PORODIČNI ZAKON
Prvi deo
OSNOVNE ODREDBE
Sadržina zakona
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se: brak i odnosi u braku, odnosi u vanbračnoj
zajednici, odnosi deteta i roditelja, usvojenje, hraniteljstvo, starateljstvo, izdržavanje,
imovinski odnosi u porodici, zaštita od nasilja u porodici, postupci u vezi sa
porodičnim odnosima i lično ime.
Porodica
Član 2.
(1) Porodica uživa posebnu zaštitu države.
(2) Svako ima pravo na poštovanje svog porodičnog života.
Brak
Član 3.
(1) Brak je zakonom uređena zajednica života žene i muškarca.
(2) Brak se može sklopiti samo na osnovu slobodnog pristanka
budućih supružnika.
(3) Supružnici su ravnopravni.
Vanbračna zajednica
Član 4.
(1) Vanbračna zajednica je trajnija zajednica života žene i muškarca,
između kojih nema bračnih smetnji (vanbračni partneri).
(2) Vanbračni partneri imaju prava i dužnosti supružnika pod uslovima
određenim ovim zakonom.
Rađanje, majka i dete
Član 5.
(1) Žena slobodno odlučuje o rađanju.
(2) Majka i dete uživaju posebnu zaštitu države.
- 2 -
Dete
Član 6.
(1) Svako je dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta u svim
aktivnostima koje se tiču deteta.
(2) Država ima obavezu da preduzima sve potrebne mere za zaštitu
deteta od zanemarivanja, od fizičkog, seksualnog i emocionalnog zlostavljanja te od
svake vrste eksploatacije.
(3) Država ima obavezu da poštuje, štiti i unapređuje prava deteta.
(4) Dete rođeno van braka ima jednaka prava kao dete rođeno u
braku.
(5) Usvojeno dete ima jednaka prava prema usvojiteljima kao dete
prema roditeljima.
(6) Država je dužna da detetu bez roditeljskog staranja obezbedi
zaštitu u porodičnoj sredini uvek kada je to moguće.
Roditelji
Član 7.
(1) Roditeljsko pravo pripada majci i ocu zajedno.
(2) Roditelji su ravnopravni u vršenju roditeljskog prava.
(3) Zabranjena je zloupotreba roditeljskog prava.
(4) Usvojitelji imaju pravni položaj roditelja.
Izdržavanje
Član 8.
(1) Izdržavanje je pravo i dužnost članova porodice određenih ovim
zakonom.
(2) Odricanje od prava na izdržavanje nema pravnog dejstva.
Imovinski odnosi
Član 9.
Imovinski odnosi u porodici uređuju se zakonom, a mogu se uređivati i
sporazumno, u skladu sa ovim zakonom.
- 3 -
Nasilje u porodici
Član 10.
(1) Zabranjeno je nasilje u porodici.
(2) Svako ima, u skladu sa zakonom, pravo na zaštitu od nasilja u
porodici.
Punoletstvo i poslovna sposobnost
Član 11.
(1) Punoletstvo se stiče sa navršenom 18. godinom života.
(2) Potpuna poslovna sposobnost stiče se punoletstvom i sklapanjem
braka pre punoletstva uz dozvolu suda.
(3) Sud može dozvoliti sticanje potpune poslovne sposobnosti
maloletnom licu koje je navršilo 16. godinu života, a postalo je roditelj i dostiglo je
telesnu i duševnu zrelost potrebnu za samostalno staranje o sopstvenoj ličnosti,
pravima i interesima.
(4) O dozvoli iz st. 2. i 3. ovog člana sud odlučuje u vanparničnom
postupku.
Organ starateljstva
Član 12.
(1) Poslove zaštite porodice, pomoći porodici i starateljstva, u smislu
ovog zakona, vrši centar za socijalni rad (u daljem tekstu: organ starateljstva).
(2) Kada organ starateljstva u obavljanju poslova utvrđenih ovim
zakonom rešava u upravnim stvarima, obavlja ove poslove kao poverene.
(3) Organizaciju rada organa starateljstva, standarde stručnog rada te
sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije propisuje ministar nadležan za
porodičnu zaštitu.
Lično ime
Član 13.
(1) Svako ima pravo na lično ime.
(2) Pravo na lično ime stiče se rođenjem.
(3) Lično ime se može promeniti pod uslovima određenim ovim
zakonom.
- 4 -
Nadzor
Član 14.
(1) Nadzor nad radom organa starateljstva vrši ministarstvo nadležno
za porodičnu zaštitu.
(2) Nadzor nad stručnim radom organa starateljstva vrši ministarstvo
nadležno za porodičnu zaštitu.
(3) Ministar nadležan za porodičnu zaštitu propisuje način vršenja
nadzora nad stručnim radom organa starateljstva.
Drugi deo
BRAK
I. SKLAPANJE BRAKA
Različitost polova, izjava volje i nadležnost
Član 15.
Brak sklapaju dva lica različitog pola davanjem izjava volje pred
matičarem.
Zajednica života
Član 16.
Brak se sklapa radi ostvarivanja zajednice života supružnika.
Smetnje za sklapanje braka
Bračnost
Član 17.
Brak ne može sklopiti lice koje je već u braku.
Nesposobnost za rasuđivanje
Član 18.
Brak ne može sklopiti lice koje je nesposobno za rasuđivanje.
- 5 -
Krvno srodstvo
Član 19.
Brak ne mogu sklopiti krvni srodnici u pravoj liniji, a od srodnika u
pobočnoj liniji brak ne mogu sklopiti: rođeni brat i sestra, brat i sestra po ocu ili majci,
stric i sinovica, ujak i sestričina, tetka i bratanac, tetka i sestrić, deca rođene braće i
sestara, te deca braće i sestara po ocu ili majci.
Adoptivno srodstvo
Član 20.
Srodstvo zasnovano usvojenjem (adoptivno srodstvo) predstavlja
smetnju za sklapanje braka na isti način kao i krvno srodstvo.
Tazbinsko srodstvo
Član 21.
(1) Brak ne mogu sklopiti tazbinski srodnici u prvom stepenu prave
linije: svekar i snaha, zet i tašta, očuh i pastorka te maćeha i pastorak.
(2) Sud može, iz opravdanih razloga, dozvoliti sklapanje braka između
tazbinskih srodnika iz stava 1. ovog člana.
Starateljstvo
Član 22.
Brak ne mogu sklopiti staratelj i štićenik.
Maloletstvo
Član 23.
(1) Brak ne može sklopiti lice koje nije navršilo 18. godinu života.
(2) Sud može, iz opravdanih razloga, dozvoliti sklapanje braka
maloletnom licu koje je navršilo 16. godinu života, a dostiglo je telesnu i duševnu
zrelost potrebnu za vršenje prava i dužnosti u braku.
Sloboda volje
Član 24.
Brak ne može sklopiti lice čija volja nije slobodna.
- 6 -
II. DEJSTVA BRAKA
Zajednica života, poštovanje i pomaganje
Član 25.
Supružnici su dužni da vode zajednički život te da se uzajamno
poštuju i pomažu.
Izbor rada i zanimanja
Član 26.
Supružnici su nezavisni u izboru rada i zanimanja.
Mesto stanovanja i zajedničko domaćinstvo
Član 27.
Supružnici sporazumno određuju mesto stanovanja i odlučuju o
vođenju zajedničkog domaćinstva.
Izdržavanje
Član 28.
Supružnici su dužni da se uzajamno izdržavaju pod uslovima
određenim ovim zakonom.
Imovinski odnosi
Član 29.
(1) Imovina supružnika može biti zajednička i posebna imovina.
(2) Supružnici mogu, pod uslovima određenim ovim zakonom, svoje
imovinske odnose urediti bračnim ugovorom.
III. PRESTANAK BRAKA
Načini prestanka braka
Član 30.
(1) Brak prestaje smrću supružnika, poništenjem i razvodom.
(2) Brak prestaje poništenjem i razvodom na dan pravnosnažnosti
presude o poništenju odnosno razvodu.
- 7 -
(3) Brak prestaje poništenjem ako je ništav ili rušljiv, u skladu sa ovim
zakonom.
Ništavost braka
Različitost polova, izjava volje i nadležnost
Član 31.
Brak je ništav ako su ga sklopila dva lica istog pola, ako izjave volje
supružnika nisu bile potvrdne ili ako brak nije sklopljen pred matičarem.
Zajednica života
Član 32.
