa teretiti korisnika EIP-a;
4. d) iznos takse i troškova za obavljeni prenos.

(2) Izdavalac EIP-a dužan je da vlasniku i korisniku EIP-a omogući provjeru najmanje pet posljednjih prenosa novčanih vrijednosti obavljenih na taj način, kao i preostali iznos novčanih sredstava na tom računu.

Član 74

(1) Vlasnik i korisnik EIP-a treba da upotrijebe EIP u skladu s uslovima koji važe za izdavanje i upotrebu EIP-a. Vlasnik i korisnik EIP-a treba da preduzmu sve mjere da učine bezbjednim EIP i njegovu upotrebu, a posebno sredstva (lični identifikacioni broj ili drugu šifru) koja omogućavaju njegovu upotrebu.

(2) Korisnik EIP-a treba, prema svom saznanju, izdavaocu EIP-a ili ustanovi koju on naznači, bez odgađanja da saopšti:

1. a) gubitak ili krađu EIP-a ili sredstva koje omogućava njegovu upotrebu;
2. b) proknjiženje neodobrenog prenosa novčane vrijednosti na njegovom računu;
3. c) svaku grešku i svaku nepravilnost vođenja računa kod izdavaoca EIP-a.

(3) Korisnik EIP-a ne smije da zabilježi u prepoznatljivom obliku svoj lični identifikacioni broj ili drugu šifru, a naročito ne na EIP-u, niti na bilo kojem predmetu koji sa EIP-om nosi sa sobom.

(4) Korisnik EIP-a ne smije da poništi naruxbu koju je ispostavio posredstvom svoga EIP-a, osim ako iznos nije bio utvrđen kada je naruxba ispostavljena.

Član 75

(1) Do trenutka prijave gubitka ili krađe, korisnik EIP-a sam nadoknađuje nastale troškove najviše do 300 KM, osim ako je gubitak nastao krajnjom nepažnjom korisnika EIP-a, prevarom ili kršenjem odredaba iz član 74. stav (2) ovog Zakona.

(2) Od vremena kada korisnik EIP-a obavijesti izdavaoca EIP-a o gubitku ili krađi EIP-a (ili lice koje izdavalac odredi), on nije više odgovoran za posljedice tog gubitka ili krađe, osim u slučaju krajnje nepažnje, prevare ili kršenja odredaba ovog Zakona od korisnika EIP-a.

(3) Korisnik nije odgovoran ako je EIP upotrijebljen bez njegovog prisustva ili bez njegove identifikacione kartice. Primjena povjerljive šifre ili drugog identifikacionog sredstva nije dovoljna za njegovu odgovornost.

Član 76

(1) Izdavalac EIP-a može mijenjati uslove ugovora, ako su te promjene blagovremeno saopštene vlasniku ili korisniku EIP-a lično, tako da vlasnik može zbog promjene uslova odustati od ugovora u roku od mjesec dana od prijema takvog obavještenja.

(2) Odredbe stava (1) ovog člana ne odnose se na promjenu kamatne stope koja važi od dana objavljivanja ako izdavalac EIP-a o tome bez odgađanja lično obavijesti vlasnika ili korisnika EIP-a, što ne utiče na pravo vlasnika EIP-a da odustane od ugovora.

(3) Izdavalac EIP-a:

1. a) ne smije da otkrije lični identifikacioni broj vlasnika EIP-a ili bilo koju šifru vlasnika EIP-a, osim vlasniku;
2. b) ne smije da pošalje nezatraženi EIP, osim ako se radi o zamjenskom EIP-u za EIP koji vlasnik ili korisnik EIP-a već posjeduje;
3. c) treba dovoljno dugo da čuva interne zapise radi omogućavanja provjere i ispravke grešaka u prenosima novčanih vrijednosti iz člana 70. ovog Zakona;
4. d) dužan je da vlasniku i korisniku EIP-a obezbijedi prikladno sredstvo radi dostavljanja potrebnih saopštenja. Kada korisnik EIP-a obavještenje predaje putem telefona, izdavalac EIP-a je dužan da korisniku EIP-a potvrdi prijem obavještenja u pisanoj formi.