(1) Brak je ništav ako nije sklopljen radi ostvarivanja zajednice života
supružnika.
(2) Brak između lica iz stava 1. ovog člana neće se poništiti ako je
zajednica života supružnika naknadno uspostavljena.
Bračnost
Član 33.
(1) Brak je ništav ako je sklopljen za vreme trajanja ranijeg braka
jednog supružnika.
(2) Novi brak neće se poništiti ako je raniji brak u međuvremenu
prestao.
Nesposobnost za rasuđivanje
Član 34.
(1) Brak je ništav ako ga je sklopilo lice nesposobno za rasuđivanje.
(2) Ako lice iz stava 1. ovog člana naknadno postane sposobno za
rasuđivanje, brak je rušljiv.
Srodstvo
Član 35.
(1) Brak je ništav ako su ga međusobno sklopili krvni, adoptivni ili
tazbinski srodnici između kojih nije dozvoljeno sklapanje braka.
(2) Brak između tazbinskih srodnika iz stava 1. ovog člana ne mora se
poništiti ako postoje opravdani razlozi.
- 8 -
Starateljstvo
Član 36.
Brak je ništav ako su ga međusobno sklopili staratelj i štićenik.
Rušljivost braka
Maloletstvo
Član 37.
(1) Brak je rušljiv ako ga je sklopilo maloletno lice bez dozvole suda.
(2) Brak maloletnika ne mora se poništiti ako se zadovolje uslovi iz
člana 23. stav 2. ovog zakona.
Prinuda
Član 38.
(1) Brak je rušljiv ako je na njegovo sklapanje supružnik pristao pod
prinudom.
(2) Prinuda postoji kada je drugi supružnik ili neko treći silom ili
pretnjom izazvao opravdan strah kod supružnika i kada je on zbog toga pristao na
sklapanje braka.
(3) Strah se smatra opravdanim kada se iz okolnosti vidi da je
ugrožen život, telo ili drugo značajno dobro jednog ili drugog supružnika odnosno
trećeg lica.
Zabluda
Član 39.
(1) Brak je rušljiv kada je na njegovo sklapanje supružnik pristao u
zabludi o ličnosti drugog supružnika ili o nekoj njegovoj bitnoj osobini.
(2) Zabluda o ličnosti postoji kada je supružnik mislio da sklapa brak
sa jednim licem, a sklopio je brak sa drugim licem (zabluda o fizičkoj ličnosti),
odnosno kada je sklopio brak sa licem sa kojim je želeo, ali to lice nije ono za koje se
izdavalo (zabluda o građanskoj ličnosti), a supružnik koji je u zabludi ne bi sklopio
brak da je za to znao.
(3) Zabluda o nekoj bitnoj osobini postoji kada se radi o takvoj osobini
zbog koje supružnik koji je u zabludi ne bi sklopio brak da je za nju znao.
- 9 -
Razvod braka
Sporazum o razvodu
Član 40.
(1) Supružnici imaju pravo na razvod braka ako zaključe pismeni
sporazum o razvodu.
(2) Sporazum o razvodu obavezno sadrži i pismeni sporazum o
vršenju roditeljskog prava i pismeni sporazum o deobi zajedničke imovine.
(3) Sporazum o vršenju roditeljskog prava može imati oblik
sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava ili sporazuma o samostalnom
vršenju roditeljskog prava.
Razvod po tužbi
Član 41.
Svaki supružnik ima pravo na razvod braka ako su bračni odnosi
ozbiljno i trajno poremećeni ili ako se objektivno ne može ostvarivati zajednica života
supružnika.
Treći deo
ODNOSI DETETA I RODITELJA
I. PORODIČNI STATUS DETETA
1. Materinstvo i očinstvo
Materinstvo
Član 42.
Majka deteta jeste žena koja ga je rodila.
Utvrđivanje materinstva sudskom odlukom
Član 43.
(1) Ako žena koja je rodila dete nije upisana u matičnu knjigu rođenih
kao majka deteta, njeno materinstvo može biti utvrđeno pravnosnažnom sudskom
presudom.
(2) Pravo na utvrđivanje materinstva imaju dete i žena koja tvrdi da je
majka deteta.
- 10 -
Osporavanje materinstva
Član 44.
(1) Materinstvo žene koja je upisana u matičnu knjigu rođenih kao
majka deteta - može biti osporeno.
(2) Pravo na osporavanje materinstva imaju: dete, žena koja je
upisana u matičnu knjigu rođenih kao majka deteta, žena koja tvrdi da je majka ako
istom tužbom traži i utvrđivanje svog materinstva, te muškarac koji se po ovom
zakonu smatra ocem deteta.
(3) Nije dopušteno osporavanje materinstva utvrđenog
pravnosnažnom sudskom presudom.
(4) Nije dopušteno osporavanje materinstva posle usvojenja deteta.
(5) Nije dopušteno osporavanje materinstva posle smrti deteta.
Očinstvo
Član 45.
(1) Ocem deteta koje je rođeno u braku smatra se muž majke deteta.
(2) Ocem deteta koje je rođeno u roku od 300 dana od dana
prestanka braka smatra se muž majke deteta iz tog braka ako je brak prestao smrću
muža i ako majka nije sklopila novi brak u tom roku.
(3) Ocem deteta koje je rođeno u novom braku smatra se muž majke
deteta iz tog braka.
(4) Ocem deteta koje je rođeno van braka smatra se muškarac čije je
očinstvo utvrđeno priznanjem, odnosno čije je očinstvo utvrđeno pravnosnažnom
sudskom presudom.
Ko može da prizna očinstvo
Član 46.
Očinstvo može da prizna muškarac koji je navršio 16. godinu života i
koji je sposoban za rasuđivanje.
Kada se može priznati očinstvo
Član 47.
(1) Očinstvo se može priznati samo ako je dete živo u trenutku
priznanja.
(2) Izuzetno, priznanje očinstva proizvodi dejstvo iako je dato pre
rođenja deteta, ako se dete živo rodi.
- 11 -
Saglasnost majke
Član 48.
(1) Sa priznanjem očinstva mora da se saglasi majka ako je navršila
16. godinu života i ako je sposobna za rasuđivanje.
(2) Ako majka ne može dati saglasnost, dovoljna je saglasnost deteta,
pod uslovom da je saglasnost data u skladu sa članom 49. stav 1. ovog zakona.
Saglasnost deteta
Član 49.
(1) Sa priznanjem očinstva mora da se saglasi dete ako je navršilo 16.
godinu života i ako je sposobno za rasuđivanje.
(2) Ako dete ne može dati saglasnost, dovoljna je saglasnost majke.
Saglasnost staratelja deteta
Član 50.
Ako ni majka ni dete ne mogu dati saglasnost, saglasnost sa
priznanjem očinstva daje staratelj deteta uz prethodnu saglasnost organa
starateljstva.
Kako se može priznati očinstvo
Član 51.
(1) Izjava o priznanju očinstva može se dati pred matičarem, organom
starateljstva ili sudom.
(2) Izjava o priznanju očinstva može se dati i u testamentu.
Opozivanje priznanja
Član 52.
Ni izjava o priznanju očinstva, ni izjava o saglasnosti sa priznanjem
očinstva - ne može se opozvati.
Ništavost priznanja
Član 53.
Ništave su i izjava o priznanju očinstva, i izjava o saglasnosti sa
priznanjem očinstva, ako nisu bili ispunjeni uslovi za njihovu punovažnost predviđeni
ovim zakonom.
- 12 -
Rušljivost priznanja
Član 54.
Rušljive su i izjava o priznanju očinstva, i izjava o saglasnosti sa
priznanjem očinstva, ako su date pod prinudom ili u zabludi.
Utvrđivanje očinstva sudskom odlukom
Član 55.
(1) Ako očinstvo nije utvrđeno priznanjem, može biti utvrđeno
pravnosnažnom sudskom presudom.
(2) Pravo na utvrđivanje očinstva imaju: dete, majka i muškarac koji
tvrdi da je otac deteta.
Osporavanje očinstva
Član 56.
(1) Očinstvo muškarca koji je upisan u matičnu knjigu rođenih kao
otac deteta - može biti osporeno.
(2) Pravo na osporavanje očinstva imaju: dete, majka, muž majke i
muškarac koji tvrdi da je otac deteta ako istom tužbom traži i utvrđivanje svog
očinstva.
(3) Nije dopušteno osporavanje očinstva utvrđenog pravnosnažnom
sudskom presudom.
(4) Nije dopušteno osporavanje očinstva utvrđenog priznanjem onim
licima koja su se saglasila sa priznanjem očinstva.
(5) Nije dopušteno osporavanje očinstva posle usvojenja deteta.
(6) Nije dopušteno osporavanje očinstva posle smrti deteta.
2. Materinstvo i očinstvo u slučaju začeća uz biomedicinsku
pomoć
Materinstvo
Član 57.
(1) Majka deteta začetog uz biomedicinsku pomoć jeste žena koja ga
je rodila.
(2) Ako je dete začeto uz biomedicinsku pomoć darovanom jajnom
ćelijom, materinstvo žene koja je darovala jajnu ćeliju ne može se utvrđivati.
- 13 -
Očinstvo
Član 58.
(1) Ocem deteta koje je začeto uz biomedicinsku pomoć smatra se
muž majke, pod uslovom da je za postupak biomedicinski potpomognutog oplođenja
dao pismeni pristanak.
(2) Ocem deteta koje je začeto uz biomedicinsku pomoć smatra se i
vanbračni partner majke, pod uslovom da je za postupak biomedicinski
potpomognutog oplođenja dao pismeni pristanak.
(3) Očinstvo muškarca koji se smatra ocem deteta u smislu st. 1. i 2.
ovog člana ne može se osporavati.
(4) Muškarac koji se smatra ocem deteta u smislu st. 1. i 2. ovog
člana ima pravo na osporavanje očinstva samo ako dete nije začeto postupkom
biomedicinski potpomognutog oplođenja.
(5) Ako je dete začeto uz biomedicinsku pomoć darovanim semenim
ćelijama, očinstvo muškarca koji je darovao semene ćelije ne može se utvrđivati.
II. DETE POD RODITELJSKIM STARANJEM
1. Prava deteta
Poreklo
Član 59.
(1) Dete, bez obzira na uzrast, ima pravo da zna ko su mu roditelji.
(2) Pravo deteta da zna ko su mu roditelji može biti ograničeno samo
ovim zakonom.
(3) Dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za
rasuđivanje može izvršiti uvid u matičnu knjigu rođenih i u drugu dokumentaciju koja
se odnosi na njegovo poreklo.
Život sa roditeljima
Član 60.
(1) Dete ima pravo da živi sa roditeljima i pravo da se roditelji o njemu
staraju pre svih drugih.
(2) Pravo deteta da živi sa roditeljima može biti ograničeno samo
sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu deteta.
(3) Sud može doneti odluku o odvajanju deteta od roditelja ako
postoje razlozi da se roditelj potpuno ili delimično liši roditeljskog prava ili u slučaju
nasilja u porodici.
- 14 -
(4) Dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za
rasuđivanje može odlučiti sa kojim će roditeljem živeti.
Lični odnosi
Član 61.
(1) Dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne
živi.
(2) Pravo deteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne
živi može biti ograničeno samo sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu
deteta.
(3) Sud može doneti odluku o ograničavanju prava deteta da održava
lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi ako postoje razlozi da se taj roditelj
potpuno ili delimično liši roditeljskog prava ili u slučaju nasilja u porodici.
(4) Dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za
rasuđivanje može odlučiti o održavanju ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi.
(5) Dete ima pravo da održava lične odnose i sa srodnicima i drugim
licima sa kojima ga vezuje posebna bliskost ako ovo pravo nije ograničeno sudskom
odlukom.
Razvoj deteta
Član 62.
(1) Dete ima pravo na obezbeđenje najboljih mogućih životnih i
zdravstvenih uslova za svoj pravilan i potpun razvoj.
(2) Dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za
rasuđivanje može dati pristanak za preduzimanje medicinskog zahvata.
Obrazovanje deteta
Član 63.
(1) Dete ima pravo na obrazovanje u skladu sa svojim
sposobnostima, željama i sklonostima.
(2) Dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za
rasuđivanje može odlučiti koju će srednju školu pohađati.
Poslovna sposobnost deteta
Član 64.
(1) Dete koje nije navršilo 14. godinu života (mlađi maloletnik) može
preduzimati pravne poslove kojima pribavlja isključivo prava, pravne poslove kojima
ne stiče ni prava ni obaveze i pravne poslove malog značaja.
- 15 -
(2) Dete koje je navršilo 14. godinu života (stariji maloletnik) može
preduzimati, pored pravnih poslova iz stava 1. ovog člana, i sve ostale pravne
poslove uz prethodnu ili naknadnu saglasnost roditelja, odnosno saglasnost organa
starateljstva za pravne poslove iz člana 193. stav 3. ovog zakona.
(3) Dete koje je navršilo 15. godinu života može preduzimati pravne
poslove kojima upravlja i raspolaže svojom zaradom ili imovinom koju je steklo
sopstvenim radom.
(4) Dete može preduzimati i druge pravne poslove kada je to
predviđeno zakonom.
Mišljenje deteta
Član 65.
(1) Dete koje je sposobno da formira svoje mišljenje ima pravo
slobodnog izražavanja tog mišljenja.
(2) Dete ima pravo da blagovremeno dobije sva obaveštenja koja su
mu potrebna za formiranje svog mišljenja.
(3) Mišljenju deteta mora se posvetiti dužna pažnja u svim pitanjima
koja ga se tiču i u svim postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima, a u
skladu sa godinama i zrelošću deteta.
(4) Dete koje je navršilo 10. godinu života može slobodno i
neposredno izraziti svoje mišljenje u svakom sudskom i upravnom postupku u kome
se odlučuje o njegovim pravima.
(5) Dete koje je navršilo 10. godinu života može se samo, odnosno
preko nekog drugog lica ili ustanove, obratiti sudu ili organu uprave i zatražiti pomoć
u ostvarivanju svog prava na slobodno izražavanje mišljenja.
(6) Sud i organ uprave utvrđuju mišljenje deteta u saradnji sa školskim
psihologom odnosno organom starateljstva, porodičnim savetovalištem ili drugom
ustanovom specijalizovanom za posredovanje u porodičnim odnosima, a u prisustvu
lica koje dete samo izabere.
Dužnosti deteta
Član 66.
(1) Dete je dužno da roditeljima pomaže u skladu sa svojim godinama
i zrelošću.
(2) Dete koje stiče zaradu ili ima prihode od imovine dužno je da
delimično podmiruje potrebe svog izdržavanja, odnosno izdržavanja roditelja i
maloletnog brata odnosno sestre, pod uslovima određenim ovim zakonom.
- 16 -
2. Roditeljsko pravo
Smisao roditeljskog prava
Član 67.
Roditeljsko pravo izvedeno je iz dužnosti roditelja i postoji samo u
meri koja je potrebna za zaštitu ličnosti, prava i interesa deteta.
Sadržina roditeljskog prava
Staranje o detetu
Član 68.
(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da se staraju o detetu.
(2) Staranje o detetu obuhvata: čuvanje, podizanje, vaspitavanje,
obrazovanje, zastupanje, izdržavanje te upravljanje i raspolaganje imovinom deteta.
(3) Roditelji imaju pravo da dobiju sva obaveštenja o detetu od
obrazovnih i zdravstvenih ustanova.
Čuvanje i podizanje deteta
Član 69.
(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da čuvaju i podižu dete tako što će
se oni lično starati o njegovom životu i zdravlju.
(2) Roditelji ne smeju podvrgavati dete ponižavajućim postupcima i
kaznama koje vređaju ljudsko dostojanstvo deteta i dužni su da dete štite od takvih
postupaka drugih lica.
(3) Roditelji ne smeju ostavljati bez nadzora dete predškolskog
uzrasta.
(4) Roditelji mogu privremeno poveriti dete drugom licu samo ako to
lice ispunjava uslove za staratelja.
Vaspitavanje deteta
Član 70.
Roditelji imaju pravo i dužnost da sa detetom razvijaju odnos
zasnovan na ljubavi, poverenju i uzajamnom poštovanju, te da dete usmeravaju ka
usvajanju i poštovanju vrednosti emocionalnog, etičkog i nacionalnog identiteta svoje
porodice i društva.
- 17 -
Obrazovanje deteta
Član 71.
(1) Roditelji imaju dužnost da obezbede osnovno školovanje detetu, a
o daljem obrazovanju deteta dužni su da se staraju prema svojim mogućnostima.
(2) Roditelji imaju pravo da detetu obezbede obrazovanje koje je u
skladu sa njihovim verskim i etičkim uverenjima.
Zastupanje deteta
Član 72.