(4) U slučaju spora sa vlasnikom EIP-a oko prenosa novčanih vrijednosti iz člana 70. ovog Zakona, izdavalac EIP-a, uz zadržavanje prava dokaza druge strane, treda da dokaže da:

1. a) je prenos uredno zabilježen i proknjižen;
2. b) na prenos nije uticao tehnički kvar ili sličan nedostatak.

Član 77

(1) Izdavalac EIP-a je odgovoran za:

1. a) neobavljen ili pogrešno obavljen prenos novčane vrijednosti vlasnika ili korisnika EIP-a i kada je prenos obavljen preko uređaja/terminala koji nije pod direktnim i isključivim nadzorom izdavaoca EIP-a, pod uslovom da prenos nije obavljen preko uređaja čiju upotrebu izdavalac EIP-a nije odobrio;
2. b) prenose koje vlasnik ili korisnik EIP-a nije odobrio i za svaku grešku ili neispravnost vođenja računa vlasnika ili korisnika EIP-a;
3. c) iznos neobavljenog ili djelimično obavljenog prenosa novčanih vrijednosti s obračunatim kamatama;
4. d) iznos koji je potreban da bi račun vlasnika ili korisnika EIP-a bio vraćen u stanje u kojem se nalazio prije proknjiženog iznosa koji nije odobren;
5. e) finansijske posljedice, a posebno one koje se odnose na obim i naknadu štete prema odredbama zaključenog ugovora između izdavaoca EIP-a i vlasnika EIP-a.

(2) Izdavalac EIP-a odgovara vlasniku EIP-a za gubitak upisane vrijednosti ili za manjkavo obavljanje prenosa novčanih vrijednosti zbog funkcionalne greške uređaja ili EIP-a, sve dok gubitak ili manjkavost ne budu ponovo ispravljeni pod uslovom da funkcionalnu grešku nije prouzrokovao korisnik namjerno ili u suprotnosti sa odredbom člana 73. stav (1) tačka a) ovog Zakona.

(3) Funkcionalne greške uređaja ili EIP-a ne smiju za vlasnika ili korisnika EIP-a prouzrokovati štetu koju izdavalac EIP-a ne bi razumno nadoknadio.

Član 78

(1) Izdavalac EIP-a brine se da korisnik EIP-a može u svako doba dana i noći prijaviti gubitak ili krađu EIP-a.

(2) Izdavalac EIP-a dužan je da nakon prijema obavještenja o gubitku ili krađi EIP-a, čak i kada je vlasnik ili korisnik EIP-a grubo nemaran ili se prevarantski ponaša, preduzme sve mjere radi sprečavanja dalje upotrebe EIP-a.

XIV - TURISTIČKI PAKET-ARANŽMANI

Član 79

(1) Turistički paket-aranžmani su oni ugovori o putovanju koji obavezuju organizatora putovanja da pruži potrošaču najmanje dvije usluge i to prevoz i smještaj kao i druge turističke usluge koje nisu sporedne usluge prevoza i/ili smještaja, a čine značajan dio ukupne cijene, s tim da je potrošač dužan da plati organizatoru putovanja jedinstvenu cijenu.

(2) Ugovor iz stava (1) ovog člana isključivo se odnosi na putovanja koja traju duže od 24 časa ili uključuju barem jedno noćenje.

(3) Izjava organizatora putovanja da je on jedini posrednik prilikom sklapanja ugovora sa licima koja treba da pruže usluge putovanja (davaoci usluga) neće se smatrati validnom ako je potrošač, s obzirom na ostale okolnosti koje prate ugovor, mogao imati utisak da je organizator putovanja lično odgovoran za izvršenje ugovorenih usluga.

Član 80

(1) Ako organizator putovanja nudi program putovanja, program mora sadržavati razumljive, tačne i jasne informacije o cijeni putovanja, kapari, roku za plaćanje preostalog iznosa kao i sljedeće precizne podatke ako su bitni za ugovor:

1. a) odredište;
2. b) vrstu prevoznog sredstva, njegove oznake i razred;
3. c) smještaj (vrsta, položaj, kategorija ili udobnost i druge glavne oznake, uključujući eventualnu registraciju i turističku kategorizaciju);
4. d) ishrana;
5. e) opis plana putovanja (itinerer);
6. f) ukupan broj dana i noćenja u aranžmanu;
7. g) uslovi koji se odnose na viziranje pasoša za građane Bosne i Hercegovine kao i informacije o medicinskim i policijskim formalnostima važnim za aranžman;
8. h) minimalan broj učesnika putovanja ako je to uslov, kao i informacije o konačnom roku prije odlaska kada potrošač mora biti pismeno informisan da minimalni broj učesnika nije dostignut te da se putovanje ne može realizovati;
9. i) ostali podaci važni za potrošača (klima, vrste valuta i dr.).