(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da zastupaju dete u svim pravnim
poslovima i u svim postupcima izvan granica poslovne i procesne sposobnosti deteta
(zakonsko zastupanje).
(2) Roditelji imaju pravo i dužnost da zastupaju dete u svim pravnim
poslovima i u svim postupcima u granicama poslovne i procesne sposobnosti deteta,
osim ako nije drugačije određeno zakonom (voljno zastupanje).
(3) Roditelji imaju pravo da preduzimaju pravne poslove kojima
upravljaju i raspolažu prihodom koji je steklo dete mlađe od 15 godina.
Izdržavanje deteta
Član 73.
Roditelji imaju pravo i dužnost da izdržavaju dete pod uslovima
određenim ovim zakonom.
Upravljanje i raspolaganje imovinom deteta
Član 74.
Roditelji imaju pravo i dužnost da upravljaju i raspolažu imovinom
deteta pod uslovima određenim ovim zakonom.
Vršenje roditeljskog prava
Zajedničko vršenje roditeljskog prava
Član 75.
(1) Roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno kada vode
zajednički život.
(2) Roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno i kada ne
vode zajednički život ako zaključe sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog
prava i ako sud proceni da je taj sporazum u najboljem interesu deteta.
- 18 -
Sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava
Član 76.
(1) Sporazumom o zajedničkom vršenju roditeljskog prava roditelji
deteta pismeno se saglašavaju da će roditeljska prava i dužnosti obavljati zajednički,
međusobnim sporazumevanjem, koje mora biti u najboljem interesu deteta.
(2) Sastavni deo sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava
jeste i sporazum o tome šta će se smatrati prebivalištem deteta.
Samostalno vršenje roditeljskog prava
Član 77.
(1) Jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo kada je drugi roditelj
nepoznat, ili je umro, ili je potpuno lišen roditeljskog prava odnosno poslovne
sposobnosti.
(2) Jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo kada samo on živi sa
detetom, a sud još nije doneo odluku o vršenju roditeljskog prava.
(3) Jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda
kada roditelji ne vode zajednički život, a nisu zaključili sporazum o vršenju
roditeljskog prava.
(4) Jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda
kada roditelji ne vode zajednički život, a zaključili su sporazum o zajedničkom ili
samostalnom vršenju roditeljskog prava, ali sud proceni da taj sporazum nije u
najboljem interesu deteta.
(5) Jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda
kada roditelji ne vode zajednički život ako zaključe sporazum o samostalnom vršenju
roditeljskog prava i ako sud proceni da je taj sporazum u najboljem interesu deteta.
Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava
Član 78.
(1) Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava obuhvata
sporazum roditelja o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju, sporazum o
visini doprinosa za izdržavanje deteta od drugog roditelja i sporazum o načinu
održavanja ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljem.
(2) Sporazumom o samostalnom vršenju roditeljskog prava prenosi se
vršenje roditeljskog prava na onog roditelja kome je dete povereno.
(3) Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ima pravo i dužnost da
izdržava dete, da sa detetom održava lične odnose i da o pitanjima koja bitno utiču
na život deteta odlučuje zajednički i sporazumno sa roditeljem koji vrši roditeljsko
pravo.
(4) Pitanjima koja bitno utiču na život deteta, u smislu ovog zakona,
smatraju se naročito: obrazovanje deteta, preduzimanje većih medicinskih zahvata
- 19 -
nad detetom, promena prebivališta deteta i raspolaganje imovinom deteta velike
vrednosti.
Nadzor nad vršenjem roditeljskog prava
Preventivni nadzor
Član 79.
Preventivni nadzor nad vršenjem roditeljskog prava obavlja organ
starateljstva kada donosi odluke kojima omogućava roditeljima da vrše roditeljsko
pravo, a koje su mu stavljene u nadležnost ovim zakonom.
Korektivni nadzor
Član 80.
(1) Korektivni nadzor nad vršenjem roditeljskog prava obavlja organ
starateljstva kada donosi odluke kojima ispravlja roditelje u vršenju roditeljskog
prava.
(2) U obavljanju korektivnog nadzora organ starateljstva donosi
odluke kojima:
1. upozorava roditelje na nedostatke u vršenju roditeljskog prava;
2. upućuje roditelje na razgovor u porodično savetovalište ili u
ustanovu specijalizovanu za posredovanje u porodičnim odnosima;
3. zahteva od roditelja da polože račun o upravljanju imovinom
deteta.
(3) U obavljanju korektivnog nadzora organ starateljstva pokreće i
sudske postupke u skladu sa zakonom.
Lišenje roditeljskog prava
Potpuno lišenje roditeljskog prava
Član 81.
(1) Roditelj koji zloupotrebljava prava ili grubo zanemaruje dužnosti iz
sadržine roditeljskog prava može biti potpuno lišen roditeljskog prava.
(2) Roditelj zloupotrebljava prava iz sadržine roditeljskog prava:
1. ako fizički, seksualno ili emocionalno zlostavlja dete;
2. ako izrabljuje dete sileći ga na preterani rad, ili na rad koji
ugrožava moral, zdravlje ili obrazovanje deteta, odnosno na rad koji je zabranjen
zakonom;
3. ako podstiče dete na vršenje krivičnih dela;
4. ako navikava dete na odavanje rđavim sklonostima;
- 20 -
5. ako na drugi način zloupotrebljava prava iz sadržine roditeljskog
prava.
(3) Roditelj grubo zanemaruje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava:
1. ako je napustio dete;
2. ako se uopšte ne stara o detetu sa kojim živi;
3. ako izbegava da izdržava dete ili da održava lične odnose sa
detetom sa kojim ne živi, odnosno ako sprečava održavanje ličnih odnosa deteta i
roditelja sa kojim dete ne živi;
4. ako s namerom i neopravdano izbegava da stvori uslove za
zajednički život sa detetom koje se nalazi u ustanovi socijalne zaštite za smeštaj
korisnika;
5. ako na drugi način grubo zanemaruje dužnosti iz sadržine
roditeljskog prava.
(4) Sudska odluka o potpunom lišenju roditeljskog prava lišava
roditelja svih prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava, osim dužnosti da
izdržava dete.
(5) Sudskom odlukom o potpunom lišenju roditeljskog prava može biti
određena jedna ili više mera zaštite deteta od nasilja u porodici.
Delimično lišenje roditeljskog prava
Član 82.
(1) Roditelj koji nesavesno vrši prava ili dužnosti iz sadržine
roditeljskog prava može biti delimično lišen roditeljskog prava.
(2) Sudska odluka o delimičnom lišenju roditeljskog prava može lišiti
roditelja jednog ili više prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava, osim dužnosti
da izdržava dete.
(3) Roditelj koji vrši roditeljsko pravo može biti lišen prava i dužnosti
na čuvanje, podizanje, vaspitavanje, obrazovanje i zastupanje deteta, te na
upravljanje i raspolaganje imovinom deteta.
(4) Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo može biti lišen prava na
održavanje ličnih odnosa sa detetom i prava da odlučuje o pitanjima koja bitno utiču
na život deteta.
(5) Sudskom odlukom o delimičnom lišenju roditeljskog prava može
biti određena jedna ili više mera zaštite deteta od nasilja u porodici.
Vraćanje roditeljskog prava
Član 83.
Roditelju se može vratiti roditeljsko pravo kada prestanu razlozi zbog
kojih je bio potpuno ili delimično lišen roditeljskog prava.
- 21 -
Prestanak roditeljskog prava
Kada roditeljsko pravo prestaje
Član 84.
(1) Roditeljsko pravo prestaje:
1. kada dete navrši 18. godinu života;
2. kada dete stekne potpunu poslovnu sposobnost pre punoletstva;
3. kada dete bude usvojeno;
4. kada roditelj bude potpuno lišen roditeljskog prava;
5. kada umru dete ili roditelj.
(2) Roditeljsko pravo ne prestaje roditelju kada njegovo dete usvoji
njegov supružnik.
Produženje roditeljskog prava
Kada se roditeljsko pravo produžava
Član 85.
Roditeljsko pravo se može produžiti i posle punoletstva deteta ako je
dete zbog bolesti ili smetnji u psiho-fizičkom razvoju nesposobno da se samo stara o
sebi i o zaštiti svojih prava odnosno interesa ili ako svojim postupcima ugrožava
sopstvena prava i interese.
Kada prestaje produženo roditeljsko pravo
Član 86.
Produženo roditeljsko pravo može da prestane kada prestanu razlozi
zbog kojih je roditeljsko pravo bilo produženo.
Upisivanje sudske odluke u javne registre
Član 87.
(1) Pravnosnažna sudska odluka o lišenju i vraćanju roditeljskog
prava, kao i odluka o produženju i prestanku produženog roditeljskog prava, upisuje
se u matičnu knjigu rođenih.
(2) Ako dete ima nepokretnosti, odluka iz stava 1. ovog člana upisuje
se i u javni registar prava na nepokretnostima.
- 22 -
Četvrti deo
USVOJENJE
I. ZASNIVANJE USVOJENJA
Nadležnost
Član 88.
Usvojenje se zasniva odlukom organa starateljstva.
Opšta podobnost usvojenika
Interes usvojenika
Član 89.
Dete se može usvojiti ako je to u njegovom najboljem interesu.
Maloletstvo usvojenika
Član 90.
(1) Usvojiti se može samo maloletno dete.
(2) Ne može se usvojiti dete pre nego što navrši treći mesec života.
(3) Ne može se usvojiti maloletno dete koje je steklo potpunu
poslovnu sposobnost.
Porodični status usvojenika
Član 91.
Usvojiti se može:
1. dete koje nema žive roditelje;
2. dete čiji roditelji nisu poznati ili je nepoznato njihovo boravište;
3. dete čiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava;
4. dete čiji su roditelji potpuno lišeni poslovne sposobnosti;
5. dete čiji su se roditelji saglasili sa usvojenjem.
Krvno srodstvo
Član 92.
Ne može se usvojiti krvni srodnik u pravoj liniji, a od srodnika u
pobočnoj liniji rođeni brat ili sestra, odnosno brat ili sestra po ocu ili majci.
- 23 -
Adoptivno srodstvo
Član 93.
(1) Ne može se usvojiti dete koje je već usvojeno.
(2) Supružnik ili vanbračni partner usvojitelja može usvojiti njegovo
ranije usvojeno dete.
Starateljstvo
Član 94.
Staratelj ne može usvojiti svog štićenika.
Saglasnost roditelja usvojenika
Član 95.
(1) Dete se može usvojiti samo uz saglasnost roditelja.
(2) Roditelj daje saglasnost za usvojenje sa označavanjem ili bez
označavanja usvojitelja.
(3) Roditelj ne može dati saglasnost za usvojenje pre nego što dete
navrši drugi mesec života.
(4) Roditelj može povući saglasnost za usvojenje u roku od 30 dana
od dana kada je dao saglasnost.
(5) Pravo iz stava 4. roditelj može iskoristiti samo jednom.
Kada nije potrebna saglasnost roditelja usvojenika
Član 96.
Saglasnost roditelja za usvojenje nije potrebna:
1. ako je roditelj potpuno lišen roditeljskog prava;
2. ako je roditelj lišen prava da odlučuje o pitanjima koja bitno utiču
na život deteta;
3. ako je roditelj potpuno lišen poslovne sposobnosti.
Saglasnost staratelja usvojenika
Član 97.
Ako je dete pod starateljstvom, saglasnost za usvojenje daje njegov
staratelj.
- 24 -
Saglasnost usvojenika
Član 98.
Sa usvojenjem mora da se saglasi dete koje je navršilo 10. godinu
života i koje je sposobno za rasuđivanje.
Opšta podobnost usvojitelja
Starost usvojitelja
Član 99.
(1) Razlika u godinama između usvojitelja i usvojenika ne može biti
manja od 18 niti veća od 45 godina.
(2) Izuzetno, ministar nadležan za porodičnu zaštitu može dozvoliti
usvojenje licu koje je starije od usvojenika manje od 18 godina ili licu koje je starije
od usvojenika više od 45 godina ako je takvo usvojenje u najboljem interesu deteta.
Lična svojstva usvojitelja
Član 100.
(1) Usvojiti može samo lice za koje je utvrđeno da ima lična svojstva
na osnovu kojih se može zaključiti da će roditeljsko pravo vršiti u najboljem interesu
deteta.
(2) Ne može usvojiti:
1. lice koje je potpuno ili delimično lišeno roditeljskog prava;
2. lice koje je potpuno ili delimično lišeno poslovne sposobnosti;
3. lice obolelo od bolesti koja može štetno delovati na usvojenika;
4. lice osuđeno za krivično delo iz grupe krivičnih dela protiv braka i
porodice, protiv polne slobode i protiv života i tela.
Bračni status usvojitelja
Član 101.
(1) Usvojiti mogu supružnici ili vanbračni partneri zajedno.
(2) Nezavisno od stava 1. ovog člana, može usvojiti lice koje je
supružnik ili vanbračni partner roditelja deteta.
(3) Izuzetno, ministar nadležan za porodičnu zaštitu može dozvoliti
usvojenje i licu koje samo živi ako za to postoje naročito opravdani razlozi.
- 25 -
Priprema usvojitelja
Član 102.
(1) Usvojiti može samo lice koje je pripremljeno za usvojenje po
posebnom programu, osim ako ne usvaja supružnik ili vanbračni partner roditelja
odnosno usvojioca deteta.
(2) Program pripreme za usvojenje propisuje ministar nadležan za
porodičnu zaštitu.
Državljanstvo usvojitelja
Član 103.
(1) Strani državljanin može usvojiti dete pod uslovom:
1. da se ne mogu naći usvojitelji među domaćim državljanima;
2. da se ministar nadležan za porodičnu zaštitu saglasio sa
usvojenjem.
(2) Smatraće se da se usvojitelji ne mogu naći među domaćim
državljanima ako je prošlo više od godinu dana od dana unošenja podataka o
budućem usvojeniku u Jedinstveni lični registar usvojenja.
(3) Izuzetno, ministar nadležan za porodičnu zaštitu može dozvoliti
usvojenje stranom državljaninu i pre isteka roka iz stava 2. ovog člana ako je to u
najboljem interesu deteta.
II. DEJSTVA USVOJENJA
Odnos usvojenika i usvojitelja
Član 104.
Usvojenjem se između usvojenika i njegovih potomaka i usvojitelja i
njihovih srodnika zasnivaju jednaka prava i dužnosti kao između deteta i roditelja
odnosno drugih srodnika.
Odnos usvojenika i roditelja
Član 105.
(1) Usvojenjem prestaje roditeljsko pravo roditelja, osim ako dete ne
usvaja supružnik ili vanbračni partner roditelja deteta.
(2) Usvojenjem prestaju prava i dužnosti deteta prema njegovim
srodnicima, te prava i dužnosti srodnika prema njemu.
- 26 -
III. PRESTANAK USVOJENJA
Način prestanka usvojenja
Član 106.
(1) Usvojenje prestaje poništenjem, ako je ništavo ili rušljivo.
(2) Usvojenje se ne može raskinuti.
Ništavost usvojenja
Član 107.
Ništavo je usvojenje prilikom čijeg zasnivanja nisu bili ispunjeni uslovi
za njegovu punovažnost predviđeni ovim zakonom.
Rušljivost usvojenja
Član 108.
Rušljivo je usvojenje prilikom čijeg zasnivanja je saglasnost za
usvojenje data pod prinudom ili u zabludi.
Posledice prestanka
Član 109.
Nakon prestanka usvojenja o staranju nad detetom odlučuje organ
starateljstva.
Peti deo
HRANITELJSTVO
I. ZASNIVANJE HRANITELJSTVA
Nadležnost
Član 110.
(1) Hraniteljstvo se zasniva odlukom organa starateljstva.
(2) Organ starateljstva može zasnovati i povremeno hraniteljstvo.
(3) Ministar nadležan za porodičnu zaštitu propisuje bliže uslove za
zasnivanje hraniteljstva.
- 27 -
Opšta podobnost hranjenika
Interes hranjenika
Član 111.
Hraniteljstvo se može zasnovati ako je to u najboljem interesu deteta.
Maloletstvo hranjenika
Član 112.
(1) Hraniteljstvo se može zasnovati samo ako je dete maloletno.
(2) Zasnovano hraniteljstvo može se produžiti i posle navršenih 18
godina života hranjenika, ako dete ima smetnju u psiho-fizičkom razvoju i ako je
nesposobno da se samo stara o sebi i o zaštiti svojih prava.
Porodični status hranjenika
Član 113.
(1) Hraniteljstvo se može zasnovati ako je dete bez roditeljskog
staranja.