(2) Podaci objavljeni u programu su obavezujući za organizatora putovanja. Međutim, prije zaključenja ugovora, organizator može da izvrši izmjene pod uslovom da je to pravo sebi zadržao u programu. Organizator putovanja i potrošač mogu se dogovoriti o uslovima aranžmana koji su drugačiji od onih navedenih u programu.

(3) Stav (1) ovog člana primjenjuje se bez mogućih izmjena ako se informacije o aranžmanu nalaze na nosaču slike ili zvuka koje nudi organizator putovanja.

Član 81

(1) Prije zaključenja ugovora, organizator putovanja mora da informiše potrošača o sljedećem:

1. a) zahtjevu za viziranje pasoša a posebno o vremenu za dobijanje vize. Ova obaveza se odnosi na formalnosti koje se tiču građana Bosne i Hercegovine;
2. b) medicinskoj i policijskoj formalnosti,

ako ti uslovi nisu već navedeni u programu putovanja koje se organizuje i učinjeni dostupnim potrošaču, s tim da u međuvremenu nije bilo izmjena programa.

(2) Potrošaču treba da budu saopštene sve ugovorne odredbe prije zaključenja ugovora i treba da mu se uruči primjerak ugovora. Ugovor obavezno sadrži sve odredbe iz programa, prospekta ili kataloga iz člana 80. stav (1) ovog Zakona, koji je lično uručen potrošaču.

Član 82

(1) U momentu zaključenja ugovora ili neposredno nakon toga, organizator putovanja mora izdati potrošaču potvrdu o putovanju.

(2) Potvrda o putovanju, osim cijene, uslova plaćanja iz člana 80. stav (1) ovog Zakona te ostalih podataka o putovanju iz člana 80. stav(1) tač. b), c), d), f) i h), mora sadržavati i sljedeće podatke:

1. a) konačno odredište ili, ako putovanje ima više odredišta, navesti ih zasebno sa vremenom boravka i datumima;
2. b) datum i planirano vrijeme odlaska i povratka;
3. c) posjete, ekskurzije i druge usluge uključene u cijenu aranžmana;
4. d) obavještenje o zadržanom pravu na izmjenu cijena i faktora koji utiču na njihovo formiranje kao i o činjenicama koje ne uključuje cijena putovanja;
5. e) ugovorene posebne zahtjeve potrošača;
6. f) ime i adresu organizatora putovanja;
7. g) ime i adresu i broj telefona lokalnog predstavnika organizatora putovanja kojem se potrošač može obratiti za pomoć po potrebi; a u slučaju da nema takvog predstavnika, broj telefona za hitne pozive;
8. h) informacije o mogućoj uplati osiguranja za pokriće troškova u slučaju potrošačevog otkazivanja aranžmana, povrede, bolesti, smrtnog slučaja, povratka u zemlju uključujući ime i adresu osiguravaoca;
9. i) sve uslove i zahtjeve koji se tiču ugovora.

Član 83

(1) Ugovorom utvrđena cijena ne smije se mijenjati osim ako je to u ugovoru izričito dozvoljeno, i ako ugovor sadrži podatke za izračunavanje nove cijene. Pritom do naknadne promjene obračuna smije doći samo u slučaju:

1. a) promjene troškova prevoza više od 5% radi promjene cijene pogonskog goriva;
2. b) promjene takse za određene usluge kao što su: pristajanje u morskim, slatkovodnim lukama i aerodromima, peljarenje i putničke takse na aerodromima;
3. c) uticaja promjene deviznog kursa, ako ta promjena utiče na povećanje cijene aranžmana više od 5 %.

(2) Organizator putovanja mora informisati potrošača o povećanju cijene čim sazna za okolnosti koje su dovele do povećanja.

(3) Ako organizator putovanja traži povećanje cijene, potrošač ima pravo da odus