(2) Hraniteljstvo se može zasnovati i ako je dete pod roditeljskim
staranjem, ali ima smetnje u psiho-fizičkom razvoju ili je dete sa poremećajem u
ponašanju.
(3) Detetom bez roditeljskog staranja u smislu ovog zakona smatra
se: dete koje nema žive roditelje, dete čiji su roditelji nepoznati ili je nepoznato
njihovo boravište, dete čiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava odnosno
poslovne sposobnosti, dete čiji roditelji još nisu stekli poslovnu sposobnost, dete čiji
su roditelji lišeni prava na čuvanje i podizanje odnosno vaspitavanje deteta i dete čiji
se roditelji ne staraju o detetu ili se staraju o detetu na neodgovarajući način.
(4) Kada su hranjenici braća i sestre, po pravilu se hraniteljstvo
zasniva sa istim hraniteljem.
Saglasnost roditelja hranjenika
Član 114.
(1) Hraniteljstvo se može zasnovati samo uz saglasnost roditelja
deteta.
(2) Nije potrebna saglasnost roditelja za zasnivanje hraniteljstva kada
je dete bez roditeljskog staranja.
Saglasnost staratelja hranjenika
Član 115.
Ako je dete pod starateljstvom, saglasnost za zasnivanje hraniteljstva
daje njegov staratelj.
- 28 -
Saglasnost hranjenika
Član 116.
Sa zasnivanjem hraniteljstva mora da se saglasi dete koje je navršilo
10. godinu života i koje je sposobno za rasuđivanje.
Opšta podobnost hranitelja
Lična svojstva hranitelja
Član 117.
(1) Hranitelj može biti samo lice za koje je utvrđeno da ima lična
svojstva na osnovu kojih se može zaključiti da će se starati o detetu u njegovom
najboljem interesu.
(2) Hranitelj ne može biti:
1. lice koje je potpuno ili delimično lišeno roditeljskog prava;
2. lice koje je potpuno ili delimično lišeno poslovne sposobnosti;
3. lice obolelo od bolesti koja može štetno delovati na hranjenika;
4. lice osuđeno za krivično delo iz grupe krivičnih dela protiv braka i
porodice, protiv polne slobode i protiv života i tela.
Priprema hranitelja
Član 118.
(1) Hranitelj može biti lice koje je, po pravilu, pripremljeno za
hraniteljstvo po posebnom programu.
(2) Program pripreme za hraniteljstvo propisuje ministar nadležan za
porodičnu zaštitu.
II. DEJSTVA HRANITELJSTVA
Prava i dužnosti hranitelja
Član 119.
(1) Hranitelj ima pravo i dužnost da čuva, podiže, vaspitava i obrazuje
dete.
(2) Hranitelj ima dužnost da se posebno stara da se dete osposobi za
samostalan život i rad.
(3) Hranitelj ima pravo na naknadu, u skladu sa zakonom.
- 29 -
Prava i dužnosti roditelja
Član 120.
Roditelji deteta koje je na hraniteljstvu imaju pravo i dužnost da
zastupaju dete, da upravljaju i raspolažu imovinom deteta, da izdržavaju dete, da sa
detetom održavaju lične odnose i da odlučuju o pitanjima koja bitno utiču na život
deteta zajednički i sporazumno sa hraniteljem, osim ako nisu potpuno ili delimično
lišeni roditeljskog prava odnosno poslovne sposobnosti ili se radi o roditeljima koji se
ne staraju o detetu ili se staraju o detetu na neodgovarajući način.
III. PRESTANAK HRANITELJSTVA
Načini prestanka hraniteljstva
Član 121.
(1) Hraniteljstvo prestaje:
1. kada dete navrši 18. godinu života;
2. kada dete stekne potpunu poslovnu sposobnost pre punoletstva;
3. kada dete bude usvojeno;
4. kada umru dete ili hranitelj;
5. raskidom hraniteljstva.
(2) Hraniteljstvo se može produžiti najkasnije do navršene 26. godine
života deteta ako se dete redovno školuje.
(3) U slučaju smrti hranitelja, lice koje je sa njim živelo u istoj
porodičnoj zajednici ima prvenstvo prilikom zasnivanja novog hraniteljstva.
Raskid hraniteljstva
Član 122.
(1) Hraniteljstvo se može raskinuti odlukom organa starateljstva.
(2) Organ starateljstva može doneti odluku o raskidu hraniteljstva na
zahtev hranitelja, na zahtev roditelja odnosno staratelja hranjenika ili na njihov
sporazumni zahtev.
(3) Organ starateljstva dužan je da donese odluku o raskidu
hraniteljstva ako utvrdi da je prestala potreba za hraniteljstvom ili da hraniteljstvo više
nije u najboljem interesu deteta.
- 30 -
Posledice prestanka
Član 123.
(1) Nakon prestanka hraniteljstva smrću hranitelja ili raskidom
hraniteljstva, o detetu pod roditeljskim staranjem nastavljaju da se staraju roditelji.
(2) Nakon prestanka hraniteljstva smrću hranitelja ili raskidom
hraniteljstva, o staranju nad detetom bez roditeljskog staranja odlučuje organ
starateljstva.
Šesti deo
STARATELJSTVO
I. STAVLJANJE POD STARATELJSTVO
Ko se stavlja pod starateljstvo
Član 124.
Pod starateljstvo se stavljaju dete bez roditeljskog staranja (maloletni
štićenik) ili punoletno lice koje je lišeno poslovne sposobnosti (punoletni štićenik).
Odluka o stavljanju pod starateljstvo
Član 125.
(1) Odluku o stavljanju pod starateljstvo donosi organ starateljstva.
(2) Odluka o stavljanju pod starateljstvo obavezno sadrži i plan
staranja.
(3) Odlukom o stavljanju pod starateljstvo organ starateljstva postavlja
staratelja i odlučuje o smeštaju štićenika.
(4) Organ starateljstva pokušaće najpre da smesti štićenika u
srodničku porodicu.
(5) Ako štićenik ima imovinu, popis i procenu vrednosti imovine
štićenika vrši stalna komisija organa starateljstva.
(6) Način rada, sastav i finansiranje stalne komisije propisuje ministar
nadležan za porodičnu zaštitu.
- 31 -
II. STARATELJ
1. Postavljanje staratelja
Ko se postavlja za staratelja
Član 126.
(1) Za staratelja se postavlja lice koje ima lična svojstva i sposobnosti
potrebne za obavljanje dužnosti staratelja, a pristalo je da bude staratelj.
(2) Za staratelja se prvenstveno postavljaju supružnik, srodnik ili
hranitelj štićenika, osim ako interes štićenika ne nalaže drugačije.
Mišljenje štićenika
Član 127.
Štićenik koji je navršio 10. godinu života i koji je sposoban za
rasuđivanje ima pravo da predloži lice koje će mu biti postavljeno za staratelja.
Ko se ne može postaviti za staratelja
Član 128.
Za staratelja se ne može postaviti:
1. lice koje je potpuno ili delimično lišeno poslovne sposobnosti;
2. lice koje je potpuno ili delimično lišeno roditeljskog prava;
3. lice čiji su interesi u suprotnosti sa interesima štićenika;
4. lice od koga se, s obzirom na njegove lične odnose sa štićenikom,
roditeljima štićenika ili drugim srodnicima, ne može očekivati da će pravilno obavljati
poslove staratelja.
Staratelj više štićenika
Član 129.
Isto lice može se postaviti za staratelja više štićenika ako na to
pristane i ako je to u interesu štićenika.
Kolektivni staratelj
Član 130.
Direktor ustanove socijalne zaštite za smeštaj korisnika odnosno lice
zaposleno u toj ustanovi može se postaviti za staratelja štićenika smeštenih u tu
ustanovu ako na to pristane i ako je to u interesu štićenika.
- 32 -
Neposredni staratelj
Član 131.
(1) Organ starateljstva može odlučiti, ako je to u interesu štićenika, da
licu pod starateljstvom ne postavlja staratelja nego da dužnost staratelja vrši
neposredno.
(2) Rešenjem o neposrednom vršenju poslova staratelja određuje se
stručnjak organa starateljstva koji će u njegovo ime obavljati poslove staratelja.
(3) Poslove staratelja za čiju je punovažnost, kada ih staratelj obavlja,
potrebno odobrenje organa starateljstva, stručnjak organa starateljstva može
punovažno da obavi samo ako nije nosilac starateljskih upravnih ovlašćenja i pod
uslovima i na način na koji ih obavlja staratelj.
(4) Organ starateljstva može da zaključi pravni posao sa štićenikom o
kome se neposredno stara samo uz saglasnost ministarstva nadležnog za porodičnu
zaštitu.
Privremeni staratelj
Član 132.
(1) Organ starateljstva može odlučiti da postavi privremenog staratelja
štićeniku, kao i detetu pod roditeljskim staranjem odnosno poslovno sposobnom licu
ako proceni da je to neophodno radi privremene zaštite ličnosti, prava ili interesa tih
lica.
(2) Pod uslovima iz stava 1. ovog člana organ starateljstva dužan je
da postavi privremenog staratelja:
1. licu čije je boravište nepoznato, a ono nema zakonskog zastupnika
ili punomoćnika;
2. nepoznatom sopstveniku imovine;
3. licu čiji su interesi u suprotnosti sa interesima njegovog zakonskog
zastupnika, odnosno licima koja imaju suprotne interese a istog zakonskog
zastupnika (kolizijski staratelj);
4. stranom državljaninu koji se nalazi ili ima imovinu na teritoriji
Republike Srbije;
5. licu koje zahteva da mu bude postavljen privremeni staratelj i za to
navede opravdan razlog;
6. drugom licu kada je to predviđeno zakonom.
(3) Odlukom o postavljanju privremenog staratelja određuje se pravni
posao ili vrsta pravnog posla koju on može preduzeti u zavisnosti od okolnosti
svakog konkretnog slučaja.
- 33 -
2. Razrešenje staratelja
Kada se staratelj razrešava
Član 133.
(1) Organ starateljstva dužan je da bez odlaganja razreši staratelja
ako utvrdi da je on iz bilo kog razloga prestao da obavlja dužnost, ili da
zloupotrebljava prava odnosno grubo zanemaruje dužnosti staratelja, ili da je
nastupila neka okolnost zbog koje on ne bi mogao biti postavljen za staratelja.
(2) Organ starateljstva dužan je da razreši staratelja u roku od 30
dana od dana kada utvrdi da on obavlja dužnost staratelja nesavesno ili da bi za
štićenika bilo korisnije da mu se za staratelja postavi drugo lice.
(3) Organ starateljstva dužan je da razreši staratelja u roku od 60
dana od dana kada ovaj to zatraži.
Dužnost organa starateljstva
Član 134.
(1) Organ starateljstva dužan je da, prilikom razrešavanja jednog
staratelja, blagovremeno sprovede postupak postavljanja novog staratelja.
(2) Ako štićenik ima imovinu, popis i procenu vrednosti imovine
štićenika vrši stalna komisija organa starateljstva.
III. DEJSTVA STARATELJSTVA
1. Dužnosti staratelja
Staranje o štićeniku
Član 135.
(1) Staratelj je dužan da se savesno stara o štićeniku.
(2) Staranje o štićeniku obuhvata: staranje o ličnosti, zastupanje,
pribavljanje sredstava za izdržavanje te upravljanje i raspolaganje imovinom
štićenika.
Staranje o ličnosti
Član 136.
(1) Staratelj je dužan da se stara da čuvanje, podizanje, vaspitavanje i
obrazovanje maloletnog štićenika što pre dovede do njegovog osposobljavanja za
samostalan život.
(2) Staratelj je dužan da se stara da se otklone razlozi zbog kojih je
punoletni štićenik lišen poslovne sposobnosti te da se on što pre osposobi za
samostalan život.
- 34 -
(3) Staratelj je dužan da posećuje štićenika i neposredno se
obaveštava o uslovima u kojima štićenik živi.
Zastupanje štićenika
Član 137.
(1) Staratelj je dužan da zastupa štićenika.
(2) Štićenik ima jednaku poslovnu sposobnost kao dete pod
roditeljskim staranjem.
(3) Staratelj zastupa štićenika jednako kao što roditelj zastupa dete.
(4) Staratelj može samo uz prethodnu saglasnost organa starateljstva:
1. da odluči o školovanju štićenika;
2. da odluči o preduzimanju medicinskog zahvata nad štićenikom;
3. da dâ saglasnost za preduzimanje pravnih poslova štićenika
starijeg od 14 godina;
4. da preduzima pravne poslove kojima upravlja i raspolaže
prihodom koji je stekao štićenik mlađi od 15 godina.
Pribavljanje sredstava za izdržavanje štićenika
Član 138.
(1) Staratelj je dužan da preduzima sve potrebne mere kako bi
pribavio sredstva za izdržavanje štićenika.
(2) Sredstva za izdržavanje štićenika pribavljaju se iz:
1. štićenikovih prihoda;
2. sredstava dobijenih od lica koja su po zakonu dužna da izdržavaju
štićenika;
3. štićenikove imovine;
4. sredstava socijalne zaštite;
5. drugih izvora.
Upravljanje imovinom štićenika
Član 139.
(1) Staratelj je dužan da upravlja imovinom štićenika koju ovaj nije
stekao radom.
(2) Staratelj je samostalan u obavljanju poslova redovnog upravljanja
imovinom štićenika.
(3) Staratelj može samo uz prethodnu saglasnost organa starateljstva
obavljati poslove koji prelaze okvir redovnog upravljanja imovinom štićenika.
- 35 -
Raspolaganje imovinom štićenika
Član 140.
(1) Staratelj raspolaže imovinom štićenika koju ovaj nije stekao
radom.
(2) Raspolaganje imovinom štićenika staratelj može preduzimati samo
uz prethodnu saglasnost organa starateljstva.
(3) Glavnicu imovine štićenika staratelj može upotrebiti samo za
njegovo izdržavanje ili kada to zahteva neki drugi važan interes štićenika.
(4) Prihodi od imovine štićenika mogu se upotrebiti i za podmirenje
opravdanih troškova učinjenih tokom obavljanja poslova starateljstva odnosno za
plaćanje nagrade staratelju, a na osnovu odluke organa starateljstva.
Odgovornost staratelja
Član 141.
(1) Staratelj odgovara za štetu koju prouzrokuje štićeniku tokom
obavljanja poslova starateljstva, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove
krivice.
(2) Krivica staratelja postoji kada je štetu prouzrokovao namerno ili
grubom nepažnjom.
(3) Za štetu iz stava 1. ovog člana solidarno odgovara i organ
starateljstva.
Izveštavanje organa starateljstva
Član 142.
(1) Staratelj je dužan da organu starateljstva podnosi izveštaje i
polaže račune o svom radu početkom svake kalendarske godine za prethodnu
godinu (redovni izveštaj), kada organ starateljstva to zatraži (vanredni izveštaj),
odnosno nakon prestanka starateljstva (završni izveštaj).
(2) Staratelj je dužan da redovni izveštaj podnese do kraja meseca
februara za prethodnu godinu, a vanredni odnosno završni izveštaj u roku od 15
dana od dana kada to zatraži organ starateljstva.
(3) Izveštaj staratelja treba da sadrži podatke o ličnosti štićenika, o
uslovima smeštaja, zdravlju, vaspitavanju i obrazovanju, kao i o svemu drugom što je
od značaja za ličnost štićenika.
(4) Izveštaj treba da sadrži i podatke o upravljanju i raspolaganju
štićenikovom imovinom te štićenikovim prihodima i rashodima u proteklom periodu,
kao i konačno stanje njegove imovine.
(5) Način podnošenja izveštaja i polaganja računa propisuje ministar
nadležan za porodičnu zaštitu.
- 36 -
2. Prava staratelja
Pravo na naknadu troškova
Član 143.
(1) Staratelj ima pravo na naknadu opravdanih troškova učinjenih
tokom obavljanja poslova starateljstva.
(2) Naknada troškova staratelju isplaćuje se prvenstveno iz
štićenikovih prihoda, osim ako se time ne ugrožava štićenikovo izdržavanje.
Pravo na nagradu
Član 144.
(1) Staratelj ima pravo na nagradu.
(2) Nagrada staratelju isplaćuje se prvenstveno iz štićenikovih
prihoda, osim ako se time ne ugrožava štićenikovo izdržavanje.
(3) Uslove za naknadu troškova i nagradu staratelju propisuje ministar
nadležan za porodičnu zaštitu.
IV. PRESTANAK STARATELJSTVA
Načini prestanka starateljstva
Član 145.
(1) Starateljstvo prestaje:
1. kada maloletni štićenik navrši 18. godinu života;
2. kada maloletni štićenik stekne potpunu poslovnu sposobnost pre
punoletstva;
3. kada maloletni štićenik bude usvojen;
4. kada bude doneta pravnosnažna sudska odluka o vraćanju
roditeljskog prava odnosno o sticanju ili vraćanju poslovne sposobnosti roditelju
maloletnog štićenika;
5. kada bude doneta pravnosnažna sudska odluka o vraćanju
poslovne sposobnosti punoletnom štićeniku;
6. kada štićenik umre.
(2) Starateljstvo može da prestane i kada roditelj koji se nije starao o
detetu ili se starao o detetu na neodgovarajući način počne da se stara o detetu na
odgovarajući način.
(3) Prestankom starateljstva prestaju prava i dužnosti staratelja.
(4) Starateljstvo ne prestaje razrešenjem ili smrću staratelja.
- 37 -
V. LIŠENJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI
Potpuno lišenje poslovne sposobnosti
Član 146.
(1) Punoletno lice koje zbog bolesti ili smetnji u psiho-fizičkom razvoju
nije sposobno za normalno rasuđivanje te zbog toga nije u stanju da se samo stara o
sebi i o zaštiti svojih prava i interesa može biti potpuno lišeno poslovne sposobnosti.
(2) Poslovna sposobnost lica iz stava 1. ovog člana jednaka je
poslovnoj sposobnosti mlađeg maloletnika.
Delimično lišenje poslovne sposobnosti
Član 147.
(1) Punoletno lice koje zbog bolesti ili smetnji u psiho-fizičkom razvoju
svojim postupcima neposredno ugrožava sopstvena prava i interese ili prava i
interese drugih lica može biti delimično lišeno poslovne sposobnosti.
(2) Poslovna sposobnost lica iz stava 1. ovog člana jednaka je
poslovnoj sposobnosti starijeg maloletnika.
(3) Sudskom odlukom o delimičnom lišenju poslovne sposobnosti
odrediće se pravni poslovi koje lice delimično lišeno poslovne sposobnosti može
odnosno ne može samostalno preduzimati.
Vraćanje poslovne sposobnosti
Član 148.
Punoletnom licu lišenom poslovne sposobnosti može se vratiti
poslovna sposobnost kada prestanu razlozi zbog kojih je ono bilo potpuno ili
delimično lišeno poslovne sposobnosti.
Odluke o lišenju i vraćanju poslovne sposobnosti
Član 149.
(1) Odluku o lišenju poslovne sposobnosti i odluku o vraćanju
poslovne sposobnosti donosi sud u vanparničnom postupku.
(2) Pravnosnažna sudska odluka o lišenju i vraćanju poslovne
sposobnosti dostavlja se bez odlaganja organu starateljstva.
Upisivanje sudske odluke u javne registre
Član 150.
(1) Pravnosnažna sudska odluka o lišenju i vraćanju poslovne
sposobnosti upisuje se u matičnu knjigu rođenih.
- 38 -
(2) Ako lice lišeno poslovne sposobnosti ima nepokretnosti, odluka iz
stava 1. ovog člana upisuje se i u javni registar prava na nepokretnostima.
Sedmi deo
IZDRŽAVANJE
I. IZDRŽAVANJE SUPRUŽNIKA
Ko ima pravo na izdržavanje
Član 151.
(1) Supružnik koji nema dovoljno sredstava za izdržavanje, a
nesposoban je za rad ili je nezaposlen, ima pravo na izdržavanje od drugog
supružnika srazmerno njegovim mogućnostima.
(2) Nema pravo na izdržavanje supružnik koji je u vreme sklapanja
ništavog ili rušljivog braka znao za uzrok ništavosti odnosno rušljivosti.
(3) Nema pravo na izdržavanje supružnik ako bi prihvatanje njegovog
zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za drugog supružnika.
II. IZDRŽAVANJE VANBRAČNOG PARTNERA
Ko ima pravo na izdržavanje
Član 152.
(1) Vanbračni partner koji nema dovoljno sredstava za izdržavanje, a
nesposoban je za rad ili je nezaposlen, ima pravo na izdržavanje od drugog
vanbračnog partnera srazmerno njegovim mogućnostima.
(2) Na izdržavanje vanbračnog partnera shodno se primenjuju
odredbe ovog zakona o izdržavanju supružnika.
III. IZDRŽAVANJE MAJKE DETETA
Ko ima pravo na izdržavanje
Član 153.
(1) Majka deteta koja nema dovoljno sredstava za izdržavanje ima
pravo na izdržavanje od oca deteta za vreme od tri meseca pre porođaja i godinu
dana posle porođaja.
(2) Nema pravo na izdržavanje majka ako bi prihvatanje njenog
zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za oca.
- 39 -
IV. IZDRŽAVANJE DETETA, RODITELJA I DRUGIH
SRODNIKA
Izdržavanje maloletnog deteta
Član 154.
(1) Maloletno dete ima pravo na izdržavanje od roditelja.
(2) Maloletno dete ima pravo na izdržavanje od drugih krvnih srodnika
u pravoj ushodnoj liniji ako roditelji nisu živi ili nemaju dovoljno sredstava za
izdržavanje.
(3) Dužnost maloletnog deteta da delimično podmiruje potrebe svog
izdržavanja od sopstvene zarade ili imovine supsidijarna je u odnosu na dužnost
roditelja i krvnih srodnika.
Izdržavanje punoletnog deteta
Član 155.
(1) Punoletno dete koje je nesposobno za rad, a nema dovoljno
sredstava za izdržavanje, ima pravo na izdržavanje od roditelja sve dok takvo stanje
traje.
(2) Punoletno dete koje se redovno školuje ima pravo na izdržavanje
od roditelja srazmerno njihovim mogućnostima, a najkasnije do navršene 26. godine
života.
(3) Punoletno dete u smislu st. 1. i 2. ovog člana ima pravo na
izdržavanje od krvnih srodnika u pravoj ushodnoj liniji srazmerno njihovim
mogućnostima ako roditelji nisu živi ili ako nemaju dovoljno sredstava za izdržavanje.
(4) Nema pravo na izdržavanje punoletno dete ako bi prihvatanje
njegovog zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za roditelje
odnosno druge krvne srodnike.
Izdržavanje roditelja
Član 156.
(1) Roditelj koji je nesposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za
izdržavanje, ima pravo na izdržavanje od punoletnog deteta ili drugog krvnog
srodnika u pravoj nishodnoj liniji, odnosno od maloletnog deteta koje stiče zaradu ili
ima prihode od imovine, srazmerno njegovim mogućnostima.
(2) Nema pravo na izdržavanje roditelj ako bi prihvatanje njegovog
zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za dete odnosno drugog
krvnog srodnika.
- 40 -
Izdržavanje brata odnosno sestre
Član 157.
Maloletni brat odnosno sestra imaju pravo na izdržavanje od
punoletnog brata ili sestre, odnosno od maloletnog brata ili sestre koji stiče zaradu ili
ima prihode od imovine, ako roditelji nisu živi ili ako nemaju dovoljno sredstava za
izdržavanje.
Izdržavanje adoptivnih srodnika
Član 158.
Na izdržavanje adoptivnih srodnika primenjuju se odredbe ovog
zakona o izdržavanju deteta, roditelja i drugih krvnih srodnika.
Izdržavanje tazbinskih srodnika
Član 159.
(1) Maloletni pastorak ima pravo na izdržavanje od maćehe odnosno
očuha.
(2) Nema pravo na izdržavanje maloletni pastorak ako je brak između
roditelja i maćehe odnosno očuha prestao poništenjem ili razvodom.
(3) Maćeha odnosno očuh koji su nesposobni za rad, a nemaju
dovoljno sredstava za izdržavanje, imaju pravo na izdržavanje od punoletnog
pastorka srazmerno njegovim mogućnostima.
(4) Nemaju pravo na izdržavanje maćeha odnosno očuh ako bi
prihvatanje zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za pastorka.
V. ODREĐIVANJE I PRESTANAK IZDRŽAVANJA
Kriterijumi određivanja izdržavanja
Član 160.
(1) Izdržavanje se određuje prema potrebama poverioca i
mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi
izdržavanja.
(2) Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja,
obrazovanja, imovine, prihoda te drugih okolnosti od značaja za određivanje
izdržavanja.
(3) Mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda,
mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba,
obaveze da izdržava druga lica te drugih okolnosti od značaja za određivanje
izdržavanja.
- 41 -
(4) Minimalna suma izdržavanja predstavlja sumu koju kao naknadu
za hranjenike odnosno za lica na porodičnom